Žene u politici nisu privilegija, nego neophodno pravo!

24. novembra 2011. godine približno 200 aktivistica iz ženskih organizacija sa područja cijele Bosne i Hercegovine, ujedinjene u Žensku Mrežu BiH, su mirnim stajanjem protestovale ispred zgrade Parlamenta BiH i iznjele svoje nezadovoljstvo zbog neformiranja državne vlasti i kontinuiranog ignorisanja Zakona o ravnopravnosti spolova od strane vladajućih političkih stranaka.

“Poruke su protkane jasnom porukom: da žena nema na mjestima odlučivanja i da žene neće više tolerisati ignorisanje muškaraca na vlasti. Žene u BiH su manje plaćene za isti posao koje obavljaju kao i muškarci, žene u BiH su te koje trpe nasilje, žene u BiH su te koje su u većem procentu nezaposlene, žensko tjelo se prodaje kao roba, žene su većinom te koje su žrtve trgovine ljudima, one su te koje su na margini bosanskohercegovačkog društva i koje nisu pitane kako zaustaviti višegodišnji podređeni položaj”, navodi se u saopštenju.

Protestni skup predstavlja i početak kampanje 16 dana aktivizma protiv nasilja nad ženama, koja traje od 25. novembra – Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama do 10. decembra – Međunarodnog dana ljudskih prava.

CESI u Cenzuri

Izborne liste trebaju biti rodno uravnotežene. Rodno uravnotežena lista je ona na kojoj je zastupljeno minimalno 40 posto podzastupljenog spola. U praksi to znači da bi na listama trebalo biti najmanje 40 posto žena ili muškaraca, dakle ako pričamo o hrvatskim parlamentarnim izborima najmanje 6 žena ili muškaraca na svakoj listi.

Političke stranke oglušile su se na višemjesečno apeliranje da poštuju kvote od najmanje 40 posto žena na izbornim listama što je propisano Zakonom o ravnopravnosti spolova. Kada bi se već u ovom ciklusu primjenjivale kazne za spolno neuravnotežene izborne liste, HDZ bi morao platiti 500 000 kn, Kukuriku koalicija 400 000 kn, HSS 500 000 kn, HSP 450 000 kn, a Hrvatski laburisti 400 000 kn. Samo parlamentarne stranke u državni bi proračun morale uplatiti 2 250 000 kuna!

Kako bismo još jednom upozorile na nepoštivanje Zakona o ravnopravnosti spolova od strane političkih stranaka, CESI – Centar za edukaciju, savjetovanje i istraživanje organizira sada već tradicionalnu akciju Stup srama. Na stupu srama naći će se stranke koje nisu ostvarile 40 posto žena na izbornim listama.

O ovoj i drugim aktualnim temama razgovaramo s predstavnicama iz centra CESI: Natašom Bijelić, Sanjom Cesar i Tajanom Broz.

Emisija Cenzura realizira se u produkciji Udruge za promicanje ljudskih prava i medijskih sloboda CENZURA PLUS iz Splita, a emitira se u petak u 21:00 na TV Jadranu (reprizno u subotu u 16:30). Emisiju Cenzura možete izravno pratiti i na Max TV-u i B.Net-u, a od idućeg tjedna na YouTube kanalu CenzuraPlusT, internet televiziji SMART TV te na lokalnim televizijama TV Atila iz Bjelovara i Gradskoj TV Zadar.

Borba protiv nasilja ne može čekati neka bolja vremena

Svaka druga žena u Europskoj Uniji iskusit će neki oblik nasilja tijekom života.

Svaka peta umrijeti će kao žrtva nasilja u obitelji.

Svaka deseta bit će silovana ili prisiljena na spolne radnje.

 

Nasilje nad ženama – iako rijetko raspravljano, odnosno, rješavano –najrašireniji je oblik kršenja ljudskih prava u Europskoj uniji, a u vremenima recesije, poput današnje, situacija postaje sve lošija. Povodom Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama Europski ženski lobi (EWL) još je jednom pozvao na hitne aktivnosti Europske Unije kako bi se osigurala temeljna prava njenih građana i građanki.

Govoreći u Europskom Parlamentu Cecile Greboval, glavna tajnica EWL-a, ukazala je : ” Okončanje nasilja nad ženama ne smije postati  luksuz koji se može prebaciti na neka bolja vremena; jer u vrijeme krize, žene primaju još žešće udarce.”

