sdadmin, Author at Libela - Page 1479 of 1806

PMS, bok uz bok neonacizmu

Posted on April 4, 2011 by sdadmin

Prije koju godinu vodila sam radionicu na kojoj je grupa mladih u okviru jedne vježbe trebala ocijeniti prednosti i nedostatke bivanja ženom. Kao najnegativniju stvar označili su menstruaciju – najprirodniji proces u ženskom tijelu. Slobodna Dalmacija objavila je ovih dana tekst o radionici “Nenasilno ponašanje” održanoj u Graditeljskoj obrtničkoj i grafičkoj školi u Splitu. Između ostalog učenici su imali zadatak da nacrtaju brod koji predstavlja njihov razred i u njega upišu sve pozitivne stvari koje potiču prijateljstvo i razumijevanje, dok su ispod broda trebali nacrtati valove u koje su upisali sve negativne stvari. Među negativnim stvarima našli su se vrijeđanje, ogovaranje, klanovi, dvoličnost, sebičnost, cajke, PMS, neonacizam, škrtost, diskriminacija, šefovanje nekih učenika, laž, pesimizam, droga, izdaja, neslušanje, nabijanje kompleksa itd.

Iako mi moje osobno iskustvo zabranjuje bilo kakvo čuđenje i lamentiranje o tome kamo današnja omladina ide, jer mi je i samoj trebalo 15 godina da prihvatim menstruaciju kao nešto dobro i vrijedno, ne mogu ne osjetiti užasnutost stavljanjem PMS-a bok uz bok neonacizmu po štetnosti za prijateljstvo i razumijevanje. Mizoginija koja je sadržana u odnosu prema menstruaciji kao nečem izvorno ženskom, ruši svaki zakon o ravnopravnosti i antidiskriminaciji, svaku politiku i svaku strategiju za žene. Društvena zabrana na prihvaćanje naših ženskih tijela i svih njegovih procesa kao vrijednih, guši i naš glas. Jer to će uvijek biti samo glas PMS-a, glas iracionalnih, histeričnih, nevaljalih žena koje su prepreka uspostavljanju savršeno racionalnog, svrhovitog i naravno krajnje prijateljskog, muškog svijeta.

Predstavljena incijativa HOLLABACK – REAGIRAJ za suzbijanje rodno uvjetovanog uličnog nasilja

Posted on April 4, 2011 by sdadmin

1.travnja 2011. u Net clubu M.a.m.a. održano je predstavljanje inicijative HOLLABACK – REAGIRAJ! koja za cilj ima suzbijanje rodno uvjetovanog uličnog nasilja s kojim se svakodnevno susreće veliki broj žena i LGBTIQ pojedinaca. Povod okupljanja bio je lansiranje internetske stranice http://croatia.ihollaback.org , na kojoj će posjetiteljima biti dostupne informacije o pojmu rodno uvjetovanog uličnog uznemiravanja, a žrtve uličnog nasilja imat će priliku podijeliti sa drugima svoja iskustva i ispričati svoju priču.

Inicijativa HOLLABACK – REAGIRAJ! je hrvatska inačica međunarodnog pokreta Hollaback! koji je počeo djelovati kroz blog u New Yorku 2005. godine te se ubrzo proširio po Sjedinjenim Američkim Državama i svijetu. Godine 2010. blog poprima oblik web stranice a sama aktivnost borbe protiv rodno uvjetovanog uličnog uznemiravanja biva definirana pokretom. Cilj pokreta Hollaback! je pomoći suzbijanju rodno uvjetovanog uličnog uznemiravanja korištenjem moderne tehnologije. Točnije, web stranica dozvoljava mapiranje lokacija na kojima se dogodilo ulično nasilje, a u nekim državama žrtve uličnog uznemiravanja mogu objaviti i fotografije ili snimke uznemiravatelja. Do 2010. pokretu se pridružilo 8 novih inicijativa a od 1.travnja 2011. dijelom Hollaback! mreže postaju i inicijative iz Hrvatske, Njemačke, Ujedinjenog Kraljevstva, Izraela, Kanade, Meksika i Indije. Danas pokret obuhvaća 25 lokacija diljem svijeta.

Hrvatska incijativa Hollaback! pokreta, HOLLABACK – REAGIRAJ!, nastala je kao zajednički projekt pet prijateljica: četiri psihologinje i jedne socijalne pedagoginje koje se, osim profesionalnim angažmanom, ističu i aktivnim sudjelovanjem u različitim organizacijama civilnog društva koje se bave ljudskim pravima, rodnom ravnopravnošću, inkluzijom marginaliziranih društvenih skupina itd.. Pokretanjem hrvatske inačice Hollaback! pokreta, osnivačice su prvenstveno željele promijeniti ‘status quo’ koji se veže uz pojam rodno uvjetovanog uličnog uznemiravanja i karakterizira ga kao kulturološki ukorijenjenu pojavu protiv koje je uzaludno boriti se. Kao takvo, ulično uznemiravnje postaje jednim od najraširenijih oblika rodno uvjetovanog nasilja čije suzbijanje nije, još uvijek, zakonski regulirano. Inicijativa rodno uvjetovano ulično uznemiravanje definira kao bilo koju radnju, od dobacivanja i neželjenih komentara do konkretnih primjera kao što su dodirivanje ili javna masturbacija, koja kod žrtve izaziva osjećaj straha, zabrinutosti, poniženja, nemoći itd.. Ipak, kako bi im pojmovi vezani uz diskriminaciju, seksizam i kategorije roda i spola bili jasniji, posjetitelji web stranice mogu konzultirati i online rječnik. Iako, kao što je već spomenuto, ne postoji jasan legalni okvir kojim bi se suzbilo rodno utemeljeno ulično uznemiravanje, inicijativa HOLLABACK – REAGIRAJ! nudi aktivnu podršku žrtvama uličnog nasilja kroz savjete kako se odnositi prema uznemiravatelju, podatke o tome koje su organizacije, institucije i pojedinci u Hrvatskoj zaduženi za pružanje pomoći u sličnim situacijama, te pojašnjava antidiskriminacijsko pravno okruženje u našoj državi, pružajući žrtvama mogućnost upoznavanja sa svojim pravima i načinima na koje mogu reagirati. Osim navedenog, posjetitelji web stranice imat će priliku upoznati se s mitovima vezanim uz pojam rodno uvjetovanog uličnog uznemiravanja i raskrinkavanjem istih, a najizravniji način komunikacije biti će moguć putem objavljivanja osobnih priča i razmjenom iskustava.

Osnivačice inicijative HOLLABACK – REAGIRAJ! istakle su kako je lansiranje web stranice samo početak te kako u planu imaju realizaciju velikog broja edukacijskih aktivnosti i radionica sa ciljem upoznavanja javnosti (posebice mladih) s pojmom rodno uvjetovanog uličnog nasilja i načinima njegovog suzbijanja.

Što je Catherine A. McKinnon rekla Nigelu Warburtonu i Davidu Edmondsu?

Posted on April 4, 2011 by sdadmin

Od nedavno je na Internetu dostupan razgovor s Catherine A. McKinnon, sada već legendarnom feministicom drugoga vala koja radi kao profesorica prava na Harvardu i Sveučilištu Michigan. Njeno radikalno teoretiziranje, koje i danas izaziva kontraverze, usmjereno je protiv heteroseksualne matrice i njome konstituiranih odnosa moći, često je krivo interpretirano i nedovoljno razumljeno, a govori nam o pornografiji, napastovanju, silovanju, prostituciji.

Radikalno je komentirala dokumentarac o utjecajima čuvenoga porno filma “Duboko grlo”. Angažirala se vezano za zlostavljanje žena u logorima na području Bosne za vrijeme rata. Kao pravnica i kao teoretičarka, McKinnon smatra da iste silnice koje stvaraju nasrtaje na naš integritet a koje vidimo benignima, uzrokuju i užase poput spomenutoga. Jesu li to “samo riječi” pitamo se uz naslov jedne od njenih knjiga?

Njena stajališta izazvala su i oštru kritiku među “pro-seks” feministicama. Osobno smatram da je (hetero)seksualnost društveni konstrukt, a ne biološka danost i kao takav podložan različitim odnosima snaga i društvenim silnicama. Stoga smatram da je važno znati što su Catherine McKinnon pitali filozofi Warburtson i Edmonds koji priređuju emisiju “Philosophy bites” u suradnji s Institutom za filozofiju(http://www.philosophy.sas.ac.uk/).

Catherine McKinnon je govorila o svome konceptu “rodnoga zločina” smatrajući da sva navedena povređujuća ponašanja nemaju kao zajednički nazivnik niti seksualnost, niti puko nasilje osobe nad osobom, nego upravo podređenost žene ili osobe koja igra rodnu žensku ulogu, iako biološki nije žena. Velik dio rasprave posvećen je prostituciji koju McKinnon vidi kao “serijsko silovanje” osobe koja je pod, primjerice, ekonomskim pritiskom. Zapravo se događa isto ono što u ratnome sukobu vidimo kao silovanje. Uistinu, “društvena nejednakost je realnost” kako kaže McKinnon, realnost koja oblikuje i naša tumačenja situacija. Ima li pravo? Postoji li svakodnevna okrutnost koje nismo svjesni?

Poslušajte emisiju!

Ukidanje Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova je neprihvatljivo

Posted on April 1, 2011 by sdadmin

Hrvatska je javnost opet suočena s još jednim u nizu postupaka Vlade RH u kojima ignorira proceduru konzultacija s građanima i organizacijama civilnog društva. Prijedlog Ministarstva pravosuđa da se ukine Ured pravobraniteljice za ravnopravnost spolova te da se poslovi iz njene nadležnosti obavljaju u sklopu Ureda pučkog pravobranitelja ide pred Hrvatski sabor u neprihvatljivoj proceduri i sa posljedicama poraznima za žene.

Upravo su organizirane žene u nevladinim organizacijama, svjesne činjenice da su žene sustavno direktno ili indirektno diskriminirane u hrvatskom društvu, zagovarale i utjecale na ustanovljenje institucije Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova. Zbog toga je usvojen Zakon o ravnopravnosti spolova u kojem je određeno da se zaštita žena povjerava Pravobraniteljici za ravnopravnost spolova kao centralnom mjestu za zaštitu žena. Zbog institucionalnih mehanizama za zaštitu ravnopravnosti spolova Republika Hrvatska je pred međunarodnim institucijama dobivala bodove i pohvale.
Političkom voljom vlasti, ova se odredba organskog zakona ukida i time ukida institucija koja štiti žene od diskriminacije po spolu, te postaje tek dio unutar velike službe – Ureda pučkog pravobranitelja. Mada je svima u RH dobro poznata činjenica da je gotovo svaka žena tijekom svojeg života doživjela diskriminaciju temeljem spola, da je diskriminacija duboko utkana u svakodnevicu žena u svakom području privatog i društvenog života, od medija do zapošljavanja, od nasilja nad ženama do odgoja i pristupa zdravstvenim uslugama, unatoč tim činjenicama vlast predlaže ukidanje pravobraniteljice kao samostalnog instituta protiv diskriminacije temeljem spola.

Dok Evropa svoju politiku temelji na politici jednakih mogućnosti, vlast u RH donosi mjere koje će rodnu neravnopravnost zataškati među drugim slučajevima. Ovom odlukom one koje nemaju jednake mogućnosti ostaju bez ključnog mehanizma zaštite od diskriminacije temeljem spola.
Ženske nevladine organizacije ne mogu prihvatiti ovakvu štetnu politiku. O njoj ćemo obavijestiti sve relevantne institucije EU i Odbor CEDAW, Evropski ženski lobi i partnerske organizacije u svijetu.

Dobrovoljne kvote za žene ne funkcioniraju

Posted on April 1, 2011 by sdadmin

Dobrovoljne kvote čiji je cilj povećanje broja žena u upravnim odborima kompanija izlistanih na burzi, kakve je predložila Europska komisija, ne funkcioniraju, a umjesto njih potrebne su obvezujuće kvote, rekla je jedna norveška dužnosnica na temelju iskustva njezine zemlje na tom području, pišu u četvrtak europski mediji.

“U Norveškoj, nismo uspjeli postići nikakve promjene s dobrovoljnim pristupom”, rekla je ministrica za javnu upravu Rigmor Aasrud u intervjuu za europske medije.

Ona je kazala da je norveška vlada 2003. upozorila kompanije da će se kroz dvije godine usvojiti zakon o kvotama ako same ne povećaju broj žena.

“Ali nije došlo do pravog napretka, dobrovoljni sustav nije funkcionirao. Broj žena povećan je s pet na šest posto, to zapravo uopće nije bilo vidljivo. Stoga je usvojen zakon a kompanije su dobile dvije godine da se usklade s kvotom od 40 posto žena u upravnim odborima. Od 2007. do 2009. broj se povećao sa šest na 39,6 posto. To je bio značajan uspjeh”, pojasnila je.

Po norveškom zakonu, kompanije na burzi mogu biti raspuštene ako nemaju kvotu od 40 posto, ali dosad se to nije dogodilo niti jednoj.

Tvrtke su se u početku protivile i vodile kampanje protiv tog zakona. Međutim, kada je zakon jednom usvojen, mnogi su počeli organizirati dodatne specijalizirane tečajeve za žene.

U Europi, brojke Europske komisije pokazuju da žene čine samo 12 posto članova odbora u najvećim kompanijama, a u 97 posto slučajeva na čelu im je muškarac.

“Po toj stopi, ako se ne poduzmu akcije, trebat će nam još 50 godina prije nego se postigne ravnoteža u upravnim odborima”, kazala je Europska komisija u nedavnom priopćenju.

Povjerenica za pravosuđe Viviane Reding ranije ovoga mjeseca pozvala je europske kompanije izlistane na burzi da se obvežu da će povećati broj žena u upravnim odborima na 30 posto do 2015. i na 40 posto do 2020. Ako se nikakve akcije ne poduzmu kroz godinu dana, kazala je, Komisija bi mogla donijeti obvezujuća pravila.

I u Norveškoj, kao i u Europskoj uniji, broj žena koje završe fakultet veći je od broja muškaraca. U EU-u je njih 60 posto, a u Norveškoj tri od pet studenata koji završe studije su žene.

Zašto je ukidanje Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova loša ideja

Posted on April 1, 2011 by sdadmin

Postoji ozbiljna bojazan da će se ukidanjem instituta Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova smanjiti postojeći nivo zaštite od diskriminacije temeljem spola i seksualne orijentacije. Time će biti poništeni dugogodišnji pozitivni napori za postizanje rodne ravnopravnosti te će biti učinjen veliki korak unatrag u ostvarenju prava žena koja nikada nisu ni dostigla zadovoljavajuću društvenu razinu.

Pripajanje Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova Uredu pučkog pravobranitelja dovodi u pitanje usmjerenost na diskriminaciju temeljem spola te ukida već ustanovljenu dobru praksu na konkretnim slučajevima koje Ured pravobraniteljice zaprima i na čijem rješavanju radi.

Uz postupanje po pojedinačnim pritužbama o diskriminaciji, posao Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova uključuje kontrolu provođenja Konvencije o ukidanju svih oblika diskriminacije žena (CEDAW), kontrolu rada tijela državne uprave u slučajevima obiteljskog nasilja i nasilja nad ženama, kontrolu rada centara za socijalnu skrb, reagiranje na seksističke i homofobne ispade u medijima, kontrolu rodne uravnoteženosti obrazovnih sadržaja i programa što je sve izuzetno važno za postizanje ravnopravnosti spolova u Hrvatskoj.

Diskriminacija temeljem spola/roda ili seksualne orijentacije je vrlo različita pojava od diskriminacije temeljem etniciteta, rase, vjeroispovijesti ili dobi. Svaki od ovih oblika diskriminacije ima svoju posebnu povijest i logiku i svaki traži zasebno krojen pristup te stoga i zasebnu instituciju.

Ukidanjem instituta Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova smanjila bi se institucionalna podrška žrtvama diskriminacije temeljem spola odnosno ženama koje su prema svim pokazateljima višestruko diskriminirane u RH u području rada i zapošljavanja, sudjelovanja na mjestima odlučivanja te su i dalje žrtve rodno uvjetovanog nasilja. Upravo je Ured pravobraniteljice za ravnopravnost spolova svojim radom doprinio borbi protiv nasilja nad ženama te promicanju ravnopravnosti spolova i ženskih prava.

Ovim prijedlogom se ne rješava problem nedostatnih ljudskih, materijalnih i financijskih resursa u Uredu pučkog pravobranitelja. Štoviše, vrlo je moguće da bi se širenjem opsega posla smanjio nivo postojeće zaštite za sve skupine. Ako je pak u pitanju ušteda novca zaista je apsurdno da se i opet štedi na “ženama” odnosno uredu koji se bavi ravnopravnošću spolova što je jedno od temeljnih načela Ustavnog ustrojstva RH.

Načelo ravnopravnosti spolova zauzima posebno mjesto u pravnom poretku Europske unije. Ono je od samog njenog osnivanja bilo pokretač razvoja njezine socijalne politike i stoga je EU razvila posebne institucionalne instrumente zaštite i promicanja načela jednakosti spolova s jedne strane i zaštite od ostalih oblika diskriminacije s druge strane koji su nezavisni jedni od drugih. Ne treba ni zanemariti kako je Europska komisija u sklopu pregovora zatvaranja poglavlja 19. inzistirala na jačanju kapaciteta Ureda pravobraniteljice za ravnopravnost spolova. Ovakvom mjerom izigrava se taj uvjet.

Većina država članica EU ima neovisno tijelo zaduženo za zaštitu i promicanje jednakosti spolova koje je odvojeno od ureda pravobranitelja koji se bave zaštitom općih ljudskih prava. U nekim državama postoje pravobranitelji/ pravobraniteljice za suzbijanje diskriminacije koji su izričito odvojeni od općih pravobranitelja upravo zato kako bi se osigurao viši nivo antidiskriminacijske zaštite i izbjegao sukob nadležnosti.

Ne treba zaboraviti da se jedna od rijetkih pohvala koji je Odbor UN-a za uklanjanje diskriminacije žena (CEDAW odbor) uputio Hrvatskoj upravo odnosi na rad Pravobraniteljice za ravnopravnost spolova.

Ovakav postupak ukazuje na nedostatak političke volje za postizanje ravnopravnosti spolova i potpuno zanemarivanje činjenica koje ukazuju na neravnopravnost žena u Hrvatskoj. Postoji jasna horizontalna i vertikalna segregacija između muškaraca i žena na tržištu rada: žene čine većinu nezaposlenih i radnica u potplaćenim sektorima, rjeđe napreduju na poslu, trpe uznemiravanje na radnom mjestu, zaposlene žene su još uvijek u većoj mjeri opterećene obiteljskim obvezama u odnosu na muškarce. Žene su podzastupljene u tijelima zakonodavne i izvršne vlasti, a njihovo sudjelovanje u tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave pada od županijske (21,4%) preko gradske (20,7%) do općinske razine (12,2%) na kojoj je najmanja. Osim toga prisutni su problemi u područjima vezanim uz nasilje protiv žena, reproduktivno zdravlje žena, a prikaz žena u medijima je često stereotipiziran. Naročito je velik problem prisutan u prikupljanju i iskazivanju podataka po spolu u sudskim postupcima, članstvu u nadzornim i upravnim odborima javnih poduzeća, te vezano uz žene pripadnice nacionalnih manjina.