sdadmin

Građanski nadzor vlasti biti će nužan

Posted on by sdadmin

U dvorani HND-a održana je 21.11.2011. javna tribina organizacija civilnoga društva okupljenih u Platformi 112 -Za Hrvatsku vladavine prava s predstavnicima i predstavnicama nekoliko stranaka, koalicija i nezavisnih lista koje izlaze na parlamentarne izbore 2011.  Pozivu na sudjelovanje odazvali su se: Vesna Pusić (HNS, Kukuriku koalicija), Dražen Horvat (HSP), Mirela Holy (SDP, Kukuriku koalicija), Branko Vukšić (Hrvatski laburisti/Stranka rada), Dorica Nikolić (HSLS), i Saša Milošević (SDSS). Nekoliko minuta prisustvovao je i Drago Pilsel (Savez za građansku i etičku Hrvatsku) koji je iz ne sasvim jasnih razloga demonstrativno napustio tribinu nedugo nakon dolaska.  Raspravu su moderirali novinarka Ivana Dragičević-Veličković i aktivist Eugen Jakovčić .

 

Nakon uvodnog izlaganja Sandre Benčić (CMS) tijekom kojeg su ukratko predstavljeni zahtjevi i dobiveni pisani odgovori, otvorena je rasprava u kojoj su predstavnici stranaka/koalicija/nezavisnih lista obrazlagali svoja stajališta prema pojedinim zahtjevima. Osim Kukuriku koalicije, koja je ustvrdila da su pitanja prekompleksna za jednoznačne odgovore, sve su druge prisutne stranke prethodno dostavile ispunjene upitnike. HDZ, HSS, HDSSB i HSP1861 nisu ni ispunile upitnik niti su se odazvale pozivu, što znači da ne vide smisao u uspostavi dijaloga s organizacijama civilnoga društva Platforme 112.

 

I ispunjeni upitnici i održana rasprava pokazali su visok stupanj konsenzusa oko velikog broja zahtjeva Platforme 112, što pokazuje da se u pitanjima demokracije, vladavine prava i zaštite ljudskih prava gubi granica između lijevih i desnih stranaka, što prepoznajemo kao bitan pomak u razvoju demokratske kulture u Hrvatskoj. Spornim za HSP ostaje pitanje istospolnih brakova i posvajanja djece, čemu se protive, no istovremeno podržavaju uklanjanje homofobnih sadržaja iz školskih udžbenika. Mirela Holy je istaknula da ona i Vesna Pusić osobno imaju po pitanju LGBT prava progresivnija mišljenja od same Kukuriku koalicije koja smatra da se ta prava trebaju urediti Zakonom o registriranom partnerstvu, a ne Obiteljskim zakonom.

 

Najvišu razinu neslaganja sa zahtjevima iskazao je HSLS, pravdajući to činjenicom da se radi o zahtjevima koji iziskuju proračunska davanja za što, po njima, država trenutno nema sredstava.

Vidljivo je da Kukuriku koalicija nije poduprla neke od zahtjeva kojima je cilj unaprjeđenje sudioničke demokracije, kao što su smanjenje broja potpisa za građanski referendum, okupljanje na Markovom trgu te obavezno provođenje javne rasprave kod donošenja javnih politika i zakona koje bi regulirali poslovnici Vlade komentiravši da se ponekad jednostavno nema vremena za javnu raspravu jer treba brzo djelovati. Kod ukidanja zabrane okupljanja na Markovom trgu, Vesna Pusić je istaknula da treba definirati pod kojim kriterijima i na koji način bi se dopustilo javno okupljanje, no da sigurno ne bi dozvolili višetjedno kampiranje ispred Vlade, a čemu se svjedočilo za Račanove Vlade.

 

Današnja rasprava dala je prilično jasnu sliku odnosa nekih političkih stranaka/koalicija/neovisnih lista prema ključnim pitanjima za daljnji razvoj vladavine prava i zaštite ljudskih prava u Hrvatskoj te pokazala da će, ma kako saziv novog Sabora izgledao, jaki građanski i medijski nadzor biti i nadalje nužan korektiv vlasti. 

Jubilarni 60. izbor za Miss 2011. u znaku prosvjeda

Posted on by sdadmin

Kada se sedamdesetih godina prošloga stoljeća izbor za Miss svijeta održavao u Britaniji, bijesne su feministice upale u Albert Hall i žustro prosvjedovale. Četrdesetak godina kasnije prosvjednice se još uvijek okupljaju, ovoga puta ispred zgrade u kojoj se održava natjecanje, mašu transparentima s natpisima poput “Miss Oginija” i izvikuju slogane kako bi pokazale da su “još uvijek tu” i da su “još uvijek bijesne”.

Dok je 113 kandidatkinja ponosno pokazivalo svoje skladne figure, demonstriralo razne talente i umijeća te izražavalo nadu u bolju budućnost, feministice-prosvjednice okupljene ispred londonskog Earl´s Courta bijesno su marširale noseći natpise poput “Objektivizacija nam neće donijeti mir u svijetu”. “Ovdje smo jer izboru za Miss nema mjesta u svijetu u kojem se muškarci i žene tretiraju kao jednaki,” poručila je Kat Banyard, autorica studije Iluzija o jednakosti (The Equality Illusion) i osnivačica feminističke organizacije UK Feminista. “Izbor perpetuira mit o ljepoti i truje ljude diljem svijeta propagirajući nedostižne ideale za koje je dokazano da imaju štetan učinak”. Sabrina Qureshi, pokretačica godišnjeg marša Million Women Rise, drži da su natjecanja ljepote sve samo ne ´bezazlena zabava´; naprotiv, takvi događaji odraz su društva koje trivijalizira žene na načine koji lako mogu dovesti do nasilja: “Kako bismo stali na kraj zločinima protiv žena i djevojaka, moramo prestati ignorirati naizgled bezazlene prakse i početi prepoznavati diskriminaciju čak i kad se krije pod krinkom zavodljivosti”.

{slika}

Prosvjednice, mahom članice ženskih udruga poput Londonske feminističke mreže i UK Feministe očito su odlučile ignorirati javnu molbu bivše Miss svijeta koja je prošlog tjedna pozvala feministice da odustanu od najavljenog prosvjeda. Nekadašnja Miss Engleske Laura Coleman poručila je prosvjednicama da natjecanja ljepote “osnažuju” žene. “Slavljenje ljepote ne bi trebalo biti povod za ljutnju”, izjavila je Coleman. “Nitko ne prisiljava žene da sudjeluju u ovakvim izborima – one se svojevoljno prijavljuju. Ne razumijem zašto feministice smatraju da je to ponižavajuće. Naprotiv, izbori ljepote osnažuju žene. Pitajte bilo koju natjecateljicu: sudjelovanje u izboru za Miss povećava njihovo samopouzdanje i otvara im vrata koja bi im inače ostala zatvorena. Vjerujte mi na riječ, govorim iz vlastitog iskustva”. Angie Beasley, direktorica izbora za Miss Engleske smatra da prosvjednice griješe: “Da, djevojke moraju sjajno izgledati da bi pobijedile, no to je mnogo više od pukog izbora najljepše. Prosvjednice bi trebale prestati na izbor gledati kao na najobičniju bikini paradu. Vjerujem u to da se žene trebaju boriti za svoja uvjerenja – to je jedan od razloga zašto sam na čelu izbora za Miss. Ali zaista mi je puna kapa onih koji prosvjeduju i pokušavaju nas maltretirati. Živimo u slobodnom društvu, i svaka žena ima pravo na vlastiti izbor. Kandidatkinje za Miss mogu same odlučiti žele li sudjelovati, a prosvjednici bi trebali prestati kritizirati njihove odluke. Ako im se to ne sviđa, ne moraju gledati!”

Rebecca Mordan, jedna od organizatorica prosvjeda, kaže da širok raspon dobi prosvjednica pokazuje da je feminizam još uvijek relevantan. “Ne možete zamazati oči mlađim generacijama”, kaže Mordan. “One žive i odrastaju u kulturi u kojoj pornografija sve više postaje dijelom mainstream kulture. Ovo je ´meka´ verzija toga – svođenje žene na zbroj njenih dijelova”. Violet Ramodike i Maud Kgomo koje su došle u London kako bi podržale svoju sestru, Miss Južne Afrike, ne slažu se s time. Kažu da je zahvaljujući njihovoj sestri izgrađena knjižnica u ruralnom području te da je pokrenut program edukacije o trudnoći. “Ona je prekrasna, inteligentna i puna samopouzdanja”, ponosne su Violet i Maud. Clara Belle, jedna od finalistica u izboru za Miss Engleske, smatra da prosvjednice ne shvaćaju u čemu je poanta ovakvih izbora. “Njihova percepcija izbora i djevojaka koje u njima sudjeluju potpuno je pogrešna”, kaže 23-ogodišnja Belle koja se prijavila na Izbor dok je radila istraživanje za seminar o feminizmu. “Natjecateljice su tamo jer to žele; uživaju u tome i podržavaju jedna drugu. Stvaraju se brojna prijateljstva, osnažuje samopouzdanje. Djevojke uče govoriti i nastupati u javnosti, a imaju i priliku učiniti nešto za svoju zajednicu ili skupljati novac za dobrotvorne svrhe. Samo zato što je fokus na ljepoti, ne znači da cijela stvar ne može donijeti i nešto dobro”. Novopečena Missica Ivian Sarcos narednih će godinu dana provesti putujući po svijetu i obilazeći niz dobrotvornih udruga u sklopu programa Miss svijeta: Ljepota s misijom.

{slika}

Izbor za Miss svijeta održava se bez prekida još od 1951. godine. Pokrenut je kao dio Festivala Britanije, a od samoga početka prate ga skandali i kontroverze. 1970. godine feministice-prosvjednice brašnom i rajčicama gađale su voditelja izbora, američkog komičara Boba Hopea.

2002. godine u Nigeriji (koja je trebala biti domaćicom izbora) izbile su demonstracije zbog pojave novinskog članka u kojemu se navodilo kako bi suvremeni prorok Muhamed za svoju suprugu odabrao Miss svijeta. Stotinjak je osoba poginulo u četverodnevnim nemirima na ulicama Kadune, pa je izbor u posljednji trenutak premješten u London. 2010. godine u Kini krunu je odnijela Miss Amerike, Alexandria Mills, iako je Norvežanka Mariann Birkedal slovila kao favoritkinja. Mnogi su sumnjali da se kineska Vlada pobrinula da Birkedal izgubi, jer je te godine Norveška dodijelila Nobelovu nagradu za mir utamničenom kineskom borcu za ljudska prava, Liu Xiaobou.

Izbor za Miss svijeta već deset godina ne prenosi niti jedna od vodećih britanskih TV kuća. Program, je međutim, i dalje na vrhu ljestvice najgledanijih: ove ga je godine pratilo oko bilijun ljudi diljem svijeta. 

Izvori:

http://uk.ibtimes.com/articles/244466/20111107/miss-world-2011-hit-feminist-protests.htm

http://www.telegraph.co.uk/news/uknews/8873423/Miss-Venezuela-crowned-Miss-World-2011-but-200-protest-outside.html

http://www.guardian.co.uk/world/2011/nov/06/miss-world-london-final-protest

Prostorno uređenje s rodno-osjetljivim pristupom i u Hrvatskoj

Posted on by sdadmin

Prije dvije godine, 2009. objavljen je članak “Rodno-osviješteno prostorno uređenje, urbano planiranje i graditeljstvo prijateljsko prema ženama” koji sam napisala na temelju istraživanja pisanih radova i praktičnih primjera iz susjedne Austrije, poput stambenih naselja prilagođenih ženama, parka prilagođenog djevojkama, kakvi se realiziraju i provode sada već više od 20 godina. Projekti se provode u sklopu građanskih inicijativa ali i u sklopu strategija prostornog uređenja u nadležnosti gradskih odjela, poput Odjela u Izvršnom uredu, pod nazivom Odjel za zgrade i tehnologiju Grada Beča kome je provedba  aspekta rodno-ravnopravnog prostornog uređenja ujedno i službena odgovornost.

{slika}

U Hrvatskoj pak, u vrijeme kada se samo pitanje uređenja javnih gradskih prostora, poput pješačkih staza, zelenih površina,  stavljalo u drugi plan, a uređenju zelenih površina se još uvijek često pristupa s premalo pažnje u prostornom uređenju, unatoč tome što mnoge studije i iskustva potvrđuju blagotvoran učinak zelenila, te prirodnih uvjeta koje stvaraju, za čovjekov život i zdravlje, učinak poboljšanja sveukupnih sanitarnih i ekoloških uvjeta, ulogu sigurnih mjesta za igru i druženje oko stambenih objekata za nove generacije,  pitanje potreba žena u prostornom uređenju, nije niti moglo biti ispravno postavljeno. Tu su još grupacije poput osoba treće dobi, mladih, te osoba s invaliditetom čije se specifične potrebe pri prostornom uređenju trebaju zasebno istraživati.

Zbog nepostojanja procesnog istraživanja o specifičnim potrebama žena u prostornom uređenju u Hrvatskoj, taj segment se službeno smatrao nepostojećim, unatoč primjerima iz pojedinih europskih zemalja, a u pristupu prostornom uređenju se slijedio princip univerzalizma. Značajniji interes za rodnu perspektivu u prostornom uređenju u Hrvatskoj još uvijek ne postoji, no proces ka tome je pokrenut.

O općem shvaćanju prostora žena i muškaraca, mladih osoba i osoba treće dobi u prostornom uređenju današnjice u Hrvatskoj možemo zasad saznati iz semantike prometnog znakovlja, te pregledom načina i frekventnosti  korištenja pojedinih uređenih prostora grada od ovih grupacija ljudi.

{slika}

Slijedeći prometno znakovlje u Hrvatskoj, u vrsti znakova obavijesti, znak kojim se označavaju pješačke staze i pješačke zone  u centru grada, predstavljen je prikazom lika uobičajenog za odraslu žensku osobu s djetetom. Možemo zaključiti da se te zone u Hrvatskoj povezuju sa ženama s djecom, dakle može se reći kako se te zone smatra i “ženskim zonama”, a posredno i “zonama djece”. Te zone su  niže vrednovane u posljednjih godina u gradskom tkivu glavnog grada Hrvatske, Zagrebu, što pokazuje proces prenamjene jedne od njih u podzemne garaže, a primjerice u Dugavama jedna novija označena šetnica završava u makadamskoj i blatnoj stazi. Dio društva je procese prenamjene spomenute pješačke zone prepoznao kao negativne, te zastupao mišljenje o većoj korisnosti pješačkih zona kao javnog dobra. Među njima je bilo svih dobnih i rodnih skupina, pa tako i dio žena treće dobi koje su se značajno suporotstavile ideji prenamjene ovog oblika javnog prostora.

