sdadmin, Author at Libela - Page 1379 of 1806

Feministička grassroot eksplozija

Posted on April 13, 2012 by sdadmin

Bili su to magazini za muškarce izloženi na kiosku u razini njezinih očiju – s polugolim ženama u sugestivnim pozama na svojim naslovnicama – koji su pokrenuli cijelu stvar.

“Jednostavno mislim da ja ne bih trebala gledati u to – ponižavajuće je.”, rekla je Isabella Woolford Diaz, 17-godišnjakinja koja stoji iza svega. “Ako to ljudi žele kupiti, u redu, ali ne mislim da bi 11-godišnji učenici/ce u to trebali gledati”, dodala je.

Odlučivši uzeti stvar u svoje ruke, ova je učenica osnovala feminističku grupu u školi Camden school for girls u čijem radu je, ubrzo potom, sudjelovalo čak 15 tinejdžera/ica – dječaka i djevojčica – koji čine temelj ove grupe. “Postala sam toliko frustrirana načinom na koji su žene prikazane i pitala sam se jesam li ja to ipak samo sitničava. No, ubrzo sam shvatila da nisam sama.”, pojasnila je.

Pokret UK Feminista naglašava da je ova grupa samo jedna od desetak novih feminističkih organizacija koje niču diljem Velike Britanije. Istraživanje provedeno povodom obilježavanja drugog rođendana UK Feminista otkrilo je da se broj aktivnih grass-roots organizacija udvostručio u protekle dvije godine.

Ovo su feministkinje i feministi koje se ne uklapaju u stereotipe tako lako: stari i mladi, muškarci i žene, građanstvo i žitelji sela – nova se vrsta počinje uzdizati.

“Ovo je uzbudljivo vrijeme. Svjedoci smo pravog preporoda feminističkog aktivizma koji se kreće od margina do mainstreama”, rekla je Kat Banyard, osnivačica UK Feminista i autorica knjige “The Equality Illusion” (Iluzija ravnopravnosti: Istina o ženama i muškarcima danas). “Ljudi su voljni svima dati do znanja da su feministi/ce bez straha da budu ismijani. Posebno u zadnjih 12 mjeseci, vidljivo je da su ljudi zauzeli stav i da žele da se i na njih računa”, nadodala je. Mnogi od ovih ljudi su mladi, strastveni i ne boje se poduzeti izravnu akciju, baš kao i članice grupe Camden school for girls.

Anna van Heeswijk, iz organizacije za ljudska prava Object, ispričala nam je o grupi 10-godišnjih učenika/ica iz škole u centru grada s kojima je pričala o seksualnoj objektivizaciji žena. Naime, učenici/ce su otišli do lokalnog supermarketa kako bi protestirali protiv prodaje magazina za muškarce, posloženih u razini očiju. Bili su naoružani transparentima, trubama i parolama te je prije kraja dana poslovođa pristao naručiti modesty covers (tvz. čedne navlake za naslovnice magazina, op.prev.) kojima će pokriti seksualizirane slike žena.

“Novoj generaciji mladih žena diljem zemlje dosadilo je biti seksualiziranima, objektiviranima i trivijaliziranima. Postoji stvarna moć u glasovima ovih mladih žena. Ovo je dobro vrijeme za feministički aktivizam. Vjetar se okreće”, rekla je Anna van Heeswijk. Aktivisti/ce se već desetljećima pitaju mogu li muškarci biti feministi, ali, prema onima koji provode kampanje – muškarci danas dobro popunjavaju redove.

Matt McCormack Evans, koji je kao student na sveučilištu Hull University osnovao web stranicu The Anti Porn Men Project, vjeruje da sve više muškaraca želi biti uključeno u u borbu za ravnopravnost spolova te ih je i sve više žena spremno prihvatiti.

“Stvari su se stvarno promijenile zadnjih nekoliko godina, i muškarcima postaje sve prihvatljivije uhvatiti se u koštac sa tradicionalnim idejama o muškosti. Mnogo mlađih feministica želi uključiti muškarce i nisu toliko zabrinute da bi oni mogli preuzeti vodstvo – nitko ne želi vidjeti feministički pokret predvođen muškarcima. To je pokret koji ima svoju svrhu i ciljeve, a ne klub redara.”, izjavio je.

