Članice Europskog parlamenta izvode Vaginine monologe

 Devetero zastupnica Europskog  parlamenta sudjelovalo je u vrlo posebnoj i jedinstvenoj izvedbi Vagininih monologa kako bi se podigla svijest javnosti i EU glavešina o važnosti  borbe protiv  nasilja nad ženama i djevojkama u Europi i svijetu. “Jako sam dirnuta i ponosna što sam se pridružila članicama Europskog parlamenta koje stoje uz bok ženama diljem Europe i svijeta i stavljaju na kocku svoje vizije, glasove, srca i vagine ne bi li se spriječilo nasilje na ženama i djevojkama” , kaže Eve Ensler.

Glumačka postava uključila je  Franzisku Brantner (Greens, Njemačka), Isabelle Durant (Greens, Belgija), Marielle Gallo (EPP, Francuska), Anu Gomes (S&D, Portugal), Kartika Tamara Liotard (GUE NGL, Nizozemska), Ulrike Lunacek (Greens, Austrija), Sirpa Pietikäinen (EPP, Finska), Renate Weber (ALDE, Rumunjska) i Cecilia Wikström (ALDE, Švedska).

“Nasilje nad ženama nije jednostavna tema. U ovim vremenima ekonomske krize, obiteljsko nasilje raste u cijeloj Europi. Presretna sam što smo uspjeli pokrenuti međustranačku skupinu žena Europskog  parlamenta kako bi stale na pozornicu s ciljem zaustavljanja nasilja nad ženama”, kaže Franziska Brantner članica EU parlamenta (Njemačka).

Izvedba Vagininih monologa Europskog parlamenta čini dio 2012. sezone manifestacija i kampanja  V-dana , pridružujući preko 1,850 sveučilišta i zajednica diljem svijeta koji održavaju dobrotvorne priredbe  i pokreću cjelogodišnju globalnu kampanju: ONE BILLION RISING.

” Slavim V-dan ove godine sudjelujući u ‘parlamentarnoj’ izvedbi drame Vagininih monologa , pridružujući se tisućama drugih globalnih inicijativa usmjerenih na uspostavljanje otvorene rasprave bez tabua oko ženske seksualnosti i nasilja nad ženama i djevojkama. Profitirajući od hrabrih vjetrova iz smjera  arapskih revolucija, imamo jedinstvenu mogućnost dati glas ženama u borbi protiv silovanja, incesta, genitalnog sakaćenja, trgovine ženama i seksualnog ropstva”  poručila je Ana Gomes članica EU parlamenta (Portugal).

 

Najambicioznija kampanja V-dana do sada, ONE BILLION RISING, kulminirat će 14.veljače 2013., kad joj je ujedno i petnaesta godišnjica, a  tada će žene, aktivisti i zainteresirani građani diljem svijeta organizirati komunalna okupljanja ne bi li izrazili svoje ogorčenje, zahtjev za promjenom, i  plesali u inat nepravdi.

EU razmatra donošenje zakona koji će staviti žene na čelne poslovne pozicije

Iz Europske komisije može se čuti kako postoji inicijativa za donošenje zakona kako bi se više žena dovelo na čelne menadžerske pozicije u Europi iz razloga što su tvrtke previše spore u poboljšanju rodne ravnoteže.                                                                     

Europska povjerenica za pravosuđe, Viviane Reding, rekla je da “poslovna samoregulacija dosad nije dovela do ostvarenja zadovoljavajućih rezultata” za žene. 

Prije godinu danu Reding je pozvala europske tvrtke da se dobrovoljno obvežu na imenovanje više žena u svoje upravne odbore. Ali samo 24 tvrtki obvezalo se na suradnju, poručila je. Samo jednog od sedam članova upravnih odbora najboljih europskih tvrtki – 13,7% – čine žene, kaže se u priopćenju Europske komisije.  To predstavlja blago poboljšanje s obzirom na 11.8% iz 2010. godine, ali iz Europske komisije poručuju da će ovom brzinom trebati više od 40 godina za dostizanje “značajne rodne ravnoteže” – barem 40% za oba spola.

