2Fik je multidisciplinarni umjetnik čiji se rad bavi pitanjima identiteta, integracije i imigracije, istražujući jaz koji može nastati između osjećaja pripadnosti pojedinca određenoj kulturi i svjetonazornog odmaka društva prema pojedincu. Rezultat rezidencije, odnosno umjetnikova interpretacija slavnog Bukovčevog Hrvatskog narodnog preporoda će biti predstavljena 8. kolovoza u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu u 18 sati, a djelo će nakon izlaganja biti predloženo za donaciju muzejskoj zbirci.
“Na predstavljanju očekujem puno smijeha i rasprave o zastupljenosti razlika u spolu, vjeroispovijesti ili seksualne orijentacije.” – rekao je umjetnik čija je ideja koristiti Hrvatski narodni preporod kao inspiraciju ne bi li stvorio alegorijske likove koji pripovjeda o njemu samome ali i o susretu različitih kultura.
Rezidencijalni programi su nova programska linija Queer Zagreba, gdje je riječ o cjelogodišnjem programu umjetničkih istraživačkih i razvojnih rezidencija, a od siječnja u Hrvatskoj su boravili umjetnici iz Kolumbije, Brazila, Južne Koreje, SAD-a i Crne Gore. Do kraja godine su planirane još brojne rezidencije, uključujući one za francuske, australske i američke umjetnike.
Sličnu suradnju započinjemo i s Australijom, pa će tako nakon australskih umjetnika Matthewa Daya te Rhionnan Newton, koji će boraviti u Hrvatskoj u rujnu, u Australiju otputovati Petra Zanki. Ove međunarodne suradnje dio su snažne programske odrednice Queer Zagreba i udruge Domino otvaranja mogućnosti za domaće umjetnike da predstave svoj rad u širem međunarodnom kontekstu. Udruga Domino je u tom pogledu vodeća domaća organizacija u kulturi po broju suradnji i platformi promocije hrvatskih umjetnika u inozemstvu. Važno je napomenuti da je udruga Domino kroz Queer Zagreb Sezonu te festival Perforacije inicirala i pokretanje Balkanske mreže za izvedbene umjetnosti upravo s ciljem veće vidljivosti umjetnika ne samo iz Hrvatske, već i regije, na nekim od najbitnijih sajmova za izvedbene umjetnosti (Seoul, Montreal, Tokyo, New York, Adelaide).
A upravo tijekom gostovanja na Cinarsu u Montrealu, jednom od najvećih sajmova za izvedbene umjetnosti, došlo je do ideje za projekt “queer reinterpretacije Hrvatskog narodnog preporoda” Vlahe Bukovca, koji upravo u Zagrebu realizira kanadski umjetnik 2Fik u suradnji s MSU-om.
Program rezidencija se provodi kao dio platforme This is a Domino project, i nastavlja se intenzivno do kraja godine, a u suradnji s mnogim drugim institucijama u Hrvatskoj i inozemstvu.
Trgovanje ljudima najbrže je rastući i najunosniji oblik organiziranog kriminala koji, prema svjetskim statistikama, donosi kriminalcima zaradu od 12 milijardi dolara godišnje. Trgovanje ljudima predstavlja i jedan od najtežih primjera kršenja ljudskih prava. Žrtvama trgovanja ljudima uskraćena su osnovna ljudska prava, kao što su sloboda i dostojanstvo, pravo slobode kretanja, izbora i odlučivanja, jednakost među ljudima, onemogućava im se komunikacija s obitelji, podvrgnute su fizičkom i/ili psihičkom zlostavljanju, izolirane su i ucjenjivane prijetnjama njihovim obiteljima i prijateljima.
Trgovanje ženama i djevojkama je globalni problem i postoji u svim zemljama. Koliko god to djelovalo pretjerano i nevjerojatno, kao nešto što se tebi i tvojim prijateljima nikada ne bi moglo dogoditi, ono je dio naše realnosti i ne tako rijetka pojava. Uz trgovanje ljudima, pa tako i trgovanje djevojkama i ženama u svrhu seksualnog iskorištavanja vezano je mnogo mitova, raširenih vjerovanja, stavova i zabluda. Stoga je važno naglasiti da ne postoji profil žrtve trgovanja ljudima. Iako se neke grupe češće pojavljuju kao žrtve, činjenica je da žrtva može biti bilo koja osoba, bez obzira na spol, godine, obrazovanje, socijalni status ili porijeklo.
