Širenje Područja Borbe: Gdje je novinarstvo danas?

U srijedu, 4. svibnja, Zdenko Duka, predsjednika Hrvatskog novinarskog društva, gostuje u emisiji Radio Studenta Širenje područja borbe u 14 sati i 10 minuta.

U ovotjednoj će emisiji glavna tema biti stanje medija i kvaliteta novinarstva u Hrvatskoj.Poslušajte gdje je nestalo nepristrano i objektivno novinarstvo, što je s pravima novinara i novinarki te što se događa s javnim medijskim servisom.

Slušajte ŠPB i saznajte odgovore na ova pitanja.. Budite društveno osviješteni i aktivni građani i građanke.

Širenje područja borbe emisija je Radio Studenta koja se bavi ljudskim pravima, civilnim društvom, aktivizmom i prosvjedima. Nekoliko mladih djevojaka sa studija novinarstva na Fakultetu političkih znanosti odlučilo je proširiti frontu te ukazati na drugačiji pogled na svijet, predstaviti teme, događaje i osobe koje su nedovoljno zastupljene umainstream medijima, ukazati na alternativna rješenja i upoznati slušatelje i slušateljice s nedovoljno razvijenim civilnim društvom. ŠPB informira, nasmijava te ima stav.

Širenje područja borbe emitira se svaku srijedu u 14 i 10 na 100,5 na području Zagreba ili putem web streama www.radiostudent.fpzg.hr.

Emisiju uređuju: Lovorka Šošić i Svjetlana Knežević
Emisiju pripremaju: Maruška Mileta, Patricia Lakotić, Lucija Pongrac i Kristina Olujić

Kapitalizam nije uspio uništiti našu solidarnost

Praznik je rada, 1. maja, a u Hrvatskoj kao da je rad potpuno podcijenjen. Nikad veća stopa nezaposlenosti, nikad više štrajkova, sindikati se beskrvno zalažu za ono za što postoje, političari su zaokupljeni izborima, a firme propadaju svaki dan bacajući na tisuće ljudi na ulice.

Jedna od firmi koja je u toj nezavidnoj poziciji je i Kamensko, na što su htjele performansom skrenuti pozornost radnice, glumice i kulturnjakinje uključene u taj projekt. Performans je nosio naziv “Neraskidive niti: radnice u kulturi za radnice Kamenskog”, redateljice Lenke Udovički i dramaturginje Nataše Govedić. S potonjom smo porazgovarali o temi solidarnosti, prosvjeda, ali i splitskom Uzoru itd.

Sačuvano dostojanstvo

x Zašto ste se odlučili na performans za radnice Kamenskog?

– Kad znamo da u Hrvatskoj postoje profesionalne radnice koje su štrajkale glađu zato da bi nastavile raditi u svojoj tekstilnoj tvornici, kad znamo da su radnice Kamenskog radile osmosatno radno vrijeme, zatim popodne štrajkale glađu i noćile na cesti ispred tvornice i onda opet ujutro gladne i neispavane odlazile na posao raditi svoju smjenu, zahtijevajući da država prepozna kvalitetu Kamenskog kao uistinu renomirane kuće europske mode, a država je bez trunčice odgovornosti pustila tvornicu da ode u stečaj, onda se treba čuditi zašto povodom Kamenskog i drugih propalih hrvatskih tvornica nisu priređene masovne demonstracije.

Performans je idejno pokrenula redateljica Lenka Udovički, možda zato što je godinama živjela izvan Hrvatske pa joj naša politička i ekonomska bijeda nije izgledala tako “sudbinski” kao nama koji je živimo dan po dan. Moj intimni razlog da se upustim u radionicu i predstavu s radnicama Kamenskog bila je potreba da pomognem radnicama da javno svjedoče o nasilju koje su pretrpjele, ali i da svjedoče o vlastitom dostojanstvu, koje je ostalo sačuvano upravo zahvaljujući čitavom nizu prosvjednih akcija i podršci građana.

x Što kažete na reakcije?

– Javnost u Zagrebu i Opatiji dugotrajnim je pljeskom i stajaćim ovacijama podržala radnice Kamenskog. Bilo je mnoštvo reakcija koje potvrđuju da nikakav kapitalizam nije uspio uništiti ljudsku solidarnost u Hrvatskoj. To je radnicama Kamenskog poklonilo nešto što je teško opisati i uhvatiti riječima, ali ima veze s povjerenjem u zajednicu kojoj pripadamo.

Performans nosi ime “Neraskidive niti” zbog toga što smo čitavo vrijeme bile duboko svjesne da netko tko je pogođen teškom političkom nepravdom na neki način sve nas ostale obvezuje na reakciju. Nadalje, čim svjedočimo o nepravdi, počinje i proces izlječenja. Tijekom samih proba nekako se pokazalo da radnice Kamenskog imaju više snage i unutarnjeg mira od mnogih zaposlenih žena, jer među sobom njeguju vrlo duboka prijateljstva i gotovo sestrinsku spremnost na pomoć. Biti s njima za mene je osobita čast.

Važno je reći da su se radnicama Kamenskog i u Zagrebu i u Opatiji na pozornici pridružile brojne glazbene, likovne i kazališne umjetnice, osnažujući jedne druge i pažljivo slušajući međusobna iskustva. Dogodila se duboka ravnopravnost umjetnica i radnica. Nikad prije nisam takvo nešto doživjela.

Autodestruktivna gesta

x Kako, pak, komentirate opomenu glumicama iz riječkog kazališta?

– Ispad Nade Matošević iz riječkog HNK, ravnateljice koja je sankcionirala tri glumice jer su se pridružile opatijskom performansu u svom slobodnom vremenu, tumačim kao farsičnu i autodestruktivnu gestu spomenute ravnateljice. Jedina dostojna stvar koju bi Nada Matošević što prije trebala napraviti jest javna isprika glumicama i radnicama Kamenskog, i to zbog potpuno neumjesne, pa čak i protuustavne reakcije.

Kako su mi objasnili odvjetnici, Ustav Republike Hrvatske svim građanima jamči da svoje slobodno vrijeme mogu provoditi kako žele, pa i nastupajući u performansima. Nema ni institucije ni internog pravilnika koji mogu ograničiti to pravo. No tragikomično je da jedna ravnateljica kazališne kuće nije upoznata s ustavnim pravima svojih zaposlenica.

x Smatrate li performans uspjelim? Kako su ga prihvatile same radnice Kamenskog?

– Rad u kazalištu nikada ne gledam kroz prizmu ‘uspjeha’. Izvedba je burni proces koji nas na različite načine mijenja, zatječe nespremnima, izvlači iz konvencija i suzdržanosti, ali samim tim i unapređuje, obogaćuje. Sama izvedba svjedočenja predstavlja oblik revolucionarnog djelovanja, jer javno imenuje počinjene nepravde i zločine. Rekla bih da su “Neraskidive niti” izvedba u kojoj se radništvo pokazalo isto onoliko artikulirano i etički nijansirano koliko se to očekuje od intelektualaca. Dapače, radnice Kamenskog po mnogo su čemu preciznije i strastvenije socijalne analitičarke od mnogih naših uglednih kolumnista.

Diskriminacija još u vrtiću

x Vjerujete, dakle, u žensku solidarnost?

– Ne samo da vjerujem, nego imam iskustvo ženske, muške i dječje solidarnosti. I neurologija i antropologija već su odavno dokazale da je u temelju socijalnosti međusobna brižnost, a ne agresija.

x Čini li Vam se da su Hrvati solidarniji s generalima nego s radnicima i radnicama koji ostaju bez posla i egzistencije, koji ne primaju plaću i sl.?

– Mislim da mediji, posebno televizija kao centralna kuća dezinformiranja građana, inzistiraju na tome da postoje “više vrijedne” političke žrtve (generali) i “manje vrijedne” političke žrtve (nezaposleni). U stvarnosti ljudima je dosta nesposobnih političkih stranaka, korumpiranih sindikata, medijskog ispiranja mozga, siromaštva i nezaposlenosti. Ljude se ne može beskonačno obmanjivati.

x Trebaju li javne ličnosti, konkretno umjetnici, biti aktivisti, kritičari/komentatori društva?

– Svaka osoba koja zna za nepravdu, a ne poduzme ništa da je naglas izgovori ili na neki konkretan način popravi, po mome mišljenju škodi prvenstveno sebi. Jer nepravda ima veliku sposobnost zaraze i podrivanja svojih tobože “pasivnih” promatrača. Aktivizam je, tome nasuprot, način da živimo kvalitetnije i dostojanstvenije, upravo zato što smo svjesni koliko tuđa bol degradira i moju egzistenciju. Aktivizam je neka vrsta kulture suosjećajnog življenja.

x Prosvjedi u Hrvatskoj – kako ih komentirate, imaju li efekta?

– Prosvjedi su znak da je ljudima DOSTA državnih i medijskih laži. Izvjesno je da imaju efekta, jer ukidaju donedavnu depresiju i apolitičnost građana.

x Jeste li zadovoljni položajem žene u hrvatskom društvu?

– Respekt prema ženama još uvijek je nešto što se polako uči i još polakše prenosi najmlađim generacijama. Najveći problem su vrtići i škole, u kojima počinje drastična rodna segregacija, stalna podjela na ružičaste i maskirne boje, odnosno obraćanje djevojčicama isključivo na temu izgleda, dok dječaci imaju šanse da ih netko tretira i kao ličnosti, ali samo ako potiskuju osjećaje i ponašaju se kao da je najveća čast umrijeti za domovinu. To je, dakle, podjednako loše i za muški i za ženski rod.

Plodna autorica

Nataša Govedić je doktorirala teatrologiju na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, radi kao nezavisna znanstvenica, kritičarka te gostujuća predavačica teatrologijskih kolegija u Centru za ženske studije, Centru za mirovne studije, na Filozofskom fakultetu te na Akademiji dramskih umjetnosti. Suosnivačica je i urednica u nekoliko časopisa, kazališna kritičarka Novog lista. Aktivistica za dječja prava i aktivistička pedagoginja, objavila je osam znanstvenih knjiga iz teatrologije, jednu knjigu bajki, a djeluje i kao dramaturginja i kazališna autorica.

Nakon Kamenskog, Uzor

– Planiramo igrati svjedočenje nezaposlenih radnica Kamenskog na splitskoj Rivi, s dodatnim sudjelovanjem i javnim svjedočenjem radnica splitske tekstilne tvornice Uzor. Znam za akciju “Žena ženi Uzor” koju je pokrenula kolegica Eda Vujević iz vaše redakcije. Takve akcije su razlog zašto se uopće bavim javnim poslom. Mislim da je Marija Jurić Zagorka bila u pravu: novinarstvo je puno više od dnevnog izvještaja. Ono mora uključivati podršku ušutkanima i obespravljenima.

Upravo zbog toga, svaka čast novinarkama “Slobodne”. Voljela bih da Kamensko i Uzor usporede iskustva i da radnice obiju tvornica sudjeluju u splitskom javnom performansu. Voljela bih da se toj izvedbi svjedočenja pridruže i novinarke i novinari Slobodne Dalmacije. Odgovornost medija za nasilje u Hrvatskoj vrlo je velika pa je pošteno da mediji konačno postanu odgovorni i za izgradnju mira, odnosno socijalne sigurnosti za sve građane.

