Žene protiv nasilja nad ženama – 20.godina postojanja skloništa i savjetovališta za žene i djecu žrtve partnerskog nasilja

Međunarodna konferencija “Žene protiv nasilja nad ženama – 20.godina postojanja skloništa i savjetovališta za žene i djecu žrtve partnerskog nasilja” održava se povodom 20. godina rada Autonomne ženske kuće Zagreb – savjetovališta i skloništa za zlostavljane žene.

Konferencija se održava pod visokim pokroviteljstvom Predsjednika Republike Hrvatske dr. Ive Josipovića. Pozdravnu riječ održati će: predsjednica Vlade RH gđa Jadranka Kosor, izaslanica Predsjednika RH gđa Zrinka Vrabec Mojzeš, gradonačelnik Grada Zagreba gosp Milan Bandić i pravobraniteljica za ravnopravnost spolova gđa Gordana Lukač Koritnik.

Mjesto održavanja je Hotel Esplanade, 13. prosinca 2010. od 10 – 17,40 sati i  14. prosinca 2010. od 10-16 sati.

“Počinje sustavni obračun sa diskriminacijom i nasiljem protiv LGBT osoba”

 “Sva su ljudska bića rođena slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima“.

Prvi članak Opće deklaracije o ljudskim pravima, Ujedinjeni narodi, 10. 12. 1948 godine.

 

Šezdeset i dvije godine nakon donošenja ove važne deklaracije, hrvatski zakoni prepoznaju niz pozitivnih rješenja za suzbijanje diskriminacije i nasilja protiv lezbijki, gejeva, biseksualnih i transrodnih (LGBT) osoba. Ipak, položaj LGBT osoba u Hrvatskoj i dalje je veoma loš. Gotovo svaka druga LGBT osoba iskusila je neki oblik nasilja. Najčešće se radi o fizičkom nasilju od strane nepoznate osobe. Nositelji izvršne vlasati, točnije Ministarstvo unutrašnjih poslova je  tek nakon višegodišnjih pritisaka deklarativno najavilo suzbijanje diskriminacije LGBT osoba nedavnom izjavom ministra Tomislava Karamarka. Naše su organizacije odlučile u potpunosti mobilizirati svoje kapacitete za borbu protiv homofobije i transfobije, ne bi li sve ostalo samo na ministrovim najavama.

 

Od 2006. do sada 23 presude za zločin iz mržnje

Od 2006. godine, otkako Kazneni zakon poznaje zločin iz mržnje, izrečeno je svega 23 presuda za razna kaznena djela iz mržnje po nekoj od osnova koju poznaje zakon, dvostruko manje nego broj predmeta pokrenut pred sudom. Znatan dio tih presuda odnosi se na zločin iz mržnje prema LGBT osobama. Ipak, najveći broj zločina iz mržnje nikada ne dočeka svoju presudu, jer mnoge LGBT osobe se rijetko odlučuju prijaviti diskriminaciju i nasilje, uglavnom zbog nepovjerenja prema policiji i pravosuđu.

 

Edukacija policijskih službenika 

Mali broj prijava za zločin iz mržnje u odnosu na njihovo stvarno stanje dijelom je posljedica i nedovoljne upućenosti ili nedovoljne pripremljenosti policijskih službenika. Naše udruge, uz podršku Centra za mirovne studije, stoga pokreću i organiziraju sustavnu edukaciju policijskih službenika, projekt koji je financiran uglavnom sredstvima Europske komisije.

 

Centar za LGBT ravnopravnost – savez tri najvećih udruga za prava LGBT osoba

Zbog potrebe da se suprotstavimo nasilju protiv LGBTIQ osoba kojemu smo svakodnevno izloženi/e,  tri najveće nevladine organizacije koje se bave zaštitom prava LGBT osoba: Lezbijska organizacija Rijeka, LORI, Queer Zagreb i udruženje Zagreb Pride, osnovale su Centar za LGBT ravnopravnost.

Što Centar za LGBT ravnopravnost omogućava:

  • pravno savjetovanje i pravno zastupanje LGBT osoba o trošku Centra
  • psiho-socijalna pomoć  i podrška LGBT osobama preko mreže posebno educiranih psihologinja i psihologa
  • monitoring nasilja protiv LGBTIQ osoba – čak i ako zločin iz mržnje protiv LGBT osoba nije prijavljen institucijama, mi ga bilježimo.

  

Slučajevi zločina iz mržnje protiv LGBT osoba koje trenutno vodi Pravna služba Centra za LGBT ravnopravnost

  • Zločin iz mržnje kod kluba Sirup (studeni 2010.) –  Državno je odvjetništvo prošlog tjedna podiglo optužnicu protiv Josipa E. (1966. godište) i  Kristijana O. (1984. g., na uvjetnoj slobodi) za razna kaznena djela, uključujući i teške tjelesne ozlijede iz zločina iz mržnje. Naša će pravna služba pokrenuti i parnicu za nadoknadu štete.
  • Iako je zbog propusta policije zločin iz mržnje kod kluba Jedinica (siječanj 2010) nije tako opisan, naša pravna služba podnosi kaznenu prijavu za nasilničko ponašanje i nanošenje teških tjelesnih ozljeda u vezi sa zločinom iz mržnje, kao i parnični postupak za nadoknadu štete.
  • Pokrenut je postupak za nadoknadu štete za zločin iz mržnje protiv našeg kolege LGBT aktivista i njegovog prijatelja koji se desio u listopadu 2007, a koji policija nije također prepoznala kao zločin iz mržnje.

 

Za više informacija o ovim slučajevima, na raspolaganju vam stoji Odvjetnički ured Bandalo kojeg smo angažirali za zastupanje oštećenih.

Uz ove slučajeve, trenutno istražujemo još dvije prijave za zločine iz mržnje koje smo zaprimili/e izvan Zagreba – u Dalmaciji i Lici.

 

Prve udružne tužbe u Hrvatskoj za diskriminaciju LGBT osoba 

Udružne su tužbe novi mehanizam suzbijanja diskriminacije koje poznaje Zakon o suzbijanju diskriminacije. Mogu je podnijeti i udruge koje imaju opravdani interes za zaštitu kolektivnih interesa određene skupine ili se u sklopu svoje djelatnosti bave zaštitom prava.  Do danas podnjeli smo slijedeće tužbe:

 

  • Udružna tužba protiv predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza, Vlatka Markovića,  za izravnu diskriminaciju temeljem spolne orijentacije i težak oblik diskriminacije objavljenim u intervjuu za dnevnik Večernji list.
  • Udružna tužba protiv izvršnog dopredsjednika NK Dinamo, Zdravka Mamića – za izravnu diskriminaciju temeljem spolne orijentacije i težak oblik diskriminacije objavljenim u dnevniku Jutarnji list.
  • Udružna tužba protiv zaposlenika Katoličke crkve, Franje Jurčevića – za uznemiravanje, poticanje na diskriminaciju i teških oblika diskriminacije koje je počinio i nastavlja činiti na svom blogu i u javnim istupima na Novoj TV.

 

Proglase li se krivima, gospoda će morati odmah prestati s postupcima koji krše ili namjeravaju kršiti prava LGBT osoba (u slučaju Franje Jurčevića radi se o ukidanju bloga, kod ostalih o javnoj isprici), no zanimljivo je i to da  će morati o svom trošku presudu objaviti u medijima.

Podsjećamo da je temeljem naše prijave za prva dva slučajeva reagirao i Ured Pučkog pravobranitelja koji između ostalog ističe kako se radi i o povredi Zakona o sportu. Pučki je pravobranitelj pozvao i nadležno Ministarstvo, kao i Hrvatski olimpijski odbor Nogometni savez “da poduzmu sve zakonom i svojim pravilima predviđene pravne i druge mjere za sprečavanje i sankcioniranje diskriminatornih izjava i postupanja”, no do danas nemamo nikakve informacije koje su mjere prozvane institucije poduzele

Za više informacija o ovim slučajevima, na raspolaganju vam stoje odvjetnice Dijana Kesonja i Lina Budak, koje smo angažirali za podizanje prvih udružnih tužbi zbog diskriminacije LGBT osoba.

Cenzura o ulozi medija u suzbijanju diskriminacije

U okviru Projekta “Informacijom protiv diskriminacije” Udruga CENZURA PLUS organizirala je u suradnji s Hrvatskim novinarskim društvom, u Novinarskom domu u Zagrebu, okrugli stol na temu “Uloga medija u suzbijanju diskriminacije”.

Cilj okruglog stola je bio otvoriti raspravu o ulozi medija, kao jednog od ključnih društvenih aktera, u suzbijanju diskriminacije te proizvesti konkretne preporuke za unaprjeđenje te uloge.

Na okruglom stolu su uz izlaganja Zdenka Duke predsjednika HND-a, Gordane Vilović sa Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu, Teodore Matej iz Ureda Pučkog pravobranitelja, Gordana Bosanca programskog voditelja Centra za mirovne studije, Sanje Mikleušević novinarke i urednice HRT-a, te novinarke Barbare Matejčić, govorili mnogi gosti i gošće iz medija, organizacija civilnog društva, institucija te akademske zajednice.

U večerašnjoj Cenzuri naše gošće i gosti pokušat će dati odgovore na mnoga otvorena pitanja vezana uz navedenu temu.

Emisija se realizira u produkciji Udruge za promicanje ljudskih prava i medijskih sloboda “CENZURA PLUS” uz potporu Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva, a emitira se u petak u 21:00h (reprizno u subotu), na TV Jadranu i na YouTube Chanel: CenzuraPlusTV. Emisiju Cenzura možete pratiti i na Max TV-u i B Net-u, a idućeg tjedna na internet televiziji Smart TV www.smarttv.com. te na drugim lokalnim televizijama u Hrvatskoj.

Ništa od europske Strategije za borbu protiv nasilja nad ženama?

Prvotno razočarenje zagovornica/ka ženskih prava nedostatkom konkretnog ishoda Europske konferencije visoke razine koja se povodom Međunarodnog dana borbe protiv nasilja nad ženama održala u Bruxellesu, dovelo je i do opravdane sumnje u spremnost Europske komisije da izvrši svoju obvezu izrade jasne Strategije za rješavanje široko raširenog, rodno utemeljenog nasilja.

Upravo zbog takvog postupanja European Women Lobby (EWL), krovna organizacija koja predstavlja više od 2500 ženskih udruga iz čitave EU, obratila se potpredsjednici Europske komisije zaduženoj za pravosuđe, temeljna prava i građanstvo, preispitujući neodređeni rječnik predstavnika Komisije na ovom događanju. EWL zahtijeva neposrednu i potpunu primjenu preporuka Vijeća Europe iz ožujka 2010. kojima se od Komisije zahtijeva da donese Europsku strategiju i pravne instrumente za spriječavanje i borbu protiv nasilja nad ženama.

 “Iznenađena sam načinom na koji Komisija tumači svoju ulogu u procesu donošenja odluka unutar EU po ovom pitanju”, kaže Brigitte Triems, predsjednica EWL-a. “Vijeće Europe i Europski parlament – demokratski predstavnici naroda Europe – jasno su dali do znanja da je iskorijenjivanje nasilja nad ženama prioritet za EU i to je zadaća Strategije i stvaranja zakonskih propisa. Koliko je meni poznato, uloga i dužnost Europske komisije je da to i izvrši.”

Prema podacima UN-a, približno 60% žena bilo je žrtvom fizičkog nasilja barem jednom tijekom svog života. Procijenjeno je da je u Europi približno jedna od pet žena žrtva obiteljskog nasilja, što zemlje članice košta i do 60 milijardi eura svake godine, odnosno milijun eura svakih pola sata.
Do danas, EU nema obvezujuće zakonske propise usmjerene na ono što aktivisti/ce nazivaju najraširenijim kršenjem ljudskih prava unutar europskih granica. U studenom 2009. Europski je parlament donio Rezoluciju zahtijevajući Direktivu i Akcijski plan za borbu protiv nasilja nad ženama. Vijeće Europe poduprlo je taj zahtjev u ožujku 2010., objavljivanjem preporuka i zahtijevajući od Komisije da osmili Strategiju za borbu protiv nasilja nad ženama te razmotri pravno obvezujuće instrumente kojima bi se ta Strategija poduprla. Istoga dana Komisija je objavila Žensku povelju koja je uključivala i obećanje da će “osmisliti jasan i učinkovit okvir za borbu protiv rodno utemeljenog nasilja”, te se obvezala da će pravovremeno izraditi Strategiju koju će slijediti akcijski plan, i to u vremenskom okviru između 2011.-2012. godine. U rujnu je nova EU Strategija za jednakost između muškaraca i žena u svoja nastojanja za vremenski period između 2010.- 2015. uključila i usvajanje široke europske Strategije za borbu protiv nasilja nad ženama.

Međutim, čini se kako je odonda europska izvršna vlast odugovlačila s izvršavanjem ovih obveza, izostavljajući djelovanje na polju zaustavljanja nasilja nad ženama iz Komisijinog radnog programa za 2011. godinu i izbjegavajući bilo kakve reference na Strategiju tijekom konferencije koju je ovoj temi posvetilo belgijsko predsjedništvo.

Kako to navodi Rada Borić, članica izvršnog odbora EWL-a i dugogodišnja aktivistica, ukoliko Komisija propusti početi raditi na Strategiji za iskorjenjivanje nasilja nad ženama tijekom sljedećih mjeseci, ne samo da će propustiti izvršiti svoje obveze, već će se ogriješiti o ulogu dodijeljenu joj europskim ugovorima: “Jednakost između muškaraca i žena osnovna je vrijednost Europske unije. Nema nikakve sumnje da Komisija ima pravnu i moralnu dužnost poduzeti korake protiv ovakvog najnepodnošljivijeg kršenja temeljnih ženskih ljudskih prava.”

Žene i Crkva

Kakav je položaj žene u sklopu vjerskih zajednica, poglavito Katoličke crkve, u suvremenom hrvatskom društvu? Za dva desetljeća razvoja demokracije na prste se mogu izbrojati tribine, knjige ili aktivnosti posvećene toj temi. Na okruglom stolu početkom prve dekade ovog stoljeća bilo je otužno slušati beskrajno lojalne predavačice koje su na sav glas hvalile prava i ulogu žene u svojim vjerskim zajednicama (kršćanskim, islamskim i židovskim). Jedina koja je tom prilikom održala ozbiljniju kritiku u vezi s položaja žene u Crkvi bila je katolička teologinja, inače redovnica, koja je nakon toga od nadređenih struktura pedagoški disciplinirana te se povukla iz javnog djelovanja.
Nažalost, svih ovih godina demokracije i emancipacije Crkva nije iznjedrila “ženskog” don Ivana Grubišića, ženu koja bi ostala nepokolebljiva u evanđeljskoj kritici Crkve i društva unatoč svim pritiscima superordinarija.

Otad nije održana ozbiljnija tribina ili rasprava na tu temu u religijskim krugovima, što samo pokazuje koliko su žene-vjernice (svih denominacija) mahom pasivne, podložne i pomirene s konzervativnim, patrijarhalnim ustrojstvom svojih vjerskih zajednica. U tom pogledu žene koje se ne deklariraju vjernicama, poglavito one koje su se formirale u građanskoj kulturi i intelektualnoj klimi, pokazuju neusporedivo više samosvijesti, nezavisnosti i aktivnosti u borbi za društvenu emancipaciju. U usporedbi s razvijenim, posebno protestantskim dijelom zapadne Europe, gdje su žene uvažene teologinje, svećenice, biskupice, po svemu ravnopravne svojim muškim kolegama, Hrvatska je još uvijek tradicionalističko katoličko društvo s jasno razgraničenim spolnim ulogama, odnosno konzervativnim uvjerenjem da su važne društvene odgovornosti za muška pleća, a dom i obitelj za žensko krilo.

Prema zaključcima Drugog vatikanskog sabora (starim više od pola stoljeća) i dokumentima poput pastoralne Konstitucije o Crkvi u suvremenom svijetu te Dekreta o apostolatu laika, gdje se traži aktivnije promicanje sudjelovanja žene u kulturnom životu i raznovrsnim područjima apostolata Crkve, uloga žene u Crkvi svedena je na kulturne i karitativne aktivnosti te laički apostolat. Veće odgovornosti u (su)odlučivanju i upravljanju Crkvom i dalje su joj nedostupne. No, čini se da većina vjernica u Crkvi u Hrvatskoj pasivno prihvaća ulogu, za koju se nisu izborile, nego im je nametnuta, što dovoljno pokazuje koliko je teško izići iz okoštalih kalupa tradicijom uvjetovane svijesti.
Takav položaj žene u Crkvi za dugo razdoblje “zabetonirao” je papa Ivan Pavao II. apostolskim pismom “Dostojanstvo žene” iz 1988. godine u kojem je Wojtyla samo potvrdio ono što su mu liberalni katolički kritičari još za života spočitavali: da je otvorio Crkvu dijalogu sa svijetom i drugim religijama, ali da je zakočio unutarnje reforme Crkve. Iako je u apostolskoj pobudnici “Vjernici laici” istaknuo potrebu za obranom i promicanjem osobnog dostojanstva žene te njezine jednakosti s muškarcem te se zauzeo za veću njezinu ulogu u evangelizaciji kao temeljnom apostolatu Crkve, na domaćim crkvenim meridijanima sve je ostalo na dobrim željama: dijelom zbog tradicionalne muške hegemonije, dijelom zbog ukorijenjene ženske submisivnosti.

Iako su prema Zakoniku kanonskog prava Katoličke crkve svi vjernici jednaki u svom dostojanstvu, evidentne su razlike u položajima i službama koje netko obnaša u Crkvi. Tako žene u bogoslužju mogu obavljati uglavnom pomoćne službe (čitača, tumača, pjevača); pri slavljenju mise pomagati bolesnom svećeniku, katehizirati, evangelizacijskom i katehetskom poukom pripremati za sakramente… U vezi sa sudioništvom u upravnim službama, Kanonski zakonik predviđa mogućnosti da vjernice obavljaju službu suca, preslušatelja, izvjestitelja, voditelja javnog vjerničkog društva, ekonoma biskupije, upravitelja crkvenih dobara, kancelara ili bilježnika, ali je činjenica da se u nas mali broj žena nalazi na tim službama.

Dakle, mogućnosti za snažniju afirmaciju žene u dinamičnom (društvenom i unutarnjem) životu Crkve regulativno postoje, međutim da bi regule zaživjele, potrebno je “provjetravanje” zagušljivo-konzervativne kulturne klime, preobrazba zahrđalih društvenih i crkvenih formi i struktura te ono što je najteže, duboka transformacija u podijeljenoj svijesti prosječnoga hrvatskoga građanke i građanina. Svijesti koja je izvana (post)moderna i proeuropska, a iznutra još uvijek sputana tradicijom balkansko-mediteranskog patrijarhata.

 

Katolička spisateljica i predsjednica međunarodne udruge za vjersku slobodu u Republici Hrvatskoj mr. Ljiljana Matković-Vlašić autorica je više djela na ovu temu: “Žena i Crkva”, “Velike žene Starog zavjeta”, “Laici u prvim ili zadnjim redovima”. O položaju žene u Katoličkoj crkvi kaže: “Poznato je da u Katoličkoj crkvi samo muškarci mogu obavljati svećeničku ulogu i biti članovi crkvene hijerarhije. No, žene su kao laikinje danas vrlo aktivne u mnogim djelatnostima, poput ekumenskog i karitativnog rada. Također, žene danas sve više studiraju teologiju, i u svijetu i kod nas, te zauzimaju važne položaje na teološkim fakultetima i drugim institucijama Crkve.” Uspoređujući poziciju katolkinja s pozicijom žene u protestantskim crkvama, Ljiljana Matković-Vlašić napominje: “U mnogim protestantskim crkvama žene mogu biti pastorice, pa i biskupice. Ta činjenica sigurno djeluje na katolkinje, koje onda drukčije percipiraju vlastitu poziciju u Crkvi. Stoga u zapadnoj Europi neke teologinje itekako inzistiraju na svećeničkoj službi žena u Katoličkoj crkvi. Neke od njih su se dale i zarediti, ali Crkva službeno to ne priznaje, iako svećeničko ređenje žena ne zabranjuje crkvena dogma, nego je zabrana dio crkvene discipline i tradicije.” O tome što bi trebalo učiniti za veću emancipaciju žena u Katoličkoj crkvi, Ljiljana Matković-Vlašić kaže: “Stječe se dojam da većinu žena u našoj sredini, u kojoj je još uvijek prisutan jak tradicionalni patrijarhalni duh, ne smeta činjenica da one ne mogu biti svećenice, kao ni hijerarhijska nadređenost muških kolega. Mislim da bi okrugli stolovi, diskusije i simpoziji na tu temu pridonijeli da se naša situacija iskristalizira.”

 

Sociolog religije dr. Ivan Markešić o položaju žene u suvremenoj crkvi kaže: “Pozivajući se na Hansa Künga, može se reći da je današnji drugorazredni položaj žene u Katoličkoj crkvi teološki fundiran u shvaćanju da je preko žene u ovaj svijet došao grijeh, da je žena stvorena nakon muškarca, i to iz njegova rebra, dakle, da nije stvorena na sliku Božju… Može se reći da je položaj žene u Katoličkoj crkvi određen celibatom svećenika, ali ne i celibatom redovnica. Uzvišenost svećeničkog neženstva postavlja u Crkvi muškarca iznad žene. I dok postoji takva odredba da je svećeničko ređenje pridržano samo za muškarce, teško je očekivati bilo kakvu promjenu u položaju žene u Katoličkoj crkvi, posebno kad je riječ o mogućnosti da ona postane svećenica. Nažalost, i feministički pokreti, kao i feministička teologija, cijeli su problem položaja žene u društvu i Crkvi svele u najvećem dijelu na “spol”. Samo su djelomice uspjele promovirati stav Simone de Beauvoir da se ženom (podređenim stvorenjem ovog svijeta) ne rađa, nego da se (u patrijarhalnim kulturama i religijama, u kakvima i sami živimo) takvom postaje.” Uspoređujući našu situaciju s onom u zapadnoj Europi, poglavito protestantskim zemljama Markešić ističe: “Ne bi se reklo da je položaj žena u zapadnoj Europi nešto bolji nego u Hrvatskoj. Istina, u protestantskim crkvama žene imaju mogućnost stjecati sve crkvene titule, ali to nije konačno rješenje problema neravnopravnosti žena u suvremenom zapadnoeuropskom društvu. Smatram da bi o promjeni sadašnjega položaja žena u Crkvi i društvu općenito trebale govoriti ponajprije žene, kršćanke, katolkinje, koje će svojim javnim angažiranjem pridonijeti smanjenju već općeprihvaćene neravnopravnosti žena u Crkvi i društvu kao “normalne”.”

O rodnim identitetima u Saboru

Saborska sjednica nastavljena je u četvrtak popodne prijedlozima SDP-a za izmjene i dopune zakona o državnim maticama i zakona o osobnom imenu vezanima uz rodni identitet. 

Šime Lučin je u ime SDP-a, kao predlagatelja zakonskih izmjena, kazao kako teže boljoj zaštiti privatnosti osoba u slučaju kad promijene spol, budući da su oba zakona iz početka 90-ih, a zaštita ljudskih prava otada je uznapredovala.

“Na taj bismo način, gotovo simbolički, mogli doprinijeti obilježavanju Dana ljudskih prava”, kazao je Lučin.

Nakon što su HDZ-ovi zastupnici odbacili predložene dopune, a Lučin im poručio kako ne razumiju suštinu ljudskih prava pitajući što se jednog građanina tiče promjena imena drugog građana, Ana Lovrin je navela kako se može razmisliti o tome treba li doista promjena imena biti objavljena i na oglasnoj ploči.

HDZ-ov zastupnik Emil Tomljanović smatra da bi moglo doći do zlouporabe rodnim identitetom ako bi se promjenu osobnih podataka odnosno dokumenata omogućilo i osobama koje nisu obavile operaciju promjene spola.

“To bi bio školski primjer zlouporabe manipuliranja rodnim identitetom”, ocijenio je Tomljanović i još jednom se usprotivio predloženim zakonskim promjenama.