Reding je pokrenula u ponedjeljak javne konzultacije o inicijativama – uključujući mogućnost donošenja zakona – s ciljem ispravljanja rodne neravnoteže. “Nisam velika pobornica kvota. Međutim, sviđaju mi se rezultati koje donose, “ rekla je Reding. “Vjerujem da je krajnje vrijeme da Europa prekine pojavu ‘staklenog stropa’ koja kontinuirano  sprječava ženski talent da napreduje do samog vrha europskih kompanija izlistanih na burzi. Usko ću surađivati s Europskim parlamentom i svim zemljama članicama kako bismo ostvarili promjene.”

Komisija kaže da postoje velike razlike između EU zemalja vezano uz ovu problematiku, s 27% žena u upravnim odborima najvećih finskim kompanija i 26% u Latviji, ali samo 3% u Malti i 4% u Cipru.

Belgija, Francuska, Italija, Nizozemska i Španjolska nalaze se među zemljama koje su uvele rodne kvote za kompanije.

Prilagodile Mirela Brodnjak/Marija Sabolić

40% osoba ne zna da je diskriminacija po spolu zakonom kažnjivo djelo

Povodom obilježavanja Međunarodnog dana žena Ured za ravnopravnost spolova Vlade Republike Hrvatske i sekcija “Žene i društvo” Hrvatskog sociološkog društva organizirali su promociju zbornika “Rodna ravnopravnost i diskriminacija u Hrvatskoj”. Promocija se održala 6. ožujka 2012. godine u dvorani Ban Zrinski Hotela Dubrovnik, koja se ovom prilikom pokazala premalom za okupljeno mnoštvo, te se tražila i stolica više.

Zbornik “Rodna ravnopravnost i diskriminacija u Hrvatskoj” nastao je na temelju istraživanja “Percepcija, iskustva i stavovi o rodnoj diskriminaciji u RH” čiji je naručitelj Ured za ravnopravnost spolova, a kojeg su proveli istraživači/ce Odsjeka za psihologiju i Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta, Fakulteta političkih znanosti i Instituta za društvena istraživanja. Zbornik su predstavile mr.sc. Helena Štimac Radin, predstojnica Ureda za ravnopravnost spolova, urednice zbornika dr.sc. Željka Kamenov i dr.sc. Branka Galić, te recenzentice prof.dr. Anđelka Milić, dr.sc. Vlasta Ilišin i prof.dr.sc. Inga Tomić-Koludrović.

Više nego jedanput istaknuta je važnost jednog ovakvog multidisciplinarnog istraživanja koje je provedeno na nacionalnom reprezentativnom uzorku, koje ne istražuje samo stavove o rodnoj diskriminaciji, već i percepcije i iskustva ispitanika.

Istraživanje je pokazalo da je većina ispitanika svjesna rodne neravnopravnosti, ali da ona ostaje većinom deklarativna. Također, zabrinjavajući je podatak da 40% ispitanika ne zna da je diskriminacija po spolu zakonom kažnjivo djelo, dok njih 23,2% misli da takvo ponašanje nije kažnjivo. Zabrinjava i podatak da nešto više od polovice ispitanika nije zainteresirano za pitanja rodne ravnopravnosti, te podatak da bi većina ispitanika/ca bila pasivna da dožive ili da svjedoče diskriminaciji na temelju spola. Istraživanje je pokazalo da je najveća rodna neravnopravnost u području obitelji, upravo u onom dijelu društva do kojeg je najteže prodrijeti i na njega utjecati, a rodne neravnopravnosti ima i u ostalim područjima života koji su istraživani – obrazovanje, posao/tržište rada i politika.

Kao dodatna vrijednost ovoga zbornika istaknuta je i njegova opsežnost i ukazano je na činjenicu da ovo istraživanje ne samo da otkriva postojeće stanje po pitanju rodne ravnopravnosti već donosi i niz konkretnih mjera i preporuka.

Vlada zaboravila na žene

Ženska mreža Hrvatske, u suradnji sa Ženskom sekcijom Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, povodom Međunarodnog dana žena htjela je Vladi predati popis zahtjeva u kojima se zalaže za nastavak borbe protiv nasilja nad ženama, sigurno i dostojanstveno radno mjesto za žene, ravnopravno sudjelovanje i odlučivanje žena, izbor u reproduktivnim pravima te zabranu diskriminacije. Međutim, ono što je trebalo biti tradicionalno obilježavanje 8. marta pretvorilo se u sapunicu koja je uključivala čekanje u hladnoj ulici, policiju, maricu, pozive u Sabori i Branka Grčića.

Naime, četrdesetak predstavnica, volonterki i simpatizerki Ženske mreže krenule su u četvrtak nešto prije 11 sati s Trga bana Jelačića prema Vladi kako bi zastupnicima i zastupnicama predala svoje zahtjeve prije sjednice.

No, policija ih je zaustavila tek nekoliko metara prije Markovog trga, gdje ih je držala naredih sat i pol. Dok su predstavnici snaga reda inzistirali na potvrdi o prosvjedu, žene su isticale kako nisu došle demonstrirati nego tek obilježavaju 8. mart, a osim toga, kazale su, skup je bio prijavljen.

“Zar se bojite šačice žena?”, dobacivale su predstavnice Ženske mreže policajcima, koji su za slučaj nužde u obližnju ulicu parkirali i dvije marice. Problem je, čini se, bio u tome što su u Vladi znali da im dolaze ‘gošće’, no policiju nitko nije obavijestio.

Ne gubeći vrijeme, predstavnice, volonterke i simpatizerke Ženske mreže nisu bespomoćno čekale rasplet situacije, nego su krenule SMS-ati i zvati zastupnike i zastupnice kako bi oni možda intervenirali i omogućili im da dođu na Markov trg urudžbirati Vladi svoje zahtjeve.

“Sramota je da nas na današnji dan ne puštaju na Markov trg. Prethodna vlast nas je pustila, čak nas je primio i tadašnji potpredsjednik Vlade Slobodan Uzelac”, objasnila je Neva Tolle.

Nakon nešto više od sat i pol čekanja, snage reda su popustile, a povorka s transparentima je uz fućkanje prošetala do ulaza u zgradu Vlade, gdje ih je dočekao potpredsjednik Branko Grčić.

Ministar regionalnoga razvoja i fondova Europske unije je prilikom zaprimanja zahtjeva objasnio kako se događaj poklopio sa zasjedanjem Vlade, ali i da su reagirali  čim su dobili informaciju o njima.

“Ministar unutarnjih poslova koji je zadužen za reguliranje ovakvih skupova, pa i vašega je trenutno u inozemstvu”, pravdao se Grčić te ih je pozvao da u zgradi Vlade predstave svoje zahtjeve. One su to odbile rekavši da sada, s kašnjenjem od dva sata, moraju nastaviti svoje predviđene aktivnosti, odnosno na Trgu bana Jelačića dijeliti letke te upoznati građane i građanke sa zahtjevima. Također su rekle Grčiću kako očekuju da on i ostali ministri i ministrice, zastupnici i zastupnice dobro prouče njihove zahtjeve.

{slika}

Zahtjeve ženske mreže u cijelini možete pročitati ovdje:

ZAHTJEVI ŽENSKE MREŽE HRVATSKE

Ženska mreža Hrvatske, feministička mreža koja okuplja brojne organizacije civilnog društva iz čitave Hrvatske, u suradnji sa Ženskom sekcijom Saveza samostalnih sindikata Hrvatske, povodom Međunarodnog dana žena 8. marta 2012. godine, zahtijevaju od novoizabrane Vlade Republike Hrvatske:

A. Borba protiv nasilja nad ženama, a osobito:

– hitno donijeti zakon o financiranju autonomnih ženskih skloništa i savjetovališta koje vode organizacije civilnog društva

– hitno usvojiti i potpisati Konvenciju Vijeća Europe o prevenciji i suzbijanju nasilja nad ženama i nasilja u obitelji

– uvesti kazneno kažnjavanje svih kupaca u prostituciji

– za žene silovane u ratu osigurati status civilnih žrtava rata, te kazniti počinitelje.

