Noćna akcija na vratima ljekarne koja je odbila izdati kontracepcijske pilule

Na vratima zagrebačke ljekarne čija je zaposlenica nedavno odbila pacijentici izdati kontracepcijske pilule pod izgovorom prigovora savjesti, nepoznati/e počinitelji/ce ostavile su crvene otiske dlana.

Prije nekoliko dana, redakcija Faktografa zaprimila je i objavila priču djevojke koja se požalila na to da joj je ljekarnica odbila izdati “ginekološki propisane kontracepcijske pilule koje koristi zbog preobilnog menstrualnog krvarenja, a i kao metodu kontracepcije. Pozvala se na priziv savjesti jer ona ‘po svojim uvjerenjima ne podržava korištenje kontraceptivnih pilula kao metodu kontracepcije’. U ljekarni nije radio nitko osim nje, te [joj] nitko drugi nije mogao izdati te tablete, a djelatnica [joj] je rekla da dođe ujutro kad nje nema”.

Podsjećamo, crveni otisci koji su danas osvanuli i na vratima spomenute ljekarne osmišljeni su kao dio kampanje #PrekinimoŠutnju kojom se sve građane/ke poziva da ostavljanjem spomenutog traga u javnom prostoru upozore na bolne i ponižavajuće postupke kojima hrvatsko zdravstvo svakodnevno izlaže žene.

{slika}

Osim što neizdavanje ove vrste lijekova na recept može izazvati pogoršanje zdravstvenih problema poput navedenih preobilnih krvarenja ili primjerice endometrioze čiji se simptomi također mogu ublažiti uzimanjem oralne kontracepcije, nemogućnost kupnje iste u kombinaciji sa sve većom aurom nedostupnosti koja okružuje abortus – bilo zbog ‘priziva savjesti’, bilo zbog financijskih izdataka koji isti od žene iziskuje – recept je za cvjetanje medicinskih postupaka kojima se žene podvrgavaju ‘na crno’, zbog čije se upitne regulacije u opasnost ne dovodi samo zdravlje žene, već i njezin život.

S obzirom na navedeno, postupak ljekarnice čija savjest ne dopušta prodaju kontracepcije još je samo jedna dodatna radnja kojom se već ionako ugroženo reproduktivno zdravlje žena još više ugrožava. Kao takav, ovaj čin predstavlja kršenje ženskih prava te zahtjeva oštru osudu.

Uz nedavno očitovanje pravobraniteljice za ravnopravnost spolova koja je osudila ovaj postupak te ministra Kujundžića koji je stao na stranu pacijentice, na današnjoj sjednici Sabora očitovala se i Anka Mrak Taritaš  izjavivši: “Što znači priziv savjesti ljekarnice? Konzervatizam je poharao Hrvatsku, pitanje je kad će stradati život. Svatko iza svoja četiri zida može živjeti kako koće, ali kad radi posao mora ga raditi odgovorno. Pozivam ministra Milana Kujundžića da odradi svoj posao. Ljudi koji žive na način da se protive određenim stvarima, taj posao ne trebaju raditi. Otkud pravo ljekarnici da odlučuje za nekog drugog? Nitko od nas ne smije suditi drugog i kako tko živi iza svoja četiri zida. Planiranje obitelji zapisano je čak u Ustavu, otkud pravo ljekarnici da odlučuje za nekog drugog.”

‘Znaš li prepoznati seksizam?’ – poziv na radionicu

Udruga B.a.B.e. svake godine u sklopu obilježavanja Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama, 25.studenog i Međunarodnog dana ljudskih prava, 10. prosinca, organizira edukativne radionice i predavanja te provodi javne kampanje kojima osvještava probleme vezane za ženska ljudska prava.

Ove godine surađujemo s teoretičarkom i praktičarkom Josipom Lulić iz Centra za kazalište potlačenih POKAZ, koja će koristeći suvremenu pedagošku tehniku novinskog kazališta pobuditi sudionike/ce da aktivno sudjeluju u radionici i spoznaju što je to seksizam, kako ga prepoznati i kako na njega odgovoriti.

Radionica je predviđena za učenike_ce viših razreda srednje škole. Optimalan broj sudionika/ca radionice je 15 do maksimalnih 20 učenika/ca.

Predviđeno vrijeme održavanja radionice je petak, 23.11.2018. godine u 15:00 u dvorani Kuće ljudskih prava Zagreb, Selska cesta 112c, Zagreb. Zainteresirani/e se mogu prijaviti na adresu babe@babe.hr.

“Novinsko kazalište jedna je od metoda Kazališta potlačenih, skupa dramskih tehnika koje je brazilski redatelj Augusto Boal inaugurirao u Brazilu šezdesetih i sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća, a u međuvremenu su se raširile po cijelom svijetu, i prodrle u razne kontekste – u našem slučaju, od rada u obrazovnim institucijama (Centar za kazalište potlačenih POKAZ vodio je niz radionica forum kazališta u osnovnim i srednjim školama, a godinama i sudjeluje u nastavi na studijima pedagogije, socijalnog rada, predškolskog odgoja i studija za učitelje primarnog obrazovanja), preko rada s različitim organizacijama i kolektivima (CMS, Brid, Vox Feminae…) do rada u kaznenom i odgojnom sustavu (Centar za odgoj Dugave). Kao osnovni cilj svakog kazališnog čina vidimo uspostavljanje dijaloga o problemu (umjesto ideala katarze, ili prikaza teme u kojem ne postoji poveznica iskustva s prikazanim sukobom), prisvajanje estetike (umjesto robovanja dominantnoj ideji) i osnaživanje sudionika/ca na djelovanje. Novinsko kazalište, konkretno, koristi elemente metode estetike potlačenih i dramske igre i vježbe kako bi propitalo i preokrenulo dominantne narative koje nalazimo u medijima, uključujući i one o rodu i spolu, kojima ćemo se baviti na ovoj radionici.”

Na radionicu je potrebno donijeti jedan primjerak novina/časopisa ili screenshotove s portala ili društvenih mreža s primjerom seksizma.

Prijave zaprimamo do popunjenja kvote!

Dosta s neuroznanstvenim glupostima o ‘ružičastim’ i ‘modrim’ mozgovima!

U tjednu loših vijesti, evo zrake sunca: znanstvenici su otkrili nešto što će nam promijeniti živote. Muškarci i žene se, konačno je dokazano, posve razlikuju! Ovo je, dobro zaključujete, sažetak razvikanog istraživanja koje je dospjelo na naslovnicu Times magazina. “Muškarci i žene doista razmišljaju različito”, kažu znanstvenici_e.

Naslov drugog članka nešto je specifičniji. “Spolne razlike: ženska empatija i muška logika”. Dr. Varun Warrier, znanstvenik i istraživač, izjavio je kako su “ove spolne razlike u općoj populaciji vrlo očite”.

Rijetko se dogodi da psihološka studija ima tako opsežan i topao prijem kao ovo istraživanje četvero istraživača_ica sa Sveučilišta Cambridge. Pomalo je obeshrabrujuće za njihove kolege_ice to što su rezultati podigli više prašine nego polje istraživanja. Nijedan ekvivalentni naslov, poput “Muški i ženski um iznenađujuće su slični!” nije pozdravljen na sličan način, poput primjerice radova Cordelie Fine o destruktivnim zabludama o orođenim umovima.

Doduše, novo istraživanje naišlo je i na kritike. Gina Rippon, profesorica kognitivne neuroznanosti na Sveučilištu Aston, rezervirana je zbog pouzdanosti upitnika (u online upitniku su se ispitanici_e izjašnjavali_e o tvrdnjama poput “Mogu lako predvidjeti kako će se netko osjećati”). Rippon je primijetila da su ispitanici_e, u dobi između 16 i 89 godina, imali “dosta vremena da prime rodne poruke kojima će biti izloženi_e”.

Osim toga, neuroznanstvenik i autor Dean Burnett istaknuo je da proučavanje spolnih razlika mozgova “uopće ne promatra mozak”.

Općenito, međutim, poruka, kao i izvorno istraživanje, podržava ružičasto-modru dihotomiju razmišljanja o ljudskom ponašanju. S obzirom na istaknutost ovog istraživanja i nedostatak kritika, njegov kulturni utjecaj sigurno bi mogao nadići svakodnevnu vijest, te oblikovati razmišljanje o crtama ličnosti, pa čak i utjecati na javne politike i zapošljavanje, osobito ako “vrlo jasne” spolne razlike u istraživanju mogu opravdati suptilnu spolnu diskriminaciju. Zamislimo, na primjer, korist Cambridgeovog istraživanja za BBC, gdje se žene dugo smatralo suviše temperamentnima za neke novinarske poslove. Zamislimo kako bi ti rezultati mogli koristiti kompanijama koje se brane pred nalazima Hampton-Alexander pregleda koji pokazuju da se prošle godine broj izvršnih direktorica u najvećim britanskim tvrtkama smanjio s 15 na 12.

Opravdanja tih tvrtki otrcana su. “Sve su dobre direktorice već zauzete”. Slična je opravdanja pronalazio David Cameron dok se trsio da pronađe ženu kalibra Borisa Johnsona Ili Michaela Govea.

Sada se, pak, ekonomski, pravosudni, politički, medicinski i tehnološki ženomrsci mogu pozvati na Zbornik Nacionalne akademije znanosti, izdavača istraživanja, i popratne medijske napise poput ovog u Daily Mailu: “Istraživači s Cambridgea testirali su 670 tisuća osoba i zaključili da su muškarci obično bolji u analizi i rješavanju problema i bolje se snalaze u tehničkim poslovima i slijeđenju pravila”.

Iz perspektive mjerenja utjecaja, sličnost između tih nalaza i implicitnih stavova koji isključuju žene iz “poslova koji se zasnivaju na pravilima”, mogla bi otežati utvrđivanje jesu li za nejednakosti na poslu doista odgovorne razlike ili stavovi.

U svakom slučaju, neke nejednakosti mogu biti uzrokovane medijskim senzacionalizmom oko istraživanja nazvanog “Testiranje teorije spolnih razlika u empatiji i sistematizaciji i teorije autizma ekstremno muškog mozga na uzorku od pola milijuna ljudi”.

Kapa dolje službi za odnose s javnošću Sveučilišta Cambridge, koja je ispravno predvidjela da će izraz najveće istraživanje ikad” povećati vjerojatnost da istraživanje dobije, s obzirom na metodologiju, neopravdanu pozornost. “Nemogućnost predviđanja individualnih razlika u empatiji i sistematizaciji, budući da su one rezultat nepoznatih interakcija genetskih, hormonalnih i ekoloških čimbenika”, manje je zvučno i zanimljivo od najave istraživanja o “psihološkim razlikama među spolovima”.

Istraživačima_cama je vjerojatno bilo jasno da neupadljivo upozorenje da njihova generalizacija ne bi trebala potaknuti stereotipe vjerojatno neće doprijeti do osoba koje traže potvrdu svojih stavova o, primjerice, znanstvenicama koje češće plaču, ili ne zaslužuju karijeru fizičarki, kako tvrdi jedan talijanski profesor. Što god istraživanje pokazuje ili ne pokazuje o spolnim razlikama definitivno nije spriječilo poklonike Jamesa Damorea – kojeg je Google otpustio nakon komentara o ženskim mozgovima kojima više odgovaraju društvena i umjetnička područja – da na društvenim mrežama traže osvetu.

S kojom se izjavom slažete? S onom od psihologinje Cordelie Fine, kako “neuroznanstvenici_e u socijalno osjetljivim područjima poput spola i roda trebaju biti vrlo oprezni_e (…) mnoga su istraživanja pogrešna, mnoga se tendenciozno tumače (…) no, mnoga zaključuju da su urođene razlike djelomično odraz našeg rodno stratificiranog društva”, ili pak s ovom izmijenjenom verzijom, da “neuroznanstvenici_e u socijalno osjetljivim područjima kao što su spol, čak i ako shvate da metodološki nedostatan istraživački rad može pojačati stereotipe koji osobama mogu otežati pristup obrazovanju i poslovima, trebaju na prvo mjesto staviti promociju, bez obzira na posljedice”.

Bez obzira na to čine li vas odgovori na gore navedeno više ili manje sposobnima za sastavljanje namještaja, oni mogu biti itekako indikativni za vaše sposobnosti da radite u istraživačkom timu Sveučilišta Cambridge.

NATJEČAJ #mladezbezboga

MontažstrojZagrebačko kazalište mladihPDV Records i Ravno do dna pozivaju te da napraviš svoju autorsku skladbu naziva “Mladež bez Boga” i tako da sudjeluješ u društveno angažiranom kulturnom projektu “Mladež bez Boga” (#mladezbezboga).

U što vjeruje današnja mladež? Koje su vrijednosti današnje mladeži? Koji su ideali današnje mladeži? Tko je današnja mladež?

Natječaj je otvoren za sve Vas glazbenike/ce koji svoju kreativnost i poruku možete prepoznati u sintagmi #mladezbezboga.

Najbolje skladbe bit će objavljene na kompilaciji PDV Recordsa u veljači 2019. godine.

Natječaj je otvoren za sve glazbenike/ce, neovisno iz koje zemlje dolaze.

Skladba može nositi i naziv na materinjem jeziku glazbenika ili jeziku vlastitog stvaralaštva, npr. “Omladina bez Boga”, “Mladina brez Boga”, “Jugend ohne Gott”, “Youth without God”, “Младина без Бог”…

Stilskih i stvaralačkih ograničenja nema.

Potrebno je poslati gotovu autorsku skladbu.

Stručni žiri sastavljen iz redova PDV Recordsa, Ravno do dna i Montažstroja odabrat će pjesme za kompilaciju koja će biti objavljena u veljači 2019. kao segment interdisciplinarnog kulturnog projekta #mladezbezboga.

Sve upite zainteresirani mogu poslati na info@mladezbezboga.com ili na isti poslati gotovu snimku skladbe do 15. prosinca 2018. godine.

Godišnjicu Europskog stupa socijalnih prava obilježavamo demontažom socijalne države

Prije godinu dana, 17.11.2017. g., na Socijalnom sastanku na vrhu u Göteborgu, države članice usvojile su Europski stup socijalnih prava kojim su sebe, kao i institucije Europske unije, obvezale na zakonodavne izmjene i provedbu ekonomskih i socijalnih politika koje će podići razinu socijalnih prava svih građana EU te spriječiti siromaštvo i daljnji rast nejednakosti. Stup snažno naglašava ulogu dostojanstvenog rada u ekonomskom rastu i društvenom razvoju te potrebu jačanja postojećih, kao i razvoj novih mjera na području socijalne sigurnosti koje će biti u stanju primjereno odgovoriti na nove socijalne rizike.

Hrvatska Vlada neprestano ističe svoju podršku Europskom stupu socijalnih prava, i namjeru Hrvatske da u potpunosti sudjeluje u njegovoj provedbi, što je uostalom i u skladu s ustavnim određenjem Hrvatske kao socijalne države. Međutim, u stvarnosti se stanje radnih i socijalnih prava u Hrvatskoj neprestano pogoršava, na čemu možemo zahvaliti i aktualnoj Vladi RH. Vlada na riječima i Vlada u stvarnom postupanju dijametralno su suprotne.

– Čak i danas, upravo u trenucima dok Vlada sama spominje obljetnicu i podupire Stup, Hrvatski sabor, na njen prijedlog, raspravlja o ukidanju doprinosa za nezaposlenost koji je temelj modela fleksigurnosti. Osiguranje za slučaj nezaposlenosti, pravo je radnika temeljem rada, a ne socijalna pomoć. Međutim, rješenje ministra financija, na zahtjev HUP-a, prava radnika svodi na socijalnu pomoć, a radnika, koji svojim radom stvara novu vrijednost i koji iz plaće financira i ukupnu nadgradnju i mrežu socijalne sigurnosti pretvara u molitelja! Ovo je još jedan u nizu Vladinih poteza obezvrjeđivanja rada i radnika, ističe Mladen Novosel, predsjednik SSSH.

Sudjelovanje sindikata i poslodavaca, osobito kroz socijalni dijalog i kolektivno pregovaranje, uvjet je uspješne provedbe Stupa i ostvarivanja prava na pravednu plaću, ravnotežu privatnog i poslovnog života, zaštitu zdravlja i sigurnosti te primjereni socijalnu zaštitu. Glavni tajnik Europske konfederacije sindikata (ETUC), Luca Visentini povodom godišnjice Stupa europskim institucijama uputio je poruku kako je Stup donio nadu za budućnost, ali i da se on mora i ostvariti kako bi zadovoljio očekivanja europskih radnika i građana. Predsjedniku Europske komisije Jean-Claudeu Junckeru i povjerenici Marianne Thyssen uručio je i prigodnu tortu istaknuvši: Šteta je što ne mogu svi dobiti komad tog kolača. Radnici u svim državama rade u nepravednim uvjetima rada, mnogi jedva preživljavaju zbog plaća koje ih ne izvlače iz siromaštva, ili uopće ne primaju plaće, a brojni su radnici zarobljeni na ugovorima o radu s nula sati rada ili su pak lažno samozaposleni. Stup obećava riješiti te probleme i nadamo se da će ubrzo polučiti konkretna rješenja.

Jučer se u Europskom Parlamentu glasalo o tome da se prijedlog Direktive o transparentnim i predvidljivim uvjetima rada uputi u proceduru trijaloga, čime bi bilo omogućeno da Direktiva bude izglasana prije novih europskih izbora u svibnju. Iako je takav prijedlog izglasan i iako su svima puna usta socijalnih prava i Europskog stupa, hrvatski zastupnici članovi grupe Europskih pučana glasali su – protiv. 

Kako mladi u Grčkoj spajaju kraj s krajem

Areti Stabelou, iz Atene, ostala je bez posla u srpnju. Ona i njezini_e 24 kolege_ice bili_e su tehnički višak u pozivnom centru. Posao joj se nije sviđao, bio je težak i crpio je energiju. “Bila sam tamo samo radi plaće”, kaže ona.

Bio je to tek jedan u nizu kratkoročnih, jednostavnih poslova koje je ova 2-godišnjakinja obavljala otkako je diplomirala političke znanosti 2011. godine. Ništa bolje nije uspijevala naći.

“Voljela bih raditi nešto kreativno. Kada sam diplomirala, željela sam raditi kao politička analitičarka ili u neprofitnoj organizaciji”, kaže Stabelou.

Ali kad su se njezini roditelji odselili iz grada, trebala je vlastite prihode. “Morala sam se sama uzdržavati i pronaći bilo kakav posao”.

Grčki_e milenijalci_ke trenutno se nalaze u jednom od najlošijih tržišta rada u razvijenom svijetu. O stopi nezaposlenosti mladih od 40 posto često se raspravlja kada se spominje desetljeće financijske krize ove mediteranske zemlje, ali manje se govori o potplaćenosti. Oni_e koji_e se nađu u situaciji poput Stabelou, nižu jedan slabo plaćeni posao za drugim. Minimalna mjesečna plaća za fakultetski obrazovane smanjila se s osamsto na šesto eura od početka krize, a jedna od četiri mlade osobe živi u siromaštvu. To je samo jedan od razloga zbog kojih je oko 250 tisuća fakultetski obrazovanih mladih ljudi u proteklih osam godina otišlo iz zemlje.

Iskustvo ove mlade žene tipično je za mnoge koji su diplomirali nakon krize. Problem nije uvijek u tome da ne mogu naći posao, nego ne mogu naći siguran, dobo plaćen posao u skladu sa svojim vještinama. Mnogi visokoobrazovani mladi stoga rade kao konobari_ce ili barmeni_ce ili u sličnim uslužnim zanimanjima. Mnogi rade na crno te nisu dio statistike o nezaposlenosti.

Prema riječima dr. Michaela Arghyroua, profesora ekonomije na Cardiff Business School, na sivu ekonomiju u Grčkoj vjerojatno otpada oko trećine sveukupne gospodarske aktivnosti. “Siguran sam da se to većinom tiče mladih ljudi”, izjavljuje. “To utječe na njihovu osobnu dobrobit jer se osjećaju nesigurnima i to utječe na financije zemlje”.

Stabelou priznaje da joj se traženje stabilnog, zadovoljavajućeg posla odražava na psihičko stanje.

“U prošlosti sam se osjećala vrlo tjeskobno i bila sam vrlo pesimistična u pogledu vlastite budućnosti”, kaže ona. “U jednom sam periodu bila prilično depresivna – imala sam osjećaj kao da ništa ne mogu učiniti”. Posljednje razdoblje nezaposlenosti podnijela je nešto lakše jer sada živi s dečkom, koji joj pomaže financijski i psihološki. “Osjećam se kao da sada imam vremena otkriti što želim u životu… Ne želim još jedan onakav posao”.

Praktične vještine

Ostali visokoobrazovani mladi, koji su prethodno imali “tradicionalne” ambicije, odlučili su se prekvalificirazi za obrtnička zanimanja, kao što su frizer_ka ili tattoo-majstor_ica.

Dvadesetosmogodišnja Agapi Katsorchi diplomirala je 2011. godine na fakultetu političkih znanosti. Nakon bezuspješnog traženja dobro plaćenog posla, prekvalificirala se za pedikerku. “Htjela sam posao koji je kreativan i koji me inspirira. Voljela bih da sam nastavila studirati, ali nisam imala dovoljno novca. Kada nas je pogodila kriza, bila sam optimistična, ali tek sam nakon diplome shvatila koliko je kriza utjecala na našu budućnost”, izjavila je. U ljeto 2011., kada je diplomirala, prosječna grčka plaća pala je za 13 posto. Tada je dogovoreno spašavanje vrijedno 109 milijardi eura, a štrajkovi i prosvjedi doveli su zemlju u zastoj.

“Moji_e prijatelji_ce i ja bili_e smo jako zabrinuti_e zbog pronalaženja posla u struci i brinulo nas je hoće li ti poslovi biti dugoročni. Imala sam sreće jer sam tada mogla živjeti s roditeljima, ali za one koji_e su morali_e živjeti sami_e, bilo je izuzetno teško”.

Pet mjeseci nakon diplome, od kojih je dva provela radeći niskoplaćene uredske poslove, Katsorchi je vidjela oglas za tečaj uređivanja noktiju. Industrija ljepote jedna je od rijetkih rastućih u Grčkoj. Radi se o dobro poznatom fenomenu poznatom kao the lipstick index”, uobičajenom u mnogim posrnulim gospodarstvima.

“Oduvijek sam voljela uređivati svoje i tuđe nokte”, kaže ona. “Nakon prekvalifikacije, shvatila sam da stvarno volim taj posao. Mislim da je vrlo kreativan, a plaća je dobra”.

Druge visokoobrazovane mlade osobe imaju slične priče: jedna od njezinih kolegica koja uređuju nokte ima diplomu iz arheologija. Neki_e odlučuju ne pohađati fakultete i odabiru baviti se obrtničkim zanimanjima.

Hakiranje budućnosti

Neki_e koje je kriza zatekla u srednjoj školi upisali_e su fakultete znajući da ih nakon diplome ne čeka siguran posao. Umjesto toga, razradili su plan B, tražeći načine kako da stvore vlastite prilike.

“Moj je otac nekoliko godina bio nezaposlen, i tada sam shvatio da ne mogu samo čekati da završim studij i pronađem posao – od samog početka sam morao raditi za sebe”, kaže Vasileios Karavasilis, dvadesetpetogodišnji osnivač tvrtke za razvoj igara eNVy Softworks. Još za vrijeme studija računalnog inženjerstva, s petoricom svojih kolega počeo su učiti kao izraditi videoigru.

“Problem je u tome što poslodavci žele praktične vještine koje se ne uče na fakultetima”, kaže on. “A u krizi mnoge tvrtke nemaju sredstava za obrazovanje svoga kadra”.

Karavasili i njegovi prijatelji četiri su godine proučavali internetske tutorijale, tražili mentore i posjećivali skupove u industriji prije nego što su došli do prvih klijenata. “Ponekad je teško zadržati optimizam”, priznaje. “Ali kada smo dobili prvog klijenta, stvar se zakotrljala”.

Osnivanje tvrtki i pronalaženje netradicionalnih načina za stvaranje prilika trend je koji Karavasili sve više primjećuje među studentima_cama i nedavno diplomiranima. “Prije pet godina nitko to nije radio”, kaže on. “Sada postoji mnogo studentskih organizacija koje potiču ljude da izađu iz studentskog stanja uma, poučavajući ih da razviju svoje vještine i rade stvari za sebe. Mislim da je dobro poticati to, ali također moramo podučiti ljude da to nije lako. Ipak, s obzirom na trenutnu situaciju, mislim da nemamo drugog izbora”.

Nove ideje

Iako je trenutno nezaposlena, Stabelou je optimističnija glede budućnosti mladih Grka nego prije godinu-dvije. “Sada vidim oglase za kvalitetnije poslove, a ne samo one u pozivnim centrima ili za promotivni rad”, kaže ona. “Posljednjih deset godina bile su vrlo teške za našu generaciju. Ali mislim da mladi ljudi trebaju ostati u Grčkoj i raditi na poboljšanju situacije i naših života”.

Grčka je službeno izašla iz programa spašavanja u kolovozu ove godine, a za 2019. godinu se predviđa rast BDP-a od 2,32 posto. Premijer Alexis Tsipris obećao je povećati plaće i smanjiti poreze. Ekonomist Arghyrou ostaje skeptičan; kaže kako vjeruje da je zemlja još uvijek pretjerano birokratska i da nema dovoljno dobru poduzetničku klimu za stvaranje snažnog, održivog rasta.

Ali Stabelou vjeruje da će njezina generacija zemlju pokrenuti naprijed. “Sve loše stvari uzrokovale su prethodne generacije. Ali mi smo oni koji mogu donijeti promjene“.