Nove se grupe pojavljuju i u najudaljenijim mjestima. Aktivisti/ce se mogu naći u gotovo svakom području u Britaniji – čak i Orkney Feminist Network ima 40 sljedbenika/ca na Twitteru. Michael Moore, regionalni organizator UK Feminista u Sjevernoj Irskoj, pojasnio je da su društvene mreže kao što su Twitter i Facebook omogućile ljudima i iz najudaljenijih dijelova Ujedinjenog Kraljevstva da se uključe u raspravu. “Da bi se mobiliziralo ljude sada je dovoljno poslati mail. Nema isprika ni čekanja – ljudi se odmah mogu baviti problemima i rješavati ih. Moć komunikacije se zaista ubrzala”, istaknuo je.

Nedavna debata po pitanju prijedloga zakona konzervativne zastupnice Nadine Dorries koja predlaže – za tinejđerice – obvezne satove o seksualnoj apstinenciji u školama, te strah od rastuće anti-abortus klime u Britaniji, vratili su feminizam u program vijesti.

I nedavni značajni događaji diljem svijeta, poput niza SlutWalks prosvjeda protiv seksualnog nasilja i načina na koji se za to krivi žrtve, vratili su feministice natrag na ulicu.

Kao što je 17-godišnja Nina Mega iz Edinburgha sumirala: “Ponekad ti se čini da je svijet jedno prilično mizogino mjesto gdje je feminista/ica malo i daleko su; ali kada vidiš zajedno sve te ljude koji jednako misle – muškarce i žene – samo pomisliš: Sjajno!”

Svaka osoba je potrebna, a aktivisti/ce tvrde da se žene suočavaju sa brdom izazova koje se nije moglo vidjeti cijelu jednu generaciju.

Očekuje se da će dvostruko više žena nego muškaraca izgubiti radna mjesta u javnom sektoru. Žene su, također, najteže pogođene rezovima na području usluga i socijalnih naknada. Raste zabrinutost da će sada, kada se poslovi u državnim službama smanjuju, žene služiti samo za popunjavanje rupa. Žene možda otkriju da su dobici teško osvojene spolne jednakosti nestali, navodi Fawcett Society.

“Ovo je prijelazni trenutak za ženska prava. Žene osjećaju teret rezova i gubitka radnih mjesta. Umjesto da vidimo napredak u ženskim pravima mi vidimo sve veću razliku između muških i ženskih plaća. Mi ne možemo biti zadovoljne i mislim da je sve veći broj žena svjestan toga.”, rekla je Anna Bird, izvršna direktorica Fawcett Societya.

Pitanja i odgovori – Kat Banyard, osnivačica UK Feminista

Zašto je feminizam “nedovršena revolucija”?

Iako je napredak za žene bio znatan, mnoga prava – poput jednake plaće – tek trebaju postati stvarnost. Žene su brojčano nadjačane 1 : 4 u parlamentu, žene koje rade puno radno vrijeme plaćene su u prosjeku 15% manje nego muškarci, i dvije-trećine nisko plaćenih radnika su žene. Pod napadom su teško stečena prava – poput prava na siguran, legalan pobačaj. A nove pojavnosti seksizma – poput globalne sex industrije – unazadile su napredak.

Kako se današnji protesti razlikuju od prvog vala feminizma?

Jasno je da su se neki aspekti promijenili. Primjerice tehnologija: napredak u komunikacijama označava socijalne mreže kao ključno mobilizacijsko oruđe i feministi/ce mogu odmah prijaviti i podijeliti slike svojih protesta. Ili, uzmimo ekonomiju: tri desetljeća neoliberalizma usmjerilo je proteste na promjenu moći od vlade prema privatnom sektoru. Ali, osnove feminističke akcije ostaju iste: borba protiv privilegija i profita, koja se proteže os spavaonice do upravnog odbora. I, kao i uvijek, obećanje feminizma jest da će svijet biti bolji za sve.

Kako okupljanje feminista/ica može pokrenuti njihovu vlastitu “revoluciju”?

Bez obzira radi li se o toksičnom brandu seksizma Hugha Hefnera, lažnim rješenjima za nedostatak ženskog tjelesnog samopoštovanja što ga propagira prvak plastične kirurgije Mel Braham, ili rezovima koji pogađaju žensku financijsku samostalnost, imamo im se moć suprotstaviti. Tkogod da ste, gdjegod da ste, nešto možete učiniti. Zato izaberite svoju metu, organizirajte se, i poduzmite nešto.

prevela i prilagodila: Veronika Matijačić

Vlada krenula s izradom Zakona o registriranom partnerstvu!

Posted on April 13, 2012 by sdadmin

Na tribini održanoj u četvrtak u kinu Grič u organizaciji Heinrich Boll Stiftunga na temu utjecaja proširenja EU na status LGBT prava, jedna od panelistica, ministrica zaštite okoliša i prirode Mirela Holy, najavila je donošenje Zakona o registriranom partnerstvu, sukladno predizbornim obećanjima Kukuriku koalicije.

Nakon što je nedavno premijeru unutar više od 1000 pitanja koje su mu postavili građani, postavljeno i pitanje o istospolnim zajednicama, Milanović je dao neodređeno natuknuti da se planira omogućavanje nekih prava, iako u tom trenutku nije konkretizirao rekavši samo da smatra da je riječ o pitanju sigurnosti: “Davanjem sutra konkretnijih i većih prava, možda ne istih, nikome se ne oduzimaju prava, ali s većeg civilnopravnog uporišta znači da se jednom krugu ljudi daje određena veća pravna sigurnost. Nitko nije gej, nitko nije homoseksualac da bi nekome pakostio, već jer je takav ili takva i to je elementarna ljudska empatija i pristojnost.”

Međutim, ministrica Holy je konkretizirala malo najave, najavivši ovaj zakon za koji je istaknula kako je nositelj zakona Ministarstvo uprave, budući da se zakon bavi i pitanjem upisa u maticu registra.

Proširenje prava i za raznospolne partnere!

U ovoj fazi još nije poznato koji opseg prava će sadržavati ovaj Zakon, ali je najavljeno da će model registriranog partnerstva biti otvoren ne samo za istospolne već i za raznospolne parove, što je model za koji se u Velikoj Britaniji jedan od najpoznatijih svjetskih aktivista, Peter Tatchell u svojim akcijama bori već godinama.

Zašto su žene manjina u znanosti?

Posted on April 10, 2012 by sdadmin

Muškarci još uvijek prednjače u tzv. STEM polju rada (science, technology, engineering, mathematics, tj. znanost, tehnologija, inženjerstvo, matematika). No nije riječ ni o kakvoj urođenoj sklonosti prema tehnologiji, jer istraživanja pokazuju da se interes za znanost očituje već u ranom djetinjstvu neovisno o spolu, rasi ili etničkom porijeklu.

Iako djevojčice u školama slušaju više matematičkih predmeta i dobivaju bolje ocjene od dječaka, u formativnim godinama mladim djevojkama, nažalost, samopouzdanje rapidno padne. Osim s pubertetom, koji je sam po sebi dovoljno stresno razdoblje, djevojke se bore i sa socio-kulturnim okružjem koje im često daje do znanja da znanost nije za žene.

Bez podrške profesora većina će nastaviti školovanje u nekom drugom smjeru.

One malobrojne koje upišu fakultet STEM usmjerenja preispitivat će konstantno svoje sposobnosti, smatrajući kako im na takvom fakultetu nije mjesto, pa će ih naposljetku više odustati od studija. Sa sličnim se problemima susreću i pripadnici nacionalnih manjina.

Za promociju znanstvenog rada značajan je među ostalim i program stipendiranja znanstvenica Za žene u znanosti, a hvalevrijedni su projekti DoubleXScience, This Is What A Scientist Looks Like, Science Cheerleader i I Am Science, koji se trude razbiti uvriježene stereotipe o znanstvenicima kako bi ohrabrili djevojke i pripadnike manjina da ne odustaju od svojih želja i potrage za zasluženim kvalitetnim obrazovanjem.

