sdadmin

Pet “feminističkih” filmskih heroina

Posted on by sdadmin

Hollywood je na sto muka: scenarije za blockbustere pišu muškarci, no ako doista žele zgrnuti masne pare, moraju nešto karata prodati i ženama. Pa što im je činiti? Možda da dopuste ženi da napiše scenarij? Ha ha, malo sutra! Dovoljno je u film ubaciti borbenu ženu koja ne trpi ničija sranja. To bi trebalo usrećiti feministice, zar ne? Zapravo i ne – kad bacite pogled na rezultate, jasno vam je da im je trud bio uzaludan.

 

5. Eowyn (Gospodar prstenova: Dvije kule, 2002. i Povratak kralja, 2003., r. Peter Jackson)

Eowyn (Miranda Otto) se pojavljuje u drugom djelu filmske trilogije kao neka vrst princeze (valjda… nisam baš sigurna, ali za pretpostaviti je da je nešto u rodu prolupalom kralju). Od samog početka jasno je da je vrlo sposobna, spretna i da se itekako razumije u borilačke vještine. Dok muškarci odlaze klati neprijatelje, Eowyn bi trebala ostati brinuti se za žene i djecu. No, kako to obično biva, ona odluči da se dečki ipak bolje zabavljaju, pa se prerušava u muškarca i kreće u boj. Usred makljaže epskih razmjera, nađe se oči u oči s jezivim Witch King-om i zabije mu mač u glavu. Prilično opako, zar ne? Da, prilično… ako zanemarimo činjenicu da se pridružuje vojsci samo zato jer se pali na Aragorna, te da okreće leđa vojnoj karijeri čim pronađe nekoga tko ju je spreman oženiti (nakon što ju Aragorn otpili uz lavinu klišeja u stilu: ´Nije problem u tebi, problem je u meni´.). Poruka je jasna: u kriznim situacijama i cure smiju vitlati mačevima, ali ono što im je doista potrebno za sreću jest suprug. Bilo kakav suprug.

 

4. Padme Amidala (Ratovi zvijezda I – III , 1999. – 2005., r. George Lucas)

U prvom djelu nove trilogije Ratova zvijezda, Padme (Natalie Portman) je kraljica neke međugalaktičke vukojebine. Ne samo da je dama u pitanju najmlađa izabrana kraljica u povijesti (netko bi trebao objasniti George Lucasu što je i kako funkcionira monarhija… no o tome drugom prilikom) već vrlo brzo pokazuje da s njom nema zajebancije. Nakon tri nastavka sasvim je jasno da je junakinja u pitanju i  ozbiljna i prekrasna, predana vlastitoj političko-vladarskoj karijeri i ljubavi prema decenijima mlađem wannabe Jediju. U Fantomskoj prijetnji (prvi dio trilogije) vidimo da se podjednako dobro snalazi u političkim debatama u međugalaktičkom Senatu i na čelu pobunjeničke skupine koja se bori protiv invazije njenog rodnog planeta. U drugom nastavku (Ratovi klonova) vidimo ju kako upravlja letjelicom i bori se s opakim čudovištem u nekoj vrsti gladijatorskih borbi za vanzemaljce. Jesmo li spomenuli da je riječ o mami fajterice Princeze Leie? I tako, sve je divno i krasno (barem s feminističkog stajališta) do trenutka kada Padme počinje koristiti vlastitu maternicu. A kao što u Hollywoodu dobro znaju, aktivacija maternice pretvara žene u beskorisna, cvileća, krhka stvorenja (čast izuzetcima, u ovom slučaju filmu Juno). Trudna Padme vrijeme provodi cmoljeći i čekajući da se Anakin vrati kući. Nakon što rodi Leiu i Lukea, jednostavno odluči umrijeti – najozbiljnije, prilično je jasno da jednostavno odustane od života. U filmu ne vidimo nikakve ozbiljne ozljede, niti komplikacije pri porodu – klasični ´zbogom-okrutni-svijete´ scenarij.