Kampanja “Dvije djevojčice” ima upravo za cilj suzbijanje i prevenciju trgovanja ženama i djevojkama u seksualne svrhe. U Hrvatskoj je provodi nevladina feministička udruga CESI u suradnji s Veleposlanstvom Ujedninjenog Kraljevstva Velike Britanije i Sjeverne Irske, Ministarstvom unutarnjih poslova – Ravnateljstvo policije, Pravobraniteljicom za ravnopravnost spolova i Uredom VRH za ljudska prava i nacionalne manjine. Kampanja uključuje različite edukativne aktivnosti te medijsku kampanju i promociju, a zasniva se na kratkom animiranom filmu “Dvije djevojčice” u trajanju od tri minute koji prati priče dviju djevojaka koje su okrutno prevarene od ljudi koje su poznavale i kojima su vjerovale, a koji su poslije trgovali njima protiv njihove volje. Ova kampanja djeluje kao snažan i pristupačan alat za prevenciju trgovanje ženama i djevojkama, kao i za povećanje svijesti javnosti o ovom vrlo složenom i teškom problemu. Trenutno su završene sve pripremene aktivnosti i krenulo se s promocijom, dok najvećim dijelom posla započinju na jesen.
O problemu trgovanja ženama i djevojkama u seksualne svrhe i samoj kamapanji razgovaramo sa Sanjom Cesar iz CESI.
Kako je došle do provedbe kampanje “Dvije djevojčice” u Hrvatskoj?
Autorica filma “Dvije djevojčive” Ruth Beni nas je pozvala da provodimo kampanju u Hrvatskoj. U kampanju je do sada uključeno 13 europskih država i više od 10 000 direktnih korisnika/ca je sudjelovalo u različitim aktivnostima, a financijski je podržavaju fondacija Comic Relief te različite britanske i međunarodne organizacije.
Koja je svrha kampanje?
Svrha je informirati djecu i mlade o problemu trgovanja ljudima, te ih poučiti prepoznavanju potencijalno opasnih situacija i načinima prevencije i zaštite. Osim toga želimo doprinijeti osvještavanju javnosti o situacijama koje mogu dovesti mlade djevojke u rizik od trgovanja ljudima. Stoga smo odlučile koristiti i TV spot “Dvije djevojčice” u trajanju od 30 sekund koji je namijenjen prikazivanju na televizijama s ciljem osvještavanje rizika kojem su izložene djevojke koje su privlačnim ponudama o zaposlenju ili iz nekih romantičnih razloga odlučile putovati u druge zemlje.
Što ste do sada postigle?
Razvijen je edukacijski paket koji uključuje CD i brošuru, umnožen u 1500 primjeraka, a nadamo se da će uz preporuku MZOS na jesen biti distribuiran nastavnicima, policiji, udrugama i drugim osobama koje rade s djecom i mladima. RTL i Nova TV, te neke lokalne televizije prikazuju spot, a podržao nas je Inmusic festival. Zahvaljujući volontrekama koje su se aktivno priključile kampanji, organizirani su različiti događaji vezani uz trgovanje ženama i djevojkama i prikazivanje filma. Gostovale smo u različitim emisijama, film je dostupan na youtube-u, imamo Facebook stranicu, a informacije o kampanji su objavljivane na portalima.
Postoji li problem trgovanja ženama i djevojkama u Hrvatskoj?
U Hrvatskoj se od 2002. godine vode službene statistike o broju identificiranih žrtava trgovanja. Zadnjih godina uočeno je da Republika Hrvatska postaje sve više država porijekla i destinacije za žrtve trgovanja ljudima, a naročito za žrtve iz regije. Također, iako su većina žrtava još uvijek žene i djevojčice, primijećen je i porast broja muškaraca kao žrtava trgovanja ljudima, s ciljem radnog iskorištavanja.
Na koji način funkcionira lanac trgovanja ženama i djevojkama u seksualne svrhe?
Trgovanje ljudima funkcionira po principu ponude i potražnje. S jedne strane siromaštvo, nezaposlenost, politička nestabilnost i diskriminacija utječu na ljude koji nastoje pronaći bolji život u inozemstvu. S druge strane u razvijenim zemljama postoji potražnja za jeftinim radom i uslugama. Žrtve trgovanja ljudima su u najvećem broju slučajeva žene i djeca. Marginalizacija i diskriminacija žena u političkoj i društvenoj sferi, nasilje protiv žena doprinosi njihovoj ranjivosti. Siromaštvo, loše socioekonomske prilike, povećana nezaposlenost i nemogućnost pronalaska adekvatnog zaposlenja, diskriminacija i neravnopravni položaj žena stvaraju uvjete koji čine žene ranjivima i povećavaju mogućnost da postanu žrtve trgovanja ljudima. Potaknute željom za boljom budućnosti i zbog nemogućnosti da je ostvare u svojim zemljama, odlaze u razvijenije zemlje u potrazi za poslom. Međutim, vizni režim i imigracijske politike zemalja stvaraju im poteškoće pri legalnom ulasku u zemlju i zapošljavanju. Ovakva situacija otvara prostor organiziranom kriminalu. Žene su često svjesne opasnosti u koje se upuštaju, ali objektivne potrebe i privlačnost plaće koja se nudi u inozemstvu otvara, na prvi pogled, nove perspektive u životu te su kao takve jaki faktori za odlazak. S druge strane postoji velika potražnja za stranom, jeftinom, radnom snagom i seksualnim uslugama što diktira međunarodno trgovanje ženama u svrhu seksualnog iskorištavanja.
{slika}
Tko su najčešće žrtve traffickinga i kako se vrši vrbovanje žrtava?
Podatci govore da su oko 80% žrtava trgovanja ljudima žene, a jedan dio njih su i maloljetne. Ulaskom Hrvatske u EU mladima se otvaraju nove mogućnosti, ali one nose i potencijalne rizike.
Različiti su načini regrutacije, odnosno vrbovanja potencijalnih žrtva. U slučajevima kada je potencijalnu žrtvu vrbovala jedna osoba, često je riječ o osobi koju već poznaje i u koju ima povjerenja: poznanik/ca, susjed/a, prijatelji/ca, osoba s kojom je u vezi. Drugi način vrbovanja žena je putem raznih oglasa za dobro plaćen posao preko agencija za zapošljavanje, kao i putem oglasa za posao koji se mogu naći u dnevnom tisku i oglašavanjem putem Interneta. Trgovci ljudima ne zloupotrebljavaju samo želju žrtve za boljim životom, nego i njenu želju da bude voljena. Stoga se potencijalne žrtve vrbuju i preko agencija i oglasa za pronalaženje partnera u inozemstvu i sklapanje brakova. Žrtve se sve češće vrbuju putem Interneta, gdje trgovci kroz chat roomove i socijalne mreže stječu povjerenje budućih žrtava i nude bolji život, nastavak školovanja, emotivnu vezu i sl. U nekim situacijama, najčešće velikog siromaštva, obitelji prodaju svoje članove/ice trgovcima ljudima. Najdrastičniji oblik ulaska u lanac trgovanja ženama je otmica, premda se one puno rjeđe događaju.
Na koji način možemo spriječiti i izbjeći trafficking?
Posebno su važne preventivne aktivnosti i edukacija mladih. Obrazovanje, znanje i informiranje o trgovanju ljudima mogu pomoći djeci i mladima, osposobiti ih da se zaštite i sačuvaju svoj život.
Kada se osoba nađe u situaciji da traži posao preko oglasa, interneta, poznanika, odlazi na školovanje ili u posjet prijatelju kojeg je upoznala preko društvenih mreža ili putuje s dečkom o kojem malo zna, važno je poduzeti određene mjere zaštite.
