VERBALNE OSUDE I (IZNUĐENE) ISPRIKE NISU DOVOLJNE

“Povodom homofobnih izjava predsjednika Hrvatskog nogometnog saveza Vlatka Markovića i izvršnog dopredsjednika NK “Dinamo” Zdravka Mamića kao i opetovanih rasističkih ispada na nogometnim utakmicama upozoravam da verbalne osude i isprike nisu dovoljne.

          Kao pučki pravobranitelj u svojstvu središnjeg tijela za suzbijanje diskriminacije pozivam Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa, Hrvatski olimpijski odbor kao i Hrvatski nogometni savez da poduzmu sve zakonom i svojim pravilima predviđene pravne i druge mjere za sprečavanje i sankcioniranje diskriminatornih izjava i postupanja.

          Podsjećam da je Hrvatski nogometni savez udruga osnovana zakonom i kojoj su Zakonom o športu povjerene javne ovlasti. Punopravni je član Hrvatskog olimpijskog odbora, udružen je u Svjetsku nogometnu organizaciju (FIFA) i Europsku nogometnu uniju (UEFA). Prema čl. 7. njegovog statuta u ovim udruženjima zastupa ga predsjednik.

          Svojom izjavom, kao i nekim ranijim izjavama povrijedio je jedno od temeljnih načela svih ovih asocijacija a to je zabrana diskriminacije bilo koje vrste. Također je povrijedio i odredbu čl. 1. stavka 3. Zakona o športu prema kojoj šport mora biti jednako dostupan svima bez obzira na dob, rasu, spol, spolnu orijentaciju, vjeru, nacionalnost, društveni položaj, političko ili drugo uvjerenje.

          Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa prema čl. 84. Zakona o športu obavlja nadzor nad radom pravnih osoba iz sustava športa. Hrvatski olimpijski odbor ovlašten je i dužan osigurati poštovanje i pridržavanje načela o zabrani diskriminacije sadržano u Olimpijskoj povelji i svojem statutu a Hrvatski nogometni savez kod svojih predstavnika i članova.

          Svi su oni dužni postupati i prema Zakonu o suzbijanju diskriminacije prema kojem je i poticaj na diskriminaciju zabranjen kao i sama diskriminacija.

          Ovom prigodom, ne po prvi puta, upozoravam da navedena tijela i udruge ne obavljaju u dovoljnoj mjeri svoje ovlasti i dužnosti nadzora nad provođenjem zakona u športu i poštovanjem načela i odredaba propisanih njihovim aktima i pravilima. U tom smislu i snose odgovornost za stanje u športu i posebno u nogometu.

          Stoga pozivam da se javno očituju o postupcima i mjerama koje su poduzele ili će poduzeti s ciljem sprečavanja i sankcioniranja diskriminacije u športu i dosljednog provođenja zakona i vlastitih pravila, kao i da o poduzetom izvjeste pučkog pravobranitelja sukladno odredbama Zakona o pučkom pravobranitelju i Zakona o suzbijanju diskriminacije” kaže se u priopćenju Pučkog pravobranitelja.

Politika Don’t Ask Don’t Tell teže pogađa žene

Prevela Nada Kujundžić

Problem seksualnog zlostavljanja žena u vojsci predstavlja tek jednu od zapreka s kojima su suočene žene koje su odlučile služiti i žrtvovati se za svoju zemlju. Kontroverzna politika ´Don´t Ask Don´t Tell ´ (doslovno ´Ne pitaj, ne pričaj´, zabrana rada u vojsci za sve koji otvoreno priznaju vlastitu homoseksualnu orijentaciju, skraćeno: DADT), primjerice, mnogo teže pogađa žene nego muškarce u vojsci, te promovira seksizam u svim ograncima oružanih snaga.

2008. godine žene su sačinjavale svega 15% svih pripadnika oružanih snaga, te čak 34% onih koji su iz vojske otpušteni zbog primjene Don´t Ask Don´t Tell politike. Brojke variraju ovisno o ogranku službe, pa su tako, primjerice, u zrakoplovstvu, 2008. godine 20% pripadnika i 62% otpuštenih bile žene.

Iako teže pogađa lezbijke nego gayeve, DADT politika šteti svim pripadnicima oružanih snaga, bez obzira na njihovu seksualnu orijentaciju. Praksa poznata kao lesbian baiting (korištenje lezbijstva kao prijetnje da bi se žene prisililo na seksualne odnose ili u svrhu seksualnog zlostavljanja) prisutna je na svim razinama vojske.

Ovakav oblik zlostavljanja posljedica je stava kako ženama nije mjesto u vojsci, stava koji je čak uvrježeniji i rašireniji od onoga da homoseksualcima nije mjesto u vojsci. Teško se oteti dojmu kako je DADT politika tek djelotvoran način da vojska zadrži status quo kad je riječ o diskriminaciji žena. Razmotrite slijedeće podatke:

·     58-79% američke javnosti vjeruje kako homoseksualci u vojsci ne bi trebali skrivati svoju seksualnu orijentaciju.

·     istraživanje provedeno 2006. godine među sudionicima sukoba u Iraku i Afganistanu pokazuje kako 75% njih ne osjeća nikakvu nelagodu u interakciji s homoseksualnim osobama.

·     većina mlađih pripadnika vojske smatra kako homoseksualne osobe u vojsci ne bi trebalo prisiljavati da kriju vlastitu seksualnu orijentaciju.

Ovakvim stavovima usprkos, borba protiv politike DADT-a dosad je bila uzaludna, pa se pitam koji su stvarni razlozi za njezino održavanje.

 

Što za pripadnike/ce vojske podrazumijeva skrivanje vlastite seksualne orijentacije:

·     DADT ne priznaje registrirano partnerstvo, što znači da osobe homoseksualne orijentacije u vojsci svoje partnere/ice ne mogu navesti kao bliži rod. Životno osiguranje ne može se prenijeti na partnere LGBT (kratica za lezbijke, gayeve, biseksualne i transrodne/transseksualne osobe) pripadnika/ca oružanih snaga. Pomislite što to znači za sve one u aktivnoj službi.

·     Partnerima pripadnika/ca oružanih snaga uskraćene su privilegije poput dopunskog zdravstvenog osiguranja, poticaja za kupnju stana ili korištenja usluga centara za podršku obitelji.

·     LGBT pripadnicima/cama oružanih snaga zabranjeno je otvoreno govoriti o vlastitoj seksualnoj orijentaciji.

·     LGBT pripadnici/e oružanih snaga žive u stalnom strahu od toga da bi njihova seksualna orijentacija mogla biti razotkrivena.

·     LGBT pripanici/e oružanih snaga često izbjegavaju traženje medicinske pomoći, jer strahuju da bi njihova seksualna orijetnacija mogla izaći na vidjelo.

·     Oni koje se sumnjiči za “homoseksualno ponašanje” riskiraju da se njihova muževnost odnosno ženstvenost dovede u pitanje, što u kontekstu vojske predstavlja prilično zastrašujuću mogućnost.

·     LGBT pripadnici/e vojnih postrojbi ne mogu u javnosti iskazivati osjećaje prema svojim partnerima.

·     LGBT pripadnicima/cama vojnih postrojbi ne odobrava se dopust u slučaju bolesti partnera.

 

Što se poduzima?

Udruga Service Women´s Action Network (Mreža za podršku žena u službi, skraćeno: SWAN) ulaže nevