Još dva medicinska fakulteta u Japanu priznala manipulaciju rezultatima ispita

Seksizam na medicinskim studijima u Japanu poprimio je nove razmjere nakon što su još dva fakulteta priznala manipulacije rezultatima ispita kako bi manje žena upisalo medicinski studij. Do tog je priznanja došlo par mjeseci nakon što je manipulacija rezultatima otkrivena na fakultetu u Tokiju

Juntendo University i Kitasato University, oba u Tokiju, priznali su da su postavili manji prag za muškarce nego li žene kako bi osigurali da određen broj muškaraca upiše studije medicinskih profesija. 

“Žene odrastaju brže i mozak im se brže razvija nego li muškarcima te su njihove sposobnosti znatno veće u trenutku kad pristupaju prijemnom ispitu. Na neki način, tako smo pomogli muškim aplikantima.”, kazao je dekan Juntendo fakulteta, Hiroyuki Daida.

Uz, Juntendo, i Kitasato fakultet na svojim je stranicama priznao da su davali prioritet muškim studentima.

Priznanja su isplivala u javnost nakon što je ljetos otkriveno da je ‘Tokyo Medical University’ manipulirao rezultatima prijemnih ispita žena od 2011. godine kako bi se zadržala mala razina ženskih studentica na studiju medicine. Do toga je došlo nakon što je 2010. godine 38% žena uspješno riješilo prijemni ispit. Kao razlog naveli su vjerovanje da žene češće odustaju od studija nakon što osnuju obitelj. 

Nakon toga, u listopadu ove godine, 24 žene zatražile su da im se isplati 100,000 yena (£700) svakoj kao naknadu za emotivni stres, novac uložen u pristupanje ispitu te putne troškove.

Zbog tog skandala pokrenuta je istraga na 81 fakultetu medicinskih studija. Juntendo je u posljednje dvije godine odbio 165 aplikanata, među kojima je bila 121 žena. Iako su one zadovoljile kvote u prvom dijelu ispita, nakon drugog dijela 1.67 više muškaraca prolazilo je testiranje u odnosu na žene.

Sukladno tim podacima, razlika između muškaraca i žena bila je najveća na Juntendu od svih istraživanih fakulteta. Unatoč tomu, optuženi fakulteti smatraju da nisu diskriminirali žene te nisu smatrali svoju praksu problematičnom do istrage. 

“U to vrijeme smatrali smo da je naša mjera zdravorazumska. Sad kad je prikazana neprikladnom, prekinut ćemo tu mjeru i dosadašnju praksu”, kazao je Hajime Aral, predsjednik fakulteta te se ispričao nepravedno odbijenim ženama. 

‘Slučaj u čakovečkoj školi ukazuje na propadanje sustava vrijednosti prosocijalnog ponašanja’

Deset udruga koje skrbe o zdravom odrastanju djece suglasilo se u ponedjeljak kako nedavni događaj u Tehničkoj školi u Čakovcu, gdje je profesor udario učenika koji ga je provocirao i gađao kredom, svjedoči o propadanju sustava vrijednosti prosocijalnog ponašanja (spremnost na dijeljenje s drugima, pomaganje i suradnja), ističući nužnost snažnije suradnje roditelja i škola, prenosi Civilnodruštvo.hr.

Zajedničko priopćenje objavile su Udruga roditelja “Korak po korak”, Hrabri telefon, Forum za slobodu odgoja, Dugine obitelji, Centar za zdravo odrastanje Mali Lošinj, Centar za građanske inicijative Poreč, Zagrebačko psihološko društvo, Udruga za podršku žrtvama i svjedocima, GOOD inicijativa i Društvo za psihološku pomoć.

Ključnim ocjenjuju da se konačno krene u provedbu sveobuhvatne reforme obrazovanja, te da se kroz taj proces podrži razvoj okruženja za uključiv proces donošenja odluka na razini odnosa dijete – roditelj – škola.

“Na taj način ćemo doprinijeti da u društvu povećamo osjetljivost te osiguramo pravovremenu reakciju na sve oblike nasilničkog ponašanja, kako bi škole i zajednice bile sigurna okruženja u kojima je moguć osobni rast i razvoj te pozitivan društveni doprinos”, kažu u priopćenju.

Napominju kako je prosocijalno ponašanje kod djece utemeljeno na društvenim vrijednostima, kojima društvo nastoji formirati dijete, a najčešća takva ponašanja su dijeljenje s drugima, suradnja i pomaganje. Na suprotnoj strani od prosocijalnog ponašanja nalazi se agresija, kao jedan od oblika antisocijalnog ponašanja.