 

3. River Tam (serija Firefly, film Serenity: Firefly the Movie, 2005., r. Joss Whedon)

U svijetu serije Firefly, River (Summer Glau) je briljantna mlađa sestra Simona, glavnog liječnika na svemirskom brodu Serenity. Prijevarom razdvojena od obitelji u ranoj dobi, River su mučili i programirali da postane ubojica i čitač misli; posjeduje i nadnaravnu sposobnost vitlanja oružjem, a i prilično dobro pleše balet. Budući da je Firefly osmislio autor serije Buffy, ubojica vampira Joss Whedon,  unaprijed je jasno da ženski likovi moraju biti utjelovljenja feminističkih ideala. River sa svojim akrobatskim borilačkim potezima, savršeno odgovara tom opisu. Barem na prvi pogled… Kad dođe do makljaže, River se doista iskazuje, no problem je u tome što vlastite sposobnosti rijetko koristi za dobrobit posade. Traume iz djetinjstva otjerale su je u ludilo, pa većinu vremena provodi izgovarajući besmislice ili povraćajući u bratov krevet. Da ne spominjem da spašavanje River predstavlja osnovicu zapleta čak pet (od ukupno trinaest) epizoda, kao i filma koji se temelji na seriji. Prilično mnogo spašavanja za jednu “feminističku” heroinu.

 

2. Žena-mačka (Batman se vraća, 1992., r. Tim Burton)

Selina Kyle (Michele Pfeiffer) je osobna pomoćnica zlikovcu Christopheru Walkenu koja ima tu nesreću da se nađe u krivo vrijeme na krivom mjestu. Nakon što ju šef gurne kroz prozor, oživljava ju skupina mačaka lutalica. U tom trenutku Selina ima samo jedan izbor: navući na sebe pripijen kožni kostim i postati zločestom. Pretpostavljam da je mogla jednostavno nazvati policiju ili otići na hitnu, ali hej – tko sam ja da sudim! Treba biti pošten pa reći da Žena-mačka ima i dobrih strana: ona je i prekrasna i pametna, a na kraju se doista i osveti svom šefu. U čemu je problem? Nažalost,  riječ je o školskom primjeru ´fatalne žene´ (franc. Femme fatale: doslovno ´opasna žena´), stereotipnog i u pravilu jednodimenzionalnog lika koji u principu koristi sex kao oružje protiv muškaraca. Najbolji primjer je vjerojatno lik Sharon Stone u Sirovim strastima, a ne treba zaboraviti niti Kleopatru koja se redovito (bez obzira na povijesne činjenice) prikazuje kao zavodnica koja svijet baca na koljena svojim ženskim čarima. Lik femme fatale u principu je utjelovljenje svih opasnosti neobuzdane ženske seksualnosti: ona redovito nastoji iskvariti junaka, zbog čega ju u konačnici stiže zaslužena kazna.

 

1. Elizabeth Swan (Pirati s Kariba I-III, 2003. – 2007., r. Gore Verbinski )

Elizabeth (Keira Knightley) upoznajemo u prvom filmu (Prokletstvo crnog bisera): ona je guvernerova kći koju neopisivo privlače pirati i feminizirani kovači. Iz filma u film, ova djeva bajna uči se boriti, pucati, ratovati i držati dozlaboga dosadne govore. Elizabeth je inteligentna i snalažljiva, a i prilično se dobro snalazi u borbama protiv marginalnih likova bez imena i replika. Postaje kapetanicom vlastitog broda, Kraljem pirata, i predmetom ljubavnog interesa gotovo svakog važnijeg muškog lika. Nije li to san svake djevojke? Jedini problem s Elizabeth je taj što njen lik postoji samo zato da bi producenti mogli s ponosom pokazati na njega i izjaviti: “Pogledajte kako smo prosvijetljeni!” Ona je jedini ženski lik u čitavoj trilogiji koji nije brbljava sluškinja, bezimena kurva ili pomahnitala božica. Zašto svi frajeri sline za njom? Jer je doslovce jedina žena u okolici! Da ne spominjem da je jedini razlog zašto postaje kapetanicom broda taj što ju Chow Yun Fat zamijeni za morsku božicu, a Kraljem pirata (kad smo već kod toga, zašto ne KRALJICOM pirata?!) zbog neke spletke Jacka Sparrowa. Što reći – žena ima sreće.