Ministrov rasistički ispad

Posted on April 8, 2012 by sdadmin

Osmoga dana travnja se od 1990. godine diljem Europe obilježava Međunarodni dan Roma, etničke skupine koja broji oko 12 milijuna ljudi i najbrojnija je nacionalna manjina u Europi.

U povodu obljetnice priopćenjem se oglasio ured Pučkog pravobranitelja http://www.ombudsman.hr/ istaknuvši da “predrasude prema Romima dovode do njihove sustavne diskriminacije u svim područjima društvenog života: od obrazovanja do zdravstvene i socijalne skrbi, te zapošljavanja. Uvjeti stanovanja ispod su nivoa za očuvanje ljudskog dostojanstva i ne daju osnova za nadu u sretan život Roma u zajednici. Činjenica da se brojni Romi ne žele izjašnjavati Romima, već pripadnicima većinske nacije, dovoljno govori o tome.”

Ministrova stigmatizirajuća retorika

Onim dijelom priopćenja kojim žali što se “predrasude prema pripadnicima romske nacionalne manjine manifestiraju i u medijskim istupima javnih osoba i političara” Pravobranitelj je vjerojatno ciljao i na nedavnu rasističku omašku ministra policije Ranka Ostojića. Naime, prilikom posjeta Međimurju krajem ožujka, ministar Ostojić, rekao je kako,”uvažavajući ljudska prava svih nacionalnih manjina u Hrvatskoj, mora naglasiti da više od 50 posto imovinskih delikata na području Međimurja počine pripadnici romske nacionalne manjine”.

{slika}

Najavivši tom prilikom projekt ‘Policajac u zajednici’ kao instrument u prevenciji kriminala Roma, ministar je na žalost pao na testu tolerancije i zagovaranja ljudskih prava. Osim toga, ministar je propustio senzibilizirano (pro)govoriti o okolnostima socijalne isključenosti Roma, ali je zato izanalizirao “osnovni problem romskog kriminala”. Naime, krivnja je, po njemu, u tome što državne institucije Rome pomažu samo do punoljetnosti. A kad romske obitelji prestanu primati naknade za svoju tek punoljetnu djecu, mladi se Romi nađu sami na ulici i okrenu kriminalu. Ima ministar i rješenje, a to je da se kvalitetnije kontrolira trošenje socijalne pomoći. Obavijestio nas je i da se strategija za poboljšanje sprema, “a nadzor trošenja socijalne pomoći, edukacija i priprema za posao neke su mjere predviđene tom strategijom”. Živjeli ministre Ostojiću, uvažavajući Vašu ministarsku funkciju, ne mogu ne primijetiti da ste propustili biti društveno odgovorni. Banalizirajući probleme Roma (još jednom) ste pomogli medijima da budu prenositelji predrasuda i cementiraju stereotipe.

Novinarka Nataša Zečević je jedna od rijetkih tu vijest kritički prenijela javnosti, primijetivši da je “Ostojićeva izjava, kako bi Međimurje bilo sigurno da nema romskih lopova, čisti rasizam kakvog već jako dugo nismo čuli iz ustiju jednog hrvatskog ministra. Tom izjavom Ostojić, ne samo da je nanio štetu svojoj Vladi, nego je i dodatno diskriminirao jednu manjinu te napravio još veću razliku između ‘njih’ i ‘nas’. Osim što ih je diskriminirao, dodatno ih je i stigmatizirao. Jer, što će biti Rom, ako ne lopov?” Osim toga, ministar Ostojić propustio je analizirati preostalih 50 posto kriminalnih radnji u Međimurju. Njih, kaže novinarka, “rade, valjda, Hrvati- neRomi. I to je, kako se čini, u redu, odnosno prema ministru Ostojiću nije alarmantno ni problematično. Tako valjda Hrvati- neRomi imaju pravo pljačkati i krasti Hrvate- neRome, ali zato Romi nemaju pravo pljačkati Hrvate-neRome.”

