Seksualno uznemiravanje ili “Kad je Bob bio Bob”

Otkad je početkom ovog mjeseca na britanskoj javnoj televiziji BBC prikazan dokumentarac  Otkrivanje: Druga strana Jimmyja Savilea u kojem su potvrđene dobro poznate glasine da je Sir Jimmy Savile bio serijski silovatelj djece, pedofil, medijima se javljaju žene koje je Savile seksualno iskorištavao, ali i kolege koji su znali za to.

Navodno loše ponašanje prošle godine preminulog omiljenog DJ i TV voditelja šokiralo je britansku javnost, a dodatno ih je uznemirilo i kako je Savileu to moglo proći. Neki smatraju dijelom krive šefove koji su odlučili ignorirati takvo njegovo ponašanje i koji su tako stvarali radnu atmosferu u kojoj su se žene osjećale nemoćne progovoriti o tome.

U svjetlu ove afere The Observeru  je jedna TV producentica, koja je željela ostati anonimna, detaljno opisala kulturu seksualnog uznemiravanja žena u industriji televizije danas.

Iz vlastitog iskustva, i nakon brzinske ankete koju je ova producentica provela među kolegicama, čini se da je još uvijek Nasmij se tome, nosi se s tim! standardna reakcija na nedolično ponašanje muškaraca prema ženama. Tako da je upravo ovakav stav, kako se čini, izazvao nesigurnost kod žena u određivanju seksualnog uznemiravanja. Naime, izgleda da je zadirkivanje ključna riječ zbog koje ovakva ponašanja imaju prolaz. 

Naprimjer, žena koja trenutno radi u timu jedne popularne televizijske serije tražila je od producenta da sa zida produkcijskog ureda ukloni porno postere. Nije se ovdje radilo o nekakvoj čistunki, već je žena smatrala da je to izraz nepoštovanja i da tome nije mjestu tu. Međutim, producent je tvrdio da su posteri šala, prijateljsko zadirkivanje. Ovaj razgovor ženu je “izliječio” od potrebe da se žali, tim više što je ekipa na setu počela vanjsku temperaturu mjeriti po istaknutosti njenih bradavica ispod veste pretpostavljajući da se i to smatra šalom.

{slika}

Još jedno prihvatljivo zadirkivanje koje se događa na setovima uključuje temeljitu raspravu o relativnoj vrijednosti ženskih grudi i stalnu raspravu o tome tko ima bolju stražnjicu. 

Slušati seksualno eksplicitne priče i nositi se s aluzijama je jedna stvar, dok je seksualno zlostavljanje i fizički napad drugo. Međutim, je li kultura zadirkivanja otišla malo predaleko, do točke gdje se neprihvatljivo ponašanje ne prijavljuje?

U uzbudljivoj, iznimno vrijednoj industriji televizije većina ljudi su freelanceri i konkurencija je žestoka. Osobnost i reputacija su važne koliko i vještine da bi si osoba osigurala sljedeći ugovor, tako da biti poznat kao ona/aj koja stvara probleme je karijerno samoubojstvo. Naime, one žene koje se žale na seksualno uznemiravanje teže nalaze posao.

Čak i ako je neka žena dovoljno hrabra da govori o tome, nema garancije da će ju itko slušati. Na jednoj božićnoj zabavi je producent neprimjereno dirao nekoliko mlađih žena. Odgovor koji je nakon prijave uslijedio od glavnog u tvrtki glasio je da je to samo “Bob bio Bob”. Još je gori slučaj u kojemu je žena prijavila menadžerici produkcije da joj je izvršni producent ispred cijele ekipe dobacio duhovitu primjedbu o međusobnoj razmjeni tjelesnih tekućina dok joj je istovremeno dirao grudi. Ova joj je na to odgovorila da je samo “muško bilo muško”.

U industriji u kojoj praktički nema poslovne sigurnosti, gdje čak i televizijske kuće očigledno ignoriraju seksualno uznemiravanje, pravo je čudo naići na ženu kojoj je dosadilo nositi se s tim i šutjeti o tome. Ni TV producentica koja je otvoreno progovorila o ovome za novine The Observer nije željela otkriti identitet. Stoga nije čudno zašto i drugi slični Jimmyju Savileu uspijevaju izbjeći pravdi tako dugo.