Prevela i prilagodila Nada Kujundžić

A da mu podignemo spomenik?

Posted on by sdadmin

Kada sam upoznala svog supruga, on je imao vrlo dobar posao – tvrtkin automobil, mirovinsko osiguranje, poštovanje svojih kolega.. Ja sam, s druge strane, patila na loše plaćenom poslu, lišena svake ambicije. A onda sam nekim čudom uspjela objaviti nekoliko knjiga i još većim čudom počela zarađivati više od njega. Uskoro sam se našla u poziciji da sam mogla dati otkaz i u potpunosti se posvetiti pisanju; štoviše, ispalo je da uz samo pisanje imam toliko praktičnih, administrativnih i inih obaveza da mi je očajnički bio potreban osobni pomoćnik / potrčko. Moj suprug Tony diplomirao je na Cambridgeu, napamet zbraja i oduzima velike brojeve i sve u svemu je prilično bistar momak. Usprkos tome, odbacio je vlastitu karijeru (čitaj: auto, novac, poštovanje) i objeručke prihvatio radno mjesto mog osobnog asistenta / potrčka. Njegovi su se dani pretvorili u nizove beskrajnih telefonskih razgovora i jurcanja na poštu. Ukratko, upropastila sam mu život.

No situacija u kojoj smo se obreli i nije sasvim neuobičajena: otkad je svijeta i vijeka, jedan pametan partner odriče se vlastitih ambicija kako bi ostao kod kuće, dok drugi (nerijetko manje pametan, ali u pravilu bolje plaćen) partner jurca za karijerom. No donedavno, karijere i ambicija redovito su se odricale žene. Srećom pa se u posljednjih tridesetak godina stvari mijenjaju (izuzetno sporo, ali ipak..). Ženama je odobren ulazak u više sfere svijeta rada. Iako je broj žena na vodećim pozicijama i dalje moguće nabrojati na prste jedne ruke, činjenica je da ipak postoje takve žene koje su uspješnije i/ili zarađuju više od svojih partnera. U rijetkim slučajevima, takav omjer snaga rezultira time da muškarac odlučuje dati otkaz i ostati kod kuće – i to mu se nimalo ne sviđa! Tako bar glasi općeprihvaćeno uvjerenje. Istina je da to ovisi o osobi. Moj brat, primjerice, tvrdi da bi bio najsretniji čovjek na svijetu da može dati otkaz i igrati golf dok netko drugi zarađuje (iako povlači granicu kod brige o djeci – “To je preteško, radije bih platio dadilju”, kaže). Većina muškaraca vjerojatno ipak nije toliko oduševljena tom idejom, no ukoliko nisu potpuni egomanijaci, brzo će prihvatiti novonastalu situaciju. Tonya često zovu gospodinom Keyesom (preziva se Baines!), a u novinskim se člancima njegovo nekadašnje zanimanje redovito pogrešno navodi: jedan članak tvrdi da je psihijatar (no dobro, donekle i jest – ipak se mora iz dana u dana nositi sa mnom), drugi mu pripisuje zubarsku karijeru. Kad pročita tako nešto on ne čupa kosu od bijesa i ne zahtijeva da istog trena kontaktiram dotični časopis i tražim povlačenje članka. Uopće ga nije briga: on zna tko je. U cijeloj priči me najviše fascinira činjenica da su upravo žene te koje teško prihvaćaju njegov ´niski´ status. Kada ga novinarke pitaju čime se bavi, on redovito odgovara da je moj potrčko. Međutim od razgovora do izlaska tiskanog članka, “potrčko” se nekako pretvori u “menadžera”. Otkud to?