Amnesty International (AI) je izrazio zabrinutost zbog ministrove stigmatizirajuće retorike, primijetivši da ministar ojačava diskriminatorne rasno uvjetovane stereotipe eksplicitno povezujući romsku zajednicu s kriminalom i socijalnim problemima poput alkoholizma. Umjesto toga, poručio je AI, ministar bi trebao istražiti povezanost između siromaštva, kriminala i marginalizacije, te se zapitati zašto, kao što i sam navodi, Romi ne mogu vlastitim radom zarađivati za život. Zbog toga je AI pozvao Europsku komisiju da osudi svaki slučaj retorike protiv Roma te da s hrvatskom vladom to pitanje razmotri u sklopu procesa pristupanja Hrvatske Europskoj uniji.

Mediji: prenositelji stereotipa i predrasuda

Kad bi Pravobraniteljevo priopćenje imalo šansu upasti u oči nekim tiražnijim tiskovinama ili gledanijim medijima, sumnjam da bi urednici osjetili sram što ih Pravobranitelj upozorava da se “predrasude prema pripadnicima romske nacionalne manjine manifestiraju i u medijskim istupima javnih osoba i političara, koji pri tome olako prelaze preko činjenice da se radi o grupi kojoj niti jedna zajednica u povijesti nije dala jednaku priliku. Poboljšani položaj i uspješnost Roma svakako će dati i povoljniju sliku o društvu u kojem živimo.”

Evo još jednog primjera, iz subotnjeg Večernjaka, senzacionalističkog stereotipiziranja koje izvještava o “donedavno nezamislivom slučaju miješane veze”, tj. o maloljetničkoj romansi Roma i Hrvatice koji se vole u naselju Parag u Međimurskoj županiji. Unatoč činjenici da je miješanih veza i brakova u našem je društvu bilo odvajkada, novinar i urednici nepotrebno skandaliziraju činjenicu da se i, eto, Hrvati(ce) mogu zaljubit u Rom(kinj)e. Novinar ne evidentira međutim da se radi o maloljetnicima, dakle, zakonski još djevojčici koja nevjenčano živi s dječakovom obitelji. Nije li to priča o zakazaloj socijalnoj službi? Činjenica je da je djevojčica iz Krapine prekinula školovanje u drugom razredu srednje škole. Nije li to još jedan dokaz da države službe ne funkcioniraju? Novinar je mogao tako koncipirati priču i ukazati na manjkavosti sustava, a ne perpeturiati predrasude čitateljstva prema Romima.

Da Romi isu isključivi trouble makeri ukazuje i presuda Europskog suda za ljudska prava u predmetu Oršuš i dr. protiv Hrvatske.

U konkretnom predmetu, Sud je presudio da raspoređivanje romskih učenika u isključivo romske razredne odjele (što je još uvijek praksa u nekim međimurskim školama) nema objektivno i razumno opravdanje. Iako problem isključenosti međimurskih Roma u obrazovnom procesu još nije adekvatno riješen, činjenica je da institucije države aktivno djeluju po pitanju unaprijeđenja prava Roma. Hrvatska je, uz Bugarsku, Češku, Mađarsku, Makedoniju, Rumunjsku, Slovačku, Srbiju i Crnu Goru, dio međunarodne inicijative Desetljeće za uključivanje Roma 2005.-2015. koju su inicirale Svjetska banka i Institut Otvoreno društvo, a koja na nastoji unaprijediti životne uvjete i ljudska prava Roma fokusirajući se na četiri prioritetna područja: obrazovanje, stanovanje, zdravstvo i socijalnu skrb. Raznorazne strategije, akcijski planovi i mjere trebale bi početi izvlačiti Rome iz začaranog kruga isključenosti, kojeg perpetuiraju siromaštvo, neobrazovanost i nezaposlenost.

Ipak, iz gornjih nekoliko simboličnih priča, očito je, nadam se, da i većinu (ministre, policajce, novinare, učenike i građane) treba mijenjati i senzibilizirati u tom pogledu . Bez toga, uostalom, nema ni jedne uspješne manjinske politike.