Saznajte više o poslodavcu ili agenciji, postoji li uopće, provjerite adresu, vjerodostojnost poslodavca i poslovanja, kontaktirajte poslodavca i tražite odgovore na sva bitna pitanja koja se odnose na vaš angažman, provjerite obrazovnu ustanovu, gdje ćete biti smješteni; provjerite agenciju ili osobu koja organizira putovanje.
Kontaktirajte veleposlanstvo zemlje u koju odlazite radi informacija o dokumentima potrebnim za rad ili školovanje (viza, radna dozvola).
Uvijek tražite ugovor; potpišite samo ugovor koji je na materinjem jeziku ili na jeziku koji razumijete; ukoliko je ugovor napisan na različitim jezicima, provjeriti jesu li obje verzije identične (poželjne su konzultacije s odvjetnikom ili drugom stručnom osobom), napravite kopiju ugovora i jedan primjerak zadržite za sebe.
Utvrdite je li vaš mladić zaista osoba za koju se predstavlja: upoznajte njegove roditelje i prijatelje, upoznajte ga sa svojim roditeljima; provjerite je li online prijatelj zaista osoba za koju se predstavlja.
Obavijestite obitelj i bliske prijatelje gdje i kad putujete, kao i tko su osobe koje su vam pomogle pri organizaciji odlaska. Osobi od povjerenja ostavite adresu i broj telefona mjesta gdje ćete boraviti i redovito se javljajte; sve iznenadne promjene plana putovanja, boravka ili radnog mjesta odmah javite osobi od povjerenja.
Ponesite adresu i broj telefona hrvatskog veleposlanstva ili konzulata u zemlji u koju putujete.
Putovnicu vam nitko nema pravo uzeti, zadržati i koristiti, pokazujte je samo ovlaštenim službenicima i ni u kojem je slučaju nemojte davati drugim osobama. Fotokopije putovnice i ostalih dokumenata ostavite kod obitelji ili bliskih prijatelja, a jedan primjerak ponesite sa sobom i čuvajte na sigurnom mjestu.
Ako je moguće, naučite barem osnove jezika zemlje u koju putujete.
Ukoliko neka situacija ili osoba u vama pobudi nelagodu i sumnju, potražite pomoć policije, a ako ne možete doći do policije, od osoblja hitne pomoći, bolnica, nevladinih organizacija, ili, nema li drugog izbora, tražite pomoć od prolaznika!
{slika}
Tko se sve u Hrvatskoj bavi problemom trgovanja ženama i djevojkama?
U Hrvatskoj je uspostavljen cjeloviti sustav koji obuhvaća aktivnosti od trenutka identifikacije žrtve trgovanja ljudima sve do njene potpune integracije u društvo, te je uspostavljena suradnja između nadležnih tijela državne uprave te organizacija civilnog društva. Ured za ljudska prava i prava nacionalnih manjina Vlade Republike Hrvatske je nacionalno koordinativno tijelo za suzbijanje trgovanja ljudima, a uključeni su još Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, Ministarstvo unutarnjih poslova, Ministarstvo zdravlja, Ministarstvo socijalne politike i mladih, Ministarstvo pravosuđa, Državno odvjetništvo, USKOK, Hrvatski Crveni križ i organizacije civilnog društva. PETRA – mreža nevladinih organizacija djeluje na prevenciji i suzbijanju trgovanja ženama i djecom, s naglaskom na seksualno iskorištavanje.
Kome se možemo obratiti ako znamo da se netko nalazi u takvoj opasnosti ili ako se sami nađemo u tom problemu?
U Hrvatskoj osoba može potražiti pomoć ili informaciju na SOS telefonu za žrtve trgovanja ljudima, broj je 0800 7799 ili se može obratiti policiji na broj 192. Uspostavljen je i Nacionalni pozivni broj za žrtve zločina – 116 006.
Ukoliko se sami nađete u takvoj situacija ili osoba s kojom ste u vama pobudi nelagodu i sumnju, potražite pomoć policije, a ako ne možete doći do policije, od osoblja hitne pomoći, bolnica, nevladinih organizacija, ili, nema li drugog izbora, tražite pomoć od prolaznika.
