Ekonomsko nasilje nad ženama: manifestacije, posljedice i putovi oporavka

Povodom obilježavanja 22. rujna – Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama Odbor za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora organizira tematsku sjednicu (55. sjednica Odbora) te Vas pozivamo na prezentaciju istraživanja

 

Ekonomsko nasilje nad ženama: manifestacije, posljedice i putovi oporavka

            Sjednica će se održati u zgradi Hrvatskog sabora, Zagreb, Trg sv. Marka 6, u dvorani Stjepana Radića (soba 133)

u utorak 20. rujna 2011. godine,

s početkom rada u 11 sati

Prezentaciju će održati prof. dr. sc. Vesna Vlahović Štetić, s Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Istraživanje je provela Autonomna ženska kuća Zagreb, uz financijsku potporu Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti. Autorica istraživanja,  prof. dr. sc. Darja Maslić Seršić, istaknula je kako je cilj istraživanja bio upoznati oblike ekonomskog obiteljskog nasilja nad ženama, njegove razmjere i posljedice. Posebna je pozornost posvećena mogućnostima i preprekama u ostvarivanju radne uloge i ekonomske samostalnosti žena izloženih obiteljskom nasilju, ali i značenju zaposlenja za uspješno suočavanje žene s obiteljskim nasiljem.

OSLUŠKIVANJE LUDILA / Nove vizije psihičkog zdravlja

Serija predavanja, seminara i tribine:
LISTENING TO MADNESS / New visions of mental health
OSLUŠKIVANJE LUDILA / Nove vizije psihičkog zdravlja

Predavač će biti Will Hall, M.A. Dipl. Process Work, Portland, OR
(www.willhall.netwww.madnessradio.netwww.processwork.org)

Serija će se održati u Zagrebu, od petka 9. do nedjelje 11. rujna, u samom centru grada (CIR – Centar za integrativni razvoj, Gundulićeva 19, 1. kat).

PROGRAM
Osluškivanje ludila: Novi pogledi na psihozu, bipolarni poremećaj i shizofreniju
– uvodno predavanje – petak 19-21h –

Pojavljivanje glasova, paranoja, divlja energija, samoubilački osjećaji, viđenje vizija – jesu li to znakovi defektnog mozga i manjkavih gena ili postoji dublje značenje u ludilu? Koja je uloga traume, obitelji i duhovnosti? Jesu li liječnici, dijagnoze i lijekovi jedini odgovor ili bi društvo trebalo drugačije reagirati na ljude koji proživljavaju ekstremna stanja svijesti?
U ovom će predavanju Will opisati svoje ludilo, iskustvo dijagnoze shizofrenije, primanja i otpuštanja iz psihijatrijskih bolnica te otkrivanja jedinstvenog puta ozdravljenja i obnove.

Živjeti s mentalnom raznolikošću: Novi alati za reagiranje na psihoze i psihičke bolesti
– radionica – subota 10-16h –
Je li ludilo bolest, poziv na duhovno buđenje ili nešto između? Da li ljudi, označeni kao psihički bolesni, nose vitalne istine koje ostatak društva ne želi čuti? Kako živimo s ekstremnim stanjima svijesti u
nama samima i u drugima?
Ova radionica istražit će alternativne pristupe psihozi iz društvenih, holističkih i duhovnih perspektiva, uključujući mentalnu raznolikost, prava osoba s invaliditetom i skrb upućenu u traumatska iskustva.
Naučit ćemo načine kako razumjeti ekstremna stanja, vježbati vještine za ponuditi pomoć i podršku osobama u krizi te predočiti nove društvene odgovore za podržavanje potencijalnog smisla u ludilu.

Razumijevanje psihofarmaka: Pristup smanjenja štetnih učinaka
– radionica – nedjelja 10-14h –
Lijekovi kao što su antidepresivi, stabilizatori raspoloženja i antipsihotici postali su standard skrbi za liječenje psihičkih poremećaja. Kako ovi lijekovi djeluju? Ttrebaju li ih ljudi uzimati cijeli život? Postoje li rizici od tih lijekova i koje su alternative? Trebamo li ostaviti ta pitanja liječnicima ili se i zajednice trebaju osnažiti?
Ova radionica će predstaviti gledište smanjenja štetnih učinaka koje nije ni za niti protiv lijekova, ujedno podržava značenje i korisnost lijekova za svakog pojedinca, a uključuje i alate za smanjenje doza i
prestanak uzimanja lijekova.