Predstavljanje Inicijative za organiziranje Ženskog suda za bivšu Jugoslaviju

Posted on April 6, 2012 by sdadmin

U vukovarskoj gradskoj vijećnici 3. ožujka je predstavljena inicijativa za organiziranje Ženskog suda za bivšu Jugoslaviju. U Hrvatskoj je ovoj inicijativi pristupila 21 organizacija, a na području bivše Jugoslavije preko sto. Koncept Ženskih sudova kakvih je do sada u svijetu organizirano 40, označava prostor za svjedočenje žena o svakodnevnom iskustvu nepravdi pretrpljenih tijekom rata. Na Ženskom sudu žene svjedoče o nasilju u privatnoj i javnoj sferi kao i o organiziranom otporu žena. Prezentaciju je organizirao Centar za istraživanje edukaciju i promicanje ravnopravnosti spolova – ŽAR iz Vukovara.

Javnu prezentaciju su vodile Milena Babić (Centar ŽAR), Nela Pamuković, Đurđica Kolarec (Centar za žene žrtve rata-ROSA), Mira Ličina (SDF Ženska Inicijativa), Paula Zore (Ženska soba) i Renata Ćuk. Predstavnice i njihove gošće, Gordana Matanović, Anamarija Matanović i Danijela Jurić iz Udruge Brod – Grupe za ženska ljudska prava iz Slavonskog Broda, upoznale su nazočne posjetiteljice s idejom Ženskog suda za bivšu Jugoslaviju, međunarodnim iskustvima u organiziranju Ženskih sudova, razlozima i važnosti formiranja Ženskog suda, sličnostima i razlikama sa ženskim tribunalima, institucionalnim i narodnim sudovima.

ŽAR planira predstaviti Ženski sud i u drugim lokalnim zajednicama, a početi će s Povjerenstvom za ravnopravnost spolova i Koordinacijom za ljudska prava Vukovarsko-srijemske županije.

Muški pogled na ženskoj stražnjici

Posted on April 6, 2012 by sdadmin

Nikada nisam previše razbijala glavu oko toga zašto i u kolikoj mjeri muškarci zure u žene, te je li to zurenje opravdano. Mislim, toliko je faktora koje treba uzeti u obzir: neki muškarci to čine poskrivečki, neki su prilično jezivi, nekim ženama to laska, drugima se od toga diže kosa na glavi. Sve u svemu, pretpostavljam da je tomu nemoguće stati na kraju, no sve dok smo svjesni da problem postoji, i sve dok se muškarci barem trude ostati koliko-toliko civilizirani, sve pet. To bi otprilike bio moj tok misli prije nego što sam pročitala članak Iana Browna intrigantnog naslova “Zašto muškarci ne mogu – niti bi trebali – prestati zuriti u žene”. Kao što se dade zaključiti iz naslova, autor članka daje si u zadatak ponuditi uvjerljive argumente zašto buljenje nije nimalo jezivo (baš naprotiv!). Drage moje, znam da se vjerojatno osjećate nelagodno kad netko na ulici pilji u vas, ali zapravo bi vam trebalo biti drago. Evo i zašto:

– Muškarci si ne mogu pomoći

Htjeli li oni to ili ne, muškarci jednostavno NE MOGU prestati buljiti u žene. Zurenje je, tvrdi članak, “neizbježno”. Sad znate kako funkcionira muška seksualnost. Možda bi i oni i prestali zuriti, ali što mogu, jadničci, kad je to jače od njih?

– I tako, pedalira neka ženska na biciklu…

…izgleda prokleto dobro. I onda još ima drskosti pedalirati unutar autorovog vidnog polja!! Čovjeku jednostavno ne preostaje drugo osim da fiksira pogled na njenu pozadinu.

– Vremenske prilike

Znanstveno je dokazano da je odnos temperature i duljine ženske odjeće obrnuto proporcionalan: drugim riječima, više temperature = kraća odjeća. Što je odjeća kraća, to si muškarci sve manje mogu pomoći (vidi razlog broj 1) da zure i analiziraju pojedine dijelove ženske fizionomije. To vam se ne sviđa, moje dame? Ne krivite muškarce – krive su vremenske prilike!