{slika}

B. Borba za sigurno i dostojanstveno radno mjesto za žene, a osobito:

– rad na određeno vrijeme ograničiti od 15% svih zaposlenih u firmi (ovisno o broju zaposlenih)

– ratificirati Konvenciju Međunarodne organizacije rada br. 183 o zaštiti materinstva

– propisati apsolutnu zabranu otkaza trudnicama i majkama djece do godine dana starosti

– uvesti hitne mjere za povećanje stopu radne aktivnosti žena sa 40 na 60% do 2020.

– bitno povećati kapacitete smještaja djece u dnevne dječje ustanove i boravke u školama, te sniziti cijene za zaposlene i nezaposlene roditelje

– propisati kvote od 40% za žene u nadzornim i upravnim odborima pravnih subjekata u većinskom vlasništvu države, te javnih poduzeća

– smanjiti razlike u plaćama žena i muškaraca, među inim, i kompenziranjem bolovanja i dopusta zbog trudnoće, djece i skrbi o starijim članovima obitelji, te očuvanjem minimalne plaće

– očuvati i ojačati mirovinski stup međugeneracijske solidarnosti

– preuzeti obvezu sustavnog analiziranja kolektivnih ugovora svih razina i donošenja uputa i preporuka

– uvesti statističko praćenje i priznavanje neplaćenog rada.

{slika}

C. Borba za ravnopravno sudjelovanje i odlučivanje žena, a osobito:

– usvojiti nove izborne zakone s rodnim kvotama i rigorozno sankcionirati neprihvaćanjem lista bez propisanih kvota i položaja na listama

– uvesti izmjene u Zakon o političkim strankama s rodnim kvotama i sankcionirati neprovođenje

– uvesti kvote na čelnim izvršnim pozicijama.

{slika}

D. Borba za izbor u reproduktivnim pravima, a osobito:

– omogućiti dostupnost medicinski potpomognute oplodnje svim ženama, neovisno o bračnom statusu, i to na način prema vlastitom izboru

– omogućiti punu slobodu izbora u vezi reproduktivnih prava žena, bilo dostupnošću besplatnog pobačaja, bilo socijalnim programima potpore samohranim roditeljima.

{slika}

E. Borba protiv diskriminacije, rodnih stereotipa i konzervativnih modela, a osobito:

– sankcionirati i izbaciti diskriminatorne sadržaje iz udžbenika svih predmeta na temelju roda, spola, spolne orijentacije i rodnog identiteta, te sustavno educirati nastavnike/ce

– izmjestiti vjeronauk iz škola

– ukinuti diskriminaciju istospolnih parova u Obiteljskom zakonu i kolektivnim ugovorima.

{slika}

F. Borba protiv rodno uvjetovanog siromaštva, a osobito:

– uvesti hitne mjere protiv siromaštva, osobito samohranih majki i starijih žena

– graditi i jeftino iznajmljivati socijalne stanove

– jamčiti besplatno i dostupno školovanje.

{slika}

G. Očuvanje sustava posebnih pravobranitelja/ica, a osobito:

– očuvati institut Pravobranitelja/ice za ravnopravnost spolova.

 

Odobrili prijedlog koji bi trebao ‘ušutkati’ homoseksualne i transrodne osobe

Konzervativni zastupnici u Sankt Peterburgu su odobrili zloglasni prijedlog zakona koji bi trebao ušutkati sve debate, pisanja, čitanja ili govor o bilo čemu “gay”. Cilj prijedloga je da homoseksualne i transrodne osobe nestanu iz društvenog života.

Međutim, prijedlog neće postati zakonom dok ga ne potpiše sam Guverner Sankt Peterburga Georgiy Poltavchenko. Budući da je Sankt Peterburg jedna od najvećih turističkih destinacija Rusije, pretpostavka je da će Guverner promisliti dvaput prije potpisivanja ovakvog prijedloga.

Ovaj suludi zakon bi podrazumijevao da će protuzakonito postati spominjanje homoseksualnosti, biseksualnosti i transrodnosti u tiskanim, elektronskim i ostalim javno dostupnim medijima, ukoliko dođe do usvajanja ovog zakona. Prekršitelji će se kažnjavati upravnim kaznama i globama. Usto, kako pojam “promicanje” nije jasno definiran širok i neprecizan jezik zakona omogućava kako prostor tako i mogućnost proizvoljnog tumačenja, što u konačnici znači cenzuriranje svih informacija o seksualnoj orijentaciji ili rodnom identitetu u javnoj sferi.

Unatoč osudi svjetskih lidera, konzervativci su uspjeli progurati prijedlog. S druge strane, Rusija investira milijune u svoj turizam i međunarodnu reputaciju. Sankt Peterburg je ruski prozor prema zapadnim zemljama, a tako i logična destinacija za promociju ruskog turizma. Ovaj prijedlog kao da ide “glavom” protiv svih trenutnih nastojanja Rusije da se približi zapadu i etablira gradove poput Sankt Peterburga kao modernog središta za umjetnike, pisce i glazbenike.

Pitanje je dakle, ako umjetnici, pisci i glazbenici u Rusiji bez obzira žive li tamo ili samo posjećuju, imaju određeno o čemu smiju, a o čemu ne smiju pisati i stvarati, o kakvom turizmu onda govorimo?

Oglasile su se i ruske aktivistice i aktivisti te pozvali svijet da ne posjećuje Rusiju dok god se nešto ne promijeni po pitanju ljudskih prava. Video možete pogledati OVDJE!

{slika}

Banishanta nestaje u vodi

Banishanta je bordel na otoku u Bengalskome zaljevu koji ima svojega imama, obitelji koje žive u kolibama i brane ih od rijeke nasipima, svojega proroka,  luđaka Ismaila. Film “Loše vrijeme” pun je dobro odmjerenih crtica iz života i uvida u nutarnji život aktera i njihova pogleda na situaciju društva u malom koje stoji postrance od Društva. Ipak, Banishanta nije ni utopija ni distopija,  Banishanta je jednostavno, kako riječ kaže “mirno mjesto” koje se priprema za ciklon koji odnosi živote, mjesto koje se priprema za svoju propast na koju stalno podsjeća Ismail.

       U međuvremenu, traje životna priča prelijepe Khadi i Sohela, vozača čamca koji dovodi mušterije i pati kada Khadi uzima mušteriju u svoju sobu. Oni planiraju odlazak s otoka, a iz filma saznajemo za koliko stotina taka se prostituira Khadi, a koliko plaćaju televizor i DVD uređaj na kojem gledaju Khadin omiljeni film- o ženi koja vara muža prostituirajući se za skupe darove.

    Pratimo priču voditeljice bordela Razie koja je i aktivistkinja za prava seksualnih radnica, Razie koja svoju kći vodi u školu i brani je od ponižavanja zbog mjesta s kojeg dolazi, Razie koja želi svoje žensko dijete odvesti s Banishante k rođacima kako ne bi krenula njenim stopama. Ona smatra kako je seksualni rad plod “društvene nepravde”  i kako su sve žene i djevojke “završile ovdje kao žrtve izrabljivanja”. Ona govori i o odnosima s muškarcima koji su često grubi i nasilni i kojima “prodaje dostojanstvo” koje se kida, dio po dio.

     Redatelj Giovani Giommi prati i priču odrastanja dječaka Raja i majke mu Sephalie koja ima troje djece od troje mušterija. Iako je u razgovoru s publikom u petak 02.03. na ZagrebDoxu priznao kako je u film “Loše vrijeme” svjesno upleo metaforiku na više razina, smatram da o samoj instituciji prostitucije, barem u društvenome sklopu iz filma, žene govore samostalno i samosvjesno uz tek pokoji redateljev komentar, poput izbora miješanja ženskih glasova na početku filma koji govore o tome kojim su spletom okolnosti bile prisiljene baviti se prostitucijom ili izbora prizora prostitutke na suđenju u Khadinom omiljenom filmu.