sdadmin

“Prestanimo osuđivati prostituciju”

Posted on by sdadmin

U sklopu programa Filmomanije 6 može se pogledati francusko-poljska drama Elles koja je imala zapaženu premijeru na posljednjem Queer Zagrebu . Film se bavi provokativnom temom studentske prostitucije, a glavnu ulogu novinarke koja istražuje tu tematiku tumač ugledna Juliette Binoche. Povodom ovog filma pripremili smo intervju u kojem o ‘Ellesu’ govore scenaristica Tine Byrckel te redateljica i koscenaristica Malgoska Szumowska:

Tine, kako ste došli na ideju napisati ‘Elles’?
Tine Byrckel: Prvobitna ideja je došla od producentice Marianne Slot s kojom surađujem već dugo vremena. Mediji stalno govore o tim mladim ženama koje se prostituiraju da bi mogle završiti studij. Ovaj društveni fenomen ju je zaintrigirao. Što studentska prostitucija znači tim mladim ženama? Što to govori o društvu? Je li prostitucija krajnje oslobađanje žene koja preuzima vlasništvo nad svojim tijelom, što uključuje i pravo da ga proda? Ili je to podložnost koju ne smijemo tolerirati? Željeli smo postaviti ova pitanja bez donošenja bilo kakvog suda, a film nam to omogućuje bolje od bilo kojeg drugog medija.

Jeste li istraživale prostituciju da bi se pripremile za pisanje ‘Ellesa’?
Tine Byrckel: Provele smo istraživanje na terenu nakon pisanja prve verzije scenarija. U Francuskoj smo zamolili odličnu dokumentaristicu Helene de Crecy da iziđe van i intervjuira djevojke. Bila je tako fascinirana njihovim pričama da je napravila dokumentarni film ‘Escort‘ koji je također producirala Marianne Slot.
Malgoska Szumowska: Prije početka snimanja željela sam upoznati neke mlade prostitutke. U Poljskoj sam čitajući novine saznala da su mnoge mlade studentice prisiljene spavati s vlasnicima domova u kojima žive. Priča jedne mlade djevojke koja je bila i lijepa i elegantna ostavila je veliki dojam na mene. Od početka razgovora ona je govorila samo o seksu, što je radila i što je voljela raditi …

{slika}

Jeste li dobili odgovore koje niste očekivali?

Malgoska Szumowska: Da budem iskrena, moram reći da sam bila šokirana. Šokirana činjenicom da lijepa i inteligentna djevojka dolazi do užitka spavajući s muškarcima za novac. I to nije radila samo da zadovolji vitalne potrebe kao što su hrana i smještaj, već i zbog užitka i osiguravanja ugodnog života. U stvari, to je otišlo u vrlo različitom smjeru od onog što obično zamišljamo o prostituciji.

Tine Byrckel: Upoznali smo mlade žene koje su bile daleko više ponosne i opuštene nego što smo mogle zamisliti. Bilo je to svjetovima daleko od priča koje čujemo u medijima, o mladim ženama koje su bile zlostavljane. Mi nismo željeli govoriti o traffickingu ili svodnicima ili drogama. Htjeli smo razgovarati o mladim ženama koje su same izabrale da se prostituiraju, s ciljem da se penju na društvenoj ljestvici. To je daleko više uznemirujuće. To je pitanje objekta, žene kao seksualnog objekta, ali i više od toga. S jedne strane, postoje muškarci koji možda kroz seks traže privid…ljubavi. A s druge strane, žene koje traže…stvari! Sve te stvari koje su prikazuju u ženskim magazinima. Mlade žene s kojima smo se susreli žele sve i žele to odmah. One su uhvaćeni u nekoj vrsti materijalističke groznice.
Malgoska Szumowska: Drugo iznenađenje bio je sastanak s djevojkom koja je imala jedva 20 godina i koja je znala više o seksu od mnogih žena u kasnim tridesetima. Počeli smo shvaćati da film neće govoriti samo o socijalnim aspektima, već će tema biti puno šira. Govorit ćemo o ženskoj intimnosti.

Jaka strana filma je povlačenje paralele između rada novinarke, žene koja ima dobro utvrđenu poziciju u društvu, i studentica koje se prostituiraju…
Malgoska Szumowska: Apsolutno. Mi radimo razne stvari za novac. Ono što lik novinarke radi u svom osobnom životu je prihvaćanje mnogih kompromisa, stvari koje joj se ne sviđaju. Osim onog što radi, ona provodi dan pripremajući obrok za suprugovog šefa, ali ne spominje svoje frustracije. Kao redateljica, i ja ponekad morati činiti određene stvari koje su mi neugodne. Zašto je seks toliko različit? Ljudi ponekad rade velike kompromise. Možemo li ih usporediti s prostitucijom?  

Kako ste došli na ideju ponuditi Juliette Binoche ulogu novinarke?
Malgoska Szumowska: Odmah sam pomislila na Juliette. Njezina gluma u ‘Skrivenom’ Michaela Hanekea me toliko impresionirala da nisam mogla zamisliti nijednu drugu glumicu za ‘Elles’. Poslali smo joj scenarij, a čim smo se upoznali, znali smo da će to funkcionirati. Nakon što je rekla da, bila je potpuno posvećena filmu. Vjerovala mi je i uvijek me podržavala, čak i onda kada sam sumnjala u sebe. Juliette mi je pomogla da postanem redateljica ovog filma.

{slika}

Je li Vas ovaj film promijenio?
Malgoska Szumowska: Svi moji filmovi promijenili su nešto u mom životu, no ‘Elles’ je onaj koji me najviše transformirao.

Biste li nazvali sebe feministicama?
Malgoska Szumowska: Sebe smatram rođenom feministicom. Po svojoj prirodi sam jaka, neovisna žena koja je uvijek radila ne pitajući je li to muški ili ženski posao. Nisam dio poljskog feminističkog pokreta jednostavno zato što nikada nisam bila dio nijednog političkog pokreta, ali slažem se s njihovim zahtjevima. ‘Elles’ se vjerojatno neće svidjeti nekim muškarcima jer pokazuje ono što im se možda neće svidjeti. Moguće je da muškarci znaju da kroz prostituciju oni izrabljuju žene, ali ideja da oni sami mogu biti iskorišteni se nikada ne pojavljuje kod njih. Ako je ovo feministički film, to nije bila moja početna namjera jer nisam militantna feministkinja.
Tine Byrckel: Mislim da ‘ženska’ strana svijeta podrazumijeva pojam besplatnosti. ‘Davati i ne tražiti ništa zauzvrat’. No, taj pojam više nema svoje mjesto u svijetu u kojem sve ima svoju cijenu. Za mene je pokušaj zabrane prostitucije iluzija koja nas uglavnom štiti od nas samih, bez utjecaja na temeljne probleme. Mi se osjećamo ugroženo činjenicom da je ‘sve’ na prodaju. No, to nije problem prostitutki – to je problem društva u cjelini. Ako želimo zadržati svetost, hajdemo to učiniti, no dajući svima slobodan pristup visokom obrazovanju. Ako ne želimo osigurati sredstva, prestanimo osuđivati prostituciju. Neki ljudi se zbog svog društvenog položaja ne moraju prostituirati kako bi dobili ono što žele. Određena građanska licemjerja i dalje postoje kod feministica i kod ostalih.

Vjenčanje iz snova

Posted on by sdadmin

Želim s vama nešto podijeliti. Nešto za što nikad nisam mogla ni zamisliti da postoji. Nešto toliko nevjerojatno (čitaj: apsurdno) da uopće nisam sigurna da bih to mogla suvislo iskritizirati.
Ma, komu lažem, mogla bih satima raspravljati o komadu pite kad bi samo pokušala. Ok, ok, krenimo od početka: igre o vjenčanju iz snova postoje!!

{slika}

Da, dobro ste pročitali! Znate li dijete koje isfrustrirano kopa po ormaru pokušavajući naći savršenu haljinu za vjenčanje? Da li se vaša osmogodišnjakinja tuži na ambivalentnosti vjenčanja? Ne znate kako im pomoći? Bez straha jer – tehnologija je pronašla odgovore za vas! Od sada vaše dijete može birati između bezbroj različitih vjenčanja koja bi i zavidno imućne pogurala na rub bankrota. Budite uvjereni da vaše osnovnoškolke neće pristati na ništa manje od savršenstva kada se radi o konzumerizmom otrovanom vjenčanju. Uključite vaše ravnodušno dijete u proces planiranja vjenčanja pomoću igrica My Perfect Vintage Wedding Bride Dressup (Moje savršeno vintažno pretvaranje u mladenku), Perfect Bride (Savršena mladenka), ili Barbie’s Wedding Dress (Barbikina vjenčanica). Znam da ja svaki put kada čujem riječ “vintažno” zamislim vilu sa savršenim travnjakom koji seže u nedogled i Rolls-Roycom na prilazu. Zašto bi moja djeca pristala na manje od toga? ZAŠTO??

Ali uvijek postoji druga opcija: Barbie princeza. To je, da ne bi bilo zabune namijenjeno budućim mladenkama koje ne samo da su princeze, nego s Barbie dijele i slična životna iskustva. Pogledajmo kako se Barbie princeza priprema za svoje vjenčanje:
http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=J3ITaI73Q-E

Wow! Zahvaljujući mogućnosti biranja vlastitih očnih jabučica i izboru jednog od niza dijamantnih ogrlica iz vlastite kolekcije bit će to najbolje vjenčanje ikada! Jeste li možda primijetili pomalo čudnu šminku koja Barbie pretvara u crnkinju? Pretpostavljam da je namjera bila dočarati etničku raznolikost, ne bi li igrica bila malo manje uvredljiva. Znate što? Pokušajte opet! Disneyjeva poruka svijetu: “Svi smo mi bijeli ispod kože.”

Možda je vaše dijete jedno od onih koje radije sanjaj o karijeri nego o vlastitom vjenčanju. Pretpostavimo da vaše dijete preferira vođenja evidencije prihoda i rashoda. I to je u redu, tada mogu biti organizatori vjenčanja! Upoznajte Quinn, lik iz igre Wedding Dash (Strka oko vjenčanja). Quinn žrtvuje vlastitu osobnost i potencijalnu vezu zbog važnog cilja – planiranja savršenog vjenčanja za druge ljude. Lako je imati posla i profitirati kada imaš zaposlenika koji je ujedno Kupidov dvojnik (jedino što je nalik zapuštenom nasilniku i pljačkašu) koji izmanipulira parove kako bi se zaručili. Mogla bih reći da Quinn provodi ne samo neetičku, nego i nelegalnu metodu. Također, Kupid je već izmoren – Quinn, pusti čovjeka na miru!!

{slika}

Znam što mislite: “Zašto djeca dobivaju sve najbolje igrice za planiranje vjenčanja?” Dobri ljudi iz tvrtke ValuSoftu, kreatori igrice The Haunted: Hell’s Reach (Ukleti: u dosegu pakla), poručuju vam da prestanete očajavati. Samo za vas napravili su My Fantasy Wedding (Moje vjenčanje iz snova).Da budem jasna, ova je igrica za odrasle. Ne ističem to jer sadrži eksplicitan sadržaj, već zato što je nikada ne bi mogli povezati s nekim odraslim. Slijedi opis igrice:

{slika}

“Organiziraj vlastito vjenčanje iz slikovnice, vjenčanje iz tvojih snova. Ako si oduvijek sanjala taj dan – sada imaš priliku ostvariti sve svoje snove. Planiraj svaki aspekt velikog dana: od odabira posebne osobe, pa sve do haljine, torte, cvijeća, glazbe… Započni s odabirom mladoženje iz snova, Odaberi mu smoking, kuma, te naravno, odaberi djeveruše i njihove haljine. Zatim odaberi između četiri čarobna mjesta: dvorac iz bajki, ljetna livada, tropska plaža ili tradicionalna kapelica za vjenčanja. Zatim idi u kupovinu u Wedding Mall (Trgovački centar za vjenčanja) kako bi odabrala sve za svoj veliki dan: vjenčano prstenje, haljinu, savršene cipele, svoju frizuru, šminku i veo. Učini svaki detalj svojim. Odaberi vjenčanu tortu i svoje omiljeno cvijeće. Možeš čak ukrasiti lokaciju svog vjenčanja za savršen dan. Na kraju, gledaj kako se tvoje vjenčanje razvija. Započni ostvarivati svoje snove, mladoženja te čeka!” Oprostite, zar je netko upravo uključio riječi ‘‘slikovnica’‘ i “dvorac iz bajki’‘u nešto namijenjeno odraslim ženama?

Ne očajavajte! Tu je još jedan izbor za istinski odrasle žene: Dream Day Wedding (Dan vjenčanja iz snova). Dream Day Wedding zapravo je serija igrica smještenih na različita mjesta (Manhattan, Las Vegas, Italija). To je “potraga za romantikom i pronalazak pustolovine” u kojoj planirate mnoštvo vlastitih, ekstremno skupih vjenčanja iz snova ispunjavanjem niza besmislenih ciljeva.

{slika}

Nije da zagovaram nasilne video igrice (dapače, i tome imam podosta za reći), ali možemo li barem umiješati zombije i izvanzemaljce u ovo? “Postavi svijeće”, “zapali svijeće”, “rasporedi latice” nisu baš motivacijski imperativi. “Pomozi planirati savršeno poslije-apokaliptično vjenčanje!’‘ – to već zvuči mnogo bolje! Možda ipak ne – u tom slučaju ne biste morali trošiti novac kako biste bili sretni. Usput, jeste li primijetili da su glavne junakinje u svim tim igricama redovito mršave bogate bjelkinje??

Prevela i prilagodila: Iva Bucić

Skandalozno oslobođenje

Posted on by sdadmin

Tridesetjednoogodišnji muškarac, alkoholičar i ovisnik o drogama, prethodno je otpremio suprugu i poznanicu iz svog stana u Marlu. Zatim je silovao petnaestogodišnju djevojku. To su činjenice, koje pred zemaljskim sudom u Essenu nitko nije pobio. Parnica je ipak završila oslobađajućom presudom, jer: djevojka je, doduše, rekla: “Ne, ja to ne želim!”, ali se zatim iz straha prepustila silovanju. To sutkinji nije bilo dovoljno. “On nije znao da ona to doista ne želi” – tim je riječima sutkinja objasnila svoju presudu. Sljedeći i iskonski skandal jest da se jurisdikcija preklapa sa odlukom Vrhovnog suda. Još 2006. Vrhovni je sud u jednom slučaju objasnio da je “optuženi rastrgao tužiteljici odjeću s tijela i izvršio spolni odnos protivno njenoj, jasno izraženoj, volji”, ali da to “ne dokazuje otpor žrtve tijekom nasilja”.

Time je njemačko kazneno pravo zakazalo u slučaju ženskih prava i u potpunosti okrenulo leđa ženama: čovjek mora prihvatiti suglasnost žene zdravo za gotovo. Od toga on se mora odmaknuti samo kada naiđe na masivan otpor. “Načelna primjena: za počinitelja mora postojati jasno prepoznatljiv otpor, kada žena plače i kaže ne, to ne vrijedi”, objašnjava viši javni tužitelj, Flensburg Ulrike Stahlmann-Liebelt. Pravo i suci pritom ne uzimaju u obzir niti rizik s kojim je povezana samoobrana, niti dokaze o proživljenoj traumi. Sasvim je normalna reakcija, da se žene u takvoj situaciji “izgube”, objašnjava dr. Julia Schellong, psihoterapeutkinja pri Kliničkom centru Dresden. I stručnjaci iz Federacije za pomoć i savjetovanje žena, bore se već godinama za izmjenu stavke 177 o silovanju: kazneno se mora goniti onu osobu koja je počinila seksualno djelo protivno nečijoj volji.

Oslobođeni silovatelj iz Marla nakon sudskog procesa ipak je morao u zatvor. Kažnjen je s tri godine zatvora zbog nanošenja tjelesnih ozljeda.

Prevela i prilagodila: Marta Jagušt

Indija ponovno odbila Rushdieja

Posted on by sdadmin

U romanu “Djeca ponoći” Salman Rushide iznosi prikaz indijskog društva nakon proglašenja neovisnosti. Objavljen 1981., roman opisuje život dječaka s magičnim moćima, rođenog u trenutku kad je proglašena indijska nezavisnost 1947. Impresivan opis sljedećih 30 godina indijske povijesti i socijalnih promjena donio je Rushdieju prestižnu nagradu Booker. Međutim, pejorativan portret premijerke Indire Gandhi donio mu je sudske optužbe za klevetu. Ekranizacija romana koja uključuje nelaskave portrete vodećih indijskih političkih figura Rushdieja je ponovno dovela u centar kontroverznih zbivanja.

Na filmskoj premijeri u Torontu održanoj ovog vikenda, redateljica Deepa Mehta otkrila je da nije uspjela pronaći indijskog distributera za prikazivanje. “Salman je često govorio da je taj roman njegovo ljubavno pismo Indiji. Mislim da film odražava tu ljubav. Bilo bi šteta da nesigurni političari uskrate Indijcima da sami odluče što misle o filmu i što bi njima značio”, izjavila je indijsko-kanadska redateljica za časopis Hindustan Times. Producenti nisu ni tražili dozvolu za snimanje u Indiji, već su produkciju odveli u Šri Lanku. Film uskoro očekuje premijera u 40 zemalja. Društveni komentatori smatraju da je nedostatak interesa za film podbačaj indijske demokracije: “Jako smo oprezni kad je riječ o naznakama politike u filmovima, a svaka sličnost s političarima predstavlja velik problem. U snažnoj demokraciji takvi bi postupci bili izvedivi”, objašnjava cijenjena filmska kritičarka Shubhra Gupta.
Rushdiejev roman “Sotonski stihovi” iz 1988. i dalje je zabranjen u Indiji. U siječnju, 65-godišnjem piscu zabranili su dolazak na književni festival u Jaipuru zbog protesta indijskih muslimanskih fundamentalista. Incident je provocirao medijske zahtjeve za slobodom govora i oštru kritiku sadašnje vlade.

Župnik poručio žrtvi nasilja: “Rodite još nekoliko djece pa će sve biti u redu”

Posted on by sdadmin

Vladin Ured za ravnopravnost spolova do kraja mjeseca uputit će Vladi protokol o postupanju u slučaju seksualnog nasilja koji će svim tijelima uključenim u postupanje opisati što i kako napraviti. Najavila je to ravnateljica Helena Štimac Radin na okruglom stolu na temu obiteljskog nasilja u organizaciji saborskog Odbora za obitelj, mlade i sport. Obiteljsko je nasilje najteži oblik kršenja ženskih ljudskih prava, rekla je, budući da su žene ipak najčešće žrtve takvog oblika nasilja. “U zadnjih desetak godina puno se napravilo da taj problem prestane biti privatna stvar i mislim da zakonodavni okvir taj problem dobro prati. S obzirom na to da nam nedostaju brojni podaci da uvidimo koja su to tamna područja, predviđamo provedbu sveobuhvatnog istraživanja o rasprostranjenosti svih oblika nasilja nad ženama”, kazala je Štimac Radin te dodala, navodi Večernji list, kako su poražavajući podaci nedavnog istraživanja Ministarstva poljoprivrede o položaju žena na selu, gdje se pokazalo da je velik broj žena na selu svakodnevno izložen raznim oblicima nasilja. 