Kada se spomene dječja prostitucije, prvo se pomisli na seks-turizam na Tajlandu, ili možda nedavna uhićenja 150 krijumčara u SAD-u. No, ima toga i u Njemačkoj, piše Deutsche Welle.
Tekst prenosimo u cijelosti.
Neosporno je da i u Njemačkoj ima dječje prostitucije, no pravi opseg te pojave još nije poznat. “Malo je podataka o dječjoj prostituciji jer nam jednostavno nedostaje znanja i brojki o tome”, kaže Mechtild Maurer, direktorica Udruge za zaštitu djece od seksualnog iskorištavanja (ECPAT). To je neophodno u borbi za bolju upućenost u ovaj problem.
A problem je sljedeći: statistika u policiji nije dovoljno detaljna. Policija ima informacije o seksualnom nasilju i zlouporabi, ali ne i o pozadini tih događaja. S druge strane, dječja se prostitucija odvija u tajnosti. U bordelima, klubovima i u za to posebno iznajmljenim stanovima, prostitucija maloljetnika je rijetka. Zbog toga je teško za to saznati. Postoji tek nekoliko naznaka, poput ovih: u Mitternachtmission, organizaciji za pomoć u Dortmundu, svaka jedanaesta osoba koja je tražila pomoć, bila je maloljetna. Sve zajedno bi u cijeloj Njemačkoj, prema podacima berlinske udruge Hydra, trebalo biti do 400 tisuća prostitutki. Čak i podaci o tražiteljima tih usluga su ograničeni. Zna se da su to većinom muškarci stariji od 40 godina i da dolaze iz različitih sredina.
Velik broj žrtava iz Njemačke
Točni podaci međutim pokazuju da su mnoge predrasude o prostituciji pogrešne. “Znamo da je dječja prostitucija raznolikija nego što se očekuje” kaže Maurer. U Europskoj uniji se milijarde vrte u području trgovanja ljudima. Ipak, žrtve nisu samo djevojčice iz istočne Europe i Afrike, već ih ima mnogo i iz Njemačke.
Dortmundska organizacija za pomoć ‘Mitternachtsmission’ procjenjuje da oko dvije trećine mladih ljudi pod njihovom skrbi – ako se ne nalaze u okvirima trgovanja ljudima radi prostitucije – potiče iz Njemačke. Neki od njih tome su podredili svoju svakodnevnicu: rade u prostituciji između škole i večere. Drugi dolaze iz narkomanskog miljea: prostitucijom se financiraju kako bi imali krov nad glavom.
Također, putevi u prostituciji su različiti: dječake i djevojčice u prostituciju često gurnu poznati ljudi ili čak rođaci, jednako kao i stranci koji se služe raznim trikovima kako bi stekli povjerenje te djece.
Zaljubljivanjeza djevojčice, otvoreni stanovi za dječake
Jedan od načina na koji se djevojčice uvlači u prostituciju su na primjer, takozvani ‘ljubavnici’, kaže Silvia Vorhauer, socijalna radnica u udruzi Mitternachtsmission. “To su najčešće mladi muškarci koji ciljano traže upravo djevojčice u pubertetu i prilaze im u školi, kafiću, u diskoteci. Na lijep i šarmantan način čine da one postanu emocionalno ovisne o njima.”
Djevojke se, impresionirane takvim pristupom, često zaljube. Tijekom takvog odnosa, udalje se od prijatelja i obitelji – ti dečki postanu najvažniji u njihovom životu. Naposljetku, oni im često govori o svojim ‘problemima’, kaže Vorhauer. Čest je primjer taj da je mladić zbog kockanja upao u dugove i sada mu prijete. Djevojka mu mora pomoći da brzo dođe do novca. Mnoge na to nasjednu.
Osim djevojčica, time su sve više pogođeni i dječaci, objašnjava Maurer. Međutim, njih se namami na druge načine – na primjer, kroz takozvane otvorene kuće. Na poziv seksualnih predatora, oni stižu na dogovoreno mjesto. “Dečki su pozvani na igru, tu je stolni nogomet, mogućnost uživanja u filmovima, tu je i Playstation, a na kraju, možda će se gledati i porno filmovi”, kaže Maurer. Mladići tamo grade odnose, možda se čak i sprijatelje s tim muškarcima. Naposljetku, od njih se traži izvođenje seksualnih radnji, najprije na sebi samima, a zatim i s drugima. Zbog pritiska, mnogi to i učine.
{slika}
Teško je pronaći izlaz
Stupiti u kontakt sa žrtvama je teško. Rijetko se sami obrate nekoj od organizacija za pomoć. Često rođaci, na primjer, sestre, posumnjaju da se nešto loše događa te se obrate organizaciji za pomoć kao što je Mitternachtsmission. To je tek prvi korak, jer je put do izlaza iz ovakve situacije dug. Jedan od razloga je i taj što mnogi mladi nisu niti svjesni vlastite nesreće i svoj ulazak u prostituciju vide kao nešto pozitivno.
“Postoji fenomen koji nazivamo ‘Početnička euforija’. To znači da se djevojčice u pubertetu bune protiv normi i pravila odraslih, odlaze u prostituciju koja je tabu tema, a taj im je tabu još i unosan”, objašnjava socijalna radnica Vorhauer. Djevojke također često strahuju da bi zbog socijalnih radnika/ica morale prekinuti veze s muškarcima koji su ih uveli u prostituciju. Izlaz iz kruga prostitucije se dakle događa samo onda kada djevojke to same žele.
Najvažnije je ne uništiti povjerenje, kaže Vorhauer.
“Sam sotona živi u ovom gradu” reći će stanovnici grada što leži u dolini ptica, San Pedro Sula, na sjevero-zapadu Hondurasa. I iako ste možda mislili da su najopasniji gradovi u svijetu velike višemilijunske mračne metropole, ili bliskoistočne prašnjave bombe što zakopane samo čekaju eksploziju (novu invaziju), ili pak možda kokainom obavijene ulice Caracasa – prevarili ste se. Sve je, ipak, otišlo u Honduras!
{slika}
Prošle godine je prosjek ubojstava u Hondurasu bio 20 dnevno, što s obzirom na broj stanovnika, stopu ubojstava čini skoro dvostruko većom nego u Venezueli, i gotovo dvadeset puta većom nego u SAD-u. San Pedru Suli, gradu koji ima oko 900 000 stanovnika, pripada velik dio tog kriminalnog kolača. Samo je tamo prošle godine tamo ubijeno oko 1200 ljudi, što je najveća brojka u svijetu za grad van ratne zone.
Nasilje bandi, ratovi kartela, ucjene, iznuđivanja, švercanje droge i oružja, dio su kriminalne lepeze u ovom gradu. A njome se maše i lepeta na sve strane. Većina droge prolazi kroz grad na putu za SAD, slično kao i meksičkom gradu Juarezu, koji je nekoliko godina prednjačio na listi najopasnijih gradova svijeta, dok titula nije otišla San Pedru. Pričala mi je prijateljica iz El Pasa, amerikanka meksičkog podrijetla, kako je godinama molila roditelje da joj dozvole posjetiti rodbinu u Juarezu, a oni su joj zabranjivali objašnjavajući kako je premlada da je doma vraćaju u drvenom kaputu. Nama koji smo navikli u četiri ujutro laganini šetati ulicama glavnog grada takve izjave mogu zvučati pretjerano, ali onima koji su odrasli na ulicama Juareza nema ničeg pretjeranog u tome.
{slika}
Baš kao i Juarezu, policija na ulicama San Pedra izaziva više osjećaje straha i nelagode, negoli sigurnosti i nade. Oni su pak, duboko uronjeni u tintu korupcije, glavna surađivačka sila ekipa iz kartela. Ubojstvima ne može pobjeći gotovo nitko, od slučajnih prolaznika, do novinara, pravnika, onih rijetkih koji pokušavaju nekako riješiti situaciju, raščistiti zrak barem malo – poput vodećeg kriminalnog istražitelja koji je istraživao krađe automobila i za poklon dobio metak u svibnju ove godine.