 

Prema studiji iz 2010. koju je proveo EWL zajedno sa Oxfam International, ekonomska recesija stvara uvjete vezane za povećanje nasilja u vezama, rast prostitucije, te napade na žene u prostituciji.

“Osim povećane razine nasilja, mjera štednje koje utječu na usluge podrške žrtvama, čine žene još ranjivijom skupinom nego inače” dodaje Greboval, citirajući istraživanje iz Velike Britanije koje ukazuje na negativne učinke smanjenja proračuna za pomoć. Takva smanjenja dovela su do manjeg broja policijskih službenika, pravnih, zdravstvenih i drugih važnih službi za žrtve nasilja, što nužno vodi i do smanjenog financiranja ženskih udruga, koje pružaju podršku i utočište žrtvama. U Mađarskoj primjerice broj mjesta u skloništima je prepolovljen.

 

Na razini EU, prijedlog proračuna Europske Komisije nakon 2014. ne predviđa nastavak DAPHNE programa koji se bavi nasiljem nad ženama. Planira se spajanje sličnih programa sa DAPHNE, što predstavlja visoku razinu rizika i predvidivosti raspodjele sredstava EU za borbu protiv nasilja nad ženama. EWL poziva Europski Parlament i države članice, da osiguraju održivost ovog malog, ali vrlo uspješnog programa , tijekom pregovora o budućem proračunu EU 2014. – 2020.

Obzirom na sve teže stanje u Europi, ženske udruge traže od EU održe svoje obveze i poduzmu snažnije mjere u borbi protiv rodno uvjetovanog nasilja. Europski Ženski Lobi ima jaku i jasnu poruku za Europsku komisiju osobito: ” Iako su Europski Parlament i Vijeće Ministara uputili poziv za donošenje europske strategije i akcijskog plana protiv nasilja nad ženama, Europska komisija još uvijek nije napravila nikakav prijedlog u tom smjeru”, kaže Greboval. ” Teško je vjerovati, da smo, ponovno, potrošili Međunarodni dan protiv nasilja nad ženama, podsjećajući kako je ravnopravnost spolova osnova i temeljna vrijednost EU, a ne luksuz u vrijeme rasta. Situacija je sve lošija. Vrijeme za djelovanje je sada!”

Ženska soba gostuje u ŠPB-u

U petak, 25. studenog, u 11 sati i 15 minuta nemojte propustiti emisiju Širenje područja borbe na Radio Studentu. Kako se tog dana obilježava Međunarodni dan borbe protiv nasilja nad ženama u goste im stiže Paula Zore iz organizacije Ženska soba.

Ona će vam približiti ovu problematiku, ali i upoznati vas s radom Ženske sobe i njihovim programima. Slušamo se!

U Hrvatskoj je svakih 15 minuta fizički zlostavljana jedna žena. Podaci su zapravo samo djelomično točni i umanjeni jer većina nasilja ostaje neregistrirana. U Hrvatskoj čak 83 posto žena nikada ne prijavi nasilje. Prevelik je broj žena koje su svakodnevno šikanirane na poslu od strane muških kolega, od kojih često imaju znatno manje prihode. Prevelik je i broj žena koje trpe spolno nasilje i zlostavljanje u vlastitom domu, od partnera ili osobe s kojom žive.

Samo je prošle godine u Hrvatskoj ubijeno 16 žena i dvije djevojčice od strane njihovih mladića, bivših ili ondašnjih, partnera bračnih, izvanbračnih, očeva ili  muških članova obitelji.

Širenje područja borbe emisija je Radio Studenta koja se bavi ljudskim pravima, civilnim društvom, aktivizmom i prosvjedima. Nekoliko mladih djevojaka sa studija novinarstva na Fakultetu političkih znanosti odlučilo je proširiti frontu te ukazati na drugačiji pogled na svijet, predstaviti teme, događaje i osobe koje su nedovoljno zastupljene u mainstream medijima, ukazati na alternativna rješenja i upoznati slušatelje i slušateljice s događajima vezanima za civilno društvo. ŠPB informira, nasmijava, te ima stav.

Širenje područja borbe emitira se svaki petak u 11 i 15 na 100,5 na području Zagreba ili putem web streama www.radiostudent.fpzg.hr.

Emisiju uređuju:  Svjetlana Knežević  i  Lovorka Šošić 
Emisiju pripremaju:  Maruška Mileta, Patricia Lakotić i Lucija Pongrac

Izmišljeni putopisi Ane Opalić

Izložba Izmišljeni putopis, fotografkinje i videoumjetnice Ane Opalić otvorena je 18.11.2011. u Muzeju prekinutih veza u Zagreb, a u sklopu drugi po redu festivala lezbijske kreativnosti L-fest. L-fest koji, prezentacijom umjetničkih radova te poticanjem same zajednice na izražavanje vlastitog identiteta putem radionica, ima za cilj povećati vidljivost lezbijki u gradu i Hrvatskoj. U Muzeju prekinutih veza su, dajući im nove glasove i značenja, uz fotografije, izložene i kratke priče Mime Simić (Trinaest dana na Mjesecu) i Tajane Josimović (Izmišljeni putopis). Izložba je otvorena do 4.12.2011., pa autoričine fotografije sa putovanja, i, posjetitelji imaju priliku prevesti u vlastite priče o odlascima, dolascima, prekidima i trajanjima.

Ana Opalić rođena je u Dubrovniku 1972. godine. Diplomirala je 1997. filmsko i TV snimanje na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Fotografije samostalno izlaže od 1991. Godine. Od 2000. članica je Hrvatske Zajednice Samostalnih Umjetnika. Predstavljala je 2003. Hrvatsku na 50. venecijanskom bijenalu (zajedno s Borisom Cvjetanovićem). Dobitnica je II. nagrade na natječaju T-HTnagrada@ msu.hr 2008.

Žrtve nasilja i žrtve sustava

Ključan preduvjet za početak novog života žena koje su preživjele obiteljsko nasilje jest osiguravanje njihove ekonomske neovisnosti, odnosno posve konkretno – pronalaženje zaposlenja. Ali to je u Hrvatskoj i dalje težak, gotovo nemoguć zadatak.

Većina žena-žrtava zlostavljanja godinama je živjela s mužem ili partnerom koji im nije dopuštao da rade. Stoga u trenutku kad se konačno uspiju izići iz kruga nasilja, ove žene imaju niz otežavajućih okolnosti. Njihovo radno iskustvo je nikakvo ili puno manje od drugih pripadnica iste dobne skupine. Uz to, najčešće se nakon rastave same brinu o djeci, pa ih sve to čini teško zapošljivima. Ako uspiju naći neki posao, najčešće je riječ o radu na crno ili poslu na kratko, određeno vrijeme.

“Žene koje se same brinu o djeci pa ne mogu raditi u smjenama ni vikendom, a mogle bi često i na bolovanje, poslodavci u Hrvatskoj jednostavno miču s liste kandidata. One zapravo nemaju nikakve šanse”, kazala je psihologinja dr. Anita Lauri Korajlija na jučerašnjem okruglom stolu “Mogućnosti zapošljavanja za žene koje su preživjele nasilje” što ga je organizirala Autonomna ženska kuća Zagreb (AŽKZ).

Najveći broj žrtava koje žele započeti nov život bez nasilnog partnera, na tržištu rada doživljava nove traume. “Nakon što su od obiteljskog nasilnika godinama slušale kako su nesposobne i manje vrijedne, u potrazi za poslom ponovno dobivaju iste poruke, te su još jednom viktimizirane”, istaknula je dr. Korajlija.

Vladine mjere za zapošljavanje posebnih skupina nezaposlenih, među koje spadaju i žrtve obiteljskog nasilja, na snazi su nekoliko godina, no do sada nisu dale rezultate, upozorile su aktivistice.

“Velik broj poslodavca ne zna uopće da ove mjere postoje. Oni koji znaju, kažu da su procedure za dobivanje poticaja suviše komplicirane”, rekla je Valentina Andrašek, izvršna direktorica AŽKZ-a.

Ni jedna žrtva nasilja u Hrvatskoj tijekom protekle tri godine nije dobila stalan posao uz pomoć Hrvatskog zavoda za zapošljavanje. Samo je 13 žena dobilo privremeni posao – šest mjeseci bile su uključene u javne radove. Ovakav “angažman” države posve je neadekvatan, ocjenile su članice AŽKZ-a, budući da ženama koje su napustile nasilnika i koje same podižu djecu, nužno treba stabilan i sigurniji posao.