Gotovo pa običan dan

Jeff Buckley u pozadini kroz zvučnike stvara ono za što Portugalci imaju najljepšu riječ – saudade. Čeznutljivost je krenula u noć, a ja sam uzela papir (otvorila Microsoft Word dokument zapravo) i krenula uhvatiti dan. Bio je to sasvim običan dan, skoro. Srela sam danas na ulici mladića koji se veselo šetao u majici ‘Cool story babe. Now go make me a sandwich’. Izignorirala sam želju da ga šutnem ili održim predavanje kako zbilja ne postoji kozmos u kojem je ta fora smiješna ili pak održim to predavanje šutajući ga istovremeno. Produžila sam dalje. Otišla sam u dućan kupiti namirnice za ručak. Koja paprika, malo mrkve, jedna kapula. Ubacila sam u košaricu još par potrepština za stan i približila se kasi. Dva mladića su raspravljala kako su ove godine u potpunosti izignorirali Ligu prvaka, i nisu se ni trudili saznati tko je pobijedio, pa sad muku muče analizirajući tko je ‘taj’ (a nemaju pametne telefone da provjere na licu mjesta). Stojim kraj njih i dobacim da je Bayern pobijedio i krenemo se zezati na račun neuspjeha Reala i Barcelone.  Mala veselja onih koji ne vole lovaške klubove. Kraj nas stoji muškarac srednjih godina, visok, naočit, smrtno ozbiljan, sluša sve.

Platim ja svoje mrkve, paprike i kapule, a taj će muškarac kroz zube: ‘Žene su postale ko muški, di svit ide’.  I eto ga na, zar stvarno?  Ako me nešto u životu iritiralo odmalena to je bio opis ‘kao muško’, ‘muškobanjasta’, ‘dečkić’. Jedno vrijeme sam ludo na to gledala kao na kompliment, jer nisam htjela da me se trpa u ladicu tradicionalno ženskog, ženskih stvari, ali sam brzo shvatila kako smatrajući to komplimentom činim još veću štetu sebi kao ženi i percepciji žena općenito. Ne, ja nisam dečkić, ne ponašam se ‘kao muško’. Određene kvalitete, interesi, vještine, želje, preferencije, ponašanja, nisu rezervirane za muškarce i to što su ih kroz povijest češće muškarci  iskazivali, koristili, odražavali, ne čini ih muškima. To samo znači da su muškarci češće bili u prilici ponašati se tako, a na to su utjecali brojni čimbenici , koji nemaju veze sa muškom preodređenošću za nešto i isključivo muškom  mogućnošću bavljenja nečim.  To što igram nogomet, obožavam gledati boks, prezirem cipele i nepotrebnu dramu, ne čini me ništa manje ženom. Žena je, kao i muškarac – ljudsko biće. A ljudsko biće ima ogroman potencijal – da zna, da uči, o svemu – od popravljanja automobila, kuhanja finog jela, pisanja poezije, igranja nogometa, kopanja vinograda, gradnje kuće, sadnje bilja, snimanja filma, planiranja događaja, mijenjanja pelena, navigiranja broda, sređivanja računa, čišćenja crne jame do pomaganja drugima na sve moguće načine. Kako je rekao Robert A. Heinlein – specijalizacija je za insekte. Zašto da se dijelimo? Zašto pristajemo na zadane odnose moći? Zašto se netko konstantno poigrava našim sudbinama, bilo da se radi o idealu ljepote, i konstantnom mučenju žena da bi izgledale kao modeli na naslovnicama, kao slike bez riječi, ili pak o konstantnom mučenju muškaraca da ‘ne budu žene’, da ne pokazuju emocije, da nipošto ne plaču ili se pak odreknu autonomnosti. Možda se mnogima to čini kao problem koji smo već nadišli, ali čim se malo maknete iz većih sredina (a čak ni to nije potrebno) – vidjet ćete kako naredba ‘budi muško’ živi punim plućima, tiho, bez pogovora, prelijeva se niz brda i doline hrvatskih krajolika.

Vidjet ćete i na primjeru Istanbula, na tom čuđenju što su žene stale pred policajce, i nisu ustuknule ni koraka pred suzavcima i vodenim topovima! Vidjet ćete to u naizgled zaštitničkim riječima – ‘jao, pa zašto su nju, ta ona je žena’. Nema u tim riječima zaštite, one tek kriju ‘slađi’ oblik negiranja jednakosti.  Ne treba ni spominjati brojne portale koji prenose fotografije turskih prosvjednica uz obavezan komentar kako su lijepe ili što su obukle za prosvjed toga dana.

Uvijek je skoro običan dan, ali ovi mali trenutci čine razliku. Oni čine nejednakost i zbog njih dan ne smijemo imenovati običnim. Ukoliko to radimo, pristajemo na trenutni poredak kozmosa. A on je na teret i ženama i muškarcima. Pjeva Buckley kroz zvučnik– nije ovo pobjednički marš, već hladno i izlomljeno hallelujah.

Raspad ili evolucija braka

U srijedu, 5. lipnja u organizaciji hrvatskog ogranka Svjetskog saveza mladih (World Youth Alliance Hrvatska) na zagrebačkom Filozofskom fakultetu održao se okrugli stol “Raspad ili evolucija braka”. Okruglim stolom je moderirao koordinator World Youth Alliance Hrvatska Hrvoje Vargić. World Youth Alliance je međunarodna organizacija mladih osnovana 1999. godine u New Yorku, čiji stavovi odražavaju moralna učenja Rimokatoličke crkve, no službeno oni se ne definiraju kao religiozna organizacija.

Na okrugom stolu su prisustvovale dr.sc. Vida Vukoja sa Staroslavenskog instituta, prof. dr.sc. Branka Galić s Odsjeka za sociologiju te prof.dr.sc. Željka Kamenov s Odsjeka za psihologiju, obje s Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Iako je bila prethodno najavljena, na okrugli stol ipak nije došla prof.dr.sc. Aleksandra Korać-Graovac s Katedre za obiteljsko pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu.

Jedina konzervativna predstavnica bila je dr.sc. Vida Vukoja sa Staroslavenskog instituta. Vukoja je pokušala iznositi postavke “naravnog zakona” u kojeg ona vjeruje. Premda za sebe tvrdi da je znanstvenica, temi braka pristupa na teološko-filozofski način. Ne zanimaju je konkretni, činjenični brakovi i životi, već kako ona kaže prototipski brak, a to je po njoj/”naravnom zakonu” – najbolji mogući brak. Taj prototipski brak ne uključuje neplodne heteroseksualne brakove, heteroseksualne brakove koji su odlučili ne imati djecu, izvanbračnu heteroseksualnu zajednicu s ili bez djece. Brak gleda kao ahistorijsku, nepromjenjivu strukturu koja se potvrđuje kroz koitus u cilju prokreacije.

“Društvo ima jedino korist od braka između muškarca i žene, budući da se samo u njemu rađaju djeca” smatra Vukoja. Sljedno tome, ona smatra da homoseksualne zajednice nisu ništa drugo nego prijateljstva, budući da njihov koitus ne rezultira prokreacijom i kao takve nemaju vrijednost za društvo. Na trenutak se negativno osvrnula i na teme poput: medicinski potpomognute oplodnje, abortusa, povećanog broja razvoda braka. Vukoja tvrdi da roditelj može biti samo osoba koja je biološki povezana sa svojom djecom, odnosno da nebiološki homoseksualni (ili heteroseksualni) roditelj zapravo nije roditelj. Jedan student koji se predstavio kao gej, direktno ju je pitao kako bi to njegov homo-brak ugrozio njezin hetero-brak. Nakon što je pokušala izbjeći odgovor, mladić je inzistirao na pitanju, dok nije na koncu rekla da njegov homo-brak ne bi utjecao na njezin “konjugalni” brak. Na taj odgovor je dobila gromoglasan pljesak u publici.

{slika}

Sociologinja, prof. Galić s Filozofskog fakulteta u Zagrebu u svom je izlaganju iznijela da je brak muškarca i žene u obliku kojeg mi poznajemo, moderna institucija koja potječe iz vremena nakon Francuske revolucije. Od tada država započinje putem registracije u službenim knjigama davati legitimitet zajedničkom životu muškarca i žene. Istaknula je da znanstvena polja prava i sociologije imaju različite definicije braka. Dok je u pravu brak još uvijek definiran kao zajednica žene i muškarca, na drugoj strani je navela poznatog sociologa Anthony Giddensa i njegovu definiciju braka kao zajednice dviju osoba. Izrazila je žaljenje što pravo još uvijek kaska za sociologijom. Osvrnuvši se na mogući referendum o braku izjavila je da “ukoliko u Ustav uđe definicija braka kao zajednice žene i muškarca, time će Ustav biti derogiran budući da je njegova temeljna ideja i vrijednost da su svi ljudi pred zakonom jednaki”.

Druga profesorica s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, psihologinja dr.sc. Kamenov je iznijela rezultate različitih znanstvenih istraživanja na istospolnim i raznospolnim parovima te njihovoj djeci. Predmeti istraživanja su bili utvrđivanje njihovih razlika po nekim temeljnim pitanjima poput povezanosti djece s roditeljima, rodni identitet, seksualne preferencije, socijalno poželjno ponašanje djece, itd. Zaključak tih istraživanja je da nema razlika između djece iz istospolnih i raznospolnih parova, ili da djeca i roditelji imaju bolji odnos u obiteljima gdje su roditelji lezbijski par, nego heteroseksualni par.

Poteglo se i pitanje nestabilnosti homoseksualnih parova, pri čemu je moderator iznio podatke o visokom postotku razvoda istospolnih parova. Kamenov je to objasnila socijalnim pritiskom, odnosno faktorima nepodržavajuće okoline koji jako utječu na destabilizaciju takvih parova. Također se osvrnula na Regnerusovu studiju, na koju se u svojim javnim nastupima često referirala aktivistica inicijative “U ime obitelji” Željka Markić. Američka sociološka asocijacija sudski je tražila i dobila osporenje rezultata tog istraživanja, te se zaključilo da znanstvene spoznaje o djeci u homoseksualnim parovima vrijede do tog istraživanja. Jedna od mnogobrojnih zamjerki jest to da studija nije ispitivala djecu koja su odrasla u istospolnim zajednicama, već djecu koja su znala da su im roditelji barem jednom, bez obzira koliko dugo trajale, imali romantičnu vezu (romantic relationship) s osobom istog spola do njihove 18 godine života.

Sve u svemu, ono što ostaje nakon ovog okruglog stola jest dojam o dobro organiziranim i umreženim konzervativnim organizacijama civilnog društva, koje promoviraju svjetonazor blizak nauku Katoličke crkve o ljudskoj seksualnosti, reprodukciji, obitelji i ljubavi. Svakako trebamo promišljati o njihovoj snazi i utjecaju na hrvatsko društvo, kao i njihovom cilju prema kojem samouvjereno marširaju u ovom trenutku.

Festival tolerancije

U samo tri dana riječka će publika imati prilike pogledati sedamnaest filmova koji potiču toleranciju, pravedno društvo i dokidanje diskriminacije na svim područjima života. Selektor programa je počasni predsjednik Festivala židovskog filma Zagreb – Branko Lustig.

Festival tolerancije, 1. Festival židovskog filma u Rijeci, održat će se od 7. do 9. lipnja u Art-kinu Croatia. Dvostruki oskarovac Branko Lustig svečano će otvoriti Festival u petak, 7. lipnja u 19 sati kada je na repertoaru Art-kina drama Gorana Paskaljevića s Kad svane dan. Ulogu profesora glazbe Miše Brankova tumači Mustafa Nadarević dok glazbu potpisuje Vlatko Stefanovski. Uz brojne druge nagrade i festivalska gostovanja, film je ove godine nagrađen i na međunarodnom filmskom festivalu u Palm Springsu.

Prvi dan festivala, u petak, 7. lipnja s početkom u 12 sati održat će se Edukacijsko jutro s Brankom Lustigom koje namijenjeno 7. i 8. razredima riječkih osnovnih škola. U sklopu edukacijskog programa prikazuje se nagrađivani film Nadarena djeca kojeg je nagradila i zagrebačka publika 7. Festivala židovskog filma.

Uz brojne druge filmske naslove posebno se ističe i film Inocente koji prati život Inocente Izucar iz San Diega, latino tinejdžerice bez doma. S njezinom se pričom upoznajemo u trenutku kada ona spoznaje kako je njezin život na prekretnici te kada po prvi puta odlučuje preuzeti kontrolu nad vlastitom sudbinom. Inocente je ove godine nagrađen Oscarom za najbolji kratki dokumentarni film, a redateljskom dvojcu Sean Fine i Andrea Nix ovo je druga nominacija za istu nagradu. Arizona International Film Festival, Heartland Film Festival, San Antonio Film Festival samo su još neki od festivala koji su prepoznali i nagradili ovaj dokumentarni film.

Simon i hrastovi, prema istoimenom švedskom bestseleru Marianne Fredriksson, zarazna je priča o Simonu, koji odrasta u radničkoj obitelji punoj ljubavi u predgrađu Gothenburga, no uvijek se osjećajući kao da tamo ne pripada. Intelektualno nadaren, tvrdoglavo ustraje u obrazovanju uobičajeno rezerviranom za mladiće višega sloja, na razočaranje svojih roditelja koji strahuju kako će postati uobražen. Simon i hrastovi su nominirani u 13 kategorija za švedsku nacionalnu filmsku nagradu Guldbagge, a nagrađeni su sporedni glumac (Jan Josef Liefers) i glumica (Cecilia Nilsson).

Zabranjena ljubav palestinskog studenta Nimera koji sanja o boljem životu u inozemstvu i Roya, izraelskog odvjetnika, suočava ih sa surovom realnošću palestinskoga i izraelskoga društva koje ih odbacuje. Romantična drama Vani u mraku, uz brojne druge nagrade, osvojila je i dvije nagrade publike (Miami Gay and Lesbian Film Festival i Torino International Gay & Lesbian Film Festival).

Festival tolerancije u Rijeku, u sklopu programa igranih filmova, donosi i dramu Present Continuous, svojevrsni suvremeni prikaz izraelske obitelji, austrijsku nagrađivanu dramu Tvoja ljepota ne vrijedi ništa o problemima 12-godišnjaka koji je napola Turčin i Kurd, a teško se snalazi u jednoj njemačkoj školi te francusku dramu Vrijeme tišine koja prati Manuela koji se odlučuje na šutnju kako bi pokušao prevladati sve strahote koje mu je život donio.

Program dokumentarnog filma pokriva široki spektar tema kroz 10 odabranih filmskih naslova. Dokumentarni film Ljudi na koje se ne računa priča malo poznatu priču Roma, koji su dugo bili istodobno romantizirani i omraženi u popularnoj kulturi, politici i umjetnosti. Posljedice uključenosti velikog dijela austrijske populacije u nacistički eksterminacijski stroj vidljive su i danas, a film Nazovi me Židovom postavlja mnoga pitanja koja kroz mozaik intervjua pokušava odgovoriti kroz složene poveznice između prošlosti i sadašnjosti. U kraćem formatu dokumentarnih filmova na programu Art-kina naći će se i Bijeg iz lavlje jazbine, Kroz ušicu igle: Umjetnost Esther Nisenthal Krinitz, Obilježeni, Ponedjeljkom kod Racinea, Prognani: Priče o domu za samopomoć, Sačuvati obraz.

Ulaz je slobodan na program u cijelosti.

Više na www.art-kino.org.

Novi smjer nakon Keruma! Ivo Baldasar na Split Prideu

U svom prvom razgovoru za Slobodnu Dalmaciju kao izravno izabrani gradonačelnik Splita, Ivo Baldasar potvrdio je kako će sudjelovati na ovogodišnjoj splitskoj Povorci ponosa.

“Dolazim na Povorku ponosa, biti ću s aktivistima/icama i pozivam sve građane/ke da nam se prodruže. Do kraja mandata mi je cilj izgraditi i Centar za LGBT zajednicu. Uvijek ću biti na strani slabijih”, kazao je.

Splitska policija ozbiljno se priprema za subotnji, treći po redu Split Pride i ako je suditi po riječima Paška Ugrine, iz Ureda načelnika splitske Policijske uprave, ove će godine policijski ‘obruč’ biti puno ‘labaviji’ u odnosu na prve dvije godine.

“Ne mogu u ovom trenutku govoriti o točnom broju policijskih službenika/ica koji će osiguravati povorku, ali će brojka biti sigurno značajno manja od prošlogodišnjih 900 policajaca/ki. Imamo dobru suradnju i koordinaciju s organizatorima/icam i spremni smo osigurati punu sigurnost kako sudionicima/icama prije, za vrijeme i poslije povorke, tako i svim građanima/kama i turistima/kinjam koji se tada zateknu u centru grada”, kazao je Ugrina za Slobodnu.

Ljubite se u četiri zida na ulici

Inicijativa Mesto za ljubljenje započela je u Beogradu, a ima velikog potencijala proširiti se ostatkom regije. Radi se o vrlo jednostavnom konceptu, koji šalje jasnu i snažnu poruku. 

Grafit na kojem piše jednostavno ‘mjesto za ljubljenje’ okružen je sa četiri crte koje simboliziraju četiri zida unutar kojih su mogu voljeti svi. Kako se često LGBT osobama govori da ‘budu ono što jesu unutar njihova četiri zida’, ovaj put su famozna četiri zida izašla na ulicu.

“Lokacije u Beogradu nisu izabrane slučajno, baš svaka je simbolična i ima veze s kritikom nasilja, kako nad stranim državljanima i državljankama, tako i nad pripadnicima i pripadnicama manjinskih grupa, ili sa odavanjem počasti pojedincima ili institucijama koji cijene individualni izraz i pravo slobodnog izbora”, pojasnila je Sanja Seliškar, jedna od pokretačica ove inicijative.

Također je dodala kako se Mjesto za ljubljenje ne odnosi samo na osobe LGBT populacije, već je ovo osvrt i na sve one parove koji iz nekog razloga nisu ‘tradicionalni’ te su diskriminirani na temelju vjerskih, rodnih, etničkih ili bilo kojih drugih karakteristika.

Čekamo dan kada će Mjesto za ljubljenje u svom pravom smislu osvanuti i u Zagrebu, a i u ostatku regije.

{slika}

Građani i građanke blokirali zgradu Parlamenta BiH-a

Građani i građanke nezadovoljni zbog neriješavanja izdavanja jedinstvenih matičnih brojeva za novorođene bebe, nastavili su u četvrtak proteste u Sarajevu, zbog toga što Vijeće ministara nije donijelo konačan Prijedlog zakona o JMBG, već privremenu odluku na osnovu koje će se jedinstveni matični broj izdavati na 180 dana.

Prosvjednici i prosvjednice su u četvrtak ujutro uputili pisani zahtjev Parlamentu BiH i Vijeću ministara, zahtjevajući da odmah donesu zakon o jedinstvenom matičnom broju, prenosi Slobodnaevropa.org.

Manja grupa građana i građanki je u znak prosvjeda provela noć ispred zgrade zajedničkih institucija.

“Nismo zadovoljni rješenjem ovog pitanja putem jedne odluke koju smatramo milostinjom i nedovoljno dobrom. Mi tražimo zakon”, rekao je predstavnik nefomralne grupe građana Šemsudin Maljević.

Stoga, građani i građanke su ponovno blokirali zgradu Parlamenta BiH-a.

Nekoliko poslanika i poslanica je pokušalo napusti zgradu Parlamenta BiH, ali su građani i građanke napravili živi zid i spriječili ih u tome. Međutim, mediji su uspjeli slikati jednu djelatnicu BIH parlamenta kako je uspjela pobjeći iz zgrade kroz prozor.

{slika}

Nekoliko službenika/ica Parlamenta pokušalo je pobjeći kroz prozor sa stražnje strane zgrade, ali su spriječeni.

Oko 16,15 osiguranje predsjedavajućeg Vijeća ministara BiH Vjekoslava Bevande izašlo je na sporedni ulaz i pri pokušaju bijega gurnuli su demonstranta koji je pao na betonski stup i ozlijedio se.

Podsjetimo, prosvjede je potaknuo slučaj tromjesečne bebe Belmina Ibrišević koja hitno treba otputovati na liječenje u inozemstvo, no nije mogla jer ne posjeduje JMBG, pa prema tome ni putovnicu, zbog administrativne politike Bosne i Hercegovine.

Naime, djeca rođena u BiH nakon 12. veljače 2013. godine za državu, ili bolje rečeno, za njenu administraciju – ne postoje. Od tog datuma država ne izdaje matične brojeve novorođenim bebama jer Zakon o JMBG-u nije u skladu s Ustavom BiH.

Bebama se tek dodijele privremeni matični brojevi kako bi imale potrebnu zdravstvenu skrb. No, tu dolazimo do novog problema. Ukoliko je mališanima i mališankama potrebna pomoć u inozemstvu neće moći do putovnice jer se s privremenim JMBG-om one ne mogu izdavati.

Zbog tog začaranog kruga bešćutnih političara/ki i rigorozne administracije malena Belmina ne može na presađivanje koštane srži u Njemačku.

Vijeće ministara BiH na jučerašnjoj sjednici u Sarajevu donijelo je Privremenu odluku o utvrđivanju registracionih područja za određivanje jedinstvenih matičnih brojeva u Bosni i Hercegovini, kojom se želi privremeno omogućiti izdavanje JMB i upis novorođenčadi u knjige rođenih te izdavanje ličnih i drugih dokumenata, prenosi Dnevni avaz. Međutim, građani i građanke traže da se ovakva situacija riješi jednom zauvijek kako svako malo ne bi morali prosvjedovati za novu Belminu.