Voditeljica Autonomne ženske kuće Neva Tolle upozorila je da žene i dalje stradavaju jer se pokušavaju maknuti od svojih zlostavljača pa je tako samo ove godine ubijeno sedam žena, a šest pokušano ubiti. Brine je što institucije i dalje pokazuju veliko razumijevanje za nasilnike i blago ih sankcioniraju, dok se ženama koje upozoravaju na nasilje koje trpe kaže: “Trpite još malo, djeca i obitelj ipak su na prvom mjestu”. “Tako se jedna naša korisnica obratila svom župniku koji joj je rekao: ‘Rodite još nekoliko djece pa će sve biti u redu‘. Nasilje nad ženama danas je, nažalost, kod nas još uvijek društveno prihvatljivo pa policija novčano kazni i nasilnika i žrtvu jer su ‘jednako krivi'”, primijetila je Tolle te apelirala na Vladu da u tekstovima budućih zakona ne stoji klauzula ‘sukladno mogućnostima državnog proračuna’ kada se govori o financiraju borbe protiv tog oblika nasilja.
“Kao što se borba protiv terorizma ne može voditi bez novca, tako se ni borba protiv nasilja ne ženama ne može voditi bez dostatnih financija. Nije mi jasno zašto vladajući to nikako ne razumiju”, poručila je Tolle. Iako je pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Višnja Ljubičić naglasila da ima iznimno dobru suradnju s policijom, zamjerila je što na terenu i dalje postoje brojni propusti u radu. Tako je, unatoč dobrom zakonodavnom okviru, lani zabilježen porast broja slučajeva nasilja u obitelji od osam posto. “Veliki je problem i što pet, šest županija nema skloništa za žene ni ženske organizacije koje se bave tom problematikom, a neke jedinice lokalne samouprave godišnje izdvajaju svega 0,01 do 0,16 posto za skrb o žrtvama obiteljskog nasilja”, kazala je Ljubičić te dodala kako se nikako ne smije ugasiti mreža psihosocijalnih tretmana jer je dokazano da je njihovim provođenjem broj recidivista puno manji.

Javno priopćenje pravobraniteljice za ravnopravnost spolova

Posted on by sdadmin

U medijima je (Večernji list 12.9., T-portal 13.9., HTV 1 Dnevnik 13.9.) objavljena vijest o tome da je jedna turistička agencija osmislila rutu u kojoj turiste vodi “putovima najpoznatijih bludilišta” u gradu Zagrebu na način da glumica kao “zanosna kurtizana” posjetiteljima “rasplamsa maštu” dok ih “svojim stasom, glasom i plesom mami sočnim tračevima iz života noćnih dama”. Podsjećam sve koji smatraju da u prostituciji postoji nešto glamurozno, nešto što treba glorificirati i promovirati kao bezopasnu zabavu u kojoj podjednako uživaju i muškarci i žene, da je prostitucija bila i ostala veliki društveni problem, da je oduvijek vezana uz nasilje nad ženama i trgovinu ljudskim bićima radi seksualnog iskorištavanja te da je važna sastavnica međunarodnog kriminala.

Onima koji smatraju da je ovakva turistička ponuda dobrodošla te da trebamo odbaciti “lažni moral” i krenuti putovima “nekoć liberalnog grada”, kao što je to naglasila novinarka HTV-ovog Dnevnika, skrećem pažnju na činjenicu da su istraživanja diljem svijeta pokazala da prostitucija nikada nije slobodni odabir, da žene u prostituciji završavaju zbog siromaštva, neobrazovanosti, beskućništva, ovisnosti o drogama ili alkoholu te osobnim sudbinama ispunjenima često najtežim oblicima nasilja u obitelji od najranije dobi. Prisiljene da se odaju prostituciji, često da ne bi umrle od gladi, da bi sebi i djeci osigurale kakvu takvu egzistenciju ili zato što nisu znale i ne znaju za bolje i za drugačije ponašanje od nasilja nad sobom, prostitutke su tijekom života doživljavale i doživljavaju razne oblike nasilja, od batina do silovanja, ponižavanja od strane muškaraca, ali i društva u cjelini, od omalovažavanja do fizičkog, mentalnog i seksualnog zlostavljanja. Mnoge prostitutke su patile i pate od post traumatskog sindroma, neprekidno izložene spolno prenosivim bolestima, neželjenim trudnoćama, a već desetljećima i zarazi HIV-om.
Budući da je prodavati priču o veselim kurtizanama koje, veselo i prpošno poput glumice iz turističke ponude, pružaju “dobar provod” muškarcima, rodno potpuno neosviješteno i u suprotnosti s načelima promoviranja ravnopravnosti spolova, koja je jedna od vrednota zapisana u sam Ustav RH, i obaveza svih društvenih subjekata, preporučujem turističkoj agenciji koja se domislila ovakve profitabilne ture, kao i novinarima i novinarkama koje su ju promovirale, da se bolje educiraju o prostituciji kao društvenom, ekonomskom, socijalnom pa i zdravstvenom problemu kao i o položaju žena u prostituciji čiju patnju trivijaliziraju i ismijavaju ovakvim turističkim ponudama I podržavajućom medijskom reklamom.

Za početak, onima koji zarađuju “rasplamsavajući maštu” turista lažnim prikazom patnje tisuća žena koje su bile prisiljene trpjeti muško nasilje i društvenu osudu, preporučujem da pročitaju znanstveni članak “Ženska prostitucija u Zagrebu između 1899. i 1934. godine”, autora Tomislava Zorka, (objavljen 2006. godine u Časopisu za suvremenu povijest, Vol.38, No.1 )., koji u zaključku navodi, citiram:

“Prostitucija je u Zagrebu bila prisutna pojava. Njezini uzroci su, između ostalog, ležali u nejednakosti, neimaštini, neobrazovanosti i teškoj gospodarskoj situaciji. Kako je grad Zagreb početkom XX. stoljeća i tijekom Prvoga svjetskog rata bio sve veći, to je i prostitucija uzimala većeg maha. Gradska uprava prihvatila je prostituciju kao nužno zlo i pokušavala je nad njom imati policijski i zdravstveni nadzor. Pokušaji da se prostitucija legalizira, prvo javnim kućama – bludilištima, a zatim preko samostalnih prostitutki razmještenih po gradu, pokazali su sve nedostatke. Žene u javnim kućama bile su fizički, psihički i materijalno iskorištavane, a samostalne prostitutke su ubrzo dobile muškarce zaštitnike tzv. makroe. Uz to su ponekad znale svojim ponašanjem izazivati građanski moral. Kako se uočila određena povezanost prostitucije i spolnih bolesti, nije se mogao pronaći niti učinkovit zdravstveni nadzor koji bi spriječio ili barem smanjio prisutnost spolnih bolesti. Uz to, dopuštena prostitucija potpomagala je širenje trgovine ženama, a pravosudna vlast nije imala prave načine sprečavanja i kažnjavanja. Legalizacija prostitucije nije smanjila ni opsege tajne ili ilegalne prostitucije kojom su se neke žene bavile povremeno ili stalno. Zagreb je stoga poput mnogih europskih gradova toga vremena tražio razne načine kako da nadzire ili zaustavi prostituciju. Konačno se uvidjelo da je najbolje rješenje zabrana i kriminalizacija prostitucije kao i svih radnji vezanih uz nju

Politika privatnosti

Copyright 2024. Libela.org