Kada se vanjske okolnosti drastično promijene, veze često prolaze kroz krize. Poznajem jednu spisateljicu koju je šest mjeseci nakon proboja na književnom tržištu suprug napustio. Suprug druge autorice tvrdoglavo odbija ostaviti svoj posao ili barem smanjiti broj radnih sati – otkako se ona proslavila, on provodi sve više i više vremena na poslu, do te mjere da se gotovo i ne viđaju. S druge strane, mogu razumjeti da se ljudi groze same pomisli na to da su u potpunosti financijski ovisni o drugoj osobi. Osobno to ne bih mogla podnijeti. Pred oltarom, ljudi obećaju da će ostati skupa “u bogatstvu i u siromaštvu” – obično mislimo da bi dio sa siromaštvom mogao biti problematičan, no istina je da i bogatstvo sa sobom donosi vlastite probleme. Ponekad je stvar jednostavno osuđena na propast – bez obzira na to koliko je žena oprezna i diplomatična, muškarac je previše nezreo ili nesiguran da bi se mogao nositi s njenim uspjehom. Cijela stvar dobiva dodatnu težinu ako su i djeca u igri. U većini slučajeva žene su te koje ustaju usred noći kad njihovo dijete povraća po pidžami. Tony i ja za sada nemamo djece, a čini se kako ih nikada i nećemo imati. Na samom početku braka nadobudno smo planirali ogromnu obitelj s barem petero djece: tri djevojčice i dva dječaka. Dogovorili smo se da ću ja (nevoljko) na sebe preuzeti trudnoću (to ipak, uz svu dobru volju, nisam mogla prepustiti njemu), a on će biti odgovoran za klince od trenutka kada dođu na svijet. Ja ću se istog trena vratiti na posao (po mogućnosti u nekom udaljenom, mirnom djelu kuće) i ostaviti njega da se igra mame. Iako dosada još nismo ostvarili taj plan, prilično sam sigurna da bih, bez obzira na to koliko udaljen i miran moj dio kuće bio, uvijek mogla osjetiti kad su moja djeca tužna ili povrijeđena, te da me ništa ne bi moglo spriječiti da odjurim do njih. Moja prijateljica ima sličan problem: radi od kuće i usprkos tomu što njen suprug brine za djecu, ona se redovito miješa u sve što on čini.

Jedna je novinarka nedavno opisala Tonya kao savršenog muškarca. E sad, ja sam mu doista zahvalna na svemu što je učinio i još uvijek čini za mene, ali, uz svo dužno poštovanje, on samo radi ono što žene čine otkad je svijeta i vijeka. No izgleda da su muškarci koji pristaju biti druga violina svojim uspješnijim partnericama i dalje uzbudljiva novina – i za žene i za muškarce. Jedini način da uvjerimo muškarce da to doista nije tako velika stvar jest da prestanemo klicati i podizati spomenike svakom muškarcu koji si nije prerezao žile kad je shvatio da zarađuje manje od svoje partnerice. Ako se počnemo ponašati kao da je to uobičajena stvar, tko zna – možda doista i postane uobičajeno.

 

Autorica teksta, Marian Keyes  popularna je irska spisateljica ´chick lita´. U hrvatskom su prijevodu dostupni romani: Anđeli (Angels), Ima li koga (Anybody Out There?), Lubenica (Watermelon), Lucy Sullivan se udaje (Lucy Sullivan is Getting Married), Posljednja prilika (Last Chance Saloon), Sushi za početnike (Sushi for Beginners) i Taj divni muškarac (This Wonderful Man).