Užarena tropska klima i uragani najmanji su problem San Pedra i države Honduras općenito. Tamo se izgleda, ne vode taktikom ‘kad nemaš o čemu, onda o vremenu’ koju često primjenjuju hrvatski mediji (riječ nemaš možete zamijeniti rječima nećeš, ne možeš, po potrebi, svakome na dušu) pa su nerijetka i ubojstva i ranjavanja novinara. Vlasti pak na većinu optužbi odmahuju rukom i govore kako se radi o ‘prljavim, nepreciznim brojkama’ i ‘izvrnutoj priči’. Na ulice šalju vojsku, koja stvara dodatne probleme i dodatno nasilje. Valjda se svi tješe kako nemaju izbor.
{slika}
U međuvremenu, prizor krvavog tijela izrešetanog sa više od desetak metaka, djeca promatraju sasvim nezainteresirano, i brzo prolaze dalje, nastavljaju svoj put. Poneki od njih možda će ostatak dana provesti u Wonderlandu, velikom vodenom parku gdje brojni građani odlaze ohladiti se od vrućina, ili pak zaboraviti na metke koje su nekome, posredno i neposredno, priuštili tog mjeseca.
I kako ne postaviti pitanje – a obični građani i građanke, njihova zaštita, njihova prava? Jedino rješenje često postaje – kako nabaviti pištolj, ili kako nabaviti veći pištolj. U gradu terora, a kad to nije Gotham i nema Batmana na vidiku, rađaju se djeca koja lišena ikakve institucionalne podrške, odrastaju uvjereni kako je nasilje jedini put. To ili pobjeći negdje drugdje, pronaći novi dom. A tko će se onda boriti sa zvijerima što rigaju vatru, sa oslobođenim paklom što luduje na ulicama San Pedra? Hell broke luce konstatira izrezbareni glas Toma Waitsa, i pita se na kraju – što je sljedeće?
{slika}
Dok promišljate o tome, mali post scriptum za kraj – kad vas netko naljuti, možete ga slobodno poslati u Honduras, nema potrebe za spominjanjem majki i intimnih dijelova tijela.
U Egiptu se situacija ne smiruje, javlja Deutsche Welle. Usprkos svim diplomatskim naporima situacija je i dalje napeta.
Prema medijskim izvješćima, od svrgavanja Mursija do danas, ubijeno je 250 ljudi, a tisuće ih je ranjeno.
Diplomatski pregovori do ovog trenutka ne napreduju. Diplomati iz SAD-a i Europske unije pozivaju zaraćene strane da se vrate dijalogu.
Miješanje treće strane u Egiptu, kritično gleda tuniski politolog sa Slobodnog sveučilišta u Berlinu, Hamadi El Aouni i kaže: “Sada bi Egipćane trebalo samo ostaviti na miru. Oni koji misle da Egiptu mogu dati savjete, trebali bi ostati po strani.”
El Aouni ne misli pri tome samo na zapadne zemlje, već i na “u cijelom svijetu rasprostranjeni pokret pobratimljenih muslimanskih zemalja, predvođen turskim premijerom Erdoganom”. Naime, Recep Tayyip Erdogan je žestoko kritizirao generale u Egiptu. Mursijev izbor je vlada u Ankari predstavila kao dokaz da islamsko-konzervativni pokret može biti kompatibilan demokraciji, a njegovo svrgavanje je upravo tome nanijelo štetu.
Ali, iako kritika islamski-konzervativnog Erdogana na puč u Egiptu ima svoje razloge, postavlja se pitanje nije li njegova kritika zapravo ispravna. Jer, od svrgavanja s vlasti dugogodišnjeg predsjednika Egipta Hosnija Mubaraka, Muhamed Mursi je prvi demokratski izabrani predsjednik. Ali, za El Aounija demokracija znači mnogo više nego puki izborni rezultat.
“Ona znači sigurnost naroda, slobodu i zadovoljstvo. A Muslimansko bratstvo nije slijedilo ni jedan od ovih ciljeva”, kategoričan je ekspert sa Slobodnog sveučilišta u Berlinu. I za Güntera Meyera sa Sveučilišta Johannes Gutenberg u Mainzu Mursijevo svrgavanje donekle ima opravdanja. “Muslimansko bratstvo je dobilo legitimet voljom naroda. Ali, oni su svojim političkim djelovanjem taj legitimitet izgubili.” On naglašava da bi trebalo biti jasno da je vojska djelovala po volji naroda i svrgavanjem Mursija s predsjedničke funkcije zapravo ispunila volju većine.
Od početka svibnja je protestni pokret u Egiptu skupio 20 milijuna potpisa za Mursijevu ostavku. Cilj je bio da se prikupi više potpisa nego što je on dobio glasova na izborima. A Mursi je izabran na mjesto egipatskog predsjednika s 13,2 milijuna glasova. Na budućnost Egipta tuniski stručnjak iz Berlina gleda pozitivno. “U idućih tri do šest mjeseci Egipat neće prevladati sve što je pred njim, ali će se situacija stabilizirati. Jer, oni imaju dobru osnovu – a to je egipatsko pravosuđe koje je bez mrlje, transparentno, koje odlično funkcionira i koje je na kraju nositelj ove prelazne faze”, kaže El Aouni.
Suprotno tome, Günter Meyer pred Egipćanima vidi još jedan dugačak put. “Naivno je i pomisliti da nakon svrgavanja jednog autoritarnog režima odmah dolazi demokracija. I nama, u prosvijećenom zapadnom svijetu, dijelom je bilo potrebno čitavo stoljeće da iz autoritarnih sistema pređemo u demokraciju koju naprimjer imamo danas u Njemačkoj”, kaže Meyer.
Burka Osvetnica je prva pakistanska maskirana osvetnica – nova superjunakinja koja promiče snagu žena u svojoj zemlji. Međutim, nova animirana junakinja odjevena je u burku što je uzrokovalo nemali broj kontroverza u Pakistanu i šire.
Animirana akcijska komedija uključuje Jiyu, učiteljicu s tajnim borilačkim vještinama koja, poput nindže, koristi crnu burku kako bi sakrila svoj identitet dok se bori s lokalnim negativcima koji žele zatvoriti žensku školu u kojoj ona radi. Naoružana samo knjigama i olovkama, junakinja šalje djeci moralnu poruku o važnosti obrazovanja i prihvaćanja onih koji su drugačiji.
Istina, takve su poruke prijeko potrebne u zemlji koja prolazi strašne društvene i sektaške nemire te u kojoj je 88 posto djevojaka nepismeno.
S obzirom na nedavne događaje, serija je nesumnjivo dobro tempirana. Još 9. listopada 16-godišnja Malala Yousafzai nastrijeljena je u glavu i vrat tijekom neuspjelog pokušaja njenog ubojstva od strane talibanskih plaćenika. Yousafzai, poznata po svojim otvoreno iznesenim stavovima o obrazovanju i ženskim pravima, trenutno je izuzetno važna osoba u Pakistanu, budući da se djevojke i žene bore kako bi nadišle represiju u toj zemlji.
Kada su ga upitali o izboru odjeće za Jiyu, Aaron Haroon Rashid, autor serije (i pakistanska pop-zvijezda), odgovorio je: “(Burka) nije znak represije. Burku koristi kako bi sakrila svoj identitet, kao i ostali superjunaci. Budući da je žena, mogli smo je odjenuti poput Žene-mačke ili Super-žene, ali to vjerojatno ne bi funkcioniralo u Pakistanu.”
Međutim, ne slažu se svi s izborom odjeće. Unatoč činjenici da Jiya prkosi mnogim stereotipima, neki kritičari negoduju da veo od glave do pete utvrđuje postojeće religijske i konzervativne vrijednosti. Burka je, uvjeravaju, simbol ženske represije.
“Kako kao izvor moći može služiti simbol koji ponižava i omalovažava žensku moć? Hodanje uokolo u burki je poput hodajućeg zatvora – ističući simbol koji je tako usko povezan s podčinjenosti žena. I sada se burka – simbol represije – nanovo formira kao simbol otpora. Ne slažem se s tim.”
Važno je naglasiti kako ne vide sve žene – feministkinje ili ne – burku ili hijab na ovakav način.
