Dan otvorenih vrata NVO pravne klinike

Centar za ženske studije

 

sa zadovoljstvom Vas poziva

 

na Dan otvorenih vrata NVO pravne klinike

 

Stručnjakinje i stručnjaci s područja ženskih, socijalnih i radnih prava

odgovarat će zainteresiranim građankama i građanima na upite vezane uz diskriminatorne prakse.

 

U sklopu programa bit će predstavljen priručnik Mala kućna klinika za sprječavanje diskriminacije i mobinga te će se svečano dodijeliti diplome i uvjerenja polaznicama edukacijskog programa Pravne klinike za rodnu jednakost.

 

Otvorena vrata održavaju se u srijedu, 8. prosinca 2010., od 14 do 18 sati

u prostorijama Centra za ljudska prava, Kralja Držislava 6.

Veselimo se Vašem dolasku!

 

Ovaj program omogućen je uz  financijsku potporu

Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva

Potpisan Sporazum o suradnji za prevenciju i suzbijanje nasilja u obitelji i nasilja nad ženama

– Potpisivanjem Sporazuma o suradnji između nadležnih državnih tijela i dosljednom njegovom provedbom doprinijet će se pravovremenom i učinkovitom rješavanju konkretnih slučajeva nasilja u obitelji kroz sustav timskog djelovanja, a što će zasigurno rezultirati unaprjeđenjem sustava rada svih državnih tijela kao i osnaživanjem suradnje s organizacijama civilnoga društva. Analizirajući problem nasilja u obitelji vrlo je važno govoriti o prevenciji. Od strateške je važnosti doprijeti do populacije mladih koji će i sljedećih nekoliko godina osnovati obitelj, u tom pogledu vrlo su važne javne kampanje, osvještavanje sveukupne javnosti o neprihvatljivosti nasilja. Akcija i kampanja “ Živim život bez nasilja” predstavlja model rada koji je potrebno provoditi u suradnji s lokalnim zajednicama i važnim nadležnim subjektima na svim razinama. Paket mjera predstavlja konkretne aktivnosti koje će MUP RH u suradnji s nadležnim državnim tijelima, institucijama i organizacijama civilnog društva provesti u nadolazećem razdoblju. Uvjeren sam da će planirane mjere doprinijeti unaprjeđenju mehanizama suradnje na području prevencije i suzbijanja nasilja u obitelji, a posebice nasilja nad ženama – naglasci su to izlaganja ministra unutarnjih poslova Tomislava Karamarka održanog 29. studenoga, u Muzeju za suvremenu umjetnost u Zagrebu u povodu Svečanog potpisivanja Sporazuma o suradnji državnih tijela RH nadležnih za prevenciju i suzbijanje nasilja u obitelji i nasilja nad ženama.

Nacrt potpisanog Sporazuma izradilo je Ministarstvo unutarnjih poslova te su taj Sporazum u ime svojih ministarstava potpisali: Tomislav Karamarko, ministar Ministarstva unutarnjih poslova RH, Darko Milinović, potpredsjednik Vlade RH, ministar Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, Tomislav Ivić, ministar  Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, Radovan Fuchs, ministar Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa te ministar uprave Davorin Mlakar i državna tajnica Ministarstva pravosuđa Tatjana Vučetić. Potporu potpisivanju ovoga sporazuma dali su pravobraniteljica za ravnopravnost spolova, pravobraniteljica za djecu, pravobraniteljica za osobe s invaliditetom, Ured za ravnopravnost spolova Vlade RH, Ured za ljudska prava Vlade RH te Organizacija ujedinjenih naroda u RH.

Cilj i svrha potpisivanja ovoga Sporazuma, kao i ostalih mjera i aktivnosti pripremljenih u paketu mjera su jačanje suradnje, partnerskih odnosa i koordinacije nadležnih državnih tijela, institucija i organizacija civilnog društva u rješavanju problema nasilja u obitelji i nasilja nad ženama u našoj zemlji kako na nacionalnoj tako i na lokalnoj razini, što je u skladu s obvezama proizašlim iz nacionalne strategije te s međunarodnim preporukama i inicijativama. Sam Sporazum odnosi se na tri ključna područja: uspostavu međuresornih timova na nacionalnoj i lokalnim razinama koji će koordinirano kroz sustav timskog djelovanja pratiti i nadzirati slučajeve nasilja u obitelji, unaprjeđenje sustava rada svih državnih tijela u suradnji s organizacijama civilnog društva kroz uspostavu i provedbu zajedničke edukacije kao i na imenovanju nositelja aktivnosti koji će biti nositelji aktivnosti na području suzbijanja nasilja u obitelji i nasilja nad ženama.

Ministar Karamarko  upozorio je još na činjenicu kako je nasilje u obitelji problem koji zaokuplja cjelokupnu hrvatsku društvenu i stručnu javnost te je ono razorno, ima visoku cijenu, osobito kada je prisutno na mjestima gdje se očekuje sigurnost i zaštita u obiteljima. Dodao je nadalje kako nasilje u obitelji obuhvaća narušavanje građanskih, kulturnih, ekonomskih, političkih i društvenih prava čovjeka. – U RH kroz proteklo razdoblje osposobili smo ljudske potencijale za adekvatnu reakciju u slučaju obiteljskog nasilja, izgradili smo zakonski okvir za represivno djelovanje spram počinitelja nasilja, uspostavljen je sustav za pružanje zaštite, pomoći i osnaživanje žrtava. Započinje se provođenje psihosocijalnog tretmana počinitelja nasilja u obitelji kao i razvijanje preventivnog djelovanja, a što je u skladu s Nacionalnom strategijom zaštite od nasilja u obitelji kao i međunarodnim preporukama i inicijativama. Nažalost, usprkos tome u proteklom razdoblju svjedoci smo nekoliko tragičnih događaja koji su uslijed obiteljskog nasilja kulminirali s najtežim smrtonosnim posljedicama te stoga s pravom možemo reći da je riječ o ozbiljnom javnom problemu. Kako bismo spriječili njihovo ponavljanje i nastupanje najtežih posljedica moramo dati svoj maksimum u borbi protiv ovog društvenog problema. To možemo učiniti jedino na taj način da probleme prepoznamo, jasno definiramo te zajednički i odgovorno djelujemo na njihovom otklanjanju.  Izrađeni paket mjera ukazuje na učinjene prve konkretne korake zajedničkog sustavnog i koordiniranog rada u rješavanju problema nasilja u obitelji i nasilja nad ženama – istaknuo je ministar Karamarko.

Potpredsjednik Vlade RH Darko Milinović rekao je, pak, u svom obraćanju  kako je ovaj potpisani Sporazum jedan ključni dokument koji će stvoriti dobre temelje u borbi protiv nasilja u obitelji, nad ženama u nas. Spomenuo je i kako je jedna od osnovnih vrijednosti u RH danas stabilna obitelj, a ovaj dokument da će stvoriti dobar temelj daljnjem nastojanju Hrvatske koja je pred vratima EU, koja je visoko demokratska zemlja. Pozvao je na hrabrost sve one koji su zlostavljani u svojoj obitelji da zlostavljače i nasilnike prijave, a i sve nas koliko nas ima u RH pozvao je na odgovorno ponašanje, borbu protiv nasilja u obitelji, protiv nasilja nad ženama.

Okupljenim visokim državnim dužnosnicima među kojima su bili i Branko Hrvatin, predsjednik Vrhovnog suda, predsjednik Visokog prekršajnog suda  Zoran Potočki, glavni ravnatelj policije Oliver Grbić, koordinatorica UN-a i stalna predstavnica UN-a u RH Louise Vinton, Snježana Pintarić, ravnateljica MSU. Načelnica Ureda glavnog ravnatelja policije Sandra Veber predstavila je sadržaj Sporazuma, paket mjera, zaključke s međuresornog sastanka održanog 1. listopada 2010. u MUP-u na temu ” Nasilje u obitelji, nasilje nad ženama” te provedenu preventivnu akciju, kampanju MUP-a “Živim život bez nasilja”. Naglasila je pri tom kako spomenuti paket mjera sadrži unaprjeđenje postojećeg zakonodavnog okvira u smislu prijedloga izmjene Kaznenog zakona u cilju bolje zaštite žrtava te da je konkretno MUP u suradnji s drugim nadležnim tijelima predložio izmjenu KZ-a članka 215. Nasilničko ponašanje te unošenje nove zasebne inkriminacije uznemiravanje. Kazala je i da je MUP izradio prijedlog izmjena i dopuna protokola o postupanjima u slučajevima nasilja u obitelji. U svezi s tim MUP je u suradnji s drugim nadležnim državnim tijelima izradio i novi standardni operativni postupak policije u slučajevima nasilja u obitelji koji je jasan hodogram odvijanja suradnje policije i drugih nadležnih tijela i organizacija civilnog društva. kazala je i kako je MUP izradilo i podsjetnik o postupanju povodom dojave nasilja u obitelji koji svaki policijski službenik treba imati pri ruci. Veberova je još od mjera istaknula osnaživanje kapaciteta policije kroz povećanje broja senzibiliziranih i motiviranih policijskih službenica/ka nadležnih za problematiku nasilja u obitelji, nasilja nad ženama unutar postojećeg ustroja. Spomenula je i provođenje brojnih preventivnih i proaktivnih mjera MUP-a u tom smislu.

Osvrćući se na uspješnu provedbu preventivne akcije ” Živim život bez nasilja” koju je podržao i predsjednik RH dr. Ivo Josipović, ministar Tomislav  Karamarko, kao i druge ugledne osobe iz javnog života, a proveo ju je MUP RH u suradnji s Organizacijom UN-a u RH, drugim nadležnim institucijama u sklopu mjeseca borbe protiv nasilja nad ženama, nasilja u obitelji uz podršku MOBSMS, MZOŠ RH nevladinih udruga u razdoblju od 8. do 24. studenoga ove godine načelnica Veber je pojasnila da je cilj akcije bio podizanje svijesti građana na prijavljivanje nasilja u obitelji i izgradnja kulture nenasilja među mladima. Akcija je bila namijenjena učenicima viših razreda osnovnih i srednjih škola, nastavnicima, roditeljima, zajednicama u cjelini u svih 20 naših županija. Njome je bilo obuhvaćeno 512 škola u RH, preko pedeset tisuća učenika te gotovo  četiri tisuće roditelja. akciju je provodilo diljem hrvatske 311 policijskih službenika te 430 djelatnika drugih državnih tijela zaduženih za područje prevencije nasilja u obitelji.

Nakon potpisivanja Sporazuma okupljeni su razgledali tematsku izložbu “Umjetnošću protiv nasilja” autorice Sanje Iveković.

“EU ima regulirano pitanje veličine rajčica ali ne i problem kao što je nasilje protiv žena”

Europska komisija organizirala je konferenciju o nasilju protiv žena u Bruxellesu, 25. i 26. studenog 2010. u suradnji sa belgijskim predsjedništvom Vijeća Europe.

Konferencija je uslijedila nakon Summita ministrica o nasilju nad ženama koje je organiziralo belgijsko predsjedništvo 24. studenog. Konferencija je okupila oko 200 sudionica i sudionika različitih profila poput parlamentaraca/ki, eksperata/ica, članova/ica NVO-a koji se u svom radu bave pitanjem nasilja protiv žena. Na konferenciji su iz Hrvatske sudjelovale Helena Štimac Radin, predstojnica Ureda za ravnopravnost spolova, Željka Ivandić Blažina, viša stručna savjetnica u Ministarstvu zdravstva i socijalne skrbi  i Nataša Bijelić, predstavnica CESI.

Konferencija se sastojala od četiri panela usmjerena na slijedeće teme:

  • Izvori, uzroci i socijalni aspekti nasilja protiv žena
  • Pravni aspekti u borbi protiv nasilja
  • Posebni oblici nasilja (EU i međunarodna iskustva)
  • Prema EU strategiji u borbi protiv nasilja nad ženama

Na samom početku konferencije, Viviane Reding, podpredsjednica Europske komisije istaknula je posvećenost EK bavljenju i rješavanju problema nasilja protiv žena.

Problemi istaknuti na konferenciji uključivali su nedostatak zajedničke (europske) definicije nasilja protiv žena koja otežava prikupljanje komparativnih podataka; slabo izvještavanje o nasilju protiv žena (veće izvještavanje u nordijskim zemljama nego u Jugoistočnoj Europi); slabosti nacionalnih akcijskih planova kojima nedostaju konkretne mjere poput akcija koje će biti poduzete sa vremenskim rasporedom, budget i evaluacija implementiranih politika; ograničene informacije o resursima namijenjenih politikama koje se bave nasiljem protiv žena.

Istaknuta je i izuzetna važnost EU fondova koji su ključni u borbi protiv nasilja nad ženama pogotovo na jugu i istoku Europe.

Myria Vassiliadou je vrlo dosjetljivo primijetila da EU ima regulirano pitanje veličine rajčica ali ne i problem kao što je nasilje protiv žena te je stoga iznijela zahtjeve Europskog ženskog lobija vezanih uz nasilje protiv žena:

  • Europski akcijski plan o nasilju protiv žena
  • 2013. godinu kao europsku godinu posvećenu nasilju protiv žena
  • više fondova namijenjenih ženskim NVO-ima koje se bave pitanjem nasilja   
  • direktivu, odnosno, pravno obvezujući instrument
  • prikupljanje podataka o nasilju
  • rodno budgetiranje

Rosa Logar iz WAVE (Women Against Violence Europe), govoreći o očekivanjima civilnog društva, istaknula je da moramo imati europske zaštitne mjere, primjerice, zabranu prilaska na EU nivou kako bi se izbjeglo da zabrana prilaska žrtvi vrijedi u jednoj EU zemlji ali ne vrijedi u drugoj što žrtvu nasilja stavlja u opasnost ako želi slobodno putovati.  

U završnom govoru, Eva-Britt Svensson, Predsjednica odbora za ženska ljudska prava i rodnu ravnopravnost Europskog parlamenta naglasila je, još jedanput, potrebu za pravno obvezujućim instrumentom koji će se baviti rodno uvjetovanim nasiljem na razini EU.

Govore i prezentacije izlagača/ica možete pročitati ovdje.

Patrijarhat kao normalno stanje stvari

U sklopu četvrtih po redu Dana Marije Jurić Zagorke, u organizaciji Centra za ženske studije, u četvrtak  25. studenog, dodijeljena je nagrada za najbolji studentski rad na temu rodne problematike.

Za razliku od 2008. godine kada je nagrada 1. put dodijeljena, ove su godine uključena sva hrvatska sveučilišta. Očekivano, najveći broj prijava poslali su studenti/ce humanističkih usmjerenja ali bilo je interesa i sa PMFa, Pravnog fakulteta,  zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti itd.

Cilj ovakvih natječaja je utjecati na studente da se bave ovom tematikom i posljedično povećati ponudu na sveučilištima  što se tiče ženskih studija te pridonijeti vidljivosti ženskih i rodnih tema u akademskoj zajednici.

Prosudbena komisija u sastavu dr. sc. Dubravka Crnojević-Carić (predsjednica), dr. sc. Ankica Čakardić i dr. sc. Aleksandra Čižmešija donijela je odluku o dodjeli prve, druge i treće Nagrade. Treća nagrada dodijeljena je Ani Vuzdarić studentici na Odsjeku za animirani film i nove medije na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu za rad Anagram.

Drugu nagradu podijelili su Ivana Čagalj studentica engleskog jezika na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Splitu za rad The Question of the Natural, the Mirror and the Screen in Sylvia Plath, Naomi Wolf and Tom Boellstorff  te Vatroslav Miloš student komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu za rad Djevojke su revolucionarna snaga: riot grrrl i ulog u politiku nove ženstvenosti.

Prva nagrada dodijeljena je Marini Bura studentici sociologije na Odjelu za sociologiju Sveučilišta u Zadru za rad Patrijarhalna konstrukcija uloge žene u obitelji na primjeru genealogije jedne šibenske obitelji.
Tom prilikom razgovarale smo s autoricom prvonagrađenog rada, Marinom Burom.

Marina, čestitke na nagradi, možeš nam reći odakle ideja i inspiracija za temu?

Interes i inspiraciju za teme žena i rodne problematike imam još od prije nego sam počela studirati. Naravno i sama sam pripadnica ženskog roda i malo je teže ne primijetiti kako neke od nažalost još uvijek postojećih problema vezanih uz neravnopravnu razinu onoga što se u narodu danas često uzima zdravo za gotovo kao potpuna ravnopravnost žena u javnim i privatnim područjima života, tako i neke naizgled bezazlene stereotipe ženskosti često izrečene u šali. Obzirom da iz osobnog iskustva znam da ako se osim svakodnevnih stereotipa ženskosti, u društvu susrećete pritom i s nekim drugim stigmama kao invaliditet, neprimjećenost diskriminacije žena u određenim područjima života gotovo je nemoguća. Tijekom studija sociologije u Zadru interes i još veće zanimanje upravo za ovo područje dodatno se u meni razvija zahvaljujući entuzijastičnim i inspirativnim predavanjima profesora i profesorica na Sveučilištu na teme žena i rodne problematike, koja potiču na promišljanje, a posebno zahvaljujući mentorici mojeg rada prof. dr. sc. Biljani Kašić, tijekom kolegija Feminističke teorije. Uz tad već postojeću razinu inspiracije upotpunjenu znanjima “iz prve ruke” o svakodnevnim životnim praksama i iskustava žena različitih generacija tijekom dijaloga u mom privatnom svakodnevnom životu, između ostalog i na teme o kojima nemaju naviku otvoreno govoriti, razvila se ideja o temi o kojoj sam željela pisati.

Da li si naišla na određene teškoće pri intervjuiranju ? Da li su sve članice obitelji spremno prihvatile suradnju?

Riječ o tri generacije jedne šibenske obitelji unutar kojih se očituje razvoj/slabljenje i prijelaz patrijarhalnih praksi vezanih uz percipiranje i prakticiranje rodnih uloga i podjela rada žena iz obitelji koju karakterizira “seljačka radna zadruga” (sugovornica 1. generacije, 84 godine) potom prijelaz na tip proširene obitelji (sugovornica 2. generacije, 54 godine) te na posljetku na nukleusnu obitelji (sugovornica 3. generacije, 35 godina). Sve članice su spremno prihvatile suradnju. Nekih većih problema nije bilo, jedino naravno početnička trema sugovornica koja je tijekom intervjua bila uglavnom prevladana.

Koliko si vremena uložila u istraživanje? Kako je bilo organizirano istraživanje,   koje si metode i znanstvenu metodologiju koristila?

Radi se o završnom radu preddiplomske razine na studiju sociologije, stoga potrebno vrijeme uloženo u rad nije teklo kontinuirano već s pauzama u skladu s ostalim studijskim obvezama,  tako da što se tiče aktivnog uloženog vremena na istraživanje mogu reći da je otprilike riječ od oko 2 i pol, 3 mjeseca rada što uključuje naravno prikupljanje i obradu literature, intervjue, transkripciju te naravno samu izradu rada i analizu podataka. U istraživanju sam teorijski pošla od feminističke epistemologije stajališta (“standpoint theory”), teorije koja omogućuje način spoznavanja na osnovi značenja koje žene same pridaju svom životu i radu temeljeno na njihovim iskustvenim praksama, čime se dobiva jedan drugačiji i dublji uvid u svakodnevicu privatnih života vezanih uz svakodnevni rad koje žene obavljaju, pri čemu mislim na onaj neplaćeni dio rada, znači u kućanstvu i odgoju djece. Takav uvid u znanja temeljena na iskustvu žena nude perspektivu svakodnevice žena odvojene od znanja kao društvenog konstrukta unutar dominantnog diskursa u društvu. Drugi dio istraživanja sastojao se od kvalitativnog istraživanja u obliku polu-strukturiranih intervjua sa sugovornicama triju generacija jedne šibenske obitelji.

Možeš li podijeliti sa čitateljima/icama najvažnije rezultate do kojih si došla, ukratko iznijeti 2, 3 temeljne misli, hipoteze tvoga rada?

Kako se radi o kvalitativnom istraživanju ne možemo govoriti o nekakvim hipotezama no pošla sam od nekakvog zdravorazumskog očekivanja da se patrijarhalna konstrukcija uloge žene u obitelji  promijenila tijekom tri generacije, odnosno da su se dogodili određeni emancipacijski pomaci imajući pritom u vidu neke promjene koje su se dogodile na razini  makropolitike, kao što je  politika rodne jednakosti  u Republici Hrvatskoj, odnosno proklamirane jednakosti žena u  socijalističkom sustavu, i   promjena sociokulturnih okolnosti  i obrazaca  vezanih uz koncepte braka, obitelji, rodnih uloga. Isto tako i neki pomaci na mikrosociološkoj razini, povezani s makropolitikom kao što su promjene u obrazovnom i radnom statusu žena, a koje su po očekivanju trebale biti najvidljivije na primjeru sugovornice treće generacije. Međutim, analizom sadržaja, unatoč polaznoj pretpostavci nalazi pokazuju različite i često kontradiktorne stavove žena i percepciju rodnih uloga. Tako najveći otklon od patrijarhalne konstrukcije i emancipacijski pomak u percepciji rodne uloge uočen je kod sugovornice prve generacije koja prepoznaje dvostruku opterećenost žena unutar seljačke zadruge. Iako je prijelaz iz ruralne u gradsku sredinu oslabio utjecaj patrijarhata na socijalizaciju i obrazovanja djece neovisno o spolu te rezultirao ekonomskom neovisnošću sugovornice treće generacije neki obrasci, ključni elementi patrijarhalne socijalizacije kao mentalne “kočnice” prema emancipacijskom odmaku od takve socijalizacije su se zadržali.

U kojoj mjeri jedna šibenska obitelj odnosno tradicionalne rodne uloge u jednoj manjoj sredini oslikavaju opću hrvatsku stvarnost a u kojoj se od nje odmiču?

Namjera istraživanja nije bila niti mogla biti obzirom na prirodu istraživanja da se generalizira na populaciju, međutim ono što možemo primijetiti kroz analizu iskaza sugovornica, a što se posebno može uvidjeti iz samih transkripata razgovora je jedna strukturalna organizacija moći kroz dominaciju muškaraca u području obitelji, kućanskog rada i u javnoj poslovnoj sferi života. Vidimo kako se ta dominacija zasnovana na neutemeljenim društvenim i rodnim predrasudama i stereotipima u kulturi naroda legitimirala unutar dominantnog diskursa kao “normalno stanje stvari” među rodovima u društvu, a u svrhu stabilnog funkcioniranja obitelji te se kao takva prenosila s generacije na generaciju prije svega procesom primarne socijalizacije. To je najuočljivije ako krenemo od početka na primjeru sugovornice prve generacije. Vidljivo je na kojim su principima obrasci takve socijalizacije, rodni i društveni stereotipi te arhetipi ženskosti formirali funkcioniranje seljačkih radnih zadruga te kako se utjecaj vjerovanja u pozitivne učinke takve socijalizacije prenosio s generacije na generaciju. Obzirom da jedan dio stanovništva RH ima u svom obiteljskom stablu rodbinu koja je participirala aktivno i u poljoprivrednim aktivnostima unutar manjih sredina ili sela te od toga jednim dijelom ili u potpunosti preživljavala, može se reći da postoje i dan danas tradicionalni oblici socijalizacije djece, iako naravno ne u onolikoj mjeri kao prije 50-ak godina posebice ne među mlađim generacijama, no neki noviji događaji u hrvatskoj povijesti kao što je ne tako davni Domovinski rat probudio je težnju ka tradicionalnim obliku socijalizacije s naglaskom na važnost zajedništva nacije, njegovanja izvornih vrijednosti u tradiciji hrvatskog naroda, religije te obitelji unutar koje se opet oblikuje poželjni stereotip muškosti te njegove uloge u obitelji.

Što misliš, na koji način tvoj rad može u budućnosti pridonijeti(ako može) vidljivosti žena i rodnih tema u okviru akademske zajednice?

Pa ja se nadam da ako ne ovo onda neka druga buduća istraživanja na ovu ili sličnu temu dopru na neki način do svijesti javnosti, a posebice žena mogu u određenoj mjeri doprinijeti razvoju onog što smatram da u društvu općenito nedostaje, a to je važnost razvoja kritičkog promišljanja u ovom slučaju konkretno ove problematike. Svrha bi dakako bila razvoj svijesti žena o potrebi emancipacije od društvene konstrukcije rodnih uloga, te pomak u samoj percepciji rodnih uloga čime bi se trebao postići ne samo ravnopravan odnos rodnih uloga u obitelji već nešto što bi se moglo definirati kao uistinu ravnopravan odnos uloga žena i muškaraca kao subjekata u obitelji i društvu.

Kakvi su tvoji daljnji planovi i ideje u bližoj budućnosti što se rodne tematike tiče? 

Namjera mi je koliko je god to moguće zasada u okviru studija sociologije, a i u nekoj manjoj mjeri koliko to priroda studija dozvoljava i unutar studija anglistike baviti se proučavanjem rodne problematike te istraživanjem iste, kao što sam uglavnom i dosad radila, no naravno trudit ću se da to bude intenzivnije. Želja mi je po mogućnosti nastaviti s istim i nakon studija, makar na volontersko-aktivističkoj razini.

 Razgovarala Kristina Olujić

Natječaj za Nagradu Zaklade ERSTE za društvenu integraciju 2011 produžen

 

Ukupna vrijednost novčanih nagrada iznosi 610.000 eura.

Zahvaljujući velikom interesu u svih 12 zemalja, natječaj za Nagradu Zaklade ERSTE za društvenu integraciju 2011 je produžen do 15. prosinca 2010. godine.

Natječaj je otvoren za neprofitne organizacije, državne uprave, organizacije građanskog društva, privatne inicijative, vjerske zajednice i predstavnike medija, čija su sjedišta u jednoj od sljedećih zemalja: Bosni i Hercegovini, Crnoj Gori, Češkoj Republici, Hrvatskoj, Kosovu, Mađarskoj, Makedoniji, Moldaviji, Rumunjskoj, Slovačkoj, Sloveniji i Srbiji.

 

Pobjedničke projekte će ocjenjivati žiri sastavljen od dvadeset istaknutih pojedinaca, vodećih stručnjaka na području društvenih integracija, građanskog društva, politike i medija. Na kraju ovog ciklusa, 30 organizacija će se pridružiti sve brojnijoj grupi projekata koji predstavljaju primjere najbolje prakse i primiti će nagrade na svečanoj ceremoniji koja će biti održana u Budimpešti, u lipnju 2011. godine.

 

Pružanje financijske podrške pobjednicima za njihovu kontinuiranu posvećenost društvenom razvoju predstavlja samo jednu od koristi za dobitnike nagrade. Pored toga, svih 100 projekata koji budu ušli u uži izbor primit će regionalno priznanje za svoje napore, zahvaljujući podršci u odnosima sa javnošću koju će im pružiti profesionalne PR agencije, uz financijsku podršku Zaklade ERSTE, tijekom dvogodišnjeg perioda nakon osvajanja nagrade. Svi projekti koji budu ušli u uži izbor postat će dio mreže projekata koji predstavljaju primjere najbolje prakse, a više informacija će biti dostupno na web stranici mreže društvene integracije Zaklade ERSTE: www.socialintegration.org/network.

 

Više informacija o Nagradi Zaklade ERSTE za društvenu integraciju i procesu prijavljivanja možete pronaći putem linka: www.integrationaward.org.

 

Zaklada ERSTE je aktivna u regiji srednje i jugoistočne Europe. Zajedno sa svojim partnerima, Zaklada provodi niz aktivnosti radi dobrobiti društva. Zaklada ERSTE je pravni nasljednik prve austrijske štedionice, “Erste oesterreichische Spar-Casse“, osnovane prije 190 godina. Dva glavna cilja kojima je Zaklada ERSTE posvećena zasnovana su na ovim povjesnim korjenima: kao glavni akcionar, Zaklada ERSTE čuva budućnost ERSTE Grupe kao neovisne tvrtke i ponovo ulaže svoje dividende u aktivnosti koje promoviraju opće dobro.

Za više informacija, posjetite: www.erstestiftung.org

 

Godišnje nagrade za volonterstvo i sudioničku demokraciju

Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva dodijelila je godišnje nagrade za volonterstvo osnovnim i srednjim školama te godišnje nagrade za sudioničku demokraciju jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave. Dodjela nagrada održana je u muzeju “Mimara”, u Zagrebu. Nagrade “Škola – prijatelj zajednice” i “Zajedno za bolje” nagrađenima je uručila upraviteljica Nacionalne zaklade Cvjetana Plavša-Matić i Boris Hajoš, predsjednik Upravnog odbora Nacionalne zaklade. Prema riječima upraviteljice Nacionalne zaklade Cvjetane Plavša-Matić, ovogodišnja 6. dodjela godišnjih nagrada za volonterske inicijative i nagrade za sudioničku demokraciju i brojem i kvalitetom prijava pokazala je da filantropija zauzima sve značajniji dio u promišljanju mladih o vlastitom aktivizmu i djelovanju u svojoj lokalnoj zajednici i društvu u cjelini.

Dobitnici nagrada su sljedeći.
1. “Škola – prijatelj zajednice” – 5 nagrada za najinovativnije volonterske inicijative učenika i učenica u osnovnim školama i 5 nagrada za najinovativnije modele volontiranja mladih u srednjim školama u Republici Hrvatskoj.

Nagrađene osnovne škole
· Osnovna škola kralja Tomislava iz Našica
· Osnovna škola “Ivan Kozarac” iz Nijemaca
· Osnovna škola Ivan Lacković Croata iz Kalinovca, Koprivnica
· Osnovna škola “Sućidar iz Splita
· Osnovna škola Matije Gupca iz Zagreba

Nagrađene srednje škole
· Srednja škola Bedekovčina iz Bedekovčine
· Turističko-ugostiteljske i prehrambena škola iz Bjelovara
· Gimnazija Petra Preradovića iz Virovitice
· Ugostiteljsko-turističke škola iz Osijeka
· I. gimnazija iz Zagreba

2. “Zajedno za bolje” – 3 nagrade za najuspješnije jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave za njihov doprinos razvoju sudioničke demokracije i uključivanja građana i organizacija civilnoga društva u procese razvoja lokalnih zajednica.

Nagrađene j edinice lokalne i područne (regionalne) samouprave
· u kategoriji županija: Međimurska županija
· u kategoriji gradova: Grad Sisak
· u kategoriji općina: Općina Šolta