– Žene imaju tijela i hodaju naokolo

Jeste li znali da žene imaju tijela? I da ta tijela imaju svakakve dijelove koji se na razne načine muvaju po svijetu? I to po istim mjestima po kojima se kreću i muškarci! Neke od tih žena čak imaju i STRAŽNJICE. Autor si daje truda kako bi detaljno zabilježio omiljene dijelove ženskog tijela (svi zajedno gotovo čine cjelovitu osobu!): “Detalji koji zaokupljaju moju pažnju: živahni listovi, plave suknje s bijelim točkicama, crvene cipele, tamna koža, maslinasta koža, blijeda koža, usne (raznih oblika), kovrčava kosa. Zgodna cura s ovećom stražnjicom naguranom u tajice”. Ne zaboravite, moje dame – ne samo da zure u vas, već vas i osuđuju. Stoga pazite da uvijek veličina tajica uvijek odgovara veličini dupeta.

– Neka anonimna žena u Torontu rekla je da joj to ne smeta

Ahaaaaaa. Pa onda je sve u redu!

– Muškarac je oženjen, ergo ono što čini nipošto nije perverzno

Gdje god pošao, autor razgovara s ljigavim oženjenim muškarcima koji zure u sve što se kreće. Jedan od njih čak tvrdi da dnevno opazi “i do dvije mrak žene”. Ali, hej, čovjek je oženjen pa u tome doista nema ništa loše.

– Žene imaju sise

“Ne mogu se usredotočiti: ove konobarice oduzimaju dah. Ne mogu prestati zuriti u njihove dekoltee.” Blesave žene – imaju sise a rade u restoranu.

– Charles Darwin

“Muškarci gledaju privlačne žene jer njihova privlačnost upućuje da su evolucijski napredne i zdrave”. Nije dostojno komentara…

– NE zuriti bi bilo suludo

Kad bi muškarci doista prestali zuriti, bi li to “pomoglo” ženama? pita se autor. Hmm, pa zapravo i ne. Dakle, ne preostaje im drugo nego da mirne duše nastave zuriti. Hura!

– Žene se ne skrivaju

“Po cijelom Torontu možete vidjeti ljude kako se sunčaju. Devedeset posto njih su žene – nije baš da se skrivaju od pogleda”. Čovjek je u pravu – ako ne želite da netko napasno zuri u vas i slini, najbolje da zaključate vrata, spustite rolete i skrivate se do kraja života. Žene u kuće! Ulaskom u muške prostore (poput ulica ili parkova) žene poručuje: “Drage muške očne jabučice – poslužite se!” Ah, te žene – koje blesače!

– Neka pedesetogodišnjakinja u povjerenju je otkrila autoru da joj nedostaje da ju netko štipa za guzicu

Ima li tko što za dodati?

–To je jedina alternativa gledanju pornića na Blackberryu

“U svijetu u kojem me jedan klik mišem dijeli od najbolesnije pornografije, pogledati stvarnu djevojku doista je prekrasno, prirodno i osvježavajuće. To bismo trebali pozdraviti”. Zbilja, čovjek je heroj! Možda da mu okačimo medalju oko vrata?

– Intelektualna znatiželja

“Gledam sve žene na ulici, bez obzira na to kako izgledaju. Sve su one zanimljive”. One su zanimljive. Ja sam zainteresiran. Samo bi potpuno perverzna žena taj moj strogo intelektualni interes mogla protumačiti kao nešto seksualno.

– Seksualna znatiželja?

Pa, dobro, možda u cijeloj priči i ima nešto seksualno. Ali, hej, nema problema, jer muškarci su nevjerojatno skromni po tom pitanju: “Dok promatram privlačnu ženu, pitam se: ´Bi li ona spavala sa mnom?´”. Opa, dame biraju! Gospodine, doista ste velikodušni.

– Pčelice i ptičice, ili svemu je kriva Majka Priroda

“Prekrasne su žene poput cvijeća – okreću se za suncem. A ako im ne poklanjamo dovoljno pažnje, uvenut će”.

I tako, stigosmo do kraja prosvjetljujućeg članka. Što reći za kraj osim: dragi muškarci, oprostite. Mi žene doista smo pretjerale. Pa što ako nas se svodi na nakupinu dijelova tijela u koje je svaki muškarac slobodan zuriti do mile volje? Isprike još jednom na silnom negodovanju i prigovaranju. Samo tako nastavite!

Prevela i prilagodila Nada Kujundžić