Uznemirujuća svjedočanstva učitelja o oblicima i vrstama nasilja koje trpe od učenika

Ističu kako su svjedočanstva učitelja, nastavnika i profesora, koji progovaraju o nebrojenim oblicima i vrstama nasilja koje trpe od svojih učenika, uistinu “preplavljujuća i uznemirujuća”.

“To su verbalne, emocionalne i fizičke prijetnje i napadi i potrebna je najstroža osuda. Ali, osuda nije dovoljna, treba mijenjati sadržaje i način rada s učenicima”, navode udruge.

Na temelju rezultata istraživanja s kraja 2017., po kojima je na zagrebačkom području 14,5 posto mladih od 14 do 19 godina barem jednom u životu ozbiljno razmišljalo o suicidu zbog nasilja koje trpe od vršnjaka, 9,4 posto ih je izradilo plan suicida, njih 4,4 posto je pokušalo suicid.

Istraživanje je ukazalo i na nisku privrženost školi (više od 60 posto učenika uglavnom ne voli ići u školu i misli da je sadržaj većine predmeta nezanimljiv), te na druge brojne rizične čimbenike kod mladih (markiranje, konzumacija duhanskih i alkoholnih proizvoda, zlouporaba droga, kockanje i klađenje, vršnjačko nasilje i nasilje u vezama, internalizirane poteškoće).

Zabrinjavaju izjave ministrice Divjak da roditelji ne mogu pobjeći od toga da oni odgajaju svoju djecu

Iz udruga tvrde kako dodatno zabrinjavaju izjave ministrice obrazovanja Blaženke Divjak da “roditelji ne mogu pobjeći od toga da su oni ti koji odgajaju svoju djecu”.

“Želimo istaknuti da velika većina želi dobru suradnju te kvalitetno i moderno obrazovanje za svoju djecu. Dva velika prosvjeda vezano za kurikularnu reformu svakako to potvrđuju. Suradnja roditelja i škole je vrijedna i može biti značajan doprinos demokratizaciji škola. Istraživanja nedvojbeno pokazuju na veći broj pozitivnih učinaka na kvalitetu odgoja i obrazovanja djece kada je osigurano aktivno sudjelovanje roditelja. No, partnerstvo roditelja i škole u velikom broju hrvatskih škola nažalost postoji samo formalno, te je i dalje prisutan tradicionalni pristup gdje škola ima moć, a roditelj je uključen samo kada se dogodi incident ili problem”, upozoravaju.

Vladi, Ministarstvu znanosti i obrazovanja te Agenciji za odgoj i obrazovanje udruge poručuju da konačno krenu raditi na kvaliteti, a ne na formi i administraciji.

“Opravdanja za agresiju ne smije biti i ona treba biti najstrože osuđena. Ipak, želimo skrenuti pažnju da se proces demokratizacije škola u RH nije dogodio. Dobro upravljanje ne postoji, niti kao sustav vrijednosti, niti kao metode rada. Zadnje što sad ovo društvo treba je nastaviti njegovati pristup ‘podijeli, pa vladaj’, gdje će se učitelji, roditelji i učenici gledati preko ‘nišana’. Nagrada i kazna, kao pristup, najniža su razina obrazovanja”, zaključuju u priopćenju.

Klitaonica: “Isprintaj si klit!”

Na dvodnevnoj klitaonici (14. i 15. 12. 2018.) nauči izraditi vlastiti model klitorisa, poziva vas Queer Zagreb.

“Koliko puta ste na nekom zidu ili vratima WC-a vidjeli umjetnički nenadaren (ali zato fizionomski optimistično obdaren) crtež muških genitalija? Pretpostavljamo – i previše! A klitorisa? Osim valjda onog jednog jedinog u Krivom putu? Dosta je konačno s neravnopravnom nevidljivošću klitača. Ako baš svi i žmirečki mogu jednim potezom nacrtati muda i kitu, onda je red da i klitoris postane neupitan grafem svačije svijesti. Klitoris je najoptimističniji aspekt ženske tjelesnosti, kao jedini organ čija je funkcija isključivo zadovoljstvo. Zato je ova dvodnevna radionica i posvećena prikazivanju klita u svom njegovom sjaju. Proći ćemo edukaciju iz anatomije, a potom ćemo izrađivati i vlastite 3D printane modele klitorisa koje ponosno možemo nositi oko vrata, na ključevima – ili držati na radnom stolu u uredu. Klit je moćan organ i nema prilike za koju nije prigodan – i treba ga pokazati”, naglašavaju organizatori/ce.

