sdadmin

Otvoreno pismo Jadranki Kosor

Posted on by sdadmin

Poštovana gospođo Predsjednice,

Obraćamo Vam se javnim pozivom, ne samo kao predsjednici Vlade Republike Hrvatske, već i kao ženi koja je u obavljanju javnih funkcija do sada iskazala značajnu razinu rodne osviještenosti, da spriječite sad već izvjesnu nakanu Ministarstva pravosuđa za ukidanje ureda Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, te drugih posebnih pravobraniteljstava.

Ženska mreža Hrvatske, kao krovna udruga više desetaka ženskih nevladinih organizacija, te tri ženske sindikalne grupe (SSSH, NHS i HUS), drže da je dokidanje ureda Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova kao neovisnog tijela za suzbijanje diskriminacije u području ravnopravnosti spolova – propisanoga Zakonom o ravnopravnosti spolova – direktno odstupanje od proklamirane europske politike promicanja ravnopravnosti spolova te neosporni korak natrag za prava žena u Republici Hrvatskoj.

Ujedno, ukidanje takvog nezavisnog instituta je negativno i iz svjetla međunarodnog ugleda RH, koja je zahvaljujući postojanju ove institucije dobila niz dobrih ocjena iz Europske unije i Ujedinjenih naroda. Potvrđuje to i dopis članova i članica Europskog parlamenta, koji su prije mjesec dana upozorili povjerenika EU za proširenje Štefana Fülea, kako će takva “strukturalna promjena dovesti do slabljenja razumijevanja anti-diskriminacije i smanjivanja aktivnosti u borbi za ravnopravnost na nacionalnoj razini, i u konačnici potkopati nedavni napredak Hrvatske i omesti primjenu europske pravne stečevine za vrijeme pristupnih pregovora ili neposredno nakon njihovog završetka”.

Namjera ukidanja ureda Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova posebno je negativna i iz svjetla međunarodnog ugleda RH. Primjerice, još nedavno, u okviru pregovora za poglavlje 19. (tržište rada i socijalna pitanja), EU je zatražila jačanje Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova; Odbor UN-a za uklanjanje diskriminacije žena uputio je Hrvatskoj pohvalu na rad pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, a slično se gotovo redovito čuje na međunarodnim skupovima u i o Hrvatskoj.

Zbog čega se, onda, želi ukinuti taj značajan institut? Tumačenje da je to obećano EU u okviru zatvaranja poglavlja 23, kojim je zatraženo ekipiranje i jačanje Ureda Pučkog pravobranitelja, neozbiljno je i neodgovorno, jer se to sigurno ne može postići “gutanjem” dijela kadrova ureda posebnih pravobraniteljica. K tome, zbog nedostatka prakse, interesa i kvalificiranosti sadašnjeg Ureda Pučkog pravobranitelja, bitno bi se umanjio ne samo fokus na ženska ljudska prava, već i na prava djece i osoba s invaliditetom, triju osobito ranjivih skupina u svim društvima.

Želimo naglasiti da se Ured pravobraniteljice za ravnopravnost spolova bavi specifičnom zaštitom s osnove spola i spolne orijentacije, a u okviru toga suzbijanjem diskriminacije, prevencijom i uspostavljanjem ravnopravnosti spolova na svim područjima života na prvom mjestu, uz istraživanja, analize, ankete, te rad na pojedinačnim slučajevima. Iako sadašnjoj pravobraniteljici uskoro istječe mandat, uvjereni smo da bi i novoizabrana pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, jednako tako odgovorno i djelotvorno obavljala svoju zadaću.

Teško se može vjerovati kako će Pučki pravobranitelj, koji po prirodi svoje funkcije ima druge prioritete, jednako energično nastaviti s brojnim zadaćama posebne pravobraniteljice. Pučki pravobranitelj, kako se mogao steći dojam, čak ne prepoznaje nasilje nad ženama kao oblik diskriminacije, a do sada nije pokazao poznavanje čak ni rodno osviještenog govora, a što je vidljivo iz njegovih izvještaja.

Međutim, apsolutno je tragično da se institut posebnih pravobraniteljica ukida iza zatvorenih vrata Ministarstva pravosuđa, bez široke rasprave u javnosti o prijedlogu izmjena Zakona o pučkom pravobranitelju, te drugih povezanih zakona; bez dosljedne primjene Kodeksa savjetovanja sa zainteresiranom javnošću u postupcima donošenja zakona, drugih propisa i akata; te – što je nepojmljivo za demokratsku proceduru – bez uključivanja, konzultiranja ili čak pravodobnog informiranja samih posebnih pravobraniteljica te relevantnih predstavnika civilnog sektora.

Podsjećamo da su upravo žene organizirane u nevladinim organizacijama zagovarale i utjecale na ustanovljenje ureda Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova, jer su bolno svjesne činjenice da su žene sustavno, posredno i neposredno, diskriminirane u hrvatskom društvu, a određenim aspektima takve diskriminacije i Vi ste osobno bila izložena, gospođo Predsjednice Vlade Republike Hrvatske. To je razlog više što očekujemo da ćete zaustaviti poigravanje ženskim ljudskim pravima i kršenje Kodeksa savjetovanja sa zainteresiranom javnošću, kako bi se nastavilo suzbijanje diskriminacije prema ranjivim društvenim skupinama, uz omogućavanje njihovog sudjelovanja.

Za Žensku mrežu Hrvatske: 

Mirjana Kučer

Đurđica Kolarec

Bojana Genov

Sanja Juras

Nela Pamuković

Rada Borić

Koordinatorica ženskih sindikalnih grupa:

Jasna A. Petrović

28. tjedan suvremenog plesa

Posted on by sdadmin

PROGRAM DOGAĐANJA 28. TJEDNA SUVREMENOG PLESA

24. svibanj- 02. lipanj 2011.

Zagreb/ Rijeka

 

FILMSKE PROJEKCIJE

24.5.2011. | 19:00h | Movieplex Kaptol centar

PINA (3D)

Redatelj: Wim Wenders

Pisac, redatelj, producent: Wim Wenders
Trailer:http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=EeoeeqoqVLU

Zahvaljujemo se Motovunskom filmskom festivalu i Continental Filmu na dozvoli da se film PINA pretpremijerno prikaže na 28. Tjednu suvremenog plesa u Zagrebu.

Sinopsis: Pina je dugometražni plesni film snimljen u očaravajućoj 3D tehnologiji  s ansamblom Tanztheater Wuppertal Pina Bausch koji predstavlja jedinstvenu i inspirativnu umjetnost velike njemačke koreografkinje koja je preminula u ljeto 2009. godine. Sam film gledatelje vodi na  senzualno, vizualno  zapanjujuće putovanje u novoj dimenziji –  izravno na scenu s legendarnim ansamblom, a plesače prati i izvan kazališta: u grad i oko Wuppertala – mjesta koje im je 35 godina bilo dom.

Film se prikazuje u 3D tehnici sa engleskim titlovima. Službena nacionalna premijera filma održat će se u sklopu ovogodišnjeg Motovun Film Festivala (25.-29.07.2011.).

Projekcija će se održati u dvorani 1 u kinu Movieplex .

Više informacija na: http://www.danceweekfestival.com/hr/novosti

 

PREDSTAVE 

Beginning (Početak)

Andrea Božić (HR/NL)

24.5.2011. | 21:30h | Zagrebački Plesni Centar, Ilica 10

Koncept: Andrea Božić, Julia Willms
Beginning je produkcija Springdance festivala u koprodukciji s kazalištem Frascati.

Beginning  je dio triptiha Beginning Middle End koji je zajedno kreiralo troje umjetnika, po narudžbi Springdance festivala, nizozemskog plesnog festivala, 2009. godine. Umjetnici izvornog projekta su: Madalina Dan (Rumunjska), Michael Pinchbeck (Velika Britanija) te Andrea Božić (Hrvatska/Nizozemska). Madalina, Michael i Andrea susreli su se po prvi puta tijekom “Dijaloga”, programa u okviru Springdance festivala 2008. godine. Tada su odlučili zajednički kreirati predstavu o početku, sredini i kraju. Za Početak (Beginning), Andrea je suradnika našla u Juliji Willms s kojom surađuje dugi niz godina, a Beginning je dijalog između Julijinog prostoručnog crtanja i Andrejinog tijela u pokretu. Sve počinje bijelom, praznom stranicom papira i pitanjem: Od kuda počinjemo?

Više informacija na: http://www.danceweekfestival.com/hr/novosti

 

So Solo

Associação Cultural Companhia Clara Andermatt (PT)

25.5.2011. | 20:00h | MCUK (Božidara Magovca 17), Novi Zagreb
26.5.2011. | 18:00h | MCUK (Božidara Magovca 17), Novi Zagreb

Koreografija i izvedba: Clara Andermatt
Produkcija: ACCCA
Koprodukcija: Culturgest, Teatro Nacional S. João

Trailer:http://www.youtube.com/watch?v=V3UAHH6y95M

Clara Andermatt, legendarna portugalska plesna umjetnica, prihvatila se svoje prve solo uloge u kojoj se istovremeno pojavljuje i kao autor i kao izvođač, a sve kao rezultat bogate karijere unutar koje je djelovala u raznovrsnom kontekstu: od velikih produkcija, alternativnih i konvencionalnih kazališnih prostora, pa sve do projekata za ulični teatar, suradnje sa repertoarnim skupinama, ali i  radom s amaterima i specifičnim  grupacijama.
Clarin rad otkriva tendenciju suradnje s umjetnicima iz drugih disciplina, a osobito su joj zanimljive situacije gdje može raditi na granici između različitih žanrova i stilova, s raznovrsnim temama te gdje može istraživati odnose između treniranih tijela plesača i tijela onih koji to nisu, u nastojanju da ih približi plesu, te da osjeti i uđe u srž različitosti svakog pojedinca.

