Mjere štednje dodatno pogađaju žene

Ekonomisti/ce  iz Velike Britanije pozivaju Vladu da izradi Plan F za rješavanje  nerazmjernog tereta koji se stavlja na žene u pogledu mjera štednje.  Porezna i  socijalna politika koja bi bila  naklonjena ženama nužna je kako bi uspostavila ravnotežu, kažu stručnjaci/kinje iz nezavisne skupine – Women’s Budget Group (WBG), koji/e  su napravili/e  izvješće koje se osvrće na utjecaj stroge politike na različite grupe i obiteljske skupine u Engleskoj.

Izvješće kaže da su žene, naročito samohrane majke i umirovljenice, izgubile mnogo više od muškaraca otkako je u svibnju 2010. na snagu stupila odluka o rezanju  olakšica i javnih usluga.

U ovoj analizi ekonomista/ica  iz WBG-a, sastavljene od strane stručnjaka/inja i akademika, ove dvije kategorije – a u objema su dominantne žene – suočavanju se sa smanjenjem raspoloživog dohotka za više od 10 posto tijekom 2010. -2015. godine, uz napomenu da samohrane majke gube više od 15,6 posto. Izvješće je pokazalo da parovi s djecom gube 9,7 posto dok parovi bez djece gube 4,1 posto. Žene umirovljenice gube 12,5 posto, dok muški umirovljenici gube 9,5 posto, te umirovljenički parovi koji gube 8,6 posto.

Rodno uvjetovan utjecaj mjera štednje pokazuje alarmantnu sliku u pogledu gospodarskog oporavka žena u Engleskoj  što je dovelo do poziva na Plan F – konstruktivnog, ekonomskog plana za smanjenje neproporcionalnog utjecaja mjera štednje koji ‘gura’ mnoge žene u siromaštvo. Analiza se također usredotočila na kumulativne učinke promjena izravnih i neizravnih poreza i rezova na usluge, kao i pogodnosti socijalnog osiguranja. Analiza je uključila već spomenute mjere, kao i mnogo drugih mjera koje čekaju da budu provedene prije sljedećih izbora.

“Ono što nas je pogodilo je činjenica kako u svim skupinama upravo žene najgore prolaze”, kaže profesorica Diane Elson iz WBG-a, sociologinja sa Sveučilišta u Essexu. Stopa nezaposlenosti u Velikoj Britaniji smanjila se kod muškaraca, a porasla kod žena u posljednje tri godine. Na svakih 100 radnih mjesta u privatnom sektoru, 63 pripada muškarcima, a 37 ženama. Rezovi u javnom sektoru smanjili su mogućnosti zapošljavanja žena i otežavaju mogućnost kombiniranja zarađivanja za život i brige o obitelji, čime također povećavaju sve veći jaz u primanjima kod muškaraca i žena”, rekla je Elson. “Naša najveća briga je što će, čak i kad je zabilježen ekonomski oporavak, žene uvijek kaskati za muškarcima i neće ih uspjeti sustići.”

WBG izvješće obratilo je pozornost i na smanjenje poreza koji je trebao pomoći onima s nižim primanjima:  –prag plaćanja poreza na dohodak povećan je na 10.000 funti do kraja 2015. godine – a izvješće je i utvrdilo da 57 posto onih koji će biti na dobitku od ovoga su upravo muškarci, za razliku od 43 posto žena.

Tri-četvrtine dobrobiti ovih promjena će ići na ruku kućanstvima koji ulaze u prag do 10.000 funti, s najboljih 10 posto koji će biti na dobitku 87 funti godišnje, i najsiromašnijih 10 posto koji će biti na dobitku tek 6 funti godišnje. WBG izvješće usporedilo je razdoblje analize s porastom PDV-a u 2011. koje je pogodilo sve u zemlji, zajedno s povećanjem cijena od 10 posto u periodu aktualne Vlade.

“Tijekom posljednjih nekoliko godina primjećujemo zabrinjavajući trend prema rastućoj nejednakosti i zabrinuti smo jer ne vidimo znakove jenjavanja”, kaže Elson. “Nužno je da političke stranke počnu shvaćati što se ovdje događa i da malo temeljitije prouče svoju politiku. Stoga, potreban nam je Plan F.”

 

Prevela i prilagodila Ana Marković

Zastupljenost i indikatori diskriminacijskih i ksenofobičnih stavova u Republici Hrvatskoj

U Centru za mirovne studije (CMS)  u petak 20. rujna predstavljeno je istraživanje Zastupljenost i indikatori diskriminacijskih i ksenofobičnih stavova u Republici Hrvatskoj.

Osnovni cilj istraživanja bio je dobiti uvid u razinu ksenofobije te stavove prema multikulturalnom društvu među građanima i građankama Republike Hrvatske.

Mnoga domaća i međunarodna izvješća pokazuju da je u Hrvatskoj etnička, rasna i vjerska diskriminacija i dalje velik problem. Iako je donesen cijeli niz politika koje zakonskim i institucionalnim rješenjima pokušavaju riješiti ovaj problem, stvarno poboljšanje položaja određenih društvenih skupina i dalje nije dovoljno postignuto. U CMS-u vjeruju da razlog leži upravo u tome da se nedovoljno radilo na otklanjanju predrasuda i strahova koje dio građana Hrvatske imaju prema nekim etničkim i vjerskim manjinama te dijelu stranaca, a koje su osnovni uzrok kršenja ljudskih prava ovih skupina.

Istraživanje je usmjereno na nekoliko osnovnih tema, kako bi se pomoglo donošenju kvalitetnijih politika koje bi bile usmjerene na otklanjanje predrasuda i strahova, a to su:  važnost nacionalnog i vjerskog identiteta, općenita razina ksenofobije te stavovi prema multikulturalnom društvu, stavovi prema dodjeli državljanstva doseljenicima, diskriminacija stranaca i stavovi prema određenim kategorijama stranaca s obzirom na razloge njihovog boravka u Hrvatskoj. Dodatno, ispitana je i ksenofobija prema određenim etničkim, vjerskim i političkim skupinama.

Općenito gledajući, rezultati istraživanja pokazuju da građani Republike Hrvatske deklarativno ne podržavaju diskriminaciju stranaca, podržavaju multikulturalizam i prosječno nemaju izrazite ksenofobne stavove. S obzirom na to da se u većini ispitivanih stavova barem polovica ispitanika odredila u smjeru prihvaćanja multikulturalnog društva te prihvaćanja nacionalnih manjina i doseljavanja stranaca, kao i poštivanja njihove ravnopravnosti u odnosu na građane Hrvatske, u CMS-u smatraju kako Hrvatska ima potencijala da se uspješno bori protiv diskriminacije.

Lora Vidović, pučka pravobraniteljica, rekla je kako je u 2012. godini njenom uredu podnijeto tek 200-tinjak pritužaba na diskriminaciju te kako taj podatak govori kako se građane/ke teško odlučuju na prijavljivanje što radi straha što radi nedovoljne informiranosti na kojoj treba dodatno raditi. Vidović je naglasila kako je potrebna edukacija o ljudskim pravima i diskriminaciji, posebno onima koji su izravno zaduženi za provedbu zakona, prvenstveno misleći na policiju.

S druge strane, istraživanje je otkrilo i nezanemariv stupanj ksenofobije prema određenim skupinama, odnosno nezanemariv udio stanovništva koje osjeća da neke etničke, vjerske i druge skupine predstavljaju opasnost za Hrvatsku i njene građane. U prvom redu, to se odnosi na stavove prema Romima, tražiteljima azila, Srbima, muslimanima, Kinezima i Arapima. Iako su u svim slučajevima postoci ksenofobnih stavova usmjerenih prema ovim skupinama manji od 50 posto, ovakvi postoci ksenofobije prema tim skupinama moraju se shvatiti ozbiljno i treba raditi na njihovom uklanjanju.

Sara Lalić iz CMS-a naglasila je kako je premalo politike usmjereno na smanjivanje diskriminatornih stavova te kako zakonski okvir postoji, ali se na osnovnim uzrocima diskriminacije (stereotipi, strahovi, predrasude) nedovoljno radi. Prema istraživanju, gotovo polovica građana/ki Hrvatske nema ksenofobične stavove te se u tome vidi dobar potencijal da Hrvatska krene prema otvorenijem društvu.

Upravo sada je pravo vrijeme da se institucije i društvo u cjelini ozbiljno posvete rješavanju problema ksenofobije u Hrvatskoj. Imajući u vidu iskustvo drugih članica Europske unije,  ulaskom Hrvatske u EU moglo bi doći do većeg doseljavanja stranaca u našu zemlju. Isto tako, teška ekonomska situacija u kojoj se zemlja nalazi, velika stopa nezaposlenosti i egzistencijalna nesigurnost građana te velika ekonomska nejednakost zasigurno bi mogle biti okidač za još veću netrpeljivost prema pripadnicima nacionalnih manjina i strancima koji žive u Hrvatskoj.

Anton Vukelić, suradnik tvrtke Target d.o.o. koja je provela istraživanje, naglasio je kako se samo na temelju jednog istraživanja ipak ne mogu donositi zaključci te je naglasio kako stavovi i ponašanje nisu povezani.

U CMS-u drže da se javne politike u ovom trenutku trebaju još više usmjeriti na otklanjanje predrasuda građana prema etničkim, vjerskim i rasnim manjinama te doseljenicima kroz obrazovanje, prvenstveno kroz sustavno uvođenje građanskog odgoja i obrazovanja na svim razinama školovanja. Nadalje, državne bi se institucije, uključujući i akademsku zajednicu, trebale usmjeriti na dodatno i dublje istraživanje predrasuda prema manjinskim društvenim skupinama te fenomene poput rasizma, ksenofobije, ekstremnog nacionalizma, ali i seksizma, homofobije i drugih sličnih negativnih društvenih pojava. Isto tako, potrebno je da se mediji s posebnom pažnjom i odgovornošću odnose prema ovim temama te da posebno odgovorno shvate svoju ulogu u kreiranju javnog mnijenja koje ponekad može negativno utjecati na poštivanje ljudskih prava ugroženih skupina.

Sandra Benčić iz CMS-a zaključila je kako 50 posto građana/ki Hrvatske nema diskriminatorne stavove i na tome treba graditi sve daljnje aktivnosti, počevši od edukacija, kako bi upravo ti građani i građanke poslali poruke zašto oni takve stavove nemaju.

‘Nasilje u obitelji nad ženama s invaliditetom skriveno je tamnom brojkom’

Povodom obilježavanja Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama održan je 17. rujna 2013. godine okrugli stol u organizaciji UNDP Hrvatska u suradnji s Autonomnom ženskom kućom Zagreb. Okrugli stol održan je u Uredu predsjednika Republike Hrvatske koji je ujedno i moderirao cjelokupnu raspravu. Teme o kojima se raspravljalo vezane su za izmjenu Kaznenog zakona i prijedlog novog Obiteljskog zakona. Okruglom stolu prisustvovale su predstavnice nevladinih ženskih udruga i institucija koje se bave ravnopravnošću spolova i borbom protiv nasilja nad ženama.

Na događanju je također sudjelovala i pravobraniteljica za osobe s invaliditetom Anka Slonjšak, koja je tijekom rasprave iznijela mišljenja i stavove Ureda na navedenu temu. Između ostaloga pravobraniteljica je navela kako od ukupnog broja osoba s invaliditetom više od 40 posto čine žene, prenosi in-portal.

Ratifikacijom Konvencije  o pravima osoba s invaliditetom Hrvatska se obvezala posebnu pažnju posvetiti zaštiti prava upravo žena s invaliditetom, kao posebno ranjive skupine unutar osoba s invaliditetom. Već u preambuli Konvencije utvrđuje se kako su djevojčice i žene s invaliditetom često izloženije riziku od nasilja, ozljeđivanja, zlostavljanja, zapostavljanja ili nemarnog postupanja, maltretiranja ili izrabljivanja, kako u svojim domovima, tako i izvan njih. Poseban članak 6 nosi naziv “Žene s invaliditetom”. Kada govorimo o nasilju nad ženama s invaliditetom tada se to odnosi na Nasilje unutar obitelji – gdje najviše prevladava psihičko nasilje od strane bračnog partnera ili drugih članova obitelji zatim nasilje od okoline i nasilje na radnom mjestu. Nasilje je posebno teško utvrditi kod osoba s intelektualnim poteškoćama i kada žive u institucijama. Poseban problem je neprijavljivanje nasilja nad osobama s invaliditetom.

Kao razlozi neprijavljivanja se navode povećana ovisnost o drugoj osobi; osjećaj nemoći; teškoće u dokazivanju nasilja; nedostatak obrazovanja i informacija o prihvatljivim i neprihvatljivim radnjama; vezanost za obitelj i socijalna isključenost; otežana pristupačnost pa time i izbjegavanje nasilne situacije; nepovjerljivost u sustav.

Što se tiče zakonodavstva pravobraniteljica za osobe s invaliditetom predložila je izmjene i dopune Protokola o postupanju u slučaju nasilja u obitelji. Prijedlozi su za sada djelomično usvojeni te se očekuje da se Protokol donese kako bi imali konačni uvid. Također, pravobraniteljica je predložila izmjene Kaznenog zakona te podržala prijedloge Autonomne ženske kuće Zagreb.

“Nasilje u obitelji nad ženama s invaliditetom skriveno je tamnom brojkom i možemo u budućnosti očekivati sve veći broj ovakvih kaznenih djela, kako svijest samih žena s invaliditetom o neprihvatljivosti svih oblika nasilja bude rasla”, kazala je pravobraniteljica za OSI. “Nakon uvođenja posebnog kaznenog djela Nasilničkog ponašanja u obitelji 2009. godine zakonodavac je napravio veliki iskorak i izložio počinitelje nasilja u obitelji najstrožoj društvenoj osudi kroz sankcioniranje u okviru kaznenog prava. Na taj način poradio je kako na specijalnoj tako i na generalnoj prevenciji te nasilje u obitelji označio kao kažnjivu radnju veće težine.

Praksa je sada pokazala kako ostavljanje nasilničkog ponašanja u obitelji u sferi prekršajnog sankcioniranja, a uključivanjem pojedinih pojavnih oblika ovog ranije aktualnog djela u zakonski opis nekih drugih kaznenih djela, iz sfere kaznenog zakonodavstva ispadaju brojni pojavni oblici nasilja u obitelji koji u činjeničnom opisu ne mogu potpadati pod kazneno pravo već se vraćaju u domenu prekršaja. U nekim slučajevima je uočeno kako i ukoliko ostaju u domeni kaznenog prava u okviru drugih kaznenih djela (npr. uvreda, prijetnja) njihovo sankcioniranje neće dovesti do specijalne i generalne prevencije.

S obzirom na sve navedeno, predložili smo da se nasilničko ponašanje u obitelji vrati u domenu kaznenog zakonodavstva  i to kao zasebno kazneno djelo, ali da se jasno definira kako bi se moglo razlikovati od prekršaja.

Što se tiče Obiteljskog zakona – skrbništvo je područje našeg posebnog interesa budući da i nakon pet godina od stupanja na snagu Konvencije o pravima osoba s invaliditetom nismo otpočeli s reformama ovog sustava na način da se uskladi sa zahtjevima Konvencije. Nesporno je da je institut potpunog lišavanja poslovne sposobnosti kakav prevladava danas u RH ima za posljedicu prekomjerno zadiranje u temeljna ljudska prava i slobode. Posljednjih godina zagovaramo reformu ovog sustava od zamjenskog odlučivanja kakvo je danas prema odlučivanju uz podršku kakvo bi trebalo biti”, zaključila je Anka Slonjšak.

Talijanski/e zastupnici/e organizirali/e ljubljenje kao znak potpore LGBTQ osobama

Deseci talijanskih zastupnika i zastupnica prošloga su tjedna organizirali masovni ‘poljubac’ kao potporu LGBTQ osobama te pozvali na jače zakone za zaštitu prava LGBTQ.

Prijedlog zakona je usvojen u četvrtak u Donjem domu. Za njega je glasovalo 354 zastupnika/ca, dok je protiv glasovalo njih 79, izvijestila je La Repubblica.

Parlamentarna rasprava je prekinuta kada se više desetaka političara počelo međusobno grliti i ljubiti. Zastupnici/e iz Beppe Grillo stranke pojasnili su da je to poziv na više prava za homoseksualne osobe.

Zastupnica Federica Daga (iz stranke M5S) tweetala je sliku prosvjeda i napisala: “Jednaka prava i dostojanstvo za sve. Poljubac i zagrljaj nisu zastrašujući”.

Što se zapravo dogodilo možete pogledati ovdje: 

‘Prostitutke su žrtve i ne bi smjele biti tretirane kao kriminalci’

Predloženi zakon mogao bi staviti izvan zakona plaćanje za seks u Francuskoj, dok bi prostitutkama koje su žrtve seksualnog nasilja omogućio lakši pristup pravnoj pomoći. Preliminarni tekst nema sveopću podršku.

Plaćanje za seks u Francuskoj uskoro bi moglo postati kazneno djelo, prema nadolazećem predlošku zakona čiji su detalji objavljeni ovaj tjedan. Predloženi zakon također bi promijenio zakon iz 2003. koji kažnjava prostitutke zbog otvorenog nuđenja svojih usluga, uvođenjem pravila koja bi smanjila prisutnost seksualnih radnica na ulicama, ali im zauzvrat dopustila ‘skidanje’ za vrijeme rada.

“Mi ćemo preokrenuti zakon naglavačke”, rekla je socijalistička zastupnica Maud Olivier, koja je autorica izvješća koje će biti temelj predloženog zakona. “Prostitutke su žrtve i ne bi smjele biti tretirane kao kriminalci.”

“Zakon je namijenjen smanjenu nasilja prema prostitutkama i dolasku do generalnog razmišljanja da plaćanje seksualnih usluga nije prihvatljivo. Trebamo uništiti ideju da je prostitucija sretna trgovina”, rekla je, dodajući da od procijenjenih 40.000 seksualnih radnika u Francuskoj, 80 posto čine žene a 90 posto od toga su imigrantikinje.

Predloženi zakon, o kojem bi se trabalo raspravljati u Narodnoj skupštini (Donji dom) i u Senatu u studenom, navodi progresivne kazne do 1.500 eura za prvu kaznu, do 7.500 eura i šest mjeseci zatvora za ponovljene prijestupnike/ce. Također daje prostitutkama koje su žrtve seksualnog nasilja lakši pristup pravnom sjedištu u Francuskoj, dok otvara vrata za suđenje svodnicima koji prisiljavaju prostitutke na  prodavanje njihovih tijela.

Potez je pozdravljen od kampanje grupe ‘Mouvement du Nid’, asocijacije koja pomaže prostitutkama u potrazi za pravdom u slučajevima seksualnog nasilja i eksploatacije putem kriminalnih mreža. “Žene koje prodaju svoje tijelo za seks ne štete nikome i ne bi smjele biti gledane kao kriminalci”, rekao je glavni tajnik ‘Mouvement du Nid’-a Gregoire Thery.

“Sva šteta uključenim pojedincima i društvu u cijelosti počinjena je od klijenata koji su seksualno nasilni prema prostitutkama. Ovaj zakon zaštitio bi žene. Po prvi puta u francuskoj povijesti bila bi im dana prilika da kažu klijentima koji su nasilni ili imaju nepoželjne zahtjeve da mogu biti uhićeni i kažnjeni za počinjenje kaznenog djela.”

“To će biti katastrofa”

Prijedlog nema sveopću podršku, štoviše, i organizacija koje predstavljaju seksualne radnike drže da će pogurati prostituciju dublje u podzemlje i podložiti žene povećanim rizicima.

Zagovornici AIDS grupe Act Up i francuska NVO Medecins du Monde bili su u među preko 1.000 organizacija koje su potpisale peticiju protiv prijedloga, govoreći da će ‘učiniti prostitutke ranjivijima’. Manon, pariška prostitutka koja je glasnogovornica udruženja seksualnih radnika STRASS, rekla je da bi  prijedlog zakona učinio “sasvim suprotno od onog za što je namijenjen da postigne”.

“Prostitutke će morati raditi više potajno da bi zaštitile svoje klijente, stavljajući ih tako u veću opasnost od nasilja i dalje od seksualnih zdravstvenih usluga”, rekla je.

“To također znači pad broja klijenata, čineći naš život težim”, dodala je. “To pak znači da će oni koji plaćaju biti u boljem položaju da pritisnu prostitutke da rade stvari koje ne žele, uključujući nezaštićeni seks.”

“Oni to rade u ime ženskih prava i bit će katastrofa. To je samo jeftini politički potez koji neće učiniti ništa osim štete.”

Prevela i prilagodila Lana Bosilj

‘Ne smije se šutjeti o obiteljskom nasilju’

U povodu Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama, potpredsjednica Vlade i ministrica socijalne politike i mladih Milanka Opačić položila je danas vijenac na zagrebačkome Općinskom građanskom sudu na kojemu su tijekom brakorazvodne parnice ubijene tri žene, poručivši tom prigodom da se o obiteljskom nasilju ne smije šutjeti, prenosi rtl.hr.

Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama obilježava se 22. rujna u spomen na ubojstvo sutkinje Ljiljane Hvalec, odvjetnice Hajre Prohić i stranke u brakorazvodnoj parnici Gordane Oraškić, čiji je suprug Mato Oraškić na Općinskom sudu u Zagrebu prije 14 godina ubio sutkinju, odvjetnicu i svoju suprugu, a sudsku službenicu Stanku Cvetković teško je ranio.

Minutom šutnje odana je počast ubijenima i zapaljene su svijeće ispred sudnice gdje se tada dogodio zločin, a koja je danas pretvorena u spomen-sobu.

Četrnaestu godinu ovdje se prisjećamo dviju žena koje su stradale radeći svoj posao i treće ubijene koja je željela prekinuti začarani krug obiteljskog nasilja, istaknula je ministrica Opačić okupljenima koji/e su došli/e iskazati počast ubijenima.

Taj dan, proglašen Nacionalnim danom borbe protiv nasilja nad ženama, prigoda je da se istakne neprihvatljivost nasilja o kojemu se, naglasila je, ne smije šutjeti, već ga se mora prijaviti.

Iako statistike govore o smanjenju broja obiteljskog nasilja, Opačić upozorava da još postoje žene i djeca koji trpe nasilje u svojim domovima. Cilj joj je, kaže, pokrenuti zakonske mehanizme kako bi se udaljilo zlostavljača, umjesto sadašnje prakse da se žene i djecu smješta u skloništa.

“Oko sedam milijuna kuna koje sada trošimo na skloništa za žene i djecu, za koju godinu mogli bismo utrošiti u psiho-socijalni tretman zlostavljača kojega bi udaljili iz obitelji, a žene i djecu ostavili u njihovom domu”, rekla je ministrica.

Istaknula je i važnost uvođenja zdravstvenog odgoja u škole, posebno njegova modula o nenasilnom rješavanju sukoba kako bi se djecu od najranije dobi učilo da probleme’ne rješavaju šakama, već razgovorom’.

Predsjednik Vrhovnog suda Branko Hrvatin također je istaknuo važnost nulte tolerancije prema nasilju. Upozorio je i na česta omalovažavanja sudaca i sutkinja te sudbene vlasti u javnosti, čime se, kaže, otvaraju vrata za ovakve događaje.

“Ako ne naučimo lekciju i ne počnemo se ponašati s poštovanjem prema sudu, sucima, sutkinjama i strankama koje dolaze na sud, ovakvo nešto, što se dogodilo prije 14 godina, moglo bi se i ponoviti”, upozorio je Hrvatin.

Predsjednica Općinskog građanskog suda Mirela Mijoč rekla je kako je samo tijekom 2012. na tri lokacije toga suda u Zagrebu prošlo 558 tisuća osoba od kojih je oduzeto 9.077 komada vatrenog i hladnog oružja i raznih alata koje su pojedinci nosili sa sobom na sud.