sdadmin

Protesti BiH mama

Posted on by sdadmin

Grupa građanki, žena koje su nedavno postale majke i time stekle pravo na naknadu za vrijeme rodiljnog dopusta već treći dan za redom protestiraju ispred zgrade Ze-Do Kantona u Zenici, donose zenskaposla.ba.

Neformalna grupa pod nazivom “Mame Bosne i Hercegovine” djeluje kao grupa na Facebooku sa ciljem razmjene informacija između svih majki, trudnica i onih koji to nastoje biti sa područja cijele Bosne i Hercegovine. Želja Mama Bosne i Hercegovine je da svoje sugrađanke i sugrađane informiraju o socijalnim i ekonomskim pravima žena, majki i onih koje će to postati. Osnivačice grupe su građanke Zenice, revoltirane stalnim kršenjem prava žena rodilja i trudnica na prostoru Ze-Do Kantona.

Kašnjenje rodiljnih naknada za zaposlene majke više od 6 mjeseci ostavlja gorak ukus u ustima, i nameće pitanje – gdje odlaze doprinosi koje poslodavci moraju uplatiti svaki mjesec? Gdje odlazi novac koji smo mi zaradile? Tko upravlja tim fondom? Zaposlene majke rodilje, i one koje su uspjele ostvariti pravo na rodiljnu naknadu nisu i ne smiju biti socijalni slučajevi poručuju Mame Bosne i Hercegovine.

 

Venezuelanke umiru od silikona

Posted on by sdadmin

Astrid de la Rosa dvije je godine bila prikovana za krevet, nakon što je tekući silikon ubrizgan u njezinu stražnjicu, odlutao u kralježnicu, paralizirajući potporne mišiće.

“Nastojimo educirati Venezuelanke o opasnostima ovih zahvata prije no što navrše 12 godina”, rekla je de la Rosa. “Moramo do njih doprijeti rano, jer roditelji imaju običaj ponuditi im taj zahvat kao poklon za 15. rođendan”.

U Venezueli je u posljednjih dvanaest mjeseci umrlo sedamnaest žena od ubrizgavanja tekućeg silikona u stražnjicu. Zahvatom kojem se, prema Jesusu Pereiri, predsjedniku venezuelanske Udruge plastičnih kirurga (Plastic Surgeon Association), podvrgne 30 posto venezuelanskih žena, u dobi između 18 i 50 godina, nastoji se postići figura, za koju se smatra da je privlačnija venezuelanskom muškarcu.

Dok je broj žrtava tih zahvata narastao, otkako su postali dostupni širokim masama 2008. godine, Pereira je učinio malo za obuzdavanje trenda venezuelanske potrage za brzim rješenjem onoga što se percipira tjelesnim nedostacima. Unatoč tomu što su u Venezueli ilegalni (kazna za prodaju silikona je dvije godine zatvora), državna Udruga kozmetičkih kirurga (Association of Cosmetic Surgeons ) procjenjuje da svaki mjesec 2.000 žena primi injekcije ovog biopolimera, bilo kod kuće, ili protuzakonito, u nelicenciranoj ordinaciji.

“Ubrizgavanje silikona traje samo dvadeset minuta, no on nikad ne može biti u potpunosti izvađen”, kaže Jesus Pereira, predsjednik venezuelanske Udruge plastičnih kirurga. “Sto posto slučajeva može se zakomplicirati. Do toga može doći nakon četiri dana ili dvadeset godina, no u svakom slučaju pacijent će nepovratno oboljeti”.

Budući da je ta praksa zabranjena, žene zainteresirane za zahvat moraju pronaći poduzeće koje se bavi fitnessom ili tretmanima za ljepotu, a koje nudi obavljanje zahvata u tajnosti (najčešće kozmetički salon ili teretana).

Ubrizgavanje stoji, u prosjeku, samo osam dolara.

Prosječna Venezuelanka na beauty proizvode potroši 20 posto svoje godišnje plaće, a 4.000 ljudi svaki mjesec ide pod nož, u ime poboljšanja vlastita izgleda. I doista, većina banki u Venezueli nudi dugoročne kreditne pakete, krojene specifično za zahvate plastične kirurgije.

Tužno je to što je bila potrebna smrt jedne od glavnih sudionica kampanje protiv biopolimera, da bi se u Venezueli pobudila svijest o opasnostima tih ubrizgavanja.

Mary Perdomo, predsjednica i osnivačica zaklade NE biopolimerima, DA životu, umrla je prije nekoliko tjedana od posljedica ubrizgavanja silikona u stražnjicu, kojemu se podvrgnula prije četiri godine. Majka troje djece iskoristila je svoju pogoršavajuću bolest kao metodu podučavanja Venezuelanki fatalnim rizicima, koje fenomen predstavlja.

Godine 2009. Perdomo se podvrgnula standardnom zahvatu ubrizgavanja 560 kubnih centimetara otrovnoga polimera u svaki obraz. Tri mjeseca kasnije počela je imati problema sa spavanjem, a kasnije su otkriveni tumori koji su se formirali u zaraženom području. Godine 2012. voditeljici kampanje za zdravlje dijagnosticirana je autoimuna bolest: izravni rezultat tjelesne reakcije na strane kemikalije. Umrla je ranije ovoga mjeseca od srčanog udara.

Perdomino nasljeđe živi preko različitih organizacija koje rade kako bi educirale mlade Venezuelance i Venezuelanke o biopolimerima.

“U protekle tri godine svakodnevno uzimam koktel tableta protiv bolova i antibiotika, to je jedini način na koji mogu živjeti bez bolova”, kaže Astrid de la Rosa, koja koristi samu sebe kao primjer u turnejama po srednjim školama u području Caracasa.

“Više nego u fizičkoj agoniji, bila sam psihološki oštećena zbog toga što mi se dogodilo”, rekla je. “Kada su osipi i temperatura počeli, partner me napustio i ostavio samu s četverogodišnjim djetetom koje nisam mogla uzdržavati, jer fizički nisam mogla raditi”.

De la Rosa, zajedno sa zakladom NE biopolimerima, tvrdi da se vlada treba jače truditi kako bi educirala mlade Venezuelanke o opasnostima tekućeg silikona i boriti se da zaustavi mogućnost izvršavanja zahvata, koji se sada klasificira kao ‘problem javnog zdravstva’ zbog same činjenice da je ponuđen.

“Nažalost, većinu ljudi koji se podvrgavaju tim ubrizgavanjima čine mlade žene siromašnijega podrijetla, koje nisu educirane o enormnim rizicima koje ta ubrizgavanja predstavljaju”, rekao je Pereira. “Osjećaju pritisak prijatelja ili društva i traže brza rješenja”.

Unatoč tomu što venezuelanski zakon nameće stroge sankcije za bavljenje biopolimerima, državna regulacija u ovom je slučaju minimalna. Oni koji žele sami provesti zahvat, moraju samo nabaviti biopolimer od internetskih prodavača, a to je vrlo jednostavna zadaća, što sam otkrio sam, napravivši brzu potragu za bočicom od 500 kubičnih centimetara silikona.

“Vrlo je jednostavno”, kaže Omaira, internetska prodavačica koja je zamolila da ne spominjemo njezino prezime. Omaira oglašava robu koju prodaje na latinoameričkom second-hand web-tržištu marcadolibre.com. “Morate uplatiti 350 bolivara (8,50 dolara) na moj bankovni račun i poslat ću nekoga da vam dostavi robu”.

“Ono što radimo potpuno je ilegalno; stoga ne možete doći na mjesto na kojem skladištimo tvar”, izjavila je. “No nikada nismo imali problema s policijom, kao niti kupci koji su kod nas kupili ovaj proizvod”.

Činjenica da su bolesti povezane s biopolierima u Venezueli u porastu možda ni ne iznenađuje.

{slika}

Ta su ubrizgavanja posljednja stavka na dugoj listi ekstremnih beauty zahvata u toj zemlji opsjednutoj ljepotom. Ostale ekstremne metode za poboljšavanje vlastita izgleda uključuju paktove o postu među prijateljima, sirupe koji izazivaju povraćanje, a odnedavno i prišivanje plastične zakrpe na jezik, zbog koje unošenje čvrste hrane postaje iznimno bolno.

Venezuelanska prodaja ljepote godišnje iznosi, u prosjeku 2,5 bilijuna dolara u zemlji sa samo 29 milijuna stanovnika. Jedino je petrolej profitabilniji.

Zemlja također ima reputaciju zemlje prekrasnih žena – drži Guinessov rekord za naciju s najviše internacionalnih kraljica ljepote. Misice (“Las Miss”), kao što je poznato, u Venezueli čeka profitabilna karijera. Godine 1998. bivša venezuelanska Miss Universe neuspješno se kandidirala za predsjednicu države protiv Huga Chaveza.

“Svaka djevojka ovdje mašta o tome da postane Miss. Mi, Venezuelanci vidimo Missice kao savršene žene”, kaže Maria Trinidad, predstavnica zaklade NE biopolimerima, koja je prodala auto kako bi mogla platiti za invazivnu operaciju odstranjivanja ubrizganih tvari.

“Kad živite u zemlji u kojoj lijepe žene imaju veće izglede za uspješnu karijeru od nekoga sa snažnom radnom etikom i prvoklasnim obrazovanjem, otjerani ste u razmišljanje da nema ničega važnijeg od ljepote”.

“Biti ‘operada’ (podvrgnuti se plastičnoj operaciji) u Venezueli je potpuno normalno”, kaže Oriana Gonzalez, koja je platila za vlastititu operaciju povećanja grudi, u dobi od dvadeset godina, unatoč roditeljskim protestiranjima. “Jednostavno se na to ne gleda kao na nešto ekstremno, na način na koji se to percipira u drugim kulturama”.

Kao rezultat ovakvoga načina razmišljanja – otvorenijeg prema operacijskom poboljšanju izgleda – Venezuela je stekla međunarodnu reputaciju jeftinog i sigurnog odredišta za plastične operacije. Dok je u SAD-u prosječna cijena silikonskih implantata 8.000 dolara, u ovoj južnoameričkoj državi oni stoje samo 800 dolara.

“Educiranje je ključ”, izjavila je De la Rosa. “Ako buduće generacije možemo podučiti da ta brza rješenja za najbolji mogući izgled nisu rješenja uopće, imamo veće šanse”.

 

Prevela i prilagodila Ana Stipković

Afričke zemlje trebaju činiti više napora u postizanju rodne ravnopravnosti

Posted on by sdadmin

Visoka radna skupina ICPD-a (International Conference on Population and Development) je apelirala na afričke lidere kako bi ubrzali napore za postizanje rodne jednakosti, osnaživanje žena i mladih donosi zambijski Daily Mail.

Radna je skupina pozvala na jačanje napora u omogućavanju seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava. Također, apelom upućenim regionalnim afričkim vođama se poziva na povećanje političke volje i investicija kako bi se ti ciljevi mogli ostvariti, a koji su opisani kao temeljna pitanja ljudskih prava i kritični su za održivi razvoj kontinenta.

Poziv je upućen za vrijeme Afričke regionalne konferencije o populaciji i razvoju u organizaciji Ekonomske komisije Ujedinjenih naroda za Afriku, Afričke unije te UN-ovog Fonda za populaciju.  Skupina je pozvala vlade afričkih država da poštuju, štite i ispunjavaju seksualna i reproduktivna prava za sve kroz pravne i političke reforme, javne edukativne kampanje i mobilizaciju zajednice. Istovremeno, požuruju afričke vlade na garanciju univerzalnog pristupa sveobuhvatnoj seksualnoj edukaciji za mlade i eliminaciju nasilja nad ženama i djevojkama, osiguravanje pristupa servisima za sve žrtve i preživjele rodnog nasilja.

Bivši predsjednik Mozambika, Joachim Chissano, je naglasio da je regija napravila napredak u implementaciji ICPD-ovog Akcijskog programa, ali da se Afrika i dalje suočava s mnogim problemima.

“Više od polovice smrtnih slučajeva majki zabilježenih na svakodnevnoj globalnoj razini se odnosi na subsaharsku Afriku, više od polovice djevojaka adolescentica rode prije 20-e godine, 13 milijuna ih je prisiljeno na brak prije osamnaeste godine što povećava rizik od obiteljskog nasilja,  prerano majčinstvo i konstantno siromaštvo” – objašnjava Chissano, član radne skupine ICPD-a.

Chissano je istaknuo i činjenice da četiri milijuna mladih iz regije ima virus HIV-a te da više od 45% žena i djevojaka iznad petnaeste godine dožive fizičko ili društveno nasilje za svog života.

Radna skupina je osudila nasilje bazirano na seksualnoj orijentaciji ili rodnom identitetu.

“Diskriminacija je diskriminacija, bilo da se temelji na spolu, rasi, etnicitetu, zemlji iz koje smo došli,  vjeri koju prakticiramo ili seksualnoj orijentaciji te rodnom identitetu”, objasnio je iz zambijskog  programa Broad Reach Health Care-a, direktor Holo Hachonda.

“Društva koja isključuju i štete ljudima na temelju bilo kojeg aspekta identiteta su na opasnom putu socijalnog isključivanja potkopavajući time temeljna ljudska prava”, nastavlja Hachonda, koji je također i član radne skupine ICPD-a.

Visoka radna skupina ICPD-a je skupina čelnika/ca vlada, civilnog društva i privatnog sektora koji rade na osiguravanju seksualnog i reproduktivnog zdravlja i prava. 

Kampanja protiv nasilja nad ženama je seksistička?!

Posted on by sdadmin

U procesu pisanja ovoga članka, sedam sam puta pokušala započeti, no svaki put , uvod bih u bijesu obrisala. Sve dok nisam shvatila da je najbolje započeti članak činjenicama: u Australiji postoje muškarci koji su našli vremena žaliti se odboru za kontrolu reklamnih standarda Australije, proglašavajući ovogodišnju kampanju za Noć Bijele Vrpce seksističkom.

Čemu prigovori? Noć Bijele Vrpce (a onda, posljedično, Dan Bijele Vrpce) kampanja je protiv nasilja nad ženama, a ne protiv nasilja nad ženama i muškarcima, zbog čega je seksistička. Jedan od prigovora predanih odboru glasi: “Promotivan film je varljiv zato što osuđuje jedino obiteljsko nasilje nad ženama te time, zapravo, navodi na mišljenje da su samo žene žrtve obiteljskog nasilja, a muškarci su uvijek počinitelji. Film je seksistički jer osuđuje nasilje nad samo jednim rodom – ženskim”.

Baš se pitam, zašto je tako? Možda zato što je Bijela Vrpca kampanja koju vode muškarci, kako bi potaknuli australske muškarce da zaustave nasilje nad ženama? Je li možda to? Jesu li se ti umovi kampanje za muška prava potrudili pročitati opis kampanje Bijele Vrpce, prije nego što su zatrpali odbor prigovorima? Koji dio u opisu “australska kampanja protiv nasilja nad ženama” nisu shvatili?

Organizacija Bijele Vrpce odgovorila je na ovo odmjereno: “Promotivan film Bijele Vrpce animirani je film, koji podiže svijest protiv nasilja nad ženama i promovira prikupljanje sredstava koja bi pomogla u zaustavljanju spomenutoga nasilja. Film upozorava kako je u Australiji svaki tjedan jedna žena ubijena od strane svoga bivšeg ili sadašnjeg partnera”. Da ali, ali, ali, ali to je seksistički stav prema muškarcima! Zar ne?

Na internetu postoji (no i u stvarnome životu, kako nam pokazuje ovaj niz izluđujućih žalbi) sorta muškaraca koji su nesposobni sjediti mirno i s poštovanjem, dok se raspravlja o problemima s kojima se žene susreću, bez da se ne uključe s argumentima kako se tema dotiče i utječe na muškarce, privlačeći tako druge, izmeću ostalih i autoricu, u igru “što je tragičnije?”. U navedenoj igri izmjenjuju se statistički podaci, a krajnji rezultat je taj da više niti jedna strana ne zna koja je bila početna poanta.

Stvar je ovakva: rasprava o jednom problemu ne negira postojanje drugog (iako se taj koncept čini preteškim za shvatiti ovakvim muškarcima). Činjenica da se u ovom slučaju raspravlja o nasilju koje muškarci čine nad ženama, ne znači da negiramo nasilje nad muškarcima od strane njihova partnera (muškarca ili žene); to samo znači da sada i na Dan Bijele Vrpce razgovaramo o nečemu drugom. Naš razgovor ne mora stalno pokrivati sve opcije.

Također, postoji razlog zašto se o nečemu razgovara, što je isključivo dio ženskog iskustva. Kako post na blogu Finally Feminism 101 definira ovu taktiku odvlačenja pozornosti: “Shvatite da ukoliko mnogo žena kaže da je nešto važno, onda to stvarno jest važno. Tvoje mišljenje kao muškarca o prirodi problema nije bitno, kada se odnosi na problem koji pripada ženskom iskustvu”.

{slika}

 A ti muškarci, potom, nisu spremni poslušati druge muškarce koji progovaraju o temi. Načelnik policije u Viktoriji Ken Lay u srpnju je progovorio o nasilju nad ženama. Istaknuo je kako je odgovornost na muškarcima da se to nasilje zaustavi: “Prije nekoliko tjedana Svjetska zdravstena organizacija izdala je rezultate istraživanja nasilja nad ženama i opisala ga kao ‘globalni zdravstveni problem epidemijskih razmjera'”. Rezultati njihovih brojnih istraživanja pokazali su da je svaka treća žena bila fizički ili psihički napadnuta. Razmislite malo o toj statistici. Strašna je. Nasilje nad ženama svugdje je iznimno učestalo”.

No, niti to ne zaustavlja ove muškarce. Silovanja, nasilje među partnerima, pobačaji, bilo koji od ovih problema koji se dotiču žena, potaknut će dotične muškarce, koji će začas negodovati: “Ne mogu vjerovati da niste spomenuli kako to utječe i na muškarce”. Svakako, s obzirom da toliko vremena troše na skretanje pozornosti sa ženskih problema, teško je zamisliti da imaju vremena voditi kampanju za muške probleme – za koje se, ujedno, smatra da su tako bolno nezastupljeni u medijima.

Odgovornost je muškaraca da stvore prostor za diskusiju o muškim problemima, a ne da vrše invaziju u prostor za žene te zahtijevaju da im se prilagodi sadržaj. Činjenica da su muškarci iznenađeni sadržajem ženski-orijentirane stranice, komentarima na tim stranicama, te odsustvom rasprave o tome kako silovanje/pobačaj/razvod/obiteljsko nasilje utječe na muškarce, jest njihov problem.

Ako ti muškarci pročitaju komentar u novinama i smatraju da mu nedostaje glas koji progovara o muškim problemima, onda bi trebali slati vlastite tekstove uredniku, a ne prigovarati na “gubitak prostora” u razgovoru o nasilju nad ženama – “opet”. Citirat ću post na Finally Feminism 101: “ispravan odgovor na raspravu o ženama nije komentar o muškarcima nego stvaranje nove rasprave o muškarcima”.

I dečki, sljedeći put kada vidite kampanju protiv nasilja nad ženama, sjetite se – radi se o ženama.

Prevela i prilagodila Ida Jagar

MALALA FAVORITKINJA ZA NOBELOVU NAGRADU ZA MIR

Posted on by sdadmin

Glavna favoritkinja Nobelove nagrade za mir 2013. je 16-godišnja Malala Yousafzai, koju su prošle godine talibani ranili u glavu, jer je zastupala pravo žena i djevojaka na obrazovanje.

Mlada Pakistanka je u srpnju održala govor pred Ujedinjenim narodima, ističući da se neće povinovati teroristima koji žele da je ušutkaju. 

“Za mene je Malala Yousafzai na prvom mjestu”, kazao je za Reuters Kristian Berg Harpviken, direktor Instituta za istraživanje mira PRIO u Oslu. 

“Nagradu je prošle godine osvojila Europska unija. Nagradu EU je malo tko shvatio i mnogi su je doveli u pitanje”, naveo je on, dodajući da bi glavni Malalin hendikep mogle biti njene godine. 

Naime, Tawakul Karman, aktivistkinja za ljudska prava iz Jemena, koja je dosad najmlađa dobitnica Nobela, imala je 32 godine kada je osvojila nagradu. Mnogi su tada zamjerali što je prestižno priznanje dodjeljeno tako mladoj ženi. 

Malala danas živi u Birminghamu u Engleskoj. I dalje je izložena prijetnjama talibana. 

Osim za mir i književnost, Nobelove nagrade će, također, biti dodjeljene za medicinu, fiziku, kemiju i ekonomiju. 

Prvi laureat/kinja ovogodišnjih Nobela trebao/la bi biti objavljen tijekom dana u Stockholmu, kada će biti objavljeno ime dobitnika/ce priznanja za medicinu. Sutra, u utorak, saznat ćemo dobitnika/cu nagrade za fiziku, u srijedu za kemiju, a 14. listopada za ekonomiju. 

Ime dobitnika/ce Nobelove nagrade za mir bit će objavljeno u petak, 11. listopada, u Oslu, dok će Švedska akademija, u skladu sa tradicijom, datum objavljivanja dobitnika Nobelove nagrade za književnost odrediti nešto kasnije. 

Rasprave o nagradama vode se u najstrožoj tajnosti, a detalji tih diskusija objavljuju se u javnosti tek nakon 50 godina. 

Izuzetno je rijetko da “procuri” ime bilo kojeg dobitnika, premda je 2010. švedski list Svenska dagbladet dobio dojavu da je pionir izvantjelesne oplodnje Robert Edwards osvojio Nobela za medicinu. 

Nobelovu nagradu je od 1901. do 2012. dobilo 838 osoba, od kojih 44 žena, i 24 organizacije. 

Dobitnici nagrade, koja nosi ime po Alfredu Nobelu, švedskom industrijalcu i izumitelju dinamita, dobivaju medalju i ček na osam milijuna švedskih kruna (1,20 milijuna dolara).

Prva generalica Hrvatske vojske

Posted on by sdadmin

Nakon što su hrvatski mediji jučer objavili da će Hrvatska vojska dobiti svoju prvu generalicu – Gordanu Garašić – pojavili su se i mnogi zlobni komentari.

Što je ovdje sporno?

Gordana Garašić početkom prosinca odlazi u Afganistan gdje će preuzeti mjesto savjetnice zapovjednika operacije ISAF za rodna pitanja (GENAD – gender advisor). To je dužnost na generalskoj razini i najviša je koju je dosad obnašao neki hrvatski časnik/ica. Pri čemu je indikativno da je prva generalica upravo na poziciji savjetnice za rodna pitanja.

Budući da promaknuće u poziciju generalice zahtijeva 4 godine na poziciji brigadirke (na kojoj se nalazi nešto više od dvije godine)  privremeno je promaknuta u poziciju generalice dok ne ispuni i taj posljednji kriterij. Trajno promaknuće u generalicu će uslijediti nakon povratka iz Afganistana kada će i taj posljednji kriterij biti ispunjen.

Gordana Garašić po struci je pravnica, karijeru je počela u MUP-u 1994, a 1995. prešla je u  MORH. Tijekom karijere obnašala je niz dužnosti, a među najvažnijima je ona vojne savjetnice u predstavništvu RH pri NATO-u i EU u Bruxellesu,  te pomoćnice savjetnika predsjednika RH za obranu.

Magistrirala je u ‘Dwight E. Eisehoweru’, školi za nacionalnu sigurnost i strategiju resursa Nacionalnog obrambenog sveučilišta, gdje se školovala od lipnja 2012. do lipnja 2013. godine.

Po povratku u Hrvatsku raspoređena je na mjesto načelnice Uprave za personalne poslove Glavnog stožera Oružanih snaga RH. Ovo ustrojbeno mjesto je generalsko i jedan od uvjeta za promicanje u generalski čin.

Doista, nakon ulaska Hrvatske u NATO Gordana Garašić započela je ubrzanu karijeru. No, sve je u skladu sa zakonom.

Dakle, Gordana Garašić ima i potrebnu visoku stručnu spremu i vojnu školu i znanje stranog jezika, a imat će i potrebno vrijeme provedeno u činu po povratku iz misije (sukladno čl. 143. i 144. Zakona o OS RH).

{slika}

Da li je Gordana Garašić ‘imala sreće’, ‘znala se snaći’ ili je MORH konačno počeo funkcionirati po zakonu, ostaje otvoreno pitanje.

Naime, samo unazad godinu dana, nisu se svim časnicima nakon povratka iz misija ili školovanja tako otvarala vrata i mogućnosti brzog napredovanja. Često se događalo da po povratku u zemlju časnici budu neraspoređeni i po nekoliko mjeseci, pa čak i da budu premješteni u niže ustrojbene cjeline, dok su časnici iz drugih zemalja NATO-a unaprijed znali na koju se dužnost vraćaju u matičnoj zemlji, što je odavno trebao biti slučaj i s Hrvatskom.

Isto tako, možemo se prisjetiti niza generala koji su došli do te pozicije bez adekvatne visoke stručne spreme, vojne škole i znanja stranog jezika, primjerice: Ljubo Česić Rojs, Vladimir Zagorec, Ivan Korade, Mirko Norac, Renato Romić.….Kada se ovakav kadar promicao u generalske činove nitko nije postavljao pitanja niti se usudio išta komentirati.

Možda još za kraj da napomenemo da je Ministarstvo obrane krajem 2012. donijelo Plan djelovanja kojim želi osigurati jednakost i povećati udio žena u svom resoru.

U Ministarstvu obrane i Oružanim snagama RH trenutno je zaposleno 19.271 djelatnika, od čega je 3.087 žena, odnosno 16,02 posto.

Zastupljenost žena na voditeljskim i zapovjednim dužnostima u Ministarstvu obrane je 34,29 posto, dok je u Glavnom stožeru OS RH s pristožernim postrojbama 5,95 posto žena.

Od ukupnog broja djelatnih vojnih osoba u MORH-u i OSRH (15.861) udio žena je 9,83 posto. Udio žena među djelatnim vojnim osoba najveći je u kategoriji časnica i to 14,65 posto, dok je udio dočasnica i vojnikinja 8,26 posto. U kategoriji najvišeg čina OSRH general/ica zasada nema žena, a broj časnica s činom brigadirke je šest.

Od ukupnog broja državnih službenika i namještenika udio žena je 44,83 posto u odnosu na udio muškaraca od 55,17 posto. Također, u sustavu MORH-a od osam državnih dužnosnika, tri su žene. 

Politika privatnosti

Copyright 2024. Libela.org