Kada je riječ o naseljima, kvalitetna naselja današnjice, u razvijenijim zemljama Europe predstavljaju ona isprepletena zelenilom, vodom, šetnicama, pješačenjem dostupnim komunalnim sadržajima. To pokazuju i primjeri u Hrvatskoj, novozagrebačkih naselja gdje se sve češće doseljavaju ili odluče ostati u njima mladi parovi s djecom, te se struktura stanovništva obnavlja. U takvim naseljima čest su prizor mlade žene u šetnji s djecom, često i mladi muškarci. Važno je spomenuti  i žene treće dobi koje ovdje, uz vršnjake, imaju svoje prostore socijalizacije i boravka u zelenom javnom prostoru, no s nešto manje aktivnih sadržaja. Mnoga trgovačka odredišta i centri također sve više prepoznaju korisnost parkova u svojoj neposrednoj blizini, kao i dječjih igrališta.

{slika}

Slijedeći primjere u Europi, s ciljem dobivanja što kvalitetnije podloge za uređenje krajobraza, te kako bi se propitala opravdanost potrebe za istraživanjem specifičnih potreba ženske populacije, u ovom slučaju djevojaka, tinejdžerske i studentske dobi, u procesu izrade projekta uređenja vanjskog prostora i u Hrvatskoj, u pripremnim podlogama za projekt koji je započet početkom 2010. godine pod nazivom Edukativno-rekreacijsko-radni vrt terapijskog učinka (terapijskog u smislu smanjenja stresa, te njegovih negativnih učinaka,  kroz rad, rekreaciju,odmor, boravak u okruženju prirode i općenito  stvaranje ambijenta koji podržava psihofizičko zdravlje) za mlade namijenjen okolišu Učeničkog doma “Podmurvice Rijeka” napravljeno je prvo rodno-osjetljivo istraživanje u sklopu prostornih analiza. Pritom su, naravno, u istraživanju ravnopravno sudjelovali i mladići.

Ideja i praksa održivog razvoja i održivog dizajna neodvojiva je od uvažavanja stvarnih potreba žena u prostoru, jednako kao i potreba muškaraca.

Sveukupni rezultati prikupljeni tijekom ovog projekta biti će objavljeni u stručnom članku, a ovdje donosim osnovni pregled zbivanja tijekom projekta kojeg sam bila jedna od inicijatorica, koordinatorica i dizajnerica, a vezanih uz rodno-osjetljivu perspektivu.

Važno je spomenuti sveukupnu višestruku vrijednost projekta, ekološku, edukativnu, rekreacijsku, inovatornu u smislu primjene pojedinih recikliranih eko-materijala pri izvedbi, a s ciljem stvaranja sigurnijeg i sadržajnijeg okolišnog prostora za mlade u domu. Ekološko-edukativnu ulogu prepoznalo je i prije njegove same izvedbe i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, te dalo pismenu podršku.

Ovaj projekt krajobrazne arhitekture izrade vrta za Učenički dom “Podmurvice Rijeka” izrađen je u duhu community dizajna ili dizajna za/sa zajednicom, te je upravo taj segment bio ključan u osvještavanju rodne problematike  u toj zajednici. Ekološko – edukativni projekt  nastao je u suradnji s ravnateljicom, te ostalim stručnim i pomoćnim osobljem doma, stručnom podrškom iz Hrvatske, te suradnjom s predstavnikom Crkve sv.Josipa. U projektu je sudjelovala i multikulturalna grupa studenata i studentica programa krajobrazne arhitekture s elementom učenja socijalne osjetljivosti i društvene odgovornosti, Fakulteta Washington iz Seattlea pod vodstvom profesora, krajobraznog arhitekta Daniela Winterbottoma, realizatora niza projekata sličnog karaktera diljem svijeta.  Projekt je podržan nizom donacija, kao i  volonterskim radom gotovo stotinu mladih ovog učeničkog doma, te podrškom građanstva iz susjedstva koje se rado svojim prijedlozima i uključilo u proces izvedbe projekta.

Na početku projekta, postavljana su mnoga pitanja, pa i pitanje poput “Što Amerikanci/ke rade na našem kulturnom teritoriju?”.

Modernizam je donio slobodu u stvaralaštvu gdje mnogi umjetnici/ice stvaraju diljem svijeta i izvan svojih matičnih zemalja. No, program ovog projekta uključivao je osim razmjene vještina i proces razmjene kultura, te je cijela inicijativa bila bazirana na izgradnji prije svega kvalitetnijeg zelenog prostora za Hrvatsku ali i sve koji ju posjete. Projekt je bio povod za edukativne izlete s temom parkovno-arhitekturne i arhitekturne kulturne baštine Rijeke i Kvarnera za mlade doma i gostujuće studente/ice u pripremnoj fazi dizajna. Posjećena je i parkovna i arhitekturna baština Daruvara i istočne Slavonije.

Sudionici/ice su bili/le i učenici/ice Škole Primijenjene umjetnosti iz Rijeke, koji/koje su svojim radom doprinijeli u razmjeni znanja i vještina, kako suradnjom s gostujućim američkim suradnicima/icama, tako i suradnjom s poznatim hrvatskim slikarom koji rado stvara za grad Rijeku,  Vojom Radoičićem na čijem se radu učila tehnika reprodukcije umjetničkog djela. Nekoliko drugih lokalnih umjetnika i umjetnica također je dalo svoj doprinos kroz druge umjetničke medije, a stvaralaštvo mladih doma, članova/ica keramičke grupe kao i talentiranih i nagrađivanih mladih dizajnera doma u suradnji s ekološkom grupom također je dobilo svoj prostor u vrtu.

Ne manje važno umjetničkom elementu, te s njime usko povezano, bilo je stvoriti informacijsku bazu koja će osigurati korisnicima/icama funkcionalnost  prostora vrta, čemu je služila izrada predistraživanja potreba korisnika/ica krajobraza doma. Grupacija kojoj je vrt namijenjen, bila je upitana o svojim potrebama u okolišu doma, prijedlozima, kroz tekstualna pitanja, te pitanja praćena skicama i fotografijama okoliša.

Osnova rodno-osjetljivog segmenta projekta u preliminarnom istraživanju krajobrazno planerskog tipa je u zasebno obrađivanim podacima za ispitanike i ispitanice. Analizirane su sličnosti i razlike u potrebama djevojaka i mladića prilikom boravka u okolišu, kao i u korištenju novouređenog okoliša.

Prije samih istraživanja nisu u domu rađene edukacije na temu rodne problematike ili rodnog osviještavanja, te su mladi odgovarali/le prema vlastitom nahođenju. Istraživanjem su obuhvaćeni i zaposlenici/ice doma od kojih su žene u ovoj radnoj sredini u većini.

Projekt uređenja vrta procesno je organiziran, te se osim uvrštavanja rodno-osjetljivog pristupa u preliminarna istraživanja, tema rodne problematike, tj. senzibiliziranje za temu svih uključenih u projekt provlačilo i kroz drugi dio projekta, uređenje i izvedbu vrta.  

Gostujući suradnici/ice iz Amerike su i u Hrvatskoj time dobili/le priliku uključiti se u krug senzibiliziranja za rodno-ravnopravno djelovanje u svojem okolišu, te su osim  kroz prethodno dobivene rodno-osjetljive informacijske podloge za dizajn, također prepoznavanjem osobitosti zajednice doma, u dogovoru i zajednički pomagali/le grupama mladih volontera/ki iz doma kako bi ravnopravno sudjelovali/le i iskušali svoje snage neovisno spolu i rodu u radionicama i izgradnji svojeg okoliša.

{slika}

Upravo u tome dijelu suradnje su slijedile mnogobrojne nove zajedničke lekcije, susreti i “sudari” kultura, ali i razvijanje novih snaga i potencijala koje se steklo ovim iskustvom, te koje može poslužiti kao primjer u budućnosti. O tome čitajte više u slijedećem članku….

 

Autorica je magistra inžinjerka krajobrazne arhitekture.

Dobro jutro Crna Goro!

Posted on by sdadmin

Dogodilo se i to u malenoj balkanskoj zemlji, odvajkada poznatoj po čojstvu i junaštvu. U jednoj od najtradicionalnijih zemalja u Evropi imunoj na bilo kakve promjene. Dogodilo se najmasovnije okupljanje u posljednjih dvije decenije. Okupljanje masovnije od bilo kojeg štrajka radnika, medicinara, prosvjetara ili željezaraca. Crnoj Gori su se desili studenti, njih preko 4000.

Konačno!

Čudo. Sedamnaestog dana jedanaestog mjeseca u godini stvorena je prva generacija studenata mnogi bi rekli. Prva generacija koja je prestala da ćuti, koja je rekla svoje prvo NE sistematskom uništavanju državnog Univerziteta. Prva generacija koja se nije plašila da kaže NE autoritetima države Crne Gore. Prva generacija koja je jasno dokazala da zdrava, samosvjesna i slobodomisleća mladost u Crnoj Gori živi. Možda kasnije nego što je trebalo, otvorila je oči i skrenula pažnju na sebe. Ipak, iznenađujuće razračunavanje medija sa jednim zdravim događajem kao što je protest za bolje studenata bacio je rukavicu, ne studentima, nego pojedinim medijima koji su na taj način pokušali da politički etiketiraju preko 4000 studenata kao kadar vladajućih partija u Crnoj Gori.

{slika}

Krenimo redom. Počelo je sa, takoreći, sitnim protestima studentskih organizacija koje nisu imale dovoljno kapaciteta da izvedu masu na ulice. Nastavilo se trosatnom blokadom Fakulteta političkih nauka u Podgorici, preko blokade Filozofskog fakulteta u Nikšiću. Sve je pripremano, za kasnije će se ispostaviti, veličanstven marš mladih ljudi željnih promena. Tokom blokade FPN-a u Podgorici i Filozofskog fakulteta u drugom po veličini crnogorskom gradu Nikšiću, izvještavanje medija je korektno. Hajku su stvorili dežurni komentatori, koji su, gle slučajnosti do prije par mjeseci isticali kako je Crna Gora jedina zemlja na svijetu u kojoj se nikad nije desio studentski protest. Pisani su novinski članci, rađene emisije, pravljeni dokumentarni filmovi, dovođeni gosti koji su imali jasan cilj – da konačno isprovociraju studente da nešto i kažu. Kada se konačno i počelo sa konkretnim akcijama, krenulo se brutalnim optužbama kako nove “vođe” studentskih protesta samo sebi krče put ka pozicijama, te da ovakva vrsta bunta liči na onu iz januara 1989. godine kada je zbačeno tadašnje rukovodstvo Komunističke partije Crne Gore te instalirano ono lojalno Miloševiću. Isto ono koje je Crnu Goru povelo u nesrećnu dubrovačku avanturu koja predstavlja najsramniju stranicu inače crnogorske svijetle istorije. Dijelovi toga rukovodstva su i danas ključne političke figure u državi Crnoj Gori, samo što su njihovi svjetonazori, kako oni kažu, bitno drugačiji od onih s početka devedesetih. Tako su grupe studenata bez ikakvog formalnog i hijerarhijskog okvira najstrašnije linčovane od strane virtuelne javnosti.

