Okrugli stol povodom Međunarodnog dana borbe protiv homofobije i transfobije

Centar za LGBT ravnopravnost Centar za mirovne studije i Kuća ljudskih prava Zagreb

Vas pozivaju na

Okrugli stol povodom Međunarodnog dana borbe protiv homofobije i transfobije

Zajedno protiv diskriminacije LGBT osoba u prostoru Kuće ljudskih prava Zagreb,

Selska cesta 112c,17. svibnja 2011. godine, od 12 do 14 sati

Nova nacionalna politika za promicanje ravnopravnosti spolova predviđa i obilježavanje Međunarodnogdana borbe protiv homofobije i transfobije na instucionalnoj razini. Zanima nas na koji način će se idućegodine Međunarodni dan borbe protiv homofobije obilježiti na institucionalnoj razini, a u sinergiji sorganizacijama civilnog društva koje se bave ovim područjem unutar šireg spektra zaštite i promocijeljudskih prava.

Uvodne riječi:

  • Marko Jurčić, Centar za LGBT ravnopravnost
  • Sandra Benčić, Kuća ljudskih prava Zagreb
  • Helena Štimac Radin, predstojnica Ureda za ravnopravnost spolova Vlade RH
  • Ured pučkog pravobranitelja
  • Slobodan Uzelac, potpredsjednik za društvene djelatnosti i ljudska prava, Vlada RH

Moderator: Gordan Bosanac, Centar za mirovne studije / Kuća ljudskih prava Zagreb

Split će pokazati da li je grad tolerancije

Unatoč lažnoj dojavi o bombi, ove srijede održala se tribina u Europskom domu pod nazivom ‘Ništa kontra Splitskog Pridea’ u organizaciji udruga Iskorak, Domine i Kontra.

Gosti tribine bili su poznati splitski intelektualci, profesori i kulturnjaci, a moderatori su bili Edo Bulić, Blanka Roknić i Sanda Brumen iz spomenutih udruga.

Rasprava je bila vrlo raznolika, a svi prisutni su se složili da je ovo veliki ispit za Split. Profesor Nikola Visković govorio je o povijesti homoseksualnosti i njenoj terminologiji, te šteti koju je Crkva napravila zbog svog negativnog nazivlja tog fenomena.

Novinarka Barbara Matejčić ustvrdila je da će na Split Pride sigurno doći više podržavatelja parade, nego samih članova LGBT populacije, te da to neće biti klasična coming-out manifestacija.

Novinar i književnik Boris Dežulović istaknuo je da je skeptik što se tiče prihvaćanja građana ove parade.

– Split je povučen u sebe kada treba biti ‘za’. Tako su se i prosvjedi protiv Jadranke Kosor sveli na 20-30 ljudi. Čujem kako ‘normalni’ ljudi u gradu govore kako nisu protiv njihovog opredjeljenja, ‘ALI’, jer uvijek slijedi ‘ali’, pitaju se zašto to moraju gledati – kazao je Dežulović.

Visković se nadovezao potvrđujući da će na prvom Split Prideu sigurno sudjelovati 80 posto onih koji dolaze izvana, deset posto podržavatelja, a tek deset posto splitske LGBT populacije.

– Važno je propagirati ljubav u svim njenim oblicima, jer ih ima mnogo, a nisu sve vezane uz prokreaciju – rekao je Visković, dodavši da treba u medijima pisati edukativne tekstove na ovu temu.

Profesorica Inga Tomić Koludrović kazala je da je ovo simbolička situacija u kojoj će Split pokazati da li je grad tolerancije, jer je netolerancija prema LGBT osobama jedna od zadnjih netolerancija preostalih u društvu.

Blažena Radas iz kulturnog vijeća Poglavarstva grada Splita iznijela je iskustva Njemačke, koja je država-lider u Europi.

– Ovu problematiku u Njemačkoj pokrenuo je film ‘Nije homoseksualac perverzan, nego društvo u kojem živi’, a sada je društvo otvoreno za sve oblike različitosti. Zato je Njemačka danas tako napredna – rekla je, dodavši primjer gradonačelnika Berlina, koji je homoseksualac, i nikome to ni najmanje ne smeta.

Saša Antić iz TBF-a rekao je da se treba samo hrabro u upustiti u Split Pride i ‘učiniti pravu stvar’, a vjeruje da će Splićani dobro prihvatiti paradu jer su po prirodi dišpetoži.

Književnik Predrag Lucić osvrnuo se na druge vrste prihvaćanja različitosti u Splitu, pa je tako kazao da po gradu ne možemo vidjeti ni invalide ili ljude u kolicima, dok je drugdje to potpuno normalno.

 

– Mnogo ljudi na Pride neće doći iz straha od nasilja. U Splitu još uvijek vlada nelagoda i socijalno licemjerje kad je u pitanju različitost – kazao je Lucić napomenuvši da u Splitu ipak nema uličnog nasilja te da je ono uglavnom verbalnog tipa.

Posebno pitanje je bilo i zašto nema manjinske solidarnosti prema paradi LGBT osoba, ili podrške civilnog društva. Sociolog Damir Pilić bio je mišljenja da je civilno društvo još uvijek mačističko.

Profesorica Antonija Primorac nadovezala se tvrdnjom da su i studenti pasivni i
konzervativni u tom smislu, te da bi ih voljela vidjeti na paradi.

Također, posebno pitanje je i stav Crkve prema LGBT osobama i zbog čega se toleriraju dezinformacije o njima u udžbenicima vjeronauka.

Na kraju su se svi prisutni složili da će najvjerojatnije biti ponešto nasilja tog dana, ali samo u verbalnom obliku, ne i u fizičkom, te da će Split položiti ovaj ispit tolerancije i pokazati kako je progresivan grad koji otvorenog uma i srca prihvaća sve ljude, bez obzira na njihovu različitost.


O prosvjedima

Bilo je mnogo diskusije oko toga treba li se dati medijskog prostora onima koji organiziraju anti-gay prosvjede ili ne. Jedni su spomenuli činjenicu da se kod nas ne smije organizirati antisrpski ili antižidovski prosvjed, dok anti-gay može.

Drugi su komentirali da je i to legitimno pravo izražavanja stava. Visković je upitao što bi se dogodilo da crnci, Arapi ili Kinezi idu organizirati paradu u Splitu, kako bi reagirali građani. On smatra da u Splitu spava i rasizam, samo jos nije probuđen.

Policija ispred ulaza

Organizatori i gosti nisu se obazirali na dojavu o bombi, koju je prenio predstavnik Europskog doma kao upozorenje, te koji je rekao da svatko tko se ne osjeća sigurnim može napustiti prostoriju, već su nastavili razgovarati o Split Prideu. Ipak, policija je cijelo vrijeme stajala ispred ulaza u kulu.

Za ljubitelje/ice Zagorke

Povodom obilježavanja Međunarodnog dana muzeja pozivamo Vas na Otvorena vrata Memorijanog stana Marije Jurić Zagorke, u srijedu, 18. svibnja 2011. Zavirite u Zagorkin kartotečni ormar i provjerite jesu li Vaše majke ili bake čitale Hrvaticu.

***

Nastavljamo i sa ciklusom predavanja o Mariji Jurić Zagorki te Vas pozivamo na predavanje Branke VegarU sjeni Marije Jurić Zagorke – Moja češkoaustrijska baka Aurelija” u četvrtak, 19. svibnja u 19 sati.

Predavanja o Mariji Jurić Zagorki održavaju se svaki treći četvrtak u mjesecu u Memorijalnom stanu Marije Jurić Zagorke, Dolac 8, u 19 sati.

Crvena kapela

13. svibnja, u Dokukinu Croatia počinje kino distribucija dokumentarca ‘Crvena kapela’ o danskoj kazališnoj skupini u Sjevernoj Koreji. Ovo je svakao jedan od najboljih dokumentaraca snimljenih u ovoj, najzatvorenijoj zemlji na svijetu.

Lažno se predstavivši kao mala prosocijalistička kazališna skupina u programu kulturne razmjene između Danske i Sjeverne Koreje, ‘Crvena kapela’ dobiva dopuštenje da otputuje u Sjevernu Koreju i odigra nekoliko predstava za izabranu publiku.
Dva člana trupe, Jacobi i Simon, tamo su rođeni, ali su kao djeca usvojeni u Danskoj, a ovo je njihova priča o suočavanju s vlastitim biološkim korjenima i pokušajem da izvedu predstavu u dijelu svijeta gdje humor i humanost žive u slabim uvjetima, a zajedništvo je tempirana umjetna bomba koja zastrašuje.