 Prevela i prilagodila: Veronika Matijačić 

Djevojčica koja je postala globalnom ikonom

Posljednjih dana svi veliki svjetski mediji, pa i oni hrvatski, prate sudbinu Malale Yousafzai, 14 godišnje pakistanske djevojčice kojoj su talibani pucali u glavu. Nakon mučenja i smaknuća civila, bombaških napada i trgovanja ljudima ovo je još jedan način na koji su talibani uspjeli okaljati jednu veliku religiju – islam.

Tko je Malala Yousafzai?

Malala je rođena prije 14 godina u gradu Mingora u dolini Swat na sjeverozapadu Pakistana, a u posljednje tri godine je postala ikona borbe za ljudska prava, kako u Pakistanu tako i u cijelom svijetu.

Sjeverozapad Pakistana je mjesto gdje su turisti dolazili skijati, no naravno prije 2003. godine kada su talibani tamo napravili bazu za operacije koje su provodili u susjednom Afganistanu.

Talibani vjeruju kako djevojke ne bi trebalo školovati, štoviše da one uopće ne bi trebali izlaziti iz kuće i potrudili su se da im se i po tom pitanju lokalno stanovništvo pokori. Već 2009. izdali su službeni dekret u kojem se djevojčicama zabranjuje odlazak u školu.

No, Malala je odlučila da neće tako živjeti i odlučila se boriti za svoja prava i za ljudska prava koja talibani krše u njenoj zemlji. Počela je govoriti o patnjama kroz koje njezin narod prolazi. Imam pravo na obrazovanje, rekla je prošle godine u intervjuu za CNN. Imam pravo na igranje. Imam pravo na pjevanje. Imam pravo govora i mišljenja. U intervjuu je pozvala svoje vršnjake i sugrađane da se ne boje tražiti svoja prava i da joj se pridruže u toj namjeri. Pokazala je i svjesnost koliko obrazovanje znači za građane, te da su ljudi bolje obrazovani bolje bi i razumjeli situaciju i našli sredstvo borbe protiv talibana. Njezina najdirljivija izjava jest: “Moj narod me treba”.

Pokazalo se da talibani ne toleriraju suprotno mišljenje, čak ni kada su u pitanju djeca. Nedavno dok se Malala vraćala iz škole teško je ranjena u napadu talibana koji su zaustavili školski autobus i pucali u nju. “Ne toleriramo ljude poput Malale koji govore protiv nas”, rekao je jedan taliban dok se Malala borila za život. S obzirom da u Pakistanu ne bi dobila primjereno liječenje jer je njen život i dalje u opasnosti, prevezena je u Veliku Britaniju gdje se oporavlja pod strogom policijskom zaštitom. Talibani i dalje prijete da će doći po nju ako uspije preživjeti.

Napad na Malali je izazvao reakcije i prosvjede ljudi diljem svijeta, posebno u Pakistanu.

Zbog jedne radikalne skupine ljudi koja uništava ljudske živote, jedna djevojčica leži u bolnici s metkom u glavi jer se borila za bolji život, za obrazovanje, za ljudska prava, protiv torture… Gdje je sada UN i njegova Konvencija o pravima djeteta!?

 

Seks, život i ljepota kako to kaže Cosmopolitan

U samom startu Cosmopolitan je vršio funkciju emancipacijskog časopisa propitkujući žensku seksualnost. Muška je ionako bila nametnuta radi seksističko-mačističkog društva. Osim toga, Cosmopolitan je imao i edukativni karakter. Uspio je prikazati seks, za žene, ne samo kao fizički čin, nego i kao užitak. Također je javno progovorio izvan liječničke prakse o kontracepciji. Svojim člancima je uspio skinuti tabu naljepnicu sa seksualnosti. Ali…

Ženska seksualnost je napredovala, a nije došlo do potpune emancipacije. Priznata su nam sva prava i na nas se gleda kao na ravnopravne članice društva. Danas i dalje postoji određen stupanj zapostavljenosti žena, tzv. krnja emancipacija koja nam je omogućila da dobijemo npr. posao samo zahvaljujući pozitivnoj diskriminaciji.

Na leđa žena stavljen je ogroman teret; osim što moraju biti odlične majke i supružnice, također moraju i biti odlične u svojoj karijeri. Takav kulturno utemeljeni oblik odnosa nameće i Cosmo. Odnosi muškaraca i žena pretvorili su se u tržišne odnose. Žene su roba koja mora postići određenu kvalitetu kako bi zadovoljila ne potrebe nego prohtjeve muškaraca. A prohtjevi vezano uz najpoželjniju ženku, na koje nailazimo u Cosmu, su dosta visoki; izgled manekenke, pamet i pristupačan karakter uz razvijene društvene i seksualne vještine. Muškarci kupuju žene.{slika}

Žene također kupuju robu i proizvode kako bi se približili tom idealu. Uvjeti tržišta su surovi; možemo reći da prevladava pravilo “Survival of the fittest“. Izreka se referira na prirodnu selekciju odnosno preživjeti će jedino oni najsposobniji. Ironija leži u riječi “fittest” koja se može prevesti i kao najmršaviji. Aludira na nametnuti trend mršavosti koji je preuzeo cijeli svijet.  Konzumerizam se temelji na prodajnoj politici seksualnosti. Time je došlo do regresa u ženskom napretku. Cosmopolitan umjesto da širi ženske horizonte, nameće uske (još uže) okvire (i konfekcijske brojeve) u koje se žene moraju uvući. U svakom savjetu o uljepšavanju svaki ženin nedostatak zamjenjuje neki deminutiv npr. žene nemaju “dlake” nego “dlačice”, žele se riješiti “prištića” a ne prišteva, dijetom uklanjamo “trbuščić” a ne trbuh ili salo. Pitanje koje postavljamo jest: zašto ono što je prirodno primjenjivo muškarcima, na ženama je nešto repulzivno, nešto što se skriva i zamata u “prihvatljive” pakete deminutiva. Ne dao bog da u društvu kažem obrijala sam dlake!

{slika}

Isto kao što postoji ideal tip žene, postoji i ideal tip muškaraca. Njihove slike, svih redom izgleda kao onog u Apolona, također krase stranice Cosmopolitana. To potiče razvoj mašte i požude žena, ali također potiče odmak od svakodnevne realnosti.

Cosmopolitan također pati od kroničnog nedostatka tema poput: pobačaja, neplodnosti, zdravstvenih problema (za jedan časopis koji većinu stranica posvećuje seksu, malo se bavi pitanjima kontracepcije ili zaštite i liječenja spolno prenosivih bolesti), nezaposlenosti, obiteljskih problema… Pitanje se nameće samo od sebe: zašto te teme nisu obrađene u Cosmopolitanu koji je najprodavaniji časopis? Zašto žene ne kupuju onda i znanstvene i specijalističke časopise poput Doktor u kući? Je li to zato što su žene nezainteresirane ili su već toliko dugo uvučene u naraciju plitkih tema serviranih svakog mjeseca?

Naratori su kolumnisti ili holivudske zvijezde koje zauzimaju status mjerodavnih djelitelja savjeta. Osoba koja pripada holivudskoj kremi svojim načinom života nema veze sa životom prosječne žene koja kupuje Cosmopolitan. Glumice, pjevačice i starlete većinu svojeg vremena posvećuju uljepšavanju, dok obična žena za to nema vremena radi svih ostalih uloga koje mora “odigrati”. Svejedno, ona mora postati divom i održavati taj privid pred svima. Riječ “diva” doslovno znači “boginja”. Koliko je zahtjevno očekivati da obična žena postane boginjom? Zašto obična žena samim time nije boginja? Za koga?

Promocija proizvoda odnosi se na seks, tako će naslov članka o novom spreju za kosu glasiti “Seks u spreju” kako bi privukao pozornost s time da su limitirane informacije o samom proizvodu. Bitno je da članak privuče pažnju te da će se žene uputiti u prodavaonicu i kupiti taj proizvod uvjerene kako će i one biti više privlačnije samim time što posjeduju takav proizvod. Trivijalne rubrike kao horoskop također visoko kotiraju u Cosmopolitanu. Ženama se nudi ljubavni horoskop, a ne npr. poslovni. Također piše i koji je horoskopski znak kompatibilan s drugim.  Sugestivno, ako u ičemu što se znanstvenog tiče, Cosmo se striktno drži evolucijske psihologije – žene u životu teže samo pronalasku partnera s najpovoljnijom genetskom konstrukcijom koju će prenijeti na svoje potomke, i od kojega će kroz život tražiti zaštitu!

Jedan od kolumnista je Aleksandar Štulhofer, stručnjak, redoviti profesor na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, predstojnik  katedre za seksologiju na odsjeku za sociologiju. Na dnu njegove kolumne tj. odgovora na pitanja čitateljica stoje upute za uporabu: “Odgovori na vaša pitanja nisu savjeti ni upute za njihovo rješavanje. Za takvo što bi trebalo mnogo više vremena, informacija, razgovora i povjerenja nego što to imamo na raspolaganju. Odgovori koji slijede su, u najboljem slučaju, početak jednog imaginarnog dijaloga koji ćete, bojim se, morati nastaviti sami sa sobom…” Tako je autor pokazao kako je čovjek od krvi i mesa koji također može pogriješiti, tj. krivo savjetovati.

Pitamo se je li potrebno upozoravati na napise u Cosmopolitanu kao potencijalno štetne. Jesu li žene svjesne da prethodno upozorenje dr. sc. Štulhofera, nevidljivo piše i na naslovnoj stranici. Vode li se tom misli dok ga čitaju?

Judith Butler kaže za žensku spolnost: “Čini se da povratak biologiji kao temelju specifične ženske spolnosti ili značenja pobija feminističku premisu da biologija nije sudbina. Ali je li ženska spolnost ovdje artikulirana kroz diskurs biologije iz posve strateških razloga, ili je to zapravo feministički povratak biološkom esencijalizmu, shvaćanje ženske spolnosti kao radikalno drukčije od faličke organizacije spolnosti, ostaje prijepornim. Žene koje ne priznaju tu spolnost kao vlastitu ili pak svoju spolnost razumiju kao djelomice konstruiranu u sklopu faličke ekonomije, za tu su teoriju potencijalno otpisane kao “poistovjećene s muškim” ili kao “neprosvijećene”. Doista, u tekstovima L. Irigary često nije jasno je li spolnost kulturalno konstruirana ili je kulturalno konstruirana jedino u granicama falusa. Drugim riječima, je li specifično ženski užitak “izvan” kulture njezina pretpovijest ili njezina utopijska budućnost? Ako je tako, od kakve je koristi takvo shvaćanje za rješavanje suvremenih borbi spolnosti u granicama njezine konstrukcije?” 

Zaključci najveće globalne studije o nasilju nad ženama

Studija o nasilju nad ženama objavljena u časopisu American Political Science Review, a koja se provodila više od četiri desetljeća u 70 zemalja, otkriva kako je aktivizam feminističkih pokreta važniji za promjenu, nego bogatstvo zemlje, ljevičarske stranke ili veći broj žena u politici.

Feministički pokreti su neovisni od političkih stranaka i države, stoga su žene u stanju artikulirati i organizirati se oko svojih prioritete, bez potrebe za rješavanjem širih organizacijskih problema ili muških zahtjeva.

Feministički pokreti diljem svijeta prvi su artikulirali problem nasilja nad ženama, tjerali vlade na djelovanje te u udruženjima i kroz suradnju s drugim organizacijama, osvijestili nedostatak ženskih prava u raznim zemljama. Snažni feministički pokret dobio je potporu javnosti, a medije uvjerio u važnost problema nasilja nad ženama za javnu raspravu.

Suautorica studije, S. Laurel Weldon, vjeruje da je nasilje nad ženama globalni problem:

“Znanstvenici/kinje iz Sjeverne Amerike, Europe, Afrike, Južne Amerike, Azije i s Bliskog Istoka, utvrdili su nevjerojatno visoke stope seksualnog zlostavljanja, uhođenja, nasilja u intimnim vezama, trafficking-a, i drugih oblika nasilja nad ženskim tijelom i psihom. Nasilje nad ženama u Europi, opasnije je nego rak, obzirom da 45% Europljanki doživljava neku vrstu fizičkog ili seksualnog zlostavljanja.”

Istraživanje je obuhvatilo 85% stanovnika, gotovo svaku regiju svijeta, a u istraživanju se uzelo u obzir razina razvoja demokracije, bogatstvo, odnosno siromaštvo zemlje i religija. Za analizu podataka bilo je potrebno pet godina.

 

Književnici Ladi Žigo nagrada Europske unije za književnost

Hrvatska spisateljica, novinarka i esejistica Lada Žigo dobila je nagradu Europske unije za književnost, objavljeno je u Frankfurtu. Novčani dio nagrade je pet tisuća eura, a nagrađeno je dvanaest književnika i književnica.

Hrvatska spisateljica Lada Žigo dobitnica je nagrade Europske unije za književnost, objavljeno je uoči početka sajma knjiga u Frankfurtu. Uz pet tisuća eura, autorica će dobiti i mogućnost objavljivanja prijevoda svojih knjiga. Nagradu su dobili i Anna Kim, Laurence Plazenet, Viktor Horváth, Gunstein Bakke, Piotr Paziński, Afonso Cruz, Jana Beňová, Sara Mannheimer, Giedra Radvilavičiute, Kevin Barry i Emanuele Trevi. Nagrada se dodjeljuje iznimnim književnim talentima koji su posljednjih godina objavili više knjiga. Nagradu dodjeljuje Europska komisija, Europski kongres književnika, Europska udruga izdavača i Europsko udruženje knjižara. Lada Žigo (između ostaloga bila je i novinarka u Večernjem listu) piše eseje, književne kritike, piše romane i kratke priče, a bavi se i vođenjem književnih tribina.

Vatikan stao uz Rusku pravoslavnu crkvu i osudio Pussy Riot

Patrijarh moskovski i cijele Rusije Kiril akciju Pussy Riot nazvao je ‘bogohulnom’, a glasnogovornik partrijaršije Vsevolod Čaplin ocijenio je da su te djevojke počinile ‘zločin teži od ubojstva’.

Moskovska patrijaršija u srijedu je objavila da je papa Benedikt XVI iskazao potporu Ruskoj pravoslavnoj crkvi oko afere s mladim pripadnicama kontroverzne glazbene skupine Pussy Riotosuđenim na dvije godine zatvora zbog toga što su u katedrali izvele ‘punk molitvu’ protiv predsjednika Vladimira Putina.

U priopćenju patrijaršije navodi se da je Papa tijekom susreta u Vatikanu s dužnosnikom patrijaršije zaduženom za vanjske poslove Hilarionom izrazio ‘solidarnost sa stajalištem Ruske pravoslavne crkve o tom pitanju i razočaranje reakcijom pojedinih medija’.

Patrijarh moskovski i cijele Rusije Kiril akciju Pussy Riot nazvao je ‘bogohulnom’, a glasnogovornik partrijaršije Vsevolod Čaplin ocijenio je da su te djevojke počinile ‘zločin teži od ubojstva’.

Rusko pravosuđe u srijedu je iz zatvora pustilo Ekatarinu Samucevič i preinačilo joj kaznu u uvjetnu, no potvrdilo je dvogodišnju zatvorsku kaznu za druge dvije mlade žene – Nadeždu Tolokonjikovu i Mariju Aljohinu.

Članice su se žalile na presudu izrečenu u kolovozu kojom su osuđene na kazne dvogodišnjeg zatvora zbog huliganizma i poticanja vjerske mržnje jer su molitvom u crkvi pozivale Gospu da ‘Putina otjera s vlasti’.