“Živimo u stanju vječite neizvjesnosti, ambivalentnosti, sve je nesigurno i promjenjivo. Život je vječna fluktuacija između raznih oblika življenja unutar nas samih. Vječito traženje ravnoteže između jasnoće i konfuzije, zaprepaštenja i razumijevanja, razumnog i ludila. Mi skupljamo i mi biramo…a nekad i griješimo.”

Više informacija na: http://www.danceweekfestival.com/hr/novosti

 

After Trio A

Andrea Božić (HR/NL) | Koreografkinja: Yvonne Rainer
Naslov izvorne koreografije: Trio A(1966.) i No manifesto(1965.)

25.5.2011. | 21:30h | Zagrebački Plesni Centar , Ilica 10

Koncept/koreografija: Andrea Božić
Video/koncept: Julia Willms
Glazba, zvukovna instalacija i live performance: Robert Pravda 
Produkcija:  ICK Amsterdam u koprodukciji s kazalištem Frascati, po narudžbi i u koprodukciji sa projektom: Cover#2

After Trio A temelji se na minimalističkoj koreografiji autorice Yvonne Rainer ‘Trio A’ (1996.) te na djelu ‘No Manifesto’ (1965.). ‘Trio A’ ples reducira na čiste esencijalne elemente te se smatra početkom postmodernog plesa. Rainer je izokrenula tada ustaljene konvencije u području plesa kao i tadašnju percepciju tijela izjavom “ples je teško vidljiv”. After Trio A narudžba je projekta Cover#2 koji se osvrće na dio plesne povijesti. Ova predstava nije ponovno prikazivanje izvornog djela naziva Trio A, već je to dijalog s tim djelom: djelo o transferu znanja i o sjećanju.

“Ne spektaklu. Ne virtuoznosti. Ne transformaciji, čaroliji i pretvaranju.”

(iz No Manifesta, Yvonne Rainer, 1965.)

Više informacija na: http://www.danceweekfestival.com/hr/novosti

 

7734

Jasmin Vardimon Company (VB)

26.5.2011. | 19:00h | Zagrebačko kazalište Mladih, Teslina 7 
27.5.2011. | 19:00h | Zagrebačko kazalište Mladih, Teslina 7 

Koncept, režija i koreografija: Jasmin Vardimon

Trailer: http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=RULEyzvziHk 

7734 najnovija je predstava jedne od vodećih britanskih koreografkinja Jasmin Vardimon, a koja istražuje koncept naslijeđenih sjećanja u odnosu na umjetnost i život, te produkcija epskih proporcija koja se oslanja na tekstove koje je posebno za ovu priliku napisala dramaturginja kazališta Soho Theatre u Londonu,  Pamela Carter, uz dramatičnu scenografiju, korištenje videa i upečatljivu kompoziciju koja koristi  glazbene teme Wagnera, Šoštakovića, Ena i Daethproda, te izuzetan ansambl vrhunskih plesača.

Sjećanja i priče o holokaustu koje je naslijedila od članova obitelji i prijatelja koji su preživjeli strahote Drugog svjetskog rata, Vardimon uzima kao temu koju obrađuje na suvremeni način obračunavajući se s nasiljem i manipulacijom vlašću, ispitujući ljudske slabosti i načela koja su u stanju stvoriti pakao na zemlji. Predstava 7734 iskazuje poetiku nade te propituje ljudske slabosti, ali i moć koje povremeno rezultiraju pravim paklom na zemlji istovremeno osvješćujući i jačajući našu sposobnost preživljavanja.

Više informacija na: http://www.danceweekfestival.com/hr/novosti

 

 

10min Omnibus

En Knap (SI)

26.05.2011. | 21:30h | Zagrebački Plesni Centar, Ilica 10

Koreografi: DalijaAćin(Srbija) /IvicaBuljan(Slovenija /Hrvatska) /JordiCasanovas(Španjolska) /Edward Clug(Rumunjska /Slovenija) /OlgaPona(Rusija)

10 minje projekt kojeg je pokrenula skupina En Knap (Slovenija),a koji povezuje plesače En Knap-a s 11 autora međunarodne scene suvremenih izvedbenih umjetnosti. Sam naslov u svom nazivu sadrži zadatak koji jeIztokKovačzadaosvakom od autora: prikazati svoje osobno stajalište o prirodi vremena u performansu koji nije ni duži ni kraći od deset minuta.

Na 28. Tjednu suvremenog plesa  prikazat će se djela sljedećih autora:  Dalija Aćin (Srbija)- No Longer; Ivica Buljan (Hrvatska/ Slovenija)- Beautiful is the Sea below Olib; Jordi Casanovas(Španjolska)- Don’t Worry but Be Aware; Edward Clug (Rumunjska/Slovenija)- A ten minute reflection of a brief, yet intense intimate relationship between a man and a woman in an intimate setting; Olga Pona(Rusija)- Dots and Dashes.  

 

Više informacija na: http://www.danceweekfestival.com/hr/novosti

 

 

Bound- Glitch

Thomas Noone Dance (ES)

27.05.2011. | 18:00h | DK Gavella, Frankopanska 8-10

28.05.2011. | 21:30h | DK Gavella, Frankopanska 8-10

30.05.2011. | 20:00 h| Hrvatski kulturni dom – Sušak, Strossmajerova 1,  Rijeka

Bound / Glitch

Koreograf: Thomas Noone

Bound

Trailer: http://vimeo.com/13078727 

“Hodati ili trčati poskakujući,” “ograničiti se na određeno mjesto”, “biti prisiljen zakonom, okolnostima”, ili “biti vezan” dužnošću.

Zasnovan  na prividnom paradoksu predstavljenom pojmom “Bound”, ovaj komad istražuje odnos slobode i ograničenja objašnjavajući kako kontrola i tehnička dominacija stvaraju interpretativnu slobodu, a ograničenje omogućuje izbor.

 

Glitch

Trailer:http://vimeo.com/15600675

U ovoj koreografiji koja se kao i ostale njegove koreografije temelji na strukturiranoj improvizaciji, a koja zahtjeva izuzetnu fizičku i psihičku spremu plesača,  Noone koristi jezik pokreta kako bi progovorio o  unutarnjim previranjima…

Više informacija na: http://www.danceweekfestival.com/hr/novosti

 

 

Tehnika

Marmot (HR)  

27.05.2011. | 21:30h | Zagrebački Plesni Centar, Ilica 10

Ideja i koreografija: Irma Omerzo

 

Izvođači ove predstave izražavaju se u različitim medijima. Svoje su vještine stekli posve drugačijim putovima. Pa ipak, na pitanja o svojoj izvedbenoj tehnici odgovaraju vrlo slično: “Tehniku neprestano iznova otkrivamo na sve suptilnijim nivoima vlastitog izraza. Ona s vremenom postaje dio nas, našeg izraza i naše svakodnevice pa i onda kad je želimo negirati ili zanemariti. Bez jasnog konteksta unutar kojeg se služimo tehnikom i bez nadahnuća za pojedine izvedbe, tehnika se svodi na, za nas, besmisleno tehniciranje.”

Više informacija na: http://www.danceweekfestival.com/hr/novosti

 

 

Your Majesties

Unicorn (AT)

28.5.2011. | 19:00h | Zagrebački Plesni Centar, Ilica 10

Koncept/ Izvedba : Marta Navaridas i Alexander Deutinger

U predstavi Your Majesties (Vaša Visosti), prevoditeljica i koreografkinja Marta Navaridas predstavlja pozdravni govor predsjednika Obame povodom dodjele Nobelove nagrade, 9. listopada 2009. u Oslu. Izvođač Alexander Deutinger recitira ovaj sada legendarni govor predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, i samim činom oživljuje dio svjetske povijesti.

Više informacija na: http://www.danceweekfestival.com/hr/novosti

 

 

LOL (Lots of Love)

Protein Dance Company (UK)

28.5.2011. | 20:00h | Zagrebačko Kazalište Mladih, Teslina 7

29.5.2011. | 20:00h | Hrvatski Kulturni Dom – Sušak, Strossmajerova 1,  Rijeka

Koreografija: Luca Silvestrini

Trailer:http://www.youtube.com/watch?feature=player_embedded&v=Ss8zlVPJ0q0 

Koristeći se specifičnim humorom te fizički vrlo zahtjevnom koreografijom koja Protein Dance čini sada već prepoznatljivim brendom, koreograf Luca Silvestrini otkriva ponekad eksplozivne situacije koje može prouzročiti Facebook. 

Alterirajući između realnosti i uvećavanja stvarnosti, LOL zalazi u živote šestoro ljudi koji se nađu zarobljeni u aspiracijama vlastitih internet stranica. Reflektirajući svoju nemoć da se oslobode svojih virtualnih ličnosti, likovi u predstavi donose nam svoje osobne, vrlo kompleksne, elektronske životne priče koje se u fizičkom smislu sve više kompliciraju te postaju sve nezgodnije kako se ti odnosi razvijaju i izmiču kontroli.  Ponukana uspjehom predstave, skupina Protein pokrenula je i posebnu internet stranicu za pobornike predstave LOL: www.lollotsoflove.net

 

Trailer:www.lollotsoflove.net/the-show/videos/trailer

 

“… vrlo pametno sročeno, a uz to i vrhunski zabavna predstava suvremenog plesnog izričaja… “  The Times ****

Više informacija na: http://www.danceweekfestival.com/hr/novosti

 

 

Early Ripen Early Rot

Adam Linder (AU)

29.5.2011. | 21:30h | Zagrebački Plesni Centar 

Koreografija, izvedba: Adam Linder

Trailer: http://vimeo.com/20372170

U svom prvom solu Adam Linder promatratijelokaokvarljivmaterijal, na putu propadanja– kao mjestoborbeizmeđuočuvanjaiželjezasamo-uništenjem. Kako biutjeloviotaj unutarnjikonflikt, razvija”panoramufizičkih pejzaža”, proučavajući i raščlanjujući uznemirenu ličnost,   podijeljenuizmeđuprivida i nagona, tijela i raskomadanog organizma.

Više informacija na: http://www.danceweekfestival.com/hr/novosti

 

 

El Llac de les Mosques

Sol Picó (ES)

29.5.2011. | 20:00h | Zagrebačko Kazalište Mladih, Teslina 7

30.5.2011. | 19:00h | Zagrebačko Kazalište Mladih, Teslina 7

 

Direkcija, koreografija: Sol Picó

Trailer:http://www.youtube.com/watch?v=5ZOB-A7ffak&feature=player_embedded

U ‘El Llac de les Mosques’, Sol Picó, kraljica španjolskog plesa, izvodi strogu, konkretnu, impresivnu predstavu, razotkrivajući režiju i ističući sadržaj i interpretaciju, direktno utječući na impresije gledatelja. Polazeći od ovih pretpostavki, skupina Sol Picó izlaže se izazovu: izvesti rock and roll koncert čija pjevačica nije pjevačica već plesačica, učiniti ono što je oduvijek željela probati…

Izvedba rock koncerta savršeno je mjesto da bi se obradila tema koju je skupina Sol Picó istražila, razvila i prikazala: odnos publike s umjetnikom i umjetnika s publikom te suodnos koji se tu razvija. Kako kažu sami članovi skupine: “Naša izvedba nastaje u želji da izazovemo promjenu putem katarze s publikom”.

Više informacija na: http://www.danceweekfestival.com/hr/novosti

 

 

Running Sushi

Liquid Loft (AT)

30.5.2011. | 20:00h | DK Gavella, Frankopanska 8-10, Zagreb

01.06.2011. | 20:00 h| Hrvatski Kulturni Dom – Sušak, Strossmajerova 1,  Rijeka

 

Umjetničko vodstvo, koncept i koreografija:  Chris Haring
Izvedba i koreografija: Stephanie Cumming, Johnny Schoofs

Trailer:http://www.youtube.com/watch?v=TQsD7hymVIA

Pronalazeći inspiraciju u znanstvenoj fantastici, austrijski plesač i koreograf Chris Haring prikazuje ljudsko tijelo kao djelomično digitalni objekt. 

U predstavi Running Sushi, skupina Liquid Loft koristi disciplinu Feng shuia pomalo je izokrećući: par plesača zabavlja se istražujući ljubavni odnos uz pomoć japanskih štapića…

Bez kronološkog redoslijeda, izvedba je razdijeljena na dvanaest različitih scena koje su neovisne jedna o drugoj. Publika bira sekvence i redoslijed po kojem ih želi vidjeti, na isti način kao što se bira jelo na okruglom vrtećem stolu sushi bara. Usprkos tom ” Pulp Fiction ” efektu, malo po malo u umu gledatelja formira se priča, neovisno o redoslijedu scena. 

Više informacija na: http://www.danceweekfestival.com/hr/novosti

 

 

W-EST_WHERE

Sofia Fitas (PT), Anna Reti (HU), Marjana Krajač (HR), Cindy Dague (FR)

30.5.2011. | 21:30h | Zagrebački Plesni Centar

Projekt W-Est Where međunarodni je projekt četiri partnera koje čine organizacije Cie Jasmina iz Francuske, Cie Paolo Riebero iz Portugala, Trafo iz Mađarske te Hrvatski institut za pokret i ples iz Hrvatske, a sufinanciran je djelomice iz Projekta Kultura EU. U okviru ovog projekta u Zagrebu je gostovala u rezidenciji mlada francuska koreografkinja Cindy Dague, a radila je na kreaciji svog sola pod mentorstvom Milka Šparembleka. Ovaj solo premijerno će biti izveden na 28. Tjednu suvremenog plesa u Zagrebu. Također, u okviru ovog projekta, sola će izvesti i sljedeći autori: Sofia Fitas (PT), Anna Reti (HU) i Marjana Krajač (HR).

Više informacija na: http://www.danceweekfestival.com/hr/novosti

 

 

Tao te

Ferenc Fehér (HU)

31.05.2011. | 18:00h | Zagrebački Plesni Centar, Ilica 10

01.06.2011. | 21:30h | Zagrebački Plesni Centar, Ilica 10

 

Koreografija i glazba: Ferenc Fehér

 

Trailer:http://www.youtube.com/watch?v=47yXC6np6_E

 

Ferenc Fehér samouki je mađarski plesač i koreograf koji u svojoj umjetnosti koristi tehnike borilačkih vještina i hip hopa. Tim putem stvara poseban stil. Dobitnik jenekolikonacionalnihimeđunarodnihnagradazasvoj ​​rad, a živi i radi u Budimpešti. Njegov komad “Tao Te” je plesno-kazališni duo vrlo precizne dramaturgije.

Više informacija na: http://www.danceweekfestival.com/hr/novosti

 

 

 

My Fire is Still Burning For You

David Zambrano (VE/NL)

 

31.05.2011. | 19:00h | DK Gavella, Frankopanska 8-10, Zagreb

02.06.2011. | 21:00h | Hrvatski Kulturni Dom – Sušak , Strossmajerova 1,  Rijeka

 

Koreograf/ izvođač: David Zambrano 

 

David Zambrano je venezuelanski koreograf i plesač, svjetski priznati pedagog koji je svijet suvremenog plesa obogatio posebnim individualnim pristupom stvaranju plesnih kompozicija, ali i novim vokabularom. Tehnike koje je razvio- Flying Low i Passing Through prave su inovativne tehnologije koje su bitno utjecale na razvoj tehnike plesne improvizacije.

Više informacija na: http://www.danceweekfestival.com/hr/novosti

 

 

Sideways Rain

Alias (CH)

31.05.2011. | 20:00h | Zagrebačko Kazalište Mladih, Teslina 7

01.06.2011. | 19:00h | Zagrebačko Kazalište Mladih, Teslina 7

 

Koreograf: Guilherme Botelho

Trailer:http://www.youtube.com/watch?v=B0LnCrMQTSs

 

Petnaest plesača u neprekidnom nizu prelaze s jedne strane pozornice na drugu. Hodaju, trče, padaju, dižu se, zastajkuju, iznova se kreću – kao da ih pokreće neki kompulzivni nagon. Kroz ponavljanje fraza i sekvenci pokreta, kroz postepeno povećavanje ritmičkih struktura unutar samog djela, izranja vizualno bogata koreografija ispunjena čudnovatom, gotovo zaraznom energijom kojoj je nemoguće odoljeti.

Brazilski koreograf koji živi i radi u Švicarskoj, Guilherme Botelho, ovog puta daje vizualnu i fizičku metaforu čiste snage koja je izvor života.

“Dok gledamo predstavu Sideways Rain prijeti nam vrtoglavica, a srce ubrzano kuca. S ovim djelom Guilherme Botelho slavi ples osjetila koji ima tendenciju da se pretoči u trans. HIPNOTIZIRAJUĆE, UPEČATLJIVO, OPČINJAVAJUĆE, FASCINANTNO (…)”Marie-Pierre Genecand, Le Temps, Switzerland

 

Više informacija na: http://www.danceweekfestival.com/hr/novosti

Love will tear us apart

De facto/ Saša Božić (HR)

31.05.2011. | 21:30h | Zagrebački Plesni Centar, Ilica 10

 

Koncept: Saša Božić
Koreografija: Saša Božić i Petra Hrašćanec

Love will tear us apart solo je kreiran za izvođačicu Petru Hrašćanec. Sam rad žanrovski vrluda između rock-koncerta, ispovjedne forme i apstraktnog plesa. Pitanje vlasništva nad izvedbom isprva stavljeno u apstraktni plesni okvir bavljenja tijelom i politikom pogleda, ekstremno se proširuje u širi umjetnički i socijalni okvir. Izvođačica izvodi plesne numere, odabrane ljubavne pjesme, dok u pauzama saznajemo naoko efemerne detalje o nastanku same produkcije, raspličući suptilnu mrežu odnosa moći koja definira čin izvedbe.

 

Više informacija na: http://www.danceweekfestival.com/hr/novosti

 

 

Škola suvremenog plesa Ane Maletić

01.06.2011. | 18:00h | Zagrebački Plesni Centar, Ilica 10 (Škola suvremenog plesa Ane Maletić)

02.06. 2011. | 12:00h | Hrvatski Kulturni Dom – Sušak , Strossmajerova 1,  Rijeka (Škola suvremenog plesa Ane Maletić/ Škola za suvremeni ples i balet Donja Vežica/ Flashdance)

 

Više informacija na: http://www.danceweekfestival.com/hr/novosti

 

 

 

The Project

Izraelska opera, Suzanne Dellal Centar (IL)

01.06.2011. | 20:00h | KD Lisinski

Koreografi :Jacopo Godania, Marc Goecke

Trailer:http://www.youtube.com/watch?v=Oj6lypp6DvM&feature=player_embedded

 

The Project je nastao u suradnji Suzanne Dellal Centra i Izraelske opere, tj. u suradnji priznatih međunarodnih suvremenih koreografa s novoosnovanom skupinom sastavljenom od desetak najboljih mladih izraelskih plesača. The Project čine tri djela koja kombiniraju estetikuitehnikuklasičnog baletasasmjelošćusuvremenogplesa.

 

Djela ovih koreografa na repertoaru su vodećih međunarodnih plesnih skupina poput: NDT, The Paris Opera Ballet, Stuttgart Ballet, Scapino Ballet, Monte Carlo Ballet i mnogih drugih.

The Project je režirao Mate Moray, bivši plesač Izraelskog baleta i međunarodni koreograf i učitelj.

 

Više informacija na: http://www.danceweekfestival.com/hr/novosti

 

 

M. – Solo za tri uma (dijalozi s Marcelom Proustom)

Miloš Sofrenović (SR/AT)

02.06.2011. | 19:00h | Zagrebački Plesni Centar, Ilica 10

Autor i izvođač: Miloš Sofrenović

Trailer:http://www.youtube.com/watch?v=d_7a1Yeeof8&feature=player_embedded#at=17

 

Fizički pokret, izveden i doživljen u sadašnjem vremenu, zapravo je, vremenski gledano, prolazni doživljaj. Jednom izveden, pokret se zapravo uvijek analizira i razumije kroz ponovno vraćanje iskustvu koje pripada prošlosti. Kroz dijalog sa najznačajnijim djelom Marcela Prousta “U potrazi za izgubljenim vremenom” autor otkriva snažnu vezu između tri diskursa – SJEĆANJA, POKRETA I MONOLOGA. Solo projekt “M. – SOLO ZA TRI UMA” (Dijalozi s Marcelom Proustom) istražuje i istovremeno dovodi u pitanje korelaciju između ova tri diskursa.

Više informacija na: http://www.danceweekfestival.com/hr/novosti

 

 

 

Spin

Studio za suvremeni ples (HR)

02.06.2011. | 21:30h | Zagrebački Plesni Centar, Ilica 10

Koreografija: Matthew William Smith

‘Spin’referira na tijelo u rotaciji oko svoje osi. Kako kaže sam autor: “Zanimao me je rad u polju minimalizma: pronaći reducirani vokabular pokreta koji je učinkovit i pročišćen, gotovo elegantan…Generiranje pokreta tiče se upošljavanja centrifugalne sile, no što je manje poznato i centripetalne. Volim misliti o plesačima kao o eksperimentalnim fizičarima koji posjeduju intimno razumijevanje sila koje djeluju na nas. Čak i u potpunom mirovanju mi se sastojimo od kretanja, tako da gdje god postoji ljudsko biće, uvijek će biti i spina.”

 

Više informacija na: http://www.danceweekfestival.com/hr/novosti

 

Dnevnik jednog putovanja

Plesni art laboratorij & Centar “Koraki” (HR)

29.05.2011. | 19:00 h | Hrvatski Kulturni dom – Sušak, Strossmajerova 1,  Rijeka

Više informacija na: http://www.danceweekfestival.com/hr/novosti

 

 

Vizija- Martina Rukavina/ Randevu- Masa Dance Company (HR)

31.05.2011. |20:00 h | Hrvatski Kulturni dom – Sušak, Strossmajerova 1,  Rijeka

Vizija

Autori i plesači:Martina Rukavina i Katarina Rilović

“Vizija” je dinamičan duet o dvoje različitih ljudi koji putuju u istom pravcu. Riječ je o plesno-metaforičkom procesu donošenja odluka, slučajnim izborima i njihovim posljedicama, gubitku individualnosti, trenutku slabosti i nemira koji vodi ka novom pronalasku zajedničke energije i pokreta u prostoru te izgradnji ne samo fizičkog, nego i intelektualnog odnosa. Bol, iluzija, vizije, moć, pružene ruke prijatelja u trenucima slabosti, slučajni, a opet sudbonosni susreti – okosnica su plesno-scenskog projekta “Vizija”. 

Randevu

Koreografija/ izvedba: Masa Dance Company (HR)

25 godina…prijateljstvo, podrška, razumijevanje, tolerancija, provokacija, suosjećanje,
energija, seksualnost, drama, smijeh,sloboda, odvojenost, zajedništvo, promjena, konstanta, ustrajnost, hrabrost, ljepota, snaga, razigranost, zrelost,LJUBAV!

Više informacija na: http://www.danceweekfestival.com/hr/novosti

 

 

Roberta, Roberta

Roberta Milevoj & Matija Debeljuh (HR)

02.06.2011. | 20:00 h | Hrvatski Kulturni dom – Sušak, Strossmajerova 1,  Rijeka

autori: Roberta Milevoj i Matija Debeljuh
koreograf/ izvođač: Roberta Milevoj

Što ako plesaču vlastito tijelo više ne dozvoljava da koristi vokabular koji je razvijao od trenutka kada je počeo učiti plesati? Što ako novo tijelo i nove okolnosti čine svaki prethodno izučen pokret lažnim?

U pedesetominutnom solu, izvođačica podržana video projekcijama, iznosi pred publiku autobiografsku priču u kojoj je primorana nanovo ispisati vlastito tijelo kako bi mogla nastaviti plesati.

Više informacija na: http://www.danceweekfestival.com/hr/novosti

 

INSTALACIJE

Les Commerçants (Trgovci)

André Gingras (NL)

25. – 29.5.2011. | Video instalacija | Zagrebački Plesni Centar, Ilica 10

Koncept i Koreografija: André Gingras
Dizajn instalacije, video, montaža: Oona Spengler

Kroz seriju kratkih plesnih portreta, video instalacija ‘Les Commerçants’ prikazuje profesionalnog cirkusanta, europsku prvakinju u boksu i porno zvijezdu – svaki od njih progovara o razvoju, isplativosti poziva kojim se bavi te razmatra vrijednost vlastitog tijela. Koja je prava cijena ljepote, vještine i talenta? Što o sebi misle izvođači? Kako na njihovu profesiju gleda društvo?

Više informacija na: http://www.danceweekfestival.com/hr/novosti

 

Silver

Martina Nevistić & Iva Korenčić (HR)

30.05. -02.06.2011. | Video instalacija | Zagrebački Plesni Centar, Ilica 10

Više informacija na: http://www.danceweekfestival.com/hr/novosti

 

 

RADIONICE

David Zambrano: Workshop (plesna radionica ‘Improvizacije na sceni’)

Datum: 3. i 4. lipnja, 2011.

Mjesto: HKD Rijeka

Vrijeme: 3 sata dnevno

Radionica je namijenjena plesnim umjetnicima (plesači, koreografi), a mogu je pohađati i glumci koje zanima pokret.

Cijena Radionice: 100KN (dva dana) / 120kn jedan dan.

Više informacija na: http://www.danceweekfestival.com/hr/28-tsp/david-zambrano-workshop

Nitko ne zaslužuje biti silovan

Posted on by sdadmin

Libela prenosi tekst iz Guardiana u kojem se najavljuju masovni SlutWalks u Velikoj Britaniji u prijevodu i prilagodbi Aline Čabraje te tekst Maje Hrgović objavljen u subotnjem Novom listu na istu temu (i koristeći uratke s Libelinog stupa srama).  

Guardian: Fenomen ‘SlutWalking-a’ došao u Veliku Britaniju s prosvjedima u četiri grada

Tisuće žena sprema se izaći na ulice u gradovima diljem Velike Britanije nakon izjave kanadskog policajca koji je ženama savjetovao da “se izbjegavaju odijevati poput drolja”  ako ne žele da ih se napastuje, potaknuvši time proteste diljem svijeta.

Očekuje se izlazak tisuća žena na Trafalgar Square u središnjem Londonu povodom SlutWalk-a (Marša Drolja)  4. lipnja, a ostali događaji planirani su za Cardiff i Edinburgh uz moguće susrete u drugim gradovima uključujući Brighton i Birmingham.

Pokret, koji je organiziran ponajviše putem Facebooka i Twittera potaknula je izjava je policijskog službenika iz Toronta, koji je prije tri mjeseca  posjetio Pravni fakultet Osgoode Hall kako bi studente savjetovao o sigurnosti. Pred prisutnih 10 studenata izjavio je: “Rečeno mi je da ne smijem ovako govoriti – no, smatram da bi žene trebale izbjegavati odijevati se droljasto ako ne žele postati žrtve silovanja.”

Komentari su objavljeni na internetu izazvavši zgražanje, koje je dovelo do prosvjednih događanja u više od 20 država SAD-a uz Argentinu, Nizozemsku, Novi Zeland, Švedsku i Veliku Britaniju.

Organizatori tvrde da prosvjeduju protiv kulture koja krivnju za silovanje i seksualne napade prebacuje na žrtve, smanjujući tako vjerojatnost da će žene prijaviti silovanje i potičući smanjivanje osuđujućih presuda za optužene za silovanje i seksualni napad.

Edinburški SlutWalk – koji uvelike zagovara “radikalnu ideju da nitko ne zaslužuje biti silovan” – sastat će se ove subote u Nacionalnoj galeriji.  Organizatori pozivaju prosvjednike da “donesu transparente i stavove!”.

Stranica događaja SlutWalk u Cardiffu na Facebooku privukla je više od 260 članova u nekoliko dana, koji će – u očekivanju policijske dozvole – također izvesti marš 4. lipnja od Studentske Unije Sveučilišta Cardiff  kroz grad do St. Mary’s Street.

Gotovo 4,000 ljudi izjavljuje da će sudjelovati na londonskom događaju, koji je podignuo i svoj vlastiti website s ciljem poticanja prosvjednika da objasne razloge zbog kojih marširaju. “Silovanje nikad nije o.k.” napisala je jedna od organizatorica, Anatasia Richardson, 17.-godišnja učenica. “To je tema na koju  je reagirao velik broj ljudi širom svijeta koji odbacuje ideju prebacivanja krivnje s počinitelja na žrtvu seksualnog napada.”

Becci Pert, 20.-godišnjakinja, jedna od organizatorica marša u Cardifu rekla je da je pokret pogodio u žicu ljudi širom svijeta. “Ljudima je dosta nepravde u kojoj su nevini okrivljeni za silovanje i seksualno napastovanje. Komentari poput ovog služe samo da bi ponizili i ušutkali žrtve koje se nikako ne bi trebale osjećati poniženima.”

Holly Dustin, direktorica  Koalicije za zaustavljanje nasilja nad ženama rekla je da su komentari policijskog službenika “duboko uznemirujući” ali da održavaju općedruštvenu percepciju. “Ankete pokazuju da ovakva vrsta stava koji okrivljuje žrtve također prevladava u Velikoj Britaniji. Užasno nizak postotak osuđujućih presuda od manje od 7% prijavljenih silovanja ukazuje i na to da ta percepcija prevladava i u našem pravnom sustavu.”

Izvještaj iz 2009. Ministarstva unutarnjih poslova Velike Britanije o nasilju nad ženama pokazao je da 36% ljudi vjeruje da je žena potpuno ili djelomično odgovorna za seksualno napastovanje ako je bila u alkoholiziranom stanju a 26% ako je u javnosti nosila izazovnu i sexy odjeću. Britanska anketa o kriminalu pokazala je porast od 3%  u broju policijski zabilježenih seksualnih prekršaja od 53,091 u 2009. do 54,602, u 2010 s 6% porastom u broju ozbiljnih seksualnih zločina – na 44,693 u odnosu na 42,187 u 2009.

Dianne Whitfield, upraviteljica  Centra za silovanje i zlostavljanje iz Coventryja pozdravila je široko rasprostranjenu kampanju. “Ovo mi vraća vjeru” rekla je. “Žene imaju prava i zauzet će se za njih, progovoriti i boriti se za ta prava.” 

 

Maja Hrgović u Novom listu: VERBALNO NASILJE nad ženama kao požar u sjeniku

Sjećate li se onog dubrovačkog ugostitelja, Ivica Perković se zvao, koji je posvuda trubio kako je Britt Lapthorne “bila promiskuitetna” pa su mediji o nestanku te mlade Australke izvještavali uz obavezno citiranje rečene Perkovićeve napomene. Britt Lapthorne je tako javnosti predstavljena kao laka ženska, sama kriva za svoju nesreću.

 

    Studenticu je 33-godišnji konobar ocijenio promiskuitetnom zato jer ju je vidio da pleše u klubu, a bilo mu je i sumnjivo što s prijateljima putuje Europom. Strašan krimen. Zato je, valjda, i zaslužila da bude ubijena i svezanih udova bačena u more s utezima, i da joj tijelo nakon godinu dana ispliva s dna mora, bez dlanova i stopala. 

    Drolja je to sama tražila, poručivao je Perković između redova, na zadovoljstvo medija. Iako zastrašujuće nastrana, ta Perkovićeva izjava nije (osim par manje vidljivih tekstova mislećih novinarki i novinara) izazvala nikakav građanski otpor, nikakvu javnu osudu, ništa slično pokretu Slut Walks koji ovih tjedana divlja ulicama sjevernoameričkih gradova, a kojega je pokrenula jedna nehajno izgovorena predrasuda iz svjetonazorskog paketa “ala Ivica Perković”. Slut Walks – ili “droljošetnje”, kako je naziv tog spontano organiziranog vala prosvjeda protiv mizoginije prevela novinarka Andrea Vukelić – ishodište imaju u riječima što ih je policajac Michael Sanguinetti iz Toronta izgovorio u opuštenijem dijelu svoga predavanja o osobnoj sigurnosti, održanom na pravnom fakultetu Osgoode Hall Law School. “Ako žele izbjeći silovanje, žene bi se trebale prestati oblačiti kao drolje”, ispalio je policajac u dvorani punoj studenata. 
    

  

To su i tražile

Da se to dogodilo na kakvoj visokoškolskoj ustanovi u Hrvatskoj, ruku stavljam u vatru da bi stvar prošla nezamijećeno: iz svojih studentskih dana pamtim kako sam, zajedno s kolegicama, pokunjeno šutjela kad je jedan profesor s Odjela za kroatistiku na Filozofskom fakultetu svoja predavanja garnirao opaskama o tome kako je ženama mjesto u kuhinji i kako svojom blesavom, kratkoročnom ambicijom oduzimamo mjesto muškim kolegama, koje obiteljske obaveze neće spriječiti da izgrade karijeru u svome području. Sramim se svoga nedostatka hrabrosti, toga što sam šutjela iz straha od odmazde moćnog profesora. Danas bih drugačije, onako kako su napravili kanadski studenti. “We’ve had enough!”, vrište poruke s transparenata koji su preplavili ulice, prvo kanadskih gradova, a onda i onih u SAD-u. Dosta nam je, urlaju mlade žene, mnoge odjevene u minice i dekoltirane majice, demonstrirajući solidarnost sa žrtvama silovanja koje su, osim teškim fizičkim i psihičkim nasiljem, još i dodatno traumatizirane osudom licemjernog patrijarhalnog društva koje kratku suknju smatra pozivom na iživljavanje i poniženja. “Jesi li danas vidio drolju? Nemoj je silovati”, poručuju tisuće onih kojima je prekipjelo slušati nehajne duhovitosti o nezasitnim droljama, uz podsmješljivi odjek uvjerenja da su “to i tražile”, i da vjerojatno žele još. 
    
  

Stup srama

Zašto ovakvim akcijama u Hrvatskoj nema mjesta i zašto se verbalno nasilje nad ženama, pomognuto ravnodušnošću medija, bukti kao požar u sjeniku? Libela.org, informacijski portal o rodu, spolu i demokraciji, što ga uređuje Centar za edukaciju, savjetovanje i informiranje (CESI) bilježi u svojoj rubrici “Stup srama” desetke rodno neosviještenih izjava političara (rodno neosviješteno je ovdje eufemizam!) koje su puno ozbiljnije i opasnije od one Sanguinettijeve, a još se nije oformila skupina građana koji su spremni izaći na ulice i reći naglas “E, sad je dosta!”. 

    Libela je na stup srama pribila, na primjer, građevinskog investitora Tomu Horvatinčića, koji je jednoj novinarki savjetovao da ne dođe na gradilište jer bi je mogli napasti “radnici koji mjesecima nisu vidjeli svoje žene”. (Naravno, što bi drugo i radili muškarci koji nisu u braku zadovoljili seksualne potrebe, nego nasumičnim odabirom silovali po gradilištima?) 

    Na stupu srama je i Toni Cetinski koji je natjecateljici u showu Hrvatska traži zvijezdu duhovito poručio da ne pjeva Madonninu pjesmu “Like a Virgin” jer joj nitko neće vjerovati. Ipak, u takvim neandertalskim duhovitostima ipak prednjače saborski zastupnici, i među njima mnoge moralno i intelektualno deprivirane individue, kadre izreći stvari poput one “Bog vas je stvorio za madrac, a ne za mudraca” (autor Anto Kovačević, savjetujući Vesnu Pusić) ili “Više rađaj, manje pričaj” (autor Vice Vukojević u obraćanju Đurđi Adlešić). 

    Dobro nauljenu mašineriju sustavnog unižavanja žena u politici, kulturi, i uopće, svih žena koje podižu glas protiv seksualnog uznemiravanja i rodno uvjetovane diskriminacije, u Hrvatskoj pokreću i mediji. Neke od najodvažnijih diskriminirajućih izjava na Libelinom “Stupu srama” potpisuju novinari i komentatori domaćih novina, portala i televizija. Edi Jurković u Večernjem listu osjetio se tako ponukanim da cijukom “Dobili smo i kaznenu prijavu zbog prijetnje lizanjem!” reagira na prijavu jedne pravosudne policajke koja je bila seksualno uznemiravana. Iz tog je paketa nezaboravan i tekst iz Slobodne Dalmacije, o zakletim neženjama u Dalmatinskoj zagori, s naslovom “Ne bi im pomogao ni šleper Ukrajinki”. Kad i takvo nonšalantno referiranje na trafficking, trgovinu ženama i seksualno ropstvo u hrvatskim medijima prolazi kao najnormalnija stvar – baš kao i ponašanje Ante Kovačevića koji nesmetano diseminira svoje uvjerenje da seksizam može smetati samo ružnim ženama i onima koje su zašle u jesen života – blesavo je očekivati širi građanski aktivizam za rodna prava, nalik na pokret Slut Walks. 
    

 

Kako izbjeći silovanje

Nemojmo se previše iščuđavati autorima “bisera” na Libeli. Dio smo radikalne balkanske verzije patrijarhalnog društva, i u tom kontekstu sasvim su na mjestu savjeti poput onog Sanguinettijeva ili onog Horvatinčićeva. Najlakši način da žene, u ovakvom društvu, izbjegnu silovanje, fizičke napade i ponižavanje jest da odjećom ne ogoljavaju previše mesa (kao što vele u Glasu Koncila: “Ako mu ne namjeravaš dopustiti da te svlači rukama, zašto ga izazivaš da to čini očima?”), ustvari, poželjno bi bilo da nose burke; također je preporučljivo izbjegavati mjesta na kojima se okuplja puno muškaraca jer treba uzeti u obzir da su možda pohotni perverzni nasilnici, i ako te se dočepaju, sama si kriva. Osim toga, ženama nije mjesto u noćnim klubovima, niti na putovanjima. Ako se ogluše na ovaj dobrodušni savjet, automatski će dati zeleno svjetlo medijskim interpretacijama u kojima su one, eto, same krive jer su, ustvari, promiskuitetne. I da budemo načisto: ženama nije mjesto ni na fakultetima. Ni u Saboru. Nego u kuhinji. Ili još bolje, na madracima. 

    Onima pak koji ipak vjeruju da je silovanje (i uopće, bilo kakvo uznemiravanje po rodnoj osnovi) ozbiljan društveni problem i da na tom problemu treba raditi, namijenjen je svježe pokrenut web projekt Hollaback Croatia. Kao dio globalne inicijative za suzbijanje maltretiranja žena i pripadnika LGBTIQ skupina, Hollaback podiže svijest o tome da ulično uznemiravanje nisu benigni, izolirani slučajevi nego trula neuralgična točka bolesnog patrijarhalnog društva. Aktivistkinje koje stoje iza projekta vjeruju (možda i pomalo naivno?) da će on imati i edukativni učinak; da će spolni uznemiravači nakon čitanja iskustava žrtava, dvaput razmisliti prije nego što idući put krenu s “dovitljivim” opaskama i uznemirujućim verbalnim nasrtajima koje bi se, dakako, trebali shvatiti kao komplimenti. 

    Iz mnoštva sjajnih, pametnih i provokativnih poruka što ih je iznjedrio val prosvjeda Slut Walks, za kraj umjesto zaključka dobro odgovara ovaj, otisnut na plakatu akcije u Torontu: “Društvo nas uči kako da izbjegnemo silovanje, umjesto da pouči kako ne silovati.”

POKRIVANJE TIJELA NE ŠTITI ŽENU OD NASILJA

Nije istina da pokrivanje tijela zaštićuje ženu od nasilja. Barbara Perasović iz Hollaback Croatia iznosi podatak da i u Jemenu udio žena koje su uznemiravane na ulici premašuje devedeset posto. 
– Istraživanje provedeno u toj zemlji definitivno opovrgava mit da su žene to nasilje same izazvale provokativnim odijevanjem, budući da se većina žena u Jemenu potpuno pokriva – kaže Perasović, navodeći da je taj postotak jako visok u Kanadi i Egiptu (80 posto).

OKRENUTI OGLEDALO PREMA DRKADŽIJAMA

Ne prestaje me ushićivati priča o foto-performansu Laurie Anderson, umjetnice koja je 1973. godine napravila ciklus crno-bijelih fotografija muškaraca koji su joj dobacivali na ulici i izložila ih u njujorškoj galeriji. “Wanna fuck?” – to joj je rekao prvi kojega je, na njegovo iznenađenje, fotografirala svojim tek kupljenim Nikonom; kasnije su se tom portretu pridružili mnogi drugi. Zanimljivo je vidjeti ta zatečena, uvrijeđena lica muškaraca prema kojima je okrenuto ogledalo, zanimljivo je vidjeti trunke bijesa i nevjerice koje su se zgrušale u kratkom vremenu između izgovorene “opaske” i škljocaja fotoaparata; kao da je Laurie Anderson ta koja je napravila vulgaran prijestup.

GVATEMALA: EPICENTAR NASILJA NAD ŽENAMA

Posted on by sdadmin

Nasilja koja se događaju u Gvatemali zadnjih desetak godina nepoznata su široj javnosti. Od 2001. godine do danas ubijeno je preko 5.000 žena, a silovano ih je preko 10.000. Samo 2010. ubijeno je 685 žena.

Mete su mahom mlade žene (između 18 i 30 godina), a ubojstva se uglavnom događaju oko glavnog grada Guatemala City.

 

POZADINA

Da bi se razumjela kompleksnost Gvatemale i ogroman problem nasilja nad ženama u toj zemlji potrebno je malo zaviriti u njenu povijest. Ova nasilja samo su nastavak, odnosno posljedica 36-godišnjeg građanskog rata (1960.-1996.) koji je bio obilježen genocidom i ubijanjem civila od strane vojnih i tajnih sigurnosnih snaga.

Nakon što je 1954. godine, pod utjecajem CIA-e, svrgnut demokratski izabran gvatemalski predsjednik Jacobo Arbenz uslijedio je niz represivnih diktatura koje su financijski bile potpomognute od strane SAD-a. Tijekom 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća SAD je dao milijune dolara Gvatemali da suzbije ljevičarske gerilce koje su Amerikanci smatrali komunistima. Predsjednik Ronald Reagan bojao se da ako ijedna od latinoameričkih država potpadne pod komunističku vlast da bi se to moglo odraziti i na države u okruženju. Stoga, SAD je dotirao pomoć Latinskoj Americi da se zaustavi takav domino efekt.

Autohtoni narod Maja u Gvatemali bili su oni za koje se smatralo da su glavna prijetnja, jer su se pridužili ljevici i borili za veću socijalnu jednakost i ravnopravnu raspodjelu sredstava u zemlji. Vlast je na ovo odgovorila nasiljem i represijom prema Majama.

Gvatemalski gerilci i vojska potpisali su mirovni sporazum 1996. godine, a SAD i međunarodna zajednica smatrali su da je tim činom uspostavljen mir u Gvatemali. Međutim, ova pretpostavka pokazala se pogrešnom.  Nasilje koje je do tada bilo usmjereno prema gerilcima, preusmjereno je na raseljeno stanovništvo koje se iz ruralnih dijelova selilo u urbana središta u potrazi za poslom. Novi ciljevi, kao najsalabija karika postale su žene, osobito autohtone Maja žene.

Ubojstvo gvatemalskih žena vezano je uz rasizam, paternalizam i korupciju koja se ukorijenila u gvatemalskom društvu. Posljedica je to neoliberalizacije zemlje koja je započela nakon građanskog rata kada su doseljenici (Ladino)[1] pokupovali većinu zemlje. Na taj je način autohtono stanovništvo koje je većina bilo prisiljeno seliti se u urbana područja kako bi se zaposlili i opstali. Najpopularnije odredište je Guatemala City, gdje ima najviše posla, pogotovo u zloglasnim maquiladora[2] tvornicama koje uglavnom zapošljavaju mlade žene koje rade za male nadnice, a poslodavci su im muškarci.

Mnoge mlade žene koje iz ruralnih dijelova dolaze u urbane dijelove zemlje zbog posla postaju ranjiva skupina i laka meta, jer su same i nemaju mrežu potpore, pogotovo obitelji. Također te žene imaju ograničen pristup pravnom sustavu, kao i brojnim institucijama koje su još uvijek označene kao muške.

 

NEUČINKOVITOST PRAVOSUĐA

Neučinkovitost pravosuđa dodatni je čimbenik nastavku nasilja. Često se događa da kriminalci dovedeni pred sud budu oslobođeni zbog nedostatka dokaza, jer pravosuđe je potplaćeno, a suci ponekad podmićeni. Ministarstvo pravosuđa nema dovoljno sredstava za istraživanja. Bolje nije niti s korumpiranim policajcima koji privedu osumjničene uz vrlo malo podataka, kao na primjer da su članovi mlade bande poznate kao Maras. To je samo dokaz da je korupcija široko rasprostranjena i da su zločini povezani s organiziranim kriminalom (uključujući vojsku i policiju). Prema sadašnjem gvatemalskom zakonu nasilje u obitelji nije kazneno djelo, osim ako žrtva ima modrice duže od 10 dana;  dok se kaznena odgovornost za seksualne odnose s maloljetnom osobom procjenjuje prema tome da li je ili ne žrtva bila djevica u vrijeme čina. Osim toga, silovatelj može biti oslobođen ako obeća da će oženiti svoju žrtvu i to ako je ona mlađa od 12 godina.

Gvatemalski dužnosnici odbacuju razmatrati mnoga ubojstva uz objašnjenje da su to “ubojstva iz strasti” uz pretpostavku da je nasilje u obitelji najvjerojatnije izazvao bijesni suprug ili ljubavnik. Ispitivanja gotovo da se i ne provode, a novaca za plaćanje forenzičnih dokaza nema. Tako obitelji žrtva ostaju bez zadovoljenja pravde.

Policija započinje potragu za nestalom osobom tek 48 do 72 sata nakon prijave nestanka, razdražujući na taj način rodbinu i drastično smanjujući mogućnost pronalaženja žrtve žive nakon tolikog proteka vremena.

 

SLUČAJ MARIE ISABEL VELEZ FRANCO

Ljudsko lice ovim podacima može dati priča o 15-godišnjoj Marii Isabel Velez Franco, mirnoj tinejdžerici koja je pohađala koledž i bila posvećena učenju.

Maria Isabel je nestala 16. prosinca 2001. godine u poslijepodnevnim satima, nakon zatvaranja butika u Guatemala Cityu gdje je honorano radila.

Tri dana kasnije, nakon anonimne telefonske dojave njeno tijelo je pronađeno u crnoj plastičnoj vreći na tzv. ničijoj zemlji na periferiji Guatemala Citya, u blizini područja poznatog po trgovini drogom i nasilju lokalnih bandi. Njeno tijelo je pokazalo poznate znakove mučenja: noge, ruke i vrat bili su vezani bodljikavom žicom. Također, imala je prijelom kostiju, kao i duboku ranu od noža u predjelu ispod srca. Maria Isabel umrla je od teškog udarca u stražnji dio glave.

Vatrogasci (a ne policija) pozvani su da izađu na mjesto gdje je tijelo pronađeno. Pronašli su i odjeću prekrivenu krvlju i velikim količinama sperme. Rosa Franco, majka Marie Isabel saznala je vijest na televiziji, ugledavši kćerkino golo osakaćeno tijelo. Iako je bila u šoku, Rosa se borila da dobije kćerkino tijelo. Kada je napokom dobila pravo na tijelo Marie Isabel službenik joj je predao i torbu s Isabelinim stvarima i odjećom. Torba je očito bila zloupotrijebljena i u njoj su nedostajale neke stvari, poput Isabelinog mobitela. Rosa je podnijela zahtjev za DNK testiranjem sperme s odjeće njene kćeri, ali lokalni dužnosnici su to u počektu odbijali. Kada je konačno krv s odjeće testirana, nalazom je potvrđeno da je to Isabelina krv. Testiranje sperme su odbili uz obrazloženje da je nema dovoljno za testiranje. Rosa je doživjela dodatno poniženje i emocionalnu bol, uz ismijavanje policijskih službenika, koji su govorili da je Maria Isabel nosila prekratku suknju, da je bila laka djevojka i vjerojatno članica bande.

Rosa je svejedno zatražila ponovnu, pravilnu istragu, navodeći da vatrogasci nisu kompetentni za istraživanje mjesta zločina. Također, predložila je da ispitaju nekoliko sumnjivih osoba, uključujući i Isabelinog dečka za kojeg Rosa vjeruje da ima veze s trgovcima drogom te je zatražila da se pronađe Isabelin mobitel koji je nestao. Nepravilnosti u ovom slučaju su brojne, a na kraju je potvrđeno da ubojstvo Rosine kćeri nije čin nasilja.

Slučaj Marie Isabel, nažalost nije jedini, već je obrazac mnogih prijavljenih ubojstava (davljenje, mučenje, silovanje). No, ono po čemu se razlikuje priča Marie Isabel od ostalih je da su dokazi postojali. Majka Rosa je studirala pravo u vrijeme kćerkina ubojstva i stoga je znala za odgovrajuće postupke u istraživanju zločina i postupanju s dokazima. Rosa je u međuvremenu izgubila dva posla, ali je uspjela u svojoj borbi barem prisiliti lokalne dužnosnike da je čuju i da njena priča dospije u javnost. Učinila je to po cijenu osobnog uznemiravanja i prijetnje smrću njoj, njenom sinu i njenoj majci. Rosa je pobijedila strah i zastrašivanje, tipične za Gvatemalu. Suočila se s nesposobnošću, korupcijom i nekažnjivošću lokalne policije.

Rosa je preko gvatemalske odvjetnice Hilde Trujillo Morales, poznate u obrani prava žena i aktivistice u gvatemalskoj mreži protiv nasilja nad ženama uspjela doći pred Inter američku komisiju za ljudska prava koja je donijela zaključak da slučaj nema opravdanja za kašnjenje u istrazi gvatemalske države.

Slučaj je i dalje u tijeku pred gvatemalskim povjerenstvom, ali vlasti ne dozvoljavaju povjerenstvu da daje ikakve informacije za javnost.

No, Rosa ni ovdje nije stala, već je odlučila prikupiti potpise za osiguranje potpune i učinkovite istrage silovanja i ubojstva njene kćeri Marie Isabel. Potpisi će biti dostavljeni glavnom državnom odvjetniku u srpnju 2011. godine.

Rosa vjeruje da će ovo biti poticaj tisućama drugih neriješenih ubojstava žena diljem Gvatemale.

 

Izvori:

www.stopfemicide.com

www.amnesty.org


[1] Ladino stanovništvo u Gvatemali priznato je kao zasebna etnička skupina. Ladino se ne odnosi na autohtono stanovništvo. Misli se da je izvedena zapravo iz dvije riječi: latino i ladron, što na španjolskom znači lopov. Ponekad se naziv koristi i za pripadnike srednje klase, tj. one koji su se izdigli iznad siromašne autohtone mase oponašajući život i stil žitelja Sjeverne Amerike.

[2] Maquiladora ili maquila podrazumijeva postrojenja koja postoje uglavnom u Latinskoj Americi, ali i u drugim dijelovima svijeta. Prvobitna su nastala uz granicu Meksika i SAD-a. U postrojenja se dovozi materijal (uglavnom iz SAD-a), zatim se dijelovi sklapaju i vraćaju kao finalni proizvod izvornom tržištu. Sam pojam maquiladora na španjolskom jeziku znači mljevenje ili preradu zrna (odnosi se na mlin). Maquiladora industrija je optužena za seksualno iskorištavanje žena. Protivnici ovog navoda tvrde da su žene koje rade u maquiladora industriji bolje plaćene nego što bi bile u nekim drugim oblicima zaposlenja. Maquila operateri optuženi su za diskriminaciju, jer zahtijevaju testove trudnoće prilikom zapošljavanja i inzistiraju na kontroli rađanja. Ako žena ostane trudna vrlo lako može ostati bez posla.

O novim medijima učimo u hodu

Posted on by sdadmin

Konferenciju o novim medijima pod nazivom 1. Cyber Conference, u četvrtak, 19.svibnja, 2011., organizirali su studenti/ce Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu u suradnji sa Institutom za nove medije i e-demokraciju (InMed).

Novi mediji su ne tako davno označavali elektroničke medije, radio i televiziju. Danas se ovaj termin sve više primjenjuje za opis različitih oblika novih interaktivnih medija (Internet, odnosno Web) kojima je računalo osnovni alat. Novi mediji se temelje na audio-vizualnim iskustvima radija i televizije, privlačnosti rješenja potrošačke elektronike odnosno industrije zabave, povećanju brzine prijenosa informacije te na petostoljetnom iskustvu tiska i nakladništva. Glas Istre su bile prve online novine kod nas. Na Webu su se pojavile 1996. a trajale su samo godinu dana.

Danas, početkom druge dekade 21. stoljeća na internetu izlaze stotine tisuća različitih publikacija, od kojih mnoge niti nemaju konvencionalni (papirnati) oblik.

Nenad Prelog (FPZg), Miroslav Rosandić (Bug), Boris Burić (Nova TV), Goran Šikić (Monitor.hr), Nebojša Grbačić (Plan B; Jasno&Glasno) i Domagoj Bebić (FPZg), kao gosti konferencije na Fakultetu političkih znanosti, raspravljali su o utjecaju novih medija u Hrvatskoj.

 

Internet je kanal ultimativne transparentnosti: Wikileaks se dogodio jer je moguć. Diplomatska korespondencija putem elektroničke pošte ostavlja zapis. A tom zapisu netko ima pristup. Posebno je zanimljivo što je Wikileaks nekih godinu dana prije ove afere objavljivao filmiće i druge dokumente o povredi ljudskih prava u Afganistanu. I nitko ih nije ozbiljno shvaćao. A tek kada su se diplomatski dokumenti počeli pojavljivati i u dnevnim novinama javnost je počela obraćati pažnju.  Važna je ova simbioza konvencionalnog medija i novih medija. 

Za vrijeme prosvjeda u Zagrebu prosvjednici i ostali građani u realnom su vremenu (sa zakašnjenjem od nekoliko minuta) putem Twittera informirali, riječju i slikom, o stanju na terenu u Varšavskoj. Građani novinari tom su prilikom, za tu količinu, različitost i brzinu informacija, zamjenjivali desetak profesionalnih novinara.

Treba naglasiti da građansko novinarstvo nikada neće ugroziti profesionalno, ali je dobra nadopuna. Pokazalo se da novi mediji nisu revolucionarna platforma za različita mišljenja već se događa reemitiranje mišljenja iz velikih medija.

Blog je bio, kao jedan od oblika amaterskog novinarstva, utjecajan kod nas prije nekih šest godina. Jedan od razloga pada ere bloga je i taj što smo postali brži komunikatori. Lakše nam je staviti komentar na Twitter ili Facebook.

 

Tvrtke pokušavaju održavati svoju reputaciju na društvenim mrežama putem community menadžera koji svojom ulogom komunikatora i predstavnika korporacija provode korporacijske strateške ciljeve te joj time osiguravaju povećanje dobiti. Zašto su društvene mreže tako privlačne tvrtkama pojašnjava podatak da je samo u Hrvatskoj na Facebooku 30% od ukupne populacije.

 

Današnja stvarnost nije jednaka onoj od prije dvadeset godina već je uvjetovana novim informacijskim tehnologijama. Prilagođavamo se novim medijima poput doseljenika novim terenima. U hodu učimo i stvaramo zakone. Sve elektroničke publikacije u Hrvatskoj, koja je i regionalni lider u korištenju interneta, od početka svibnja ove godine, a prema Zakonu o elektroničkim medijima, trebale su se upisati u upisnik Agencije za elektoničke medije te plaćati naknadu od 0.5% svojih oglašivačkih prihoda. Zakon se ne odnosi na blogove, društvene mreže i korporativne web stranice, no mnogo je nespretnosti oko provedbe. Preuzimanje i kopiranje tuđih sadržaja pak, uobičajena praksa a koju Društvo za zaštitu novinarskih autorskih prava još uvijek ne zna kako zaustaviti. Mnogo je još neistraženog terena pred nama.

Women in Media

Posted on by sdadmin

At the beginning of the 21st century, we as a global community are facing tremendous transitional changes in the field of media. Technological innovations and the development of new media bring about new possibilities for media content providers. While the advent of the internet age, Web 2.0 technology, and the ubiquity of mobile telephones have imparted high expectations that new media technologies will systematically enhance civic engagement and better develop national and global political cultures, it seems that some cultural norms and social practices continue to resist this all-encompassing transformation, chief among them, the misrepresentation of gender in the media.

Research studies, statistical reports, and popular press releases reveal small numbers of women in both the field of media and actual media programming. The Global Media Monitoring Project (www.whomakesthenews.org), an agency that maps the representation of women and men in news media worldwide, has completed studies for 1995, 2000, 2005 and 2009 which conclude that women are grossly underrepresented in news coverage in contrast to men. The latest results from 2009 indicate that only 24% of news subjects, or rather the people in the news, are female.

In Croatia, similar research initiated by Matica hrvatska was conducted in 2008 and 2009. The results are devastating. On public service television HTV news, only 16% of the aired statements on news broadcasts were given by women. The situation is no less alarming on the two primary commercial television stations.

The primary affect of female underrepresentation in the media is an unbalanced picture of the world, one in which women are largely absent. The studies equally reveal a paucity of women’s voices in news media content in contrast to men’s perspectives, resulting in news stories that too often present a male-centric viewpoint. Serious topics, including politics and Government, are still reserved mainly for male journalists.

A woman is often treated as an object in media content. A pretty woman and her body are used as decoration for front pages and web domains. Further, the position of a woman as a journalist or as an editor in Croatia is wholly unequal to their male counterparts, and is reflected in lower salaries, a lack of promotions, and an overall lower quality of social respect.

We proposed the organization of a conference entitled, “Women in Media,” and invited guests from the United States and European countries in an attempt to enhance the level of understanding and discourse for this negative trend. We invite as our guests journalists, editors, and other media professionals and experts, especially those interested in media and gender issues.

The target audiences for the event are media professionals, academics, students of media and journalism, representatives of civil society and governments, as well as others interested in the field.

 
Organizing Committee

Viktorija Car, Faculty of Political Science

Smiljana Leinert-Novosel, Croatian Communication Association and Faculty of Political Science

Karin Sedlaček, Embassy of Sweden

Anja Picelj-Kosak, US Embassy

Frédéric Frapaise, French Embassy in the Republic of Croatia

 

Contact:

E-mail: viktorija.car@fpzg.hr

Faculty of Political Sciences

Lepusiceva 6, 10000 Zagreb, Croatia

phone: +385 1 4642000

fax: +385 1 4655316

www.fpzg.hr

 

 


PROGRAM

Thursday, May 26th, 2011

Faculty of Political Science, Lepušićeva 6, Zagreb

room A,  ground floor

 

9:45   registration

 

10:00 opening

Nenad Zakošek, Dean

Smiljana Leinert-Novosel, President of the Croatian Communication Association

Conference Moderator: Viktorija Car, Faculty of Political Science, Zagreb

 

Barbara Cochran, International Women’s Media Foundation and University of Missouri

Women’s Role in Media: Building Toward an Equitable Future          

 

Sanja Sarnavka, B.a.B.e., Zagreb

Who Makes the News and Why it Matters to Answer These Two Questions?

 

Josip Šipić, The Institute of Economics and Faculty of Political Science, Zagreb

Right-wing Motherhood in Croatian Politics 

 

12:00 – 12:20      coffee break

12:20                     

Maria Edström, GMDC and University of Gothenburg

Is There a Nordic Way? Achievements and Problems with Gender in the Media from a Swedish Perspective

 

Anne-Cécile Robert, Deputy Chief Editor, Le Monde Diplomatique and European Institute of Paris 8-University

French Women in Media. Do we Need a Law?

                                                         

13:45 – 15:00      break

 15:00 – 19:00      round table

room B                 

ground floor        

Panel A: Women as Media Professionals: Equal Opportunities

Keynote: Iva Gačić, News Program Director, NovaTV

Panel B: Gender and Media Coverage

Keynote:  Tajana Broz, CESI

(coffee break  17:00 – 17:20)

Panel C: Women, Media and Politics

Keynote: Marijana Grbeša, Faculty of Political Science

 

 

Biographies

 

Barbara Cochran, a news executive whose career includes top jobs in the broadcast, print and non-profit worlds, is the Curtis B. Hurley Chair in Public Affairs Journalism at the Missouri School of Journalism.  Cochran is based in the School’s bureau in Washington, D.C., where she has spent her entire career and also engages in programs of research, consulting and training aimed at improving the practice of journalism, working with the Committee of Concerned Journalists, also located in Washington, and the Donald W. Reynolds Journalism Institute. Cochran served for 12 years as president of the Radio Television Digital News Association (RTDNA), the world’s largest organization serving the electronic news profession. At RTDNA, Cochran championed the First Amendment rights of journalists, launched initiatives in ethics and diversity and led the association’s inclusion of digital journalists in its membership. RTDNA received the Missouri Honor Medal for Distinguished Service in Journalism during her tenure.  Previously, Cochran served as managing editor of the Washington Star, vice president for news for National Public Radio, executive producer of NBC’s Meet the Press and vice president and Washington bureau chief for CBS News. She has supervised coverage of stories from Watergate to the Persian Gulf War and played a leading role in the coverage of every election and political convention for 24 years. At NPR, she directed the creation of Morning Edition, the program that cemented NPR’s position as an essential national news provider. During her tenure, NPR won two DuPont-Columbia Awards. Cochran has been recognized with a number of awards, including The Media Institute’s Freedom of Speech Award, The AWC Matrix Foundation’s Edith Wortman First Amendment Award, the Library of American Broadcasting’s Giants of Broadcasting Award and RTDNF’s First Amendment Award.  Cochran is co-chair of the International Women’s Media Foundation. Cochran has a master’s degree from the Columbia University Graduate School of Journalism in New York and a bachelor’s degree from Swarthmore College in Pennsylvania.

—————————–

 

Maria Edström, Ph.D., is Senior Lecturer at the Department of Journalism, Media and Communication at the University of Gothenburg and she works at the Swedish Secretariat for Gender Research. She is currently doing research on freedom of speech, gender equality and working conditions for freelance journalists.

At the department of journalism, media communication she has been the course leader of Media and society (2006-2007) Perspectives on journalism (2008-2009) Media, Journalism and Global Studies. (2008-2009), Investigative journalism (2010).

Maria Edström has a background as a journalist in the broadcast media and newspapers. As a freelance journalist she worked at the local newspaper Arbetet Nyheterna, on local public service radio stations, mainly in Örebro, and in other various newsrooms, national radio & television and daily newspaper as a reporter, producer and editor (1989-1997). 

She was the Regional coordinator for Nordic Europe in Global Report of the status of Women in the News media conducted by International Women’s Media Foundation (2009-2011), http://gendermaria.blogspot.com/. She coordinated the Swedish part of Global Media Monitoring Project in 2000 and was in charge of the university involvement in the study of 2005 and 2009/2010. She is a Board member of the Swedish Broadcasting Commission, (2007-) http://www.radioochtv.se/, a member of the International advisory Board of Gender Links www.genderlinks.org.za (2008-), was a Co-chair at the Gender section of IAMCR; International Association of Media and Communication Research www.iamcr.org (2008-2010).

She published a respectable number of papers and articles, and two books: Tv-rummets eliter. Föreställningar om kön och makt i fakta och fiktion  (2006) [The television elites- Images of gender and power in fact and fiction] and Mediebilden av kvinnliga chefer i svenskt näringsliv (2002) [The media image of female CEOs in Swedish business].

——————————–

 

Anne-Cécile Robert, Ph.D. is a professor at the European Institute of Paris 8-University and deputy chief editor at Le Monde Diplomatique. She is an expert for the United Nations Educational, Scientific and Cultural Organisation, “Culture of peace project ” (since 2001), for the European Cultural Centre of Delphi (Greece) about the Universal Declaration of Human Rights (July 2006), for the British Council of Bucharest (The Lures and Ruses of Modernity/Leurres et ruses de la modernité), International Colloquim, New Europe College, 2005; for the History of Black people’s Month, Canada (2004 and 2003) and for Le Monde diplomatique’s international editions (Athens, Lisbon, Bucharest). She has published many books and papers, and some of them are: L’Afrique au secours de l’Occident (2006), L’Africa in soccorso dell’Occidente (2006), Africa en auxilio de occidente (2007), Le Peuple inattendu (2003), Un totalitarisme tranquille, la démocratie confisquée (2001).

————————————

 

Sanja Sarnavka, MA in Comparative Literature and Yugoslav Languages and Literature, has been engaged with the media in many different ways during the course of her professional life: by writing articles for daily newspapers, as a member of the editorial team and author for the film magazine Hollywood, as the editor and anchor person of the radio show Mjesečnica, but most intensively as a coordinator of the Women and Media program within B.a.B.e. At the Center for Women Studies she designed and conducted a course on the media called Distorted Reflections. She tailored, organized, and took part in several research projects at the national and international levels: portrayal of women in daily newspapers, image of women in the media and advertising, Global Media Monitoring Project (2000, 2005, 2010), image of women in school textbooks, etc. She is the author of texts and books about the portrayal of women in the media such as Who is holding a mirror?  in Barada, Valerija and Jelavić, Željka, UAnyhow, discrimination should be eradicated (2004.) Interpretations of Newspaper Interpretations of a Murder in Stereotyping: Representation of women in print media in South East Europe (2006); Towards One’s Own Gaze – How to Understand Media Texts and Culture (2006 and 2010); Vocal Silence, (2010), etc.; lecturer at workshops, seminars, conferences (San Francisco, Bangkok, Dubrovnik, Sarajevo, Zagreb, Guadalajara…). She is the producer of four documentaries on gender representation in the media, a number of social commercials and three musical videos and the producer and author of the project addressing youth VideoNotebook on Human Rights, and 10 documentaries Black Box shown on a Croatian television station.

————————————-

 

Josip Šipić currently works as a copy editor at the Institute of Economics, Zagreb. He is a PhD student in the Comparative Politics program at the Faculty of Political Science, University of Zagreb. After graduating from the Faculty of Humanities and Social Sciences (Philosophy and English Language and Literature), University of Zagreb, he received an MA in Gender Studies at Central European University in Budapest. His main research interests are in the gender dimensions of post-state socialism, gendered discourses of contemporary conservative parties in this region and the political agency of women on the right.

Politika privatnosti

Copyright 2024. Libela.org