{slika}

Nekoliko dana, tačnije dva dana prije protesta, u najčitanijem dnevnom listu, na njegovoj trećoj strani objavljen je tekst naslova “Kadar SDP-a organizuje pobunu” aludirajući da je jedan od organizatora protesta član jedne od vladajućih partija u Crnoj Gori što je i jeste bila istina. Međutim, pokušaj etiketiranja svih studenata koji bi došli na protest dva dana prije njegovog održavanja predstavlja skandalozno rušenje i politizaciju jednog zdravog događaja koji je Crna Gora odavno čekala. Zar je moguće da od tolike mase studenata nijedan ne bude član vladajuće stranke. Da li to znači da je trebalo očistiti redove od studenata koji jesu članovi određene političke partije? Simptomatično da je autorka samog teksta studentkinja završne godine Fakulteta političkih nauka, koja se u tom trenutku više osjećala kao novinarka nego studentkinja. Studentkinja nekada poznata po studentskom buntu, a sada poznata po haotičnom i nekontrolisanom miniranju svega i svačega. Senzacionalistički naslov i kratkotrajna samopromocija autorke pali su u vodu 17. novembra. Sistematski pokušaji obesmišljavanja studentskog protesta nastavljeni su nakon najave da će uz studente stati i profesori koji su kasnije etiketirani kao namještenici vladajućih SDP-a i DPS-a u Univerzitetu Crne Gore.

{slika}

17. novembra su ućutkani svi dežurni kritičari, moralisti, ego-triperi, kvazi-novinari i kvazi-studenti. Ućutkan je dio one javnosti koji se predstavljao najzdravijim tkivom crnogorskog društva. Kapitulirali su pred masom koja se pojavila toga sunčanog dana. Uvidjevši da mogu biti u centru pažnje stali su u kolonu od 4000 studenata okupljenih iz svih gradova Crne Gore u kojima postoje fakulteti i crvenili se. Osjećali su se nelagodno i posramljeno što nisu studenti, već njihove kopije. Studenti su iznijeli sljedeće zahtjeve:

  • Smanjenje školarina
  • Rješavanje problema nedovoljnih kapaciteta domova
  • Zagarantovana mogućnost prelaska na budžet za studente koji ostvare 60 ECTS kredita
  • Dodatne rokove i popravni kolokvijum
  • Obaveznu praksu tokom studija
  • Zagarantovan popust od 50 odsto na prevoz drumskim i željezničkim saobraćajem

Blokiran je saobraćaj na jednom od najfrenkventnijih podgoričkih mostova, širila se pjesma i upućivane parole dok je policija nijemo pratila. Htjeli smo da odmorimo, onako crnogorski i sjeli smo na kolovoz. Pred javnosti Crne Gore je pročitan i prijeteći SMS upućen predstavniku studenata Filozofskog fakulteta Ognjenu Jovoviću kojem je poručeno da će biti “gepekovan” te da može da bira između “Slanog jezera i Liverovića“. Očigledan je bio pritisak tih dana na predstavnike studenata.

Linč putem medija je nastavio i jedan od lidera crnogorske opozicije Nebojša Medojević, predsjednik stranke Pokret za promjene koje je studente nazvao “studentima bez jaja”. Javna ličnost koja je klasičnom političkom prostitucijom i konvertitstvom srozala rejting partije sa nekada najjače opozicione na partiju koja ne sljedećim izborima neće preći cenzus. Što bi moj kolega sa fakulteta rekao, “imamo, neko jaja neko jajnike, veće od njegovih u svakom slučaju”. To smo i dokazali.

Događaj okarakterisan u pojedinim medijima kao “mentalitetski šok” za protestima nenaviknuto crnogorsko društvo je prošao bez ijednog incidenta. I mladi i stari su stali u kolonu za bolje sjutra, u kolonu nade da ovo jeste generacija promjena koja će da iznjedri ono najprogresivnije što Crna Gora u sebi sadrži. Mi nećemo stati!

 

Autor je glavni i odgovorni urednik prvog studentskog portala www.tragom.me u Crnoj Gori. Fakultet političkih nauka, Univerzitet Crne Gore

Studeni u Beču u znaku rodne politike

Posted on by sdadmin

U Beču je jučer održana konferencija pod nazivom “Fit for Gender?!” posvećena  rodnim barijerama u medicinskoj skrbi.

Ženska se zdravstvena skrb u proteklih deset godina čvrsto ukorijenila u zdravstvenom sustavu grada Beča. Bečki je program ženske zdravstvene skrbi znatno utjecao i na promjenu opće slike o ženama. Mnoga istraživanju pokazuju kako je i zdravlje spolno uvjetovano. Žene su i biološki i psihološki izložene posve drugačijoj vrsti stresa nego muškarci te im je stoga potreban i jedan posve drugačiji oblik zdravstvene skrbi. Različite potrebe žena u različitim fazama života, kao tinejdžerke, majke i starije žene, moraju se shvatiti kao nešto što je samo po sebi razumljivo.

U okviru bečkog programa, koji postoji još od 1999. godine, kada je na preporuku WHO-a jednoglasno usvojen od strane bečkih gradskih vlasti, su potaknuti mnogi projekti promicanja zdravstvenih pitanja koja se prije svega tiču žena lošijeg imovinskog stanja.

Pored Glasgowa, Beč je u to vrijeme bio preteča ovakovog razvoja, te se i danas smatra bitnim međunarodnim uzorom.

Bečki se projekt ženske zdravstvene politike zasniva na interdisciplinarnom timu stručnjaka i dobro razgranatoj mreži različitih zdravstvenih ustanova, udruga i organizacija. Cilj je postizanje jedne ženama prilagođene zdravstvene politike, jačanje zdravstvenih standarda te proširenje zdravstvene ponude u gradu.

Kao što je već spomenuto, većina projekata unutar ovog programa odnosi se na žene s lošijim životnim standardom te je tako i jedan od prvih i najvažnijih projekta bila pojačana skrb o ženama beskućnicama koje najčešće obolijevaju od kožnih bolesti, tromboza, hepatitisa, osteoporoze i sl. Osjećaj srama, strah od odbijanja te loša iskustva u prošlosti najčešći su razlog njihovog neredovitog odlaska liječniku.

Rad sa ženama beskućnicama zahtijeva jedan posve drugačiji pristup, jer ovim je ženama potrebna mnogostruka pomoć, počevši od one tjelesne, preko psihološke sve do socijalne.

Korištenje zdravstvenih usluga ovog programa je dobrovoljno, a trenutno ga koristi 380 žena koje su smještene u domovima za beskućnike.

Druga vrlo važna kategorija su žene s invaliditetom koje su ne samo spolno već i tjelesno u težem položaju. Stoga je grad Beč 2006. godine etablirao forum za žene s invalidnošću, čiji je cilj pronalaženje rješenja za deficite i probleme kod pružanja zdravstvene skrbi ovakvim ženama.

Do danas su u okviru ovog foruma razrađene brojne mjere unaprjeđenja, a jedna od njih je i izdavanje brošure o ginekološkom zdravlju za žene s poteškoćama u učenju.

No i pitanje pristupa i dokidanja barijera u zdravstvenom sustavu koje se tiču migrantica važan su dio djelovanja programa ženske zdravstvene skrbi.

Sve će ove teme biti obrađene i unutar pojedinih predavanja bečke konferencije, no od konferencije se očekuje i otvaranje novih pitanja i stvaranje novih ideja koje bi mogle znatno doprinijeti poboljšanju ženske zdravstvene skrbi kako u Beču, tako i u ostatku Europe i svijeta.

U Beču je prošli tjedan, točnije od 8. do 10. studenog, održan i 9. po redu Forum dijaloga pod nazivom “Interesi žena u fokusu kao agenda uspješnih gradova”, na kojem su sudjelovale i predstavnice Beograda, Bratislave, Bukurešta, Ljubljane, Praga, Sarajeva, Varšave te Zagreba. Zagreb je prilikom međunarodne razmjene know-how-a o rodnim pitanjima i ženskoj politici predstavljala voditeljica službe za promicanje ljudskih prava, ravnopravnosti spolova, odnosa s nacionalnim manjinama i vjerskim zajednicama i razvoja civilnog društva, Ljiljana Klašnja.

U Beču je 10. studenog također održana i stručna konferencija o takozvanim “duginim obiteljima” tj. obiteljima s istospolnim roditeljima. Glavna tema konferencije je bila izmjena zakona o registriranim istospolnim životnim zajednicama koji je u Beču na snagu stupio 1.1.2010. te koji istospolnim partnerima još uvijek ne dopušta posvajanje djece. Istospolni parovi u Beču doduše već 15 godina mogu dobiti skrb nad djecom, ali posvajanje još uvijek nije dozvoljeno. Bečka zemaljska skupština će stoga još ovaj mjesec Saveznoj vladi predočiti rezoluciju kojom se zahtijeva izmjena spornog zakona.