Interaktivni intervju s Willom – intervjuira Ivana Turudić
– javna tribina – moderatorice Ivana Turudić i Morana Biljaković -subota 19-21h –
Kakva je prošlost i budućnost psihijatrije i psihičkog zdravlja? Kakav je pristup tome u drugim kulturama? Kako evolucija psihijatrije odražava globalni društveni razvoj i tendencije u zapadnoj kulturi?
Koje su perspektive i moguće reforme? Kako može izgledati odnos psihijatra i pacijenta/klijenta, koje su prakse? Kako podržati individualni i humanistički pristup? Kako izgleda život u psihijatrijskoj bolnici? S kojim se pitanjima svakodnevno suočava? Koja su pitanja vezana uz seksualnost i psihičko
zdravlje, u bolnici i općenito? Kako farmaceutska industrija funkcionira u području psihičkog zdravlja? Kakva je dinamika istraživanja lijekova? Kakav je odnos između psihofarmaka i psihoterapije?
Što je resocijalizacija i kakve su njene prakse? Što se očekuje od tog procesa? Kako i kada koristimo riječi poput ludila, bolesnog uma, poremećenosti? Koje implikacije to ima u odnosu na stigmatizaciju
osoba s psihičkim problemima?

KOME JE OVA SERIJA NAMIJENJENA?

Ova edukativna serija nije bazirana na medicinskim savjetima, ali će biti korisna za svakoga tko je u dodiru s problemima vezanima uz psihičko zdravlje, a posebno za pacijente i osobe s psihijatrijskim
dijagnozama, članove njihovih obitelji i prijatelje, terapeute, iječnike i tvorce relevantnih politika. Svi zainteresirani za mentalnu raznolikost i inovativne pristupe ekstremnim stanjima svijesti u društvu su dobrodošli, dok istražujemo kako odgovoriti na ludilo u sebi i u drugima.

TIJEKOM SERIJE

Sudionici će imati priliku naučiti o Willovim osobnim iskustvima s ludilom i dijagnozom shizofrenije, kao i o njegovih više od 10 godina iskustva kao peer (istorazinskih) zastupnika*, terapeuta i učitelja o ekstremnim stanjima. Zajedno ćemo istražiti nove ideje, proći iskustvene vježbe i naučiti nove praktične vještine, kao i pokrenuti grupni dijalog o temama prečesto ostavljenima kao tabu i čuvanima u
tišini. Serija ne uključuje liječničke savjete, ali je namijenjena da educira zajednicu u stvaranju boljih izbora u suradnji s medicinskim stručnjacima, u našim obiteljima kao i u društvu.

*Peer (istorazinski) zastupnik je osoba koja radi sa stručnjacima za psihičko zdravlje kako bi pogođene osobe i njihove obitelji imale koristi od dostupnih usluga i programa. To je osoba s vlastitim iskustvom psihičke bolesti i stoga je osobniji kontakt za ljude kojima je potrebna podrška. Također, peer zastupnik pomaže stručnjacima za psihičko zdravlje uobličiti njihov pristup terapije nudeći prijedloge na temelju osobnog iskustva, a ne isključivo kliničkog obrazovanja.

O PREDAVAČU
Will Hall, M. A. Dipl. PW
(www.willhall.netwww.madnessradio.netwww.processwork.org)
Will Hall je dijagnosticiran sa shizofrenijom te je krenuo na oporavak kroz pokret peer oporavka (peer = istorazinski)*, duhovne prakse i holističkog zdravlja. Danas je međunarodno priznati leader mentalne
raznolikosti i alternativnih pristupa ludilu. Predavao je u više od 8 zemalja i održavao treninge za različite skupine, uključujući i liječnike, studente sestrinstva, policiju, peer pokret, socijalne radnike, tvorce relevantnih politika i članove obitelji.
Njegov rad je objavljen u New York Times-u, Newsweek-u i na National Public radiju u SAD-u, a također je i domaćin Pacific FM radio programa Madness Radio (Ludilo Radio).
Will je počeo proučavati processwork 1996., kojega je nedavno diplomirao na Process Work Institutu te ima privatnu processwork i konzultantsku praksu u Portlandu u Oregonu.

*Pokret peer oporavka je organiziran od strane istorazinskih praktičara koji su stekli praktična iskustva u procesu oporavka i njegovom podupiranju. Time se proširuje kapacitet formalnih postupaka liječenja promicanjem inicijacije oporavka, smanjenjem recidiva i ranim intervencijama kod pojave recidiva. Također se pruža socijalna podrška članovima obitelji pogođene osobe.

REZERVACIJE, CIJENE, VREMENA ODRŽAVANJA I ADRESA

Petak 9.9., predavanje (19-21h): GRATIS (bili bi zahvalni na donaciji od 20 kuna za troškove prostorije)

Subota 10.9., radionica (10-16h): 300 kuna.

Subota 10.9. , tribina (19-21h): GRATIS (bili bi zahvalni na donaciji od 20 kuna za troškove prostorije)

Nedjelja 11.9., radionica (10-14h): 200 kuna.

U određenim slučajevima je moguć popust, te popust uz pomoć u organizaciji.
Nudimo pomoć s engleskim jezikom (uz osnovno znanje).

Sva događanja će biti na adresi: CIR – Centar za integrativni razvoj,
Gundulićeva 19, 1. kat

Kontakt za rezervaciju:
Morana Biljaković, Platforma za oDrazovanje
oDrazovanje@gmail.com, 098 868 226

INDIJA – OPASNO MJESTO ZA ŽENE

Zemlja koja na svom čelu ima ženu za predsjednicu države, predsjednicu donjeg parlamenta, ministricu ruralnog razvitka i ministricu za žene i razvoj djece, koja ima i koja je imala mnoge moćne i snažne žene, trebala bi biti jedno od najsigurnijih mjesta na svijetu za žene. Međutim, to nije tako.

Prema nedavno provedenom istraživanju od strane Fondacije Thomasa Reutersa, Indija je ocjenjena kao četvrta najnepoželjnija zemlja za žene  i to prvenstveno zbog ženskog feticida, čedomorstva i trgovine ljudima.

Prema ovom istraživanju lako se stječe dojam da je Indija tek malo lagodnija za žene od ratom poharanih Afganistana i Konga, koji drže prva dva neslavna mjesta, odnosno susjednog joj Pakistana koji je zauzeo treće mjesto.

Iako Indija bilježi visok gospodarski rast, očito status žena nije tako dobar. Istraživanje je pokazalo koliko nedostatak obrazovanja i loš zdravstveni sustav mogu biti pogubni i opasni za žene, čak opasniji od fizičkog zlostavljanja.

Prema izvješću navedene fondacije, 90 posto trgovine ljudima događa se upravo u Indiji. Također zemlja ima oko 3 milijuna prostitutki, od kojih su 40 posto djeca. Seksualno ropstvo, prisilan rad,  prisilan brak i prosjačenje odvijaju se i dalje nesmanjenim intenzitetom, iako je to zakonom zabranjeno.

No, i prema izvješćima UN-ovog populacijskog fonda za Indiju, te Human Rights Watcha za Južnu Aziju, u Indiji je “nestalo” oko 50 milijuna djevojčica zbog ženskog čedomorstva i feticida.

Problem ženskog čedomorstva već je sada stvorio neravnotežu spolova, a dalekosežne posljedice osjetit će se još i više u godinama koje dolaze. Trenutni je omjer djevojčica naspram dječaka, u dobi od 0 do 6 godina 800 naprema 1000 u korist dječaka. Vlada do 2017. želi povećati omjer na 950 naprema 1000. Ako se nešto hitno ne promjeni (prije svega način razmišljanja) doći će do još manjeg broja djevojaka, pa čak i do njihova istrebljenja. Drugim riječima, djevojčice postaju ugrožena vrsta u Indiji.

Zbog velikog broja feticida i čedomorstva opao je broj djevojaka u dobi za udaju, što je pak dovelo do prodaje mladenki, što pak dovodi do slijedećeg problema, a to je da prodajom djevojke često završe u prostituciji ili trgovini ljudima. Procjenjuje se da je oko 100 milijuna ljudi, uglavnom žena i djevojaka bilo žrtvama trgovine ljudima u Indiji samo tijekom 2009. godine.

Ovakvi rezultati i vrlo loše rangiran položaj nakon provedenog istraživanja šokirali su i neke ljude u Indiji. Neki smatraju da je ovo tipično zapadnjačko preuveličavanje, no oni koji se dublje bave ovom problematikom, nažalost, kažu da Indija doista može biti opasno mjesto za žene.

 

Evo nekih mišljenja.

Jaya Jaitley, bivša predsjednica stranke Samata za ovakvo stanje okrivljuje patrijarhat. Ona kaže da se žene često slome pod pritiskom obitelji i njihovim čestim okrutnim ponašanjem. “Povećan broj silovanja samo potvrđuje činjenicu da Indija napreduje ekonomski, ali ne i kao civilizacijsko i socijalno društvo” , dodaje ona.

 

Prianca Arora, analitičarka za komunikacije kaže da ne treba smetnuti s uma da se izvješće odnosi na cijelu zemlju. Pri tome naglašava da je 70 posto zemlje ruralno i da se ovako poražavajući podaci odnose upravo na ruralne sredine, a nikako na urbane dijelove zemlje.

 

Kamini Jaiswal, sutkinja Vrhovnog suda kaže da treba povećati svijest među ljudima i da žene trebaju postati svjesne svojih prava.

 

Jasjit Kaur (40), koja ima dvije kćeri ne želi imati više djece. No, njen suprug vrši pritisak na nju i želi muško dijete. U međuvremenu Jasjit je imala dva nasilna pobačaja  kada se saznalo da nosi djevojčice. Jasjit je na to bila natjerana od strane supruga i njegove rodbine. Ona kaže da ju je to i fizički i emocionalno oslabilo. Još jedan takav pobačaj ne bi mogla podnijeti.

 

Prema studiji Centra za globalno zdravstveno istraživanje provedenoj ove godine, između četiri i dvanaest milijuna žena su na ovakav način prekinule trudnoću u Indiji u posljednja tri desetljeća.

Pobačaj u Indiji je legalan, ukoliko se radi o rizičnoj trudnoći. Inače, pobačaj je kazneno djelo i kažnjava se kaznom zatvora ili novčanom kaznom. Vlada je ovakav zakon donijela 2003. upravo zbog ženskog čedomorstva i feticida.

Iako je nasilan prekid trudnoće protuzakonit, većina Indijaca smatra da je žensko dijete prokletstvo zbog raznih društvenih i gospodarskih razloga. Oni vjeruju da sinovi mogu voditi brigu o svojim obiteljima, te da su stoga vrjedniji i da zaslužuju više mogućnosti. Dodatno, oni tvrde da postoji stalna zabrinutost za sigurnost kćeri zbog rizika od seksualnog zlostavljanja i silovanja.

Dakle, pobačaji se izvode na ovaj ili onaj način. Liječnici i stručnjaci koji se bave ovom problematikom kažu da strogi zakoni neće puno pomoći dok god se ne promjeni način razmišljanja ljudi. Čak i vlada priznaje da su postojeći zakoni neučinkoviti. Smatraju da su potrebne strože kazne, ali i sredstva za medijsku kampanju koja bi mijenjala svijest ljudi.

Nevladina udruga Snehalaya počela je provoditi kampanju za smanjenje ženskog feticida i čedomorstva. Volonteri ove udruge organiziraju programe svakog mjeseca u selima diljem Indije i educiraju ljude o spašavanju djevojaka. No, problem je što su seljaci slabo zainteresirani za taj program, što rezultira niskim brojem polaznika tečajeva.

Praksa davanja miraza kćerima još uvijek je prisutna (iako je i ona 1961. godine zakonom zabranjena) što čini dodatni teret obiteljima. Roditelji kćeri tako ispunjavaju svaki zahtjev za mirazom – novac, nakit, namještaj, auto, itd. Sve što mladić, odnosno njegova obitelj traži. Ako zahtjevima ne mogu u potpunosti udovoljiti, događa se da mladić djevojku muči na razne načine. No, djevojke tada ostaju u tako mučnim brakovima zbog velike vjerojatnosti da je roditelji neće primiti natrag, jer bi to bila sramota za obitelj.

U patrijarhalnoj Indiji dogovoreni brak još uvijek je poželjan, iako žene zakonom imaju slobodu izbora. Smatra se da su dogovoreni brakovi uspješniji od brakova na Zapadu, gdje postoji velika stopa razvoda.

U slučaju da je žena nevjerna bit će izopćena iz društva, a život s partnerom izvan braka gotovo je nepoznanica za Indiju. Ako se kćer ne uda do 25. godine života smatra se usidjelicom i teretom i sramotom za obitelj.

Što se pak seksualnosti tiče žene se obeshrabruje na preuzimanje aktivne uloge. Također ona ne smije pokazivati da se tijekom seksualnog čina osjeća ugodno. Ako žena prizna da osjeća seksualni užitak, njen vlastiti muž ju neće razumjeti, smatrat će ju lošom ženom koja je isprobala seks prije braka.

Kada, pak, žena uđe u menopauzu, počinje sama sebe okrivljavati i smatrati se invalidnom osobom, jer smatra da ne može zadovoljiti seksualne potrebe svog muža.

Problem ruralne Indije je i školovanje djevojaka. One su uglavnom slabije obrazovane od muškaraca i često vrlo rano napuštaju školovanje. Problem ruralnih dijelova je što su školski objekti neadekvatni, ponajviše zbog sanitarnih čvorova, ali i rodnih stereotipa nastavnih planova i programa.

Nakon obrazovanja, slijedi problem zapošljavanja. Dok su u urbanim dijelovima žene uglavnom zaposlene i rade poslove jednako kao i muškarci, u ruralnim dijelovima žene uglavnom rade na poljoprivrednim dobrima. Obzirom da su takve žene manje obrazovane od muškaraca, imaju manju razinu pismenosti i manje poznaju svoja prava. Stoga, dobivaju lošija radna mjesta, slabije su plaćene i često poslodavci njima manipuliraju, jer indijska tradicija nalaže da žena ne raspravlja s muškarcem.

Što se tiče imovinskog prava i prava nasljeđivanja, žene prema zakonu imaju sva prava na imovinu, jednako kao i muškarci. Međutim, provedba zakona je vrlo loša, pa se događa da žene često ostanu bez onoga na što imaju pravo. Opet, zbog tradicionalnih patrijarhalnih odnosa, obitelj imovinu prepisuje na sinove, tako da kćeri ostaju bez ičega.

Također, zbog loše provedbe zakona, iako nam istraživanja, kao i policijski zapisi govore da u obiteljskim i radnim sredinama ima dosta zlostavljanja i seksualnog uznemiravanja, mnogi slučajevi prolaze nekažnjeno ili u korist muškaraca.

Ostaje nam samo nadati se da će zemlja koja obožava božice, valjda, jednog dana početi voljeti i svoje kćeri, jer one doista postaju ugrožena vrsta.

Dokukino ugošćuje dva festivala

tjedan od 8. do 11. rujna u Dokukinu pršti od ekskluzivnih projekcija svjetskih dokumentarnih naslova. Ugostit ćemo dva festivala; upravo završeni Mediteran Film Festival koji se po 12. put održavao u Širokom Brijegu u Bosni i Hercegovini te dokumentarni program kontroverznog 4. Zagrebi festa koji se u Zagrebu ove godine održava od 9. do 11. rujna.

U okviru Zagrebi festivala u Dokukinu prikazuje se i film jordanskog redatelja libanonsko-palestinskog porijekla Fadi Hindasha ‘Ne baš Taliban’ u kojem propituje bujajuću komercijalizaciju i dvostruki moral svojih sunarodnjaka pokazujući im amaterske snimke prostitucije i nasilja koje je skupio, a kao kremu svega hrabro je u javnost istupio i kao homoseksualac, što je kažnjivo po jordanskim zakonima.

Na tradicionalnoj retrospektivi filmova iz konkurencije MFF-a, koju za taj festival već godinama bira poznati redatelj i montažer Damir Čučić, bit će prikazani filmovi: ‘Hula i Natan’ izraelskog redatelja Robbya Emaliaha, ‘Tišina 63’, Fabia Nascimenta, španjolski ‘Svi ste vi kapetani’ te pobjednik 12. MFF-a, izraelski dokumentarac ‘Revolucija 101’ Dorona Tsabarija koji je koproducirao Ari Folman poznati redatelj animiranog hita ‘Valcer s Bashirom’.

Baranjske spisateljice

Od početka 2011. godine Udruženje za mir i ljudska prava “Baranja” iz Bilja kao nositelj i Mirovna grupa Oaza kao partner provode projekt “Važno je imati podršku“, koji financira Europska Unija. O projektu se opširnije može pročitati ovdje.

Opći cilj projekta je stvoriti podržavajuće okruženje ženama u Baranji za konzumiranje ljudskih prava, a specifični cilj je osnažiti organizacije civilnog društva u Baranji, prvenstveno one kojima su ciljana skupina žene, za podršku ženama u konzumiranju ljudskih prava te senzibilizirati javnost radi stvaranja poticajnog okruženja. Jedna od projektnih aktivnosti je i organiziranje izložbe knjiga “Baranjske spisateljice“, koja će biti organizirana u suradnji s Centrom za kulturu Grada Belog Manastira.