Prevela i prilagodila Nada Kujundžić

Običaji, tradicija ili vjerski razlozi ne smiju se tolerirati u opravdavanju nasilja nad ženama

Posted on by sdadmin

Glavna tema 56. sjednice Komisije UN-a o pravima žena, održane u New Yorku od 27. veljače do 15. ožujka, bila je inicijativa za osnaživanje žena koje žive u ruralnim područjima i njihova uloga u iskorjenjivanju gladi i siromaštva. Neke od ostalih tema su bile i pomoć  palestinskim ženama,  prioritet oslobađanja žena i djece koji se nalaze kao taoci u oružanim sukobima, iskorjenjivanje običaja genitalnog sakaćenja, te stvaranje rezolucije za žene i djevojčice zaražene i oboljele od HIV/AIDS-a.

Iako je 56. sjednica donijela niz bitnih rezolucija, Vlade zemalja članica nisu prihvatile zaključak o centralnoj temi tog susreta – pomoć  ženama i djevojčicama u ruralnim sredinama. Ovo je prvi put u povijesti da Komisija o pravima žena nije došla do zajedničkog prihvaćanja zaključka. 

Najspornije pitanje odnosilo se na seksualna i reproduktivna prava te zdravstvenu skrb u ruralnim sredinama. Problemi poput preranog i prisilnog udavanja djevojčica i uz to vezane prerane trudnoće koje su opasne za majku i dijete,  posebice su izraženi u ruralnim sredinama jer su tamo običaji najjači. Baš zato je bila potrebna snažna inicijativa od strane UN-a za regulacijom osnovnih zdravstvenih prava najugroženijih, ali je izostala. Komisija nije obratila pozornost na ova pitanja, čime je izazvala reakciju ženskih organizacija i medija.

Prošli tjedan međunarodne feminističke i ženske organizacije poput Organizacije za ženska prava u razvoju (AWID), Međunarodne akcije za ženska prava Pacifik (IWRAW ASIA PACIFIC) i Žene pod muslimanskim zakonima/Nasilje nije naša kultura objavile su  službenu izjavu vezanu za zaključke 56. sjednice UN-ove Komisije za prava žena.

Udruge i organizacije su u izjavi izrazile zabrinutost u vezi nepostizanja konsenzusa, posebno kad je razlog neslaganja očuvanje tradicionalnih vrijednosti na štetu ljudskih prava i temeljnih sloboda žena. Vlade su članice UN-a i time su prihvatile činjenicu da su ljudska prava žena i djevojčica neotuđiv, sastavni i nedjeljivi dio univerzalnih ljudskih prava, što je usvojila Svjetska konferencija o ljudskim pravima u Beču još 1993. Iz toga proizlazi da Vlade zemalja članica ne mogu odobravati nikakve tradicionalne, kulturalne i religiozne argumente koje negiraju ljudska prava i temeljne slobode svake osobe.

Uznemirujuće je da su se neke Vlade pozvale na moralne vrijednosti kako bi zanijekale seksualna i reproduktivna prava žena i odgovarajuću zdravstvenu skrb. Nasilje nad ženama, oduzimanje zaštite ženi, silovanje u braku, zločini iz časti, genitalno sakaćenje žena i prisilni brakovi su opravdani referiranjem na “tradicionalne vrijednosti”. Kako stoji u izjavi, običaji i tradicija ili vjerski razlozi ne smiju se tolerirati u opravdavanju diskriminacije i nasilja nad ženama i djevojčicama. Pozivanjem na kulturnu raznolikost nije dozvoljeno kršiti ni ograničavati ljudska prava zajamčena međunarodnim pravom.  Udruge potpisnice izjave potiču sve buduće međunarodne pregovore u tome da moraju ići korak naprijed u provedbi politike i programa koji osiguravaju ljudska prava žena i djevojčica, a ne skrivati se iza tradicionalnih vrijednosti koja ta ista prava krše.

Krenulo najveće LGBT istraživanje na teritoriju Europske unije i Hrvatske

Posted on by sdadmin

Agencija za temeljna prava Europske unije (European Union Fundamental Rights Agency – fra.europa.eu ) provodi najveće istraživanje o LGBT identitetima na teritoriju Europske Unije uključujući i Republiku Hrvatsku. Istraživanje se provodi isključivo putem interneta kroz online upitnik.

Europsko LGBTIQ istraživanje prikuplja iskustva lezbijki, gej, biseksualnih ili transrodnih osoba starijih od 18 godina  koji žive u Europskoj uniji ili Hrvatskoj. Istraživanje provodi Agencija Europske unije za temeljna prava. Potpuno je anonimno i dostupno je na internetu do kraja lipnja 2012 http://lgbtsurvey.eu/. Upitnik se može popuniti na hrvatskom  ili drugim europskim jezicima.

Cilj istraživanja je prikupiti podatke o iskustvima LGBTIQ osoba na teritoriju EU i Hrvatske i temeljem rezultata artikulirati javne politike Europske unije koje će unaprijediti zaštitu ljudskih prava LGBTIQ osoba. Rezultati istraživanja također će pomoći brojnim LGBTIQ organizacijama pri zagovaranju prava seksualnih i rodnih manjina diljem EU i RH.

Ovo je prvo istraživanje koje obuhvaća teritorij čitave EU uključujući i buduću članicu Republiku Hrvatsku.

Donirajući svega 20 minuta svog dana za ispunjavanje upitnika pomoći ćete u boljem predstavljanju iskustava, mišljenja i potreba LGBTIQ osoba. Što je veći broj sudionika/ca, to će i vjerodostojnost rezultata biti veća – računamo na sudjelovanje desetka tisuća LGBTIQ osoba diljemEuropeu prvom istraživanju ove vrste.

Pozivamo sve LGBTIQ osobe da podrže istraživanje popunjavanjem ankete i dijeljenjem informacija o istraživanju putem interneta.

Dječaci i muškarci moraju biti uključeni u razgovor o jednakosti

Posted on by sdadmin

Djevojke su cool. Djevojke mogu spasiti svijet. Djevojke mogu – prema šarenim naljepnicama Nike Fondacije – izvoditi čuda: podizati ekonomije, okončati širenje HIV-a, voditi revolucije. Ulaganje u djevojke, tvrdi Odjel za međunarodni razvoj Velike Britanije, je pouzdan način da se “zaustavi siromaštvo prije nego što počne”.

Malo današnjih međunarodnih razvojnih agencija će pokloniti istu pažnju dječacima. Njih ne vide kao dio rješenja za probleme razvoja. Kada se dječaci danas spominju u diskursu o razvoju, obično su okarakterizirani kao opasna prijetnja ili beznadni gubitnik. Njima nije namijenjen scenarij “podizanja”, “okončanja” i “vođenja” s početka teksta. Dječaci su, naposljetku muškarci-u-nastajanju i pretpostavlja se da imaju pristup – i priliku iskoristiti – sve privilegije patrijarhata danas.

Nemojte me krivo shvatiti. Postoji puno stvarno inspirativnih projekata koji se rade s djevojkama trenutno, i postoje dobri razlozi zašto je bitno usredotočiti se na njihovo osnaživanje. Ali postoji nešto opasno u pristupu koji jednostavno samo preokrene strane neravnopravnosti.

Da, djevojke se mogu izdvojiti iz njihovog svakodnevnog života i “osnažiti” kao pojedinci. No, stvarnost je da one svoj život žive kao dio obitelji, zajednica i društava. Ignoriranje dječaka i muškaraca neće učiniti da nestanu. A trenutačni diskurs promašuje vidjeti ne samo činjenicu da transformiranje načina na koji dječaci postaju muškarci može biti ključna strategija u ostvarivanju spolne ravnopravnosti, već i doprinos koji dječaci i muškarci mogu dati u toj borbi.

Osim toga nije kao da dječaci imaju osobito lagan put. Muška privilegiranost može postati teret kada dječaci i muškarci nisu u stanju živjeti očekivanja povezana s njom. Tvrdoglavost dominantnih ideala muškosti nudi im malo manevarskog prostora u onome što bi trebali činiti i biti. Mijenjanje tržišta rada ostavlja dječake i muškarce isključenima iz mogućnosti zapošljavanja. Dječaci zaostaju u školi i propadaju kroz pukotine sustava. Dječaci i muškarci čije rodno izražavanje ili spolna orijentacija odstupa od dominantnih seksualnih ili socijalnih normi su često podvrgnuti nasilnom zlostavljanju i isključenosti.

Obrazovanje djevojaka je iznimno važno za razvoj svakog društva – ali isto tako važno je i školovanje dječaka koji mogu stvoriti i održavati nove, ravnopravnije, norme. Frank Karioris primjećuje: “Uzmimo u obzir činjenicu da kod muškaraca koji su više obrazovani postoji veća vjerojatnost da će se suprotstaviti normama i više sudjelovati u kućanskim poslovima i brizi oko djece, istovremeno, nažalost, ukupna stopa uspjeha muškaraca u obrazovanju je u opadanju.  Iz navedenog se čini logičnim za pretpostaviti da će se smanjivati sudjelovanje muškaraca u suprostavljanju normama, a povećati otpornost muškaraca na dijeljenje uloga u domaćinstvu i brizi oko djece. To…je put udaljavanja od ravnopravnosti spolova. “

Dakle, što se može učiniti? Jedna stvar je jasna: ne može se očekivati ​​da žene i djevojke preuzmu odgovornost i za to. Aktivisti za ženska ljudska prava su umorni od toga da im se govori kako moraju “angažirati”, “uključiti” ili “dovesti muškarce u”, kao da je njihov posao da uvjere muškarce da brinu o pitanjima koja trebaju biti njihova briga. Kao što je Alan Greig elokventno rekao, poanta nije u uključivanju muškaraca kroz lijepi razgovor s njima, kako ih se ne bi prestrašilo,već o prozivanju muškog privilegija, i uključivanju muškaraca da drže druge muškarce odgovornima za svoja djela.

Diljem svijeta, vidimo rad inspiriran programom za promjene koji ne izostavlja dječake i muškarce iz jednadžbe – mobiliziranje muškaraca u zaustavljanju nasilja nad ženama, propitivanje i promjena muških stavova o intimnim odnosima i očinstvu. Stavljajući u fokus smrtonosne ideale muževnosti i pokazujući alternativne načine da bude muškarac, ove inicijative mijenjaju intimne i međuljudske odnose dječaka i muškaraca i stvaraju temelje veće spolne ravnopravnosti.

Nova knjiga Muškarci i razvoj: Politiziranje muškosti izvlači pouke iz rada svih tih inicijativa, te tvrdi da napredak ovisi o nadilaženju osobnog – dobivanjem političke perspektive o problemima koji se već dugo smatraju “ženskim pitanjima”, kao što su nejednake plaće, nejednaka distribucija rada u domaćinstvu i nejednaka zastupljenost u politici. To su pitanja o kojima čujemo malo razgovara i vidimo malo akcije od strane muškaraca, ali oni ostaju temelj o kojem ovisi svaka smislena strukturna preobrazba spolne neravnopravnosti.

Inspirativna lekcija pokreta Occupy je da ljudi mogu biti motivirani da se politički uključe kada povežu svoje osobne frustracije s većom slikom strukturne nejednakosti. Umjesto stavljanja “djevojaka i žena” u jedan kut – kao zaslužnih subjekata koji mogu utjecati na razvoj – i ignoriranja “dječaka i muškaraca” dok ne naprave nešto loše, potreban nam je svježi pristup. Točnije, trebamo nove načine povezivanja problema koje neujednačena distribucija moći i privilegija stvara za nas kao pojedince, sa širom borbom za socijalnu pravdu.

Djevojke same dolaze do tih zaključaka. Za nekoliko tjedana ženski fond Mama Cash će sponzorirati razmjenu učenica srednjih škola iz Čilea i Nikaragve. Što je na njihovom dnevnom redu? Ne “Girl Power”, već rješavanje rodnih stereotipa u nastavnom planu i zagovaranje za bolju seksualnu edukaciju za mlade ljude. Alejandra Sarda, programska voditeljica Mama Cash fonda zaključuje, “Oni nemaju tu podjelu među spolovima.Jednostavno ju ne vidite. One imaju probleme koje treba riješiti, ali također znaju da dječaci moraju biti dio razgovora. Možemo puno naučiti iz toga kako one tomu pristupaju.”

Prevela i prilagodila Renata Popović

Kompetitivnost je ubitačna kategorija

Posted on by sdadmin

Na tribini Umjetnost, žene, društvo – između akcije i nasilja u organizaciji Trećeg programa Hrvatskog radija koja se održala 29. ožujka u Zagrebu oštro se i argumentirano debatiralo. Razgovarajući o društvu općenito i o razvoju društva na ovim prostorima, goste tribine posebno je “razigrala” tema o položaju žena onda i danas. Konceptualna umjetnica Sanja Iveković, antropologinja Svetlana Slapšak, profesorica Snježana Prijić Samaržija te pjesnik i teoretičar Marko Pogačar pokazali su koliko je položaj žene u društvu aktualan i danas. Naime, treći val feminizma koji je započeo krajem 80-tih godina prošlog stoljeća još uvijek se razvija.

“80-tih godina se dogodilo nešto što ja i danas vidim kao ključan povijesni događaj koji feminizmi u ovim krajevima jednostavno još nisu obuhvatili kao svoju povijesnu zaslugu i povijesnu transformaciju – a to je bila transformacija akademskog, teorijskog i aktivističkog feminizma u jedan sveopći ženski pokret koji se onda izrazio tijekom rata.”, naglasila je Svetlana Slapšak.

Marko Pogačar je istaknuo ponovno buđenje feminizma u zadnjih nekoliko godina. Naime, u otporu neoliberalnoj paradigmi žene, a posebno aktivistice, imaju jedan bitan udio.

Liberalizam je donio širenje prostora slobode. Međutim, uzima mu se kao veliki “grijeh” to što ne krećemo svi iz jednakih uvjeta, niti sa jednakih startnih pozicija, a nismo ni svi jednako sposobni.

“Žene i muškarci trebaju imati jednake šanse da u životu ostvare svoje, da tako kažem životne eksperimente. I da pritom one prepreke na koje nailaze ne smiju biti veće za žene no što su to za muškarce.”, podcrtala je Snježana Prijić Samaržija.

U posljednjih 30 godina i u umjetnosti se propitivao položaj žena. Iako danas mlade umjetnice ne govore da su feministkinje, ipak je u njihovoj praksi evidentno nasljeđe feminizma.

“One djeljuju na način da promišljaju važna i urgentna društvena pitanja i nisam sigurna da li je potrebno tražiti da se one izjašnjavaju kao feministkinje. U području umjetnosti ima razloga zašto mali broj umjetnica voljno govori o tome da su feministkinje. Naime, modernistička paradigma je paradigma o bezrodnoj umjetnosti.”, objasnila je Sanja Iveković.

U završnom su se dijelu ove tribine spomenule i neke nove teme feminizma. Više se ne radi samo o muško-ženskim odnosima u društvu već se sada pojavljuju i nekakvi zanimljivi fenomeni među ženama. Naime, Snježana Prijić Samaržija je objasnila da žene radije biraju muškarca na rukovodeće mjesto. Na pitanje Zašto ne ženu? one vrlo jasno kažu: “Ali, ja ne želim ženu na rukovodećem mjestu.”

Je li ovaj fenomen možda posljedica tzv. patrijahalnog modela ili se emancipirana žena uspoređuje sa drugom ženom pa se javlja nekakva nesolidarnost? Kako bilo, kompetitivnost je jedna ubitačna kategorija uopće, a pogotovo u ovo krizno vrijeme gdje se, nažalost, prije otpuštaju žene negoli muškarci. Nema potrebe tomu izlaziti još i u susret.

Politika privatnosti

Copyright 2024. Libela.org