Dijelovi klitorisa detaljno su opisani još krajem 19. stoljeća, no ta otkrića većinom nisu utjecala na sadržaje medicinskih udžbenika. Ikonografija vezana uz žensku anatomiju najčešće je još uvijek reducirana na prikaz reproduktivnih elemenata. Ali sada imamo alate da to izmijenimo – francuska sociologinja Odile Fillod pokrenula je 2016. projekt 3D printanog modela klitorisa za edukativnu stranicu Matilda. Taj model ćemo koristiti i na našoj radionici i pomoću modela širiti informacije o ovom veličanstvenom organu.

Na klitaonici će polaznice i polaznici saznati više o anatomiji klitorisa i povijesti klitorisa u medicini. Anatomski dio vodi ginekologinja dr. sc. Jasenka Grujić, a praktični rad s 3D printerima tijekom kojeg će svi imati priliku izraditi vlastiti model klitorisa u prirodnoj veličini vodi Lovro Dujnić.

Predavanje o anatomiji klitorisa gospođe Grujić te uvod u tehnologiju 3D printanja gospodina Dujnića održavaju se u petak, 14. 12. od 18 do 20 sati u galeriji Showroom, Teslina 7, a svi koji prođu anatomski dio klitaonice dobit će termin u subotu, 15. 12. u trajanju od 90 minuta za pohađanje praktičnog dijela edukacijskog programa u prostorijama udruge Domino, Petrinjska 38, nakon čega će u ruci držati svoj model klitača. 

Prijave za radionicu mogu slati na mail horvat.crnogaj@gmail.com, do 11.12.2018.

Program se održava kroz program Saveza udruga Klubtura ‘Umjetnosti i aktivizma’.

Otvaranje izložbe “Sva naša vjenčanja” Split

Udruga Dugine obitelji u suorganizaciji s ROOM 100 s ponosom vas poziva na otvaranje izložbe Sva naša vjenčanja, u četvrtak, 13.12.2018. u 18:00 u predvorju Galerije Multimedijalnog kulturnog centra u Domu mladih, Ulica slobode 28 u Splitu. 

Izložba Sva naša vjenčanja po prvi puta u Hrvatskoj donosi dokumentaristički prikaz sklapanja životnih partnerstava u Republici Hrvatskoj. Zakon o životnom partnerstvu donesen je velikom većinom glasova u Saboru RH 2014. godine. Od tada je preko 260 parova sklopilo životno partnerstvo diljem Lijepe naše. 

Izložba Sva naša vjenčanja donosi privatne fotografije desetak istospolnih parova koji su sklopili životno partnerstvo u Republici Hrvatskoj ili brak izvan Republike Hrvatske. Fotografije s njihovog najvažnijeg dana u životu hrabro podijeljene s hrvatskom javnošću, pokazuju da ljubav i zajedništvo ne poznaju granice. 

Cilj izložbe je podizanje vidljivosti LGBTIQ* parova koji su sklopili životno partnerstvo ili brak. Javna vidljivost istospolnih parova još je uvijek vrlo rijetka i razumljiva. Ona je zasigurno rezultat kako strahova od reakcija okoline, obitelji, poslodavca, tako i želje za privatnošću.

“Ovom izložbom želimo pokazati da postojimo, da se ne bojimo pokazati našu ljubav i sreću i da ne pristajemo na život “u ormaru””, poručuju organizatori/ce. 

Rodno uvjetovano nasilje nad odgojno-obrazovnim radnicama

Prošlotjedni incident prilikom kojeg je čakovečki nastavnik Franjo Dragičević odgurivanjem reagirao na dugotrajno neprihvatljivo ponašanje dvojice učenika na društvenim je mrežama pokrenuo lavinu svjedočanstava nastavnika/ca s oznakom #ijasamfranjo. Uglavnom anonimno, a neki/e i svojim imenom i prezimenom, svjedoče o nasilju koje doživljavaju na radnim mjestima, a počinili/e su ga učenici/e. Prikupljena iskustva upućuju na zaključak da je nasilje u školama sveprisutno i pojavljuje se u raznim oblicima iako do javnosti dolaze samo pojedinačni i drastični slučajevi. Iz njih proizlazi zaključak da obrazovni sustav na različitim razinama – od svakodnevnih praksi u pojedinim školama pa sve do obrazovne legislative – na nasilje neadekvatno odgovara pa ono prolazi potiho i nastavnici/e se s njim nose sami, zbog čega se s njima solidarizirala i javnost. Do ovoga trenutka fotoalbum svjedočanstava s profila na Facebooku samo jednoga nastavnika podijeljen je gotovo 11.500 puta. Osnaženi solidarnošću, radnici/e iznose svoja iskustva s ciljem stvaranja sigurnijeg i učinkovitijeg odgojno-obrazovnog sustava.{slika}

Učenik 8. razreda kasni na nastavu. Zapisan je da kasni i kaže: “Ma popuši mi kurac”.{slika}

Na moju molbu učenicima 2. razreda SŠ da sjednu jedan od učenika viče: “Je, hoću te je***!”