Doći ću na splitski Gay Pride jer je to praznik demokracije

Saborska zastupnica Mirela Holy već dugi niz godina aktivno se zauzima za rješavanje pitanja ravnopravnosti spolova, te ekoloških pitanja i prava svih manjina, a kao osebujna ličnost bogata curiculuma svakako je jedna od najupečatljviijih političarki na hrvatskoj javnoj sceni. Porazgovarali smo s njom o svim facetama njezine ličnosti, od aktivizma, preko ekologije i politike do mode i ljubavi prema budizmu.

x Aktivistica ste za prava seksualnih manjina, a u okviru toga sudjelovali ste na dosadašnjim Zagreb prideima. Možemo li Vas očekivati i na Split Prideu?

– Planiram doći na prvi Split Pride i veseli me što će ova živopisna manifestacija ljudskih prava zaživjeti i u ovom gradu. Nadam se da mi neće nešto iskrsnuti u zadnji tren i da ću imati priliku sudjelovati u prvom splitskom, pa tako i povijesnom Prideu. Sigurna sam da će građani i građanke Splita podržati ovaj praznik demokracije, uvažavanja i poštovanja različitosti te da će se uz to i dobro zabaviti. Ljudska prava su ljudska prava i u tom smislu nema apsolutno nikakve razlike između poštivanja nečijeg prava na slobodno izražavanje vjeroispovijesti, seksualne orijentacije, ili bilo koje druge različitosti.

x Podržavate li takav oblik potraživanja prava? Mnogi to nazivaju ekshibicionizmom, drugi smatraju nužnim u cilju ravnopravnosti?

– Apsolutno podržavam pravo svih ljudi na poštovanje njihove različitosti pa podržavam i takav oblik borbe za prava seksualnih manjina. Ovakvim manifestacijama glavni je cilj ‘izlazak iz ormara’ i vidljivost u društvu, njihovo pravo da slobodno izražavaju svoju seksualnost na način na koji to ‘samo po sebi razumljivo’ čine heteroseksualni parovi. Međutim, postoje i oni koji ne podržavaju Pride jer ga smatraju egzibicionizmom, manifestom dekadencije i izopačenosti društva.

Razlog takvog stava velikog broja ‘pristojnog’ građanstva je u njihovoj nemogućnosti da se užive u živote osoba drugačije seksualne orijentacije koje su, nažalost, često izložene grubim društvenim represivnim normama koje ih tjeraju da skrivaju svoju seksualnost kao nešto zlo ili društveno neprihvatljivo. I upravo zbog toga mnogim Pride toliko znači jer taj dan slobodno i nesputano mogu živjeti u svojoj koži.

x Dakle, mislite da je taj potez dobar za Split?

– Dobro je što će i Split, sigurna sam, položiti test iz demokracije i tolerancije i na taj način pokazati da jug Hrvatske, koji se često smatra konzervativnim i tradicionalnim, ima dovoljno veliko srce da primi svaku manifestaciju ljubavi.

x Kako komentirate ukidanje pravobraniteljice za ravnopravnost spolova?

I EU je izrazio zabrinutost zbog te najave Vlade… – I ta najava govori o besadržajnosti i pro forma karakteru vladajuće politike. Jedan od uvjeta za zatvaranje famoznog poglavlja 23 je jačanje funkcije pučkog pravobranitelja. Nažalost, vladajući jačanje uloge pravobranitelja ne vide u osnaživanju i većem uvažavanju ovog, za demokraciju i vladavinu prava, iznimno važnog dužnosnika ili instrumenta vlasti, već u pukom rastu njegovog ureda. Posebno je žalosno da odluku o ukidanju tog ureda podržava i donosi žena – premijerka Jadranka Kosor koja sebe često predstavlja kao gorljivu ratnicu za ženska prava. Niz EU parlamentarki i parlamentaraca reagiralo je vrlo negativno na ovu najavu, pa to možda dovede do promjene odluke.

x Radite na mnogim projektima vezanim za zaštitu okoliša. Koji su najaktualniji?

– Vodim SDP-ov Savjet za zaštitu okoliša pa sam u tom smislu zadužena za predlaganje i izradu prijedloga stranačkih politika u području zaštite okoliša, prirode i prostora. Savjet je dovršio prijedlog ustrojstva i uredbe resornog Ministarstva prema kojem bi se u resor vratili poslovi zaštite prirode,ali bi iz njega izašli graditeljstvo i sve inspekcije. Savjet je predstavio i mjere poticanja i većeg korištenja ekološki prihvatljivih vozila, a sljedeći tjedan ćemo predstaviti novi crveno-zeleni model zaštite prirode.

x Koliko je ekološka svijest razvijena u Hrvatskoj?

– Teško je reći zbog toga što se ljudi kada ih se pita uglavnom deklariraju pozitivno o nužnosti zaštite okoliša, ali ta deklarativna načela rijetko kada žive ili se trude provoditi u praksi.

x Koji je općenito najveći ekološki problem u Hrvatskoj?

– Nažalost, u Hrvatskoj se jako rastrošno ponašamo sa svim resursima, razbacujemo se s vodom o čemu svjedoči podatak da gubici iz vodovodne mreže u mnogim gradovima iznose skandalozno visokih 40%. Ne štedi se energija – drži se uključeno grijanje ili klima i otvoreni prozori. Ne štedimo vodu prilikom osobne higijene. Ne razdvajamo otpad u kućanstvu, a zašto i bismo kada nije zaživio sustav gospodarenja otpadom. I tu smo na samom začelju Europe.

x S obzirom da ste feministkinja i žestoka kritičarka rada Vlade, kako na Vas gledaju kolege u Saboru?

– Strano mi je etiketiranje i trpanje u ladice identiteta. Feminizam je tek jedna od mnogobrojnih odrednica mog identiteta pa se nadam da me kolegice i kolege iz Kluba gledaju kao cjelovitu osobu, a ne samo kao feministkinju ili ekologistkinju, ili pak kao SDP-ovku.

x Je li još uvijek teško biti žena u politici?

– S jedne strane je teško jer nikada nemate jednaku političku težinu i važnost u odnosu na muške kolege, bez obzira je li ono što govorite puno relevantnije od onoga što oni govore o istoj temi. No, to nije nešto što je karakteristika samo politike, već je to karakteristika patrijarhalnog nepravednog društva u kojem živimo, a u kojem su žene još uvijek, nažalost, subordinirani spol.

Ta suboordiniranost je vidljivija što je bliži pristup moći pa je to uočljivije u politici i top menadžmentu nego u nekim drugim područjima. S druge pak strane, politika kvota pruža mi i određenu pozitivnu diskriminaciju koju bez ikakvog srama koristim jer smatram, bez lažne skromnosti, da sam bolja i stručnija u poslu koji radim od mnogih mojih kolega.

x Okušali ste se i u svijetu mode. Bavite li se još dizajnom?

– Završila sam Školu primijenjene umjetnosti, smjer odjevni dizajn, i par godina sam se bavila modom. Imala sam u tim godinama dosta revija, ali sam shvatila da od mode nikada neću uspjeti živjeti jer se moj odjevni ukus ne poklapa s ukusom većine. Stoga kreiram samo za sebe i to ne redovito.

x Kako biste opisali svoj stil?

– Ne znam, vjerojatno bi ga drugi opisali kao taman i pretenciozno dramatičan. To me, u stvari, ni ne zanima. Važno mi je da se zaljubim u neki komad i da uživam kada ga nosim. Pretpostavljam da mi kao prilično jednostavnoj osobi odgovara odijevati kompliciranu i neobičnu odjeću.

x Kako ste iz mode završili u politici?

– Shvatila sam da od gunđanja pred televizorom nema puno koristi i da se stvari mogu promijeniti samo iznutra.

x Kakvi ste privatno? Jeste li rokerica i darkerica kakvom vas smatraju?

– Iako me često ističu kao neobičnu i čudakinju, mislim da sam vrlo jednostavna osoba. Nisam pripadnica ni jedne supkulture i apsolutno mi je strano slijeđenje bilo kakvih pravila ili kodova ponašanja koja nekoga čine pripadnikom neke skupine. Volim svoju slobodu, i poštujem tuđu.

x Koju glazbu slušate, posjećujete li koncerte?

– Imam eklektičan ukus pa slušam i klasičnu glazbu, posebno volim Mahlera, Griega i Brahmsa, ali i Vangelisa, Dead Can Dance, Diamandu Galas, Nicka Cavea, Davida Bowieja, Prodigy, Kate Bush, Grace Jones, Laibach, Noru Jones itd. U posljednjih par godina na koncerte idem uglavnom u Lisinski. Nedavno sam bila na izvedbi Orfove Carmine Burane.

x Koje knjige čitate? Čime se još bavite u slobodno vrijeme?

– Upravo sam pročitala roman ‘Vodoriga’ Andrewa Davidsona o neobičnoj, nekoliko stotina godina dugoj ljubavi između teško opečenog porno glumca i bivše redovnice. U posljednje vrijeme intenzivno čitam ljubavne romane i baš me veseli čitati ih. Bila bih sretna kada bih uspjela napisati jedan lijepi, uspješni ljubavni roman. Moja omiljena beletristika inače su fantasy romani. S velikim nestrpljenjem čekam četvrti nastavak ciklusa ‘Pjesma leda i vatre’ George R.R. Martina. Osim čitanja volim šetati s psima i ići u kino sa Sinišom, mojim dugogodišnjim partnerom.

Ljubav prema budizmu

Diplomirali ste etnologiju i komparativnu književnost na Filozofskom fakultetu, magistrirali na znanosti o književnosti te doktorirali na kulturalnim studijima, u sklopu znanosti o književnosti. No osim etnologije, studirali ste i indologiju. Otkud ta ljubav? – Kao djevojčica sam s roditeljima puno putovala po nama egzotičnim zemljama i zaljubila sam se u Aziju, posebice u zemlje Dalekog istoka.

Bila sam fascinirana budizmom zato što je to jedina vjera koja nije religija, jedina vjera u kojoj nema Boga i/ili Boginje i u kojoj je sve na pojedincu/ki, na osobnoj odgovornosti. Mislim da je upravo u toj potpunoj, ogoljenoj individualnosti budizma, ili barem u takvom mom doživljaju, počivao razlog fascinaciji budizmom i Istokom. Zbog toga sam odlučila studirati indologiju, ali sam se razočarala jer sam očekivala kulturološki, a upisala lingvistički studij.

Kako nisam talentirana za učenje jezika, nakon prvog semestra odustala sam od indologije, ali ne i od Istoka. Kazali ste da biste htjeli živjeti na Tibetu… – Da, željela sam jedno vrijeme živjeti na Tibetu, ali s vremenom se ta želja, poput mnogih adolescentskih snova, rasplinula. Ipak i danas bi voljela posjetiti Tibet jer mi je lamaizam jedan od dražih oblika budizma, a mnogo čari za mene ima i stari tibetanski bon po šamanizam.

lakše je s dečkom

Šira javnost nedovoljno poznaje vašeg dečka s kojim ste u dugogodišnjoj vezi. Otkrijte nam nešto o njemu. – Siniša je, poput mene, rođeni Zagrepčanin i također je član SDP-a. U stranku smo se učlanili zajedno, odnosno ja sam ga nagovorila da od simpatizera postane članom jer sam bila prevelika kukavica da se sama učlanim u stranku. Siniša radi kao komercijalist u hrvatskoj podružnici jedne austrijske tvrtke, ali se uz taj posao bavi još i fotografijom.

Marković nije diskriminator

Nepravomoćnom presudom Županijskog suda predsjednik HNS-a Vlatko Marković oslobođen je optužbi da je svojom izjavom Večernjem listu iz studenoga 2010. diskriminirao gay populaciju. Markovićev odvjetnik na sudu je tvrdio kako tužitelji nisu dokazali tko je to povrijeđen Markovićevom izjavom.

Podsjetimo, Marković je krajem prošle godine rekao da u nogometnoj reprezentaciji nema mjesta za gay osobe. Odvjetnik je podsjetio da je Marković rekao da svojom izjavom nije htio nikoga uvrijediti te da je to samo njegov vrijednosni sud.

Odvjetnica gay udruga Lina Budak podsjetila je sud da je Marković potvrdio svoju izjavu te ustvrdila da je riječ o čistoj diskriminaciji po seksualnoj orijentaciji. Zapitala se bi li Markovićeva izjava bila smatrana vrijednosnim sudom da je isto rekao za muslimane umjesto za gay populaciju.

Sutkinja Jasenka Grgić odbila je zahtjeve tužitelja i rekla da se tužba trebala odnositi na HNS, a ne na Markovića jer je ključno pitanje u ovom slučaju tko je diskriminator.

Na presudu je reagirao Centar za LGBT ravnopravnost koji je zajedno s Centrom za mirovne studije podnio udružnu tužbu. Njihovu reakciju prenosimo u cijelosti.

“Nije Marković mogao diskriminirati, nego eventualno HNS koji zapravo odlučuje o zapošljavanju nogometaša”. (!?)

Tako bi se dala protumačiti današnja nepravomoćna presuda sutkinje Županijskog suda Jasenke Grgić po kojoj je odbijena udružna tužba za diskriminaciju po Zakonu o suzbijanju diskriminacije, a koju su protiv Vlatka Markovića, predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza, podnijeli Centar za LGBT ravnopravnost (udruge LORI, Zagreb Pride i Queer Zagreb) i Centar za mirovne studije zbog njegovih šovinističkih izjava da gej nogometašima nema mjesta u reprezentaciji dok je on predsjednik Saveza, te da “na sreću, nogomet igraju samo zdravi ljudi”.

Iako se u slučaju izjava Markovića i Zdravka Mamića radi o istom problemu – fundamentalnoj i nedopustivoj homofobiji i šovinizmu u hrvatskom sportu, odnosno nogometu, što sve zajedno odašilje sramotno ružnu sliku o RH europskoj i svjetskoj javnosti, ove dvije nepravomoćne presude u slučaju naših udružnih tužbi pokazuju koilko je kaotično stanje u našem pravosuđu, odnosno kako se implementira Zakon o suzbijanju diskriminacije, ujedno i jedan od uvjeta za ispunjavanje mjerila iz pristupnog Poglavlja 23 – pravosuđe i temeljna prava.

Naime, dok u slučaju Mamić sutkinji Jadranki Travaš nije bila sporna Mamićeva funkcija izvršnog dopredsjednika Dinama, koji ne bi angažirao gej nogometaše, već je presudila kako radi o njegovom “pravu na osobni stav”, u slučaju Marković “problem” je što o izboru nogometaša formalno odlučuje Nogometni savez, a ne njezin predsjednik (!),

Naše ocjene ovih slučajeva zacijelo će zanimati odgovorne osobe koje prate ispunjavanje svih uvjeta za zatvaranje Poglavlja 23, ali i UEFU koju redovno informiramo o ovim slučajevima. Podsjećamo javnost da je zbog identičnih izjava svojevremeno izbornik Otto Barić kažnjen od UEFE sa 3000 švicarskih franaka, a osim toga vidimo kako su posljedice takve izjave utjecale i na njegovu daljnju sportsku “karijeru”.

Ostajemo pri stavu da su svojim izjavama Vlatko Marković i Zdravko Mamić diskriminirali LGBT osobe u pravu na jednaku dostupnost sportu. Svakako ćemo uložiti žalbu na ovo rješenje, i ustrajat ćemo u traženju da se Mamić i Marković ispričaju putem plaćenog oglasa u dnevnom tisku, budući su svojim izjavama i poticanjem stereotipa o gej muškarcima prešli sve civilizacijske granice i samu logiku sporta, koji bi trebao biti otvoren svim osobama, neovisno o njihovoj nacionalnosti, boje kože, vjeroispovijesti ili seksualnoj orijentaciji.

Naime, skandalozne izjave koje proizvode čelnici hrvatskog nogometa u svojoj biti ne bi trebale biti ništa manje problematične od hipotetske situacije u kojoj bi neka čelna osoba nogometa izjavila da nogometaši muslimanske vjeroispovijesti ne bi trebali igrati nogomet, jer da nogomet samo za katolike! Ne sumnjamo da bi se u takvoj situaciji mobilizirala sva nadležna tijela i institucije za suzbijanje diskriminacije, i zasigurno se ne bi dogodilo, kao u našem slučaju, da samo zato što se radi o LGBT pitanjima, ostajemo usamljeni u svojoj borbi. No, to nas nikada neće obeshrabriti u ustrajanju i zalaganju za ravnopravnost LGBT osoba u našem društvu.

Opservatorija za nasilje prema ženama

Autonomni ženski centar i Mreža za Evropski ženski lobi – Srbija, pokrenuli su inicijativu za formiranje nezavisnog ekspertskog tela za praćenje nasilja prema ženama – Opservatorija za nasilje prema ženama.

Na konferenciji koja je održana u Beogradu, 21. aprila 2011. godine predstavljene su aktivnosti Evropskog ženskog lobija, modeli nacionalnih Opservatorija Danske i Irske, kao i iskustva Hrvatske i Srbije. Predstavnice nezavisnih državnih tela za zaštitu ljudskih prava – Zaštitnik građana, Poverenica za zaštitu ravnopravnosti i Poverenik za informacije od javnog značaja i zaštitu podataka o ličnosti govorile su o svojoj ulozi u praćenju i primeni zakona. Predstavnice više od 20 ženskih nevladinih organizacija iz Srbije diskutovale su o razlozima, sadržaju rada i formalnim aspektima koncipiranja budućeg nezavisnog tela.

Zaključeno je da treba formirati operativnu radnu grupu koja će kroz konsultativni proces izraditi platformu za uspostavljanje Opservatorije za nasilje prema ženama do kraja septembra 2011. godine. Ove aktivnosti sprovode se u okviru projekta koji je finansiran od strane Evropske unije.

Gayatri Spivak na 4. Subversive Film Festivalu

“Dekolonizacija – Nove emancipacijske borbe” krovna je tema programa ovogodišnjeg četvrtog izdanja Subversive Film Festivala koji će se održati od 7. do 21. svibnja u kinima Europa i Tuškanac. Iznimno bogat program kao i prijašnjih godina podijeljen je na teorijski te filmski dio.

U periodu od 7. do 14. svibnja u kinima Europa i Tuškanac filmski segment festivala predstavit će široki spektar estetika otpora tzv. treće kinematografije (indijske i afričke) i četvrte kinematografije (postkolonijalni etnografski film).

Odmah nakon filmskog programa, od 15. do 21. svibnja u kinu Europa održat će se međunarodna konferencija pod nazivom “Nove emancipacijske borbe”. Konferencija i ove godine okuplja neka od najvažnijih imena suvremene teorije i radikalne misli. Uz brojne diskusije, panele i promocije knjiga, predavanja će održati Antonio Negri, Terry Eagleton, Zygmunt Bauman, Istvan Meszaros, David Harvey, Gayatri Spivak, Slavoj Žižek, Samir Amin i mnogi drugi.

Od programa izdvajamo:

U kinu Tuškanac 23. svibnja Gayatri Spivak, poznata indijska književna kritičarka, teoretičarka i profesorica na Sveučilištu Columbia predavat će na temu ‘Subverzija u iščitavanju vizualnog’, a predstavit će i knjigu u izdanju Frakture ‘Nacionalizam i imaginacija’. Predavanje će se koncentrirati na odnos između etike drugotnosti i politike identiteta – u odnosu na pitanja nacionalizma, posebice u kontekstu nedavnih događaja u sjevernoj Africi i zapadnoj Aziji.