Znanjem protiv predrasuda

Posted on by sdadmin

Kada sam prošle akademske godine na predavanju iz predmeta sociologija, koji se podučava na prvoj godini Pravnog studija te Studija socijalnog rada, upitala četrdesetak studenata osamnaestogodišnjaka i devetnaestogodišnjaka koliko je među njima imalo priliku upoznati vršnjaka koji potječe iz Slovenije, Srbije, Makedonije ili s Kosova, iznenadilo me je da ni jedan/na nije odgovorio/la potvrdno. Ista skupina je ipak bila upoznata s činjenicom da je Hrvatska multietnička država u kojoj osim Hrvata, žive i pripadnici nekih drugih nacionalnih zajednica. Upitani o pravima pripadnika nacionalnih manjina, studenti/ce ponovno nisu znali/e što odgovoriti. Neki/e od njih pokazali/e su otvoreno čuđenje prema činjenici da manjinama opće treba osigurati dodatna manjinska prava. Koliko činjenica da studentska populacija (brucoša) nema iskustava susreta s vršnjacima iz susjednih nam zemalja i zemalja regije ne čudi (budući su se nakon raspada SFRJ međudržavni i intraregionalni kontakti i migracije drastično smanjili u posljednjih dvadeset godina), ipak je iznenađujuća činjenica da budući intelektualci ne poimaju svoju domovinu kao multikulturno društvo i domovinu različitih etničkih skupina. Ovo potonje ukazuje da je zakazalo njihovo srednjoškolsko obrazovanje za građanstvo.

 

Mladi su posebno izloženi etničkim predrasudama, jer su uglavnom odgajani u etnički homogenim ozračjima i duhu, pa stoga ni ne prihvaćaju kao pravedne postojeće modele i institucije za ostvarenje prava nacionalnih manjina (na npr. kulturnu autonomiju, sudjelovanje u političkom i društvenom životu itd.). Dokazuje to i niz empirijskih istraživanja na temu međunacionalne i međureligijske tolerancije u hrvatskom društvu, posebice među mladima.

 

Svjesna problema nisam mogla ne pokušati djelovati. Ideja da predložim projekt kroz koji će mladim ljudima, od kojih nekima i osobno predajem, omogućiti da razmisle o svojim (pretpostavljam) negativnim stavovima prema drugom narodima, ili pripadnicima drugih naroda, rodila se nakon što sam saznala da je European Stability Initiative napravio seriju dokumentaraca o zemljama jugoistoka Europe. Pod naslovom “Return to Europe“  ispričali su priče o suvremenim društvima Albanije, Bosne i Hercegovine, Bugarske, Crne Gore, Grčke, Kosova, Makedonije, Rumunjske, Srbije i Turske. U pripremi su i dokumentarci o Hrvatskoj i Moldovi.

 

Budući sam dozvolu za prikazivanje dokumentaraca lako dobila, prionula sam osmišljavanju projekta koji bi bio zanimljiv (i) upravi Fakulteta, koja ga je ipak morala odobriti. Tako je projekt “Znaj svoje susjede” dobio dvije komponente: jednu, početnu, namijenjenu zaposlenicima Pravnog fakulteta, gdje će s od predstavnika austrijskih institucija čuti o njihovim iskustvima provođenja znanstveno-istraživačkih projekata u zemljama jugoistočne Europe.

 

Druga komponenta projekta, po meni mnogo važnija, namijenjena je studentima Pravnog fakulteta, ali i drugih fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Najvažniji cilj dakle projekta “Znaj svoje susjede” je upoznati studente sa političkim, ekonomskim i društvenom prilikama u zemljama našeg susjedstva. Za pretpostaviti je, naime, da o zemljama regije malo znaju, te da će serija dokumentaraca i predavanja veleposlanika zemalja koje dokumentarci pokrivaju doprinijeti smanjenju nivoa predrasuda i omogućiti studentima dodatne informacije i znanje.

 

Prije projekcije dokumentarca predviđamo gostujuće izlaganje veleposlanika zemlje o kojoj se raspravlja tu večer, a studenti bi nakon projekcije filmova imali priliku razgovarati s veleposlanikom, izmjenjivati svoja mišljenja o zemlji o kojoj se  raspravlja, poimati sličnosti s hrvatskim društvom itd. Projekcije dokumentaraca i gostovanja veleposlanika biti će u sljedećim terminima, u dvorani 3, na Trgu maršala Tita 3, s početkom u 18 sati:

 

15.12.2011.         Turska

19.1. 2011.           Makedonija

23.2. 2012.           Crna Gora

22.3. 2012.           Srbija

19.4. 2012.           Bosna i Hercegovina

24.5. 2012.           Kosovo

 

Moja je dakle pretpostavka da onda kada studenti/ce spoznaju koliko su slični problemi i izazovi, nade i planovi koje dijele s vršnjacima iz drugih zemalja, o kojima su uglavnom razmišljali negativno, da će bar neki/e od njih doći do zaključka da samo u nedavnim ratovima svi iskorišteni od političari i naučeni da mrzimo druge. U tom smislu, znanje bi postalo ne moć, nego alat za tolerantnije društvo, miran suživot i dobrosusjedske odnose. Cijeli pak ovaj projekt ne bi bio moguć uspješno pripremiti bez pomoći vrijednih, sposobnih i pametnih studentica Nine Bertović i Matee Butigan, te studenata Ivana Blaževića, Marka Dolenca i Vedrana Stankovića.

Politika privatnosti

Copyright 2024. Libela.org