Vođen parolom ‘humor je najslabija točka diktatorskih sistema’, redatelj ulazi u različite sfere društva i samu srž diktatorskog sistema Sjeverne Koreje, cinično tepajući ‘dragom Vođi’ pri svakoj komunikaciji s korejskim dužnosnicima. Ovo je priča i o susretu između slobodnomislećeg i totalitarnog društva koji svoje građane drži pod kontrolom: 23 milijuna građana Sjeverne Koreje pod željeznom su paskom dragog vođe generala Kim Jong-ila. Naslov ‘Crvena kapela’ referira se na komunističku špijunsku organizaciju u nacističkoj Njemačkoj koja je operirala pod imenom ‘Rote Kapelle’. Redatelj dopušta da ga koreanska pratnja manipulira, pokazujući koje čudne odluke ljudi moraju donositi kada im je sudbina u rukama diktatora.

Trailer za film pogledajte na:
http://www.youtube.com/watch?v=z66Vf3X2-vo&feature=related

Regionalno umrežavanje u Tirani

U organizaciji švedske ženske organizacije “Kvinna till Kvinna” u Tirani je 0d 07. do 09. travnja održan regionalni sastanak na temu umrežavanja i zagovaranja, kojem je prisustvovalo 50-ak predstavnica ženskih organizacija, feministica i aktivistkinja iz 7 zemalja zapadnog Balkana i Švedske.

U cilju jačanja suradnje, komunikacije i umrežavanja u regiji, održivosti organizacija i inicijativa, govorile su predstavnice KtK Isabelle Nilsson, Jenny Sundberg, Eva Zillen, Sefete Beqiri, Anna Lindstrom i Maja Stajčić. Posebno zanimljivo bilo je izlaganje gošće Josephine Liebl (EPLO) na temu lobiranja i procesa pristupanja EU, te podnošenja EU Progress Report-a u Briselu u svibnju ove godine

Trodnevnom sastanku u Tirani, koji je značajno pridonio boljem međusobnom upoznavanju, razmjeni iskustava i mogućnostima buduće suradnje, prisustvovale su dvije predstavnice “Domina”, Mirjana Kučer i Blanka Roknić Čop.

Spolno uznemiravanje u javnim prostorima

“To se događa drugima – sve dok se jednog dana ne dogodi i meni…” Takvo razmišljanje može se povezati s mnogim fenomenima, a jedno od njih zasigurno je spolno uznemiravanje u javnim prostorima. Dobacivanje prostota, komentiranje izgleda poput “Hej mala, dobra guza!” ili “Izgledaš kao p…”, diranje, praćenje, vrijeđanje, prijetnje napadom i slični oblici uznemiravanja  u javnim prostorima – na ulici, u parkovima, u javnim ustanovama – su realnost za mnoge žene i LGBTIQ pojedince.

Iskustva žena i do sada provedena istraživanja u svijetu potvrđuju da je većina žena u nekom trenutku u svom životu doživjela spolno uznemiravanje na ulici ili u drugom javnom prostoru. Više od 80% žena u Egiptu i Kanadi navode da su doživjele spolno uznemiravanje u javnim prostorima. U Jemenu je ta brojka viša od 90%, iako se u toj zemlji definitivno opovrgava  mit da su žene to nasilje  same izazvale svojim provokativnim odijevanjem budući da se većina žena u Jemenu odijeva skromno ili se potpuno pokriva. U knjizi autorice Holly Kearl anketirano je više od 800 žena te je njih 22% izjavilo da su spolno uznemiravanje iskusile do dvanaeste godine, a 87% do devetnaeste godine.

U Hrvatskoj nije provedeno istraživanje koje se bavi spolnim uznemiravanjem žena u javnim prostorima, no budući da je ulično spolno uznemiravanje samo jedno od mnogobrojnih oblika nasilja nad ženama i osobama homosekualne orijentacije pozvat ćemo se na podatke istraživanja o seksualnim pravima koje je provela organizacija Ženska soba. Navedeno istraživanje je provedeno 2005. na uzorku od 1491 žena i dalo je uvid u rasprostranjenost seksualnog nasilja. Rezultati pokazuju da je neželjene seksualne primjedbe i vulgarne ponude doživjelo 55% žena, a neželjeno i prisilno dodirivanje tijela 43% žena.

Istraživanje o nasilju nad homoseksualnim i biseksualnim osobama je provedeno krajem 2005. godine na uzorku od 202 osobe osobe iz Zagreba, Rijeke i Osijeka (Pikić, Jugović, 2006). Pokazalo se da je svaka druga lezbijka, gej i biseksualna osoba pretrpjela nasilje zbog svoje seksualne orijentacije u zadnje 4 godine. U tom razdoblju je gotovo 40% sudionika i sudionica istraživanja doživjelo uvrede ili psovke, 20% prijetnje fizičkim nasiljem, dok je fizičko nasilje doživjelo 14% sudionika i sudionica istraživanja. Nasilje su najčešće počinile žrtvama nepoznate osobe, bilo na javnim otvorenim ili zatvorenim mjestima.