Učenik je kopirao moju zabilješku o njemu iz e-dnevnika, na to napisao “napuši se kurca kozo nedojebana” i nacrtao znak pištolja. To je dijelio okolo. Ja sam tad bila dva mjeseca trudna.

Albumi fotografija na društvenim mrežama i na stranici udruge Nastavnici.org uključuju i pozamašnu količinu seksističkih izjava, prijetnji i radnji mahom na štetu nastavnica. Ironije li, upravo je riječ o školskim primjerima rodno uvjetovanoga nasilja i seksualnoga uznemiravanja.

Učenik osmog razreda se svaki dan penjao na stol, skidao hlače i vikao: “Hoćeš da ga izvadim? Da vidiš šta je piton?”{slika}

Učenik 2. razreda srednje dolazi do mog stola ostaviti svoj mobitel (nakon što sam ga više puta opomenula za mob), stavlja ga na stol – pritom mi pokazujući sliku svog spolovila na istom tom mobitelu – uz riječi: “Jeste li ikada vidjeli ovakvo što?” i podrugljiv osmijeh na licu.

Zbog priprema za stručni ispit nisam bila tjedan dana na nastavi. Kad sam se vratila, učenik (3. razr. gimnazije) upitao me kako je bilo na medenom mjesecu i je li bilo glasno.{slika}

Obrazac je poznat. Vulgarni izrazi, seksualne aluzije, geste i radnje, zviždanje i dobacivanje, komentari i pitanja o seksualnom životu čestu su neprepoznati oblici rodno uvjetovanoga nasilja i gotovo nikad ih se ne sankcionira. Ako se usude reagirati i tražiti zaštitu, nastavnice su optužene da su same odgovorne za nasilje, u pitanje se dovode njihove osobne i profesionalne kompetencije, tako da češće odustaju od prijave bojeći se daljnje viktimizacije od strane kolega/ica, uprave škole i institucija. Odgovornost se prebacuje na nastavnicu. Možda je mlada, možda je izazovno odjevena, nema autoritet, ne zna disciplinirati učenike (kako kao nastavnica obožavam ovaj izraz!), učenici su u pubertetu, divljaju im hormoni.{slika}

Zadnjeg dana škole osmaši su mi u punom autobusu puštali i pjevali cajke naglašavajući tekst “Skini se droljo, svuci tu haljinu”. Nitko nije dobio pedagošku mjeru jer se sve dogodilo izvan škole.

Učenik je jednu nogu stavio na moju, a drugu na susjedni stol te se počeo dirati. SRS nije ništa napravila po tom pitanju.

Učenik je naglas komentirao da ga zanima ako sam i dolje crvene boje. Ravnatelju je to bilo smiješno.{slika}

Ovdje izdvojene izjave nastavnica iz hrvatskih osnovnih i srednjih škola ukazuju na pojavu i raširenost rodno utemeljenog nasilja i seksualnog uznemiravanja. Okruženje i okolnosti u kojima nastavnice rade ujedno su okruženje i okolnosti u kojima učenici/e uče. Nasilje ostavlja negativan trag i na pojedince/ke i na školsko ozračje, pogađa i učenike/ce. Nasilje u školi, naravno, nije izolirano od širega društvenog konteksta.{slika}

Posljednjih godina lomila su se koplja oko uvođenja teme rodne ravnopravnosti u obrazovni sustav kurikulima Zdravstvenoga odgoja, Građanskoga odgoja i obrazovanja, kurikularnom reformom, što pokazuje da se obrazovanje doživljava kao važno polje oblikovanja društvenih znanja o rodu, rodnoj ravnopravnosti i nasilju. Kako obrazovanje ima transformativni potencijal za pojedinca/ku i za društvo u cjelini svjedoče brojne osobne priče i one iz povijesti feminističke borbe. Obrazovanje jest značajan čimbenik promjene društvenog položaja žena i ostvarivanja rodne ravnopravnosti, stoga škole moraju biti mjesta u kojima se nasilje iskorjenjuje, a ne reproducira.

Žene čine većinu zaposlenih u obrazovanju. Prema podacima koje je Državni zavod za statistiku objavio za školsku godinu 2015./2016., tri su četvrtine od ukupnoga broja zaposlenih u obrazovanju žene. U osnovnim školama 81.8 je posto učiteljica, a u srednjim je školama 67.1 posto nastavnica. Odgojno-obrazovni rad u feminističkoj je teoriji često prikazivan kao produžetak neplaćenoga i podcijenjenoga skrbnog rada u obitelji, a pritom se odnosi u obrazovanju sagledavaju kao reprodukcija hijerarhije moći koja postoji u širem društvenom okruženju. Podaci koji su izneseni tijekom nedavnih pregovora između sindikata javnih službi i Vlade o osnovici plaće pokazuju da su radnici/e u prosvjeti potplaćeni u odnosu na ostale djelatnosti, osobito uzevši u obzir njihovu visoku razinu obrazovanja. Nekada izrazito cijenjena, uplivom velikog broja žena profesija učitelja uvelike je izgubila na društvenom ugledu. Profesija oblikuje društveni identitet čovjeka koji je, u slučaju učiteljskog poziva, opterećen rodnim stereotipima. Školi pripada puno šira društvena i kulturna uloga od pukog prosvjetnog djelovanja, ona daje kulturni legitimitet i identitet. Ako je učiteljski poziv javno legitimiran kao ženski, škola zapravo (re)producira rodne nejednakosti povezane s reprodukcijom tradicionalnih vrijednosnih sustava i segregacijom zanimanja (Renata Juki擎enska pedagogija” i feminizacija nastavničke struke kao čimbenici skrivenog kurikula, 2013). U ovim činjenicama treba potražiti i dio uzroka za rodno uvjetovano nasilje koje žene doživljavaju kao radnice u školstvu, ne zanemarujući pritom sustavnu degradaciju nastavničke profesije ni brojne promašaje u obrazovnoj i rodnoj politici.{slika}

Zakonski okviri za suzbijanje rodnoga uvjetovanog nasilja i seksualnog uznemiravanja u radnom okruženju i obrazovanju postoje, ali očito su neučinkoviti. Nezaštićenost radnika/ca u obrazovanju posljedica je zanemarivanja obrazovanja i niza loših mjera kojima ga se nastojalo promijeniti. Uvjete rada odgojno-obrazovnih radnica potrebno je poboljšati ne samo povećanjem materijalnih primanja nego i promicanjem rodne ravnopravnosti – od roda kao teme do primjene feminističke pedagogije te sustavne edukacije i osnaživanja svih sudionika/ca odgoja i obrazovanja.{slika}

Iz akcije #ijasamfranjo proizašao je prosvjed koji organiziraju dvije grupe prosvjetnih radnika/ca na Facebooku, Nastavnici.org i Školska zbornica. Među osobama koje će u subotu 15. 12. u Zagrebu prosvjedovati za sigurnu školu, protiv nasilja i za  dostojanstvo svih koji sudjeluju u odgoju i obrazovanju prevladavat će žene – nastavnice, majke, sestre, kolegice, prijateljice, građanke.

Od zločina kulture do kulture zločina

Inicijativa mladih za ljudska prava – Hrvatska i forum ZFD  pozivaju vas na promociju foto – monografije “Iza sedam logora: Od zločina kulture do kulture zločina”, koja će se održati 13. prosinca, od 18:00 do 19:00 sati u art kinu Grič. 

Knjiga je autorski rad fotografa Hrvoja Polana, pisca Viktora Ivančića i novinara Nemanje Stjepanovića, u izdanju beogradske organizacije forum ZFD.

Uzimajući za polazište domove kulture i objekte kulturne namjene koji su tijekom posljednjeg rata bili pretvoreni u logore i mučilišta, knjiga sinergijom snažnih kreativnih izričaja, te faktografskom komponentom, poziva na promišljanje o odnosu konstrukta nacionalne kulture i nacionalno motiviranog ratnog nasilja. Egzekutivni karakter ideološki oblikovane “nacionalne kulture” – upućuju autori – efikasna je priprema terena za nastup “nacionalne torture” i služi ponajprije proizvodnji konteksta koji legitimira nečovječnost. Knjiga kroz tri zasebne autorske cjeline govori o iznimnoj važnosti očuvanja prostora kulture kao prostora slobode. 

Na promociji će govoriti autori foto – monografije Viktor Ivančić, Hrvoje Polan i Nemanja Stjepanović, a raspravu će moderirati Nataša Govedarica.