Ideja organizatora je da na izložbi fotografijama korica budu predstavljene sve knjige (i druga samostalna izdanja, uglavnom CD-i) kojima su Baranjke autorice ili urednice (ako izdanje nema autora), ili knjige kojima autorice nisu Baranjke, a knjiga je tematski vezana za hrvatsku Baranju, ili je knjiga objavljena u Baranji, a autor je žena.

Izložba, koja je sastavni dio ovogodišnje manifestacije “Jesen u Baranji 2011“, bit će otvorena u četvrtak, 8. IX. 2011. godine s početkom u 19,30 sati, u Maloj galeriji Centra za kulturu u Belom Manastiru, Ulica kralja Tomislava 2, i njome će se obilježiti i Međunarodni dan pismenosti.

Milinovićev predizborni spin

Prijedlog Zakona o dopuni Zakona o medicinskoj oplodnji smatramo samo površinskim kozmetičkim zahvatom, predizbornim spinom te sredstvom pojačavanja diskriminacije i mogućnosti manipulacije, pri čemu čak nije ni jasno na koga se takva odredba sve odnosi.

 

U popratnom obrazloženju koje je Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi uputilo Vladi RH uz sam Prijedlog stoji: “Praćenjem provedbe Zakona, na temelju izvješća struke ustanovljena je mogućnost poboljšanja odredbi važećega Zakona u korist osoba koje zbog zdravstvenih razloga do sada nisu bile u mogućnosti ostvariti medicinsku oplodnju.”

Pita li se itko – taj isti Ministar, to isto Ministarstvo ili ta ista Vlada, kako je parovima koji su žarko željeli postati roditelji, a njihov Zakon im je u dvije godine oduzeo posljednju nadu u ostvarenje roditeljstva? Tko će zato snositi odgovornost? I tko će snositi odgovornost za sve one druge neplodne parove koji nisu obuhvaćeni ovom dopunom Zakona ili koji će ostati u sivoj zoni tumačenja najnovije odredbe Zakona – jer takvih itekako ima.

Ovim Prijedlogom Zakona u kojem je navedena formulacija “prema saznanjima ili iskustvu medicinske znanosti ili tijekom postupka medicinske oplodnje utvrđen nedostatak spolnih stanica” vrlo je široko postavljena i nije jasno koja je granica “nedostatka spolnih stanica ” – što ostavlja prostor za slobodnu interpretaciju u kojoj bi mnogi parovi mogli ostati zakinuti.

Ono što je potpuno jasno je da ova dopuna Zakona:

  • obuhvaća tek minimalan broj neplodnih parova,
  • ne rješava pitanje velikog broja težih slučajeva – primjerice pacijentica i pacijenata koji imaju nešto veći (ili velik) broj nekvalitetnih stanica, kao i onih koji su prošli značajan broj postupaka bez rezultata,
  • ne omogućava zamrzavanje embrija te nije jasno što se događa s eventualnim prekobrojnim embrijima, odnosno nije jasno dopušta li se prešutno njihovo uništavanje ili se možda, bez zakonske osnove, prešutno dopušta njihovo zamrzavanje,
  • ne omogućava zamrzavanje embrija čime se i dalje ugrožava zdravlje i život majki i djece češćim troplodnim i blizanačkim trudnoćama.

Na kraju, potpuno je jasno da se i dalje dopušta diskriminacija najvećeg broja neplodnih osoba, obzirom da za njih ostaje na snazi restriktivna zakonska regulativa. Tako zakonodavac svjesno implicira da su te osobe manje vrijedne jer se smiju (i moraju) podvrgavati većem broju teških medicinskih postupaka,  hormonskih i drugih terapija – zato što su mlađi, imaju lakše dijagnoze ili nešto treće – a sve kako bi dobili isti rezultat koji je, standardnom metodom oplodnje svih jajnih stanica i zamrzavanjem embrija, za većinu njih, moguće postići u tek jednom stimuliranom postupku.

Trebamo li ministru Milinoviću zahvaliti na takvoj dopuni Zakona koji i dalje ugrožava zdravlje velike većine neplodne populacije te koja im, kao što je bilo i do sada, ne omogućava najefikasniji način liječenja i ostvarivanja roditeljstva?