 

Bez obzira na činjenicu da je spolno ulično uznemiravanje jedno je od najraširenijih oblika nasilja nad ženama i LGBTIQ pojedincima, ono je najmanje zakonski suzbijano i prihvaćeno je kao normalno, kao dio kulture ili života u gradu. Ženama su vjerojatno poznate izjave poput “Pa zašto radiš problem iz toga, to je samo kompliment”; “Hvala bogu ništa se nije dogodilo”; “Dovoljno si snažna, možeš se snaći”. LGBTIQ osobe se savjetuje “Prilagodi svoj izgled” ili ih se pita “Zašto ne možeš izgledati kao prava žena/ muškarac?”. No takvim izjavama se uznemiravanje ignorira ili jednostavno tolerira kao beznačajno te se odgovornost ili čak krivnja prebacuje na osobu koja je doživjela uznemiravanje.

Međutim, spolno uznemiravanje u javnim prostorima nije nimalo trivijalno. Uznemiravanje, iako ne mora ostaviti fizičke ožiljke, ne znači da ne uzrokuje druge boli –  negativne osjećaje poput straha,  nemoći, neugode, poniženja. Kod osoba koje su prethodno doživjele uznemiravanje, seksualni napad, silovanje ili druge vrste seksualnog nasilja i eksploatacije, čak i neki na prvi pogled “bezazlen” seksualni komentar može ponovno aktivirati stara iskustva. Kada dođe do toga, osobi se vraćaju slike, misli i emocije vezane uz proživljeno traumatsko iskustvo, a mogući su i panični napadi.

 

Spolno uznemiravanje u javnim prostoru (na ulicama, parkovima, u javnom prijevozu) utječe i na to kako osobe koriste javni prostor. Od malena su žene u različitim kulturama odgajane uz savjete i upozorenja o tome kako izbjeći spolno uznemiravanje i nasilje. Savjeti naših baka i mama odnosili su se na to da se ne oblačimo provokativno, da se ne krećemo same noću po ulicama, da izbjegavamo parkove dok smo same i slično. Isto tako i osobe koje po svom ponašanju i izgledu odstupaju od prihvaćenih rodnih normi uče da javni prostor nije siguran za njih te da neka mjesta trebaju izbjegavati radi veće mogućnosti napada na tim mjestima.

Time postaje normalno prilagođavati se, odnosno postavljati granice u kretanju javnim prostorom radi vlastite sigurnosti. Ali zar nije apsurdno očekivati od žena i LGBTIQ pojedinaca da prilagode svoje ponašanje rizicima, umjesto da se radi na smanjenju rizika?

Inicijativa Holla back – REAGIRAJ Hrvatska radi na smanjenju tih rizika: Inicijativa je osnovana početkom travnja 2011. te se zalaže se za to da javni prostori budu sigurna i uključujuća mjesta.

Na web stranici http://croatia.ihollaback.org  žene i LGBTIQ pojedinci mogu objaviti svoje iskustvo uličnog spolnog uznemiravanja. Kroz objavu raste svijest ljudi da se ne radi o izoliranim, pojedinačnim slučajevima te svi mogu pročitati kako se uznemiravana osoba osjećala u tom trenutku, pa nemamo pravo reći “nije to ništa strašno”. Svaka priča se automatski locira na karti objavljenoj na stranici i ukoliko postoje više priča iz istog područja, to nam može poslužiti kao upozorenje drugima da to mjesto nije sigurno. Također, uz priče svatko može napisati svoje mišljenje / blog o toj temi te pružiti savjete kako reagirati u situacijama uznemiravanja.  

Članice inicijative Hollaback – REAGIRAJ ne prihvaćaju trivilizaciju uličnog spolnog uznemiravanja, već smatraju da je uznemiravanje ozbiljan društveni problem kako zbog svoje raširenosti tako i zbog posljedica koje izaziva. Borbom protiv ovog fenomena žele pomoći i u borbi protiv ostalih oblika nasilja nad ženama i LGBTIQ pojedinaca te vjeruju kako se ravnopravnost i osnaženost žena i LGBTIQ pojedinaca ne može postići ukoliko su javni prostori mjesta gdje su te skupine izložene omalovažavanju i uznemiravanju, odnosno nasilju.

 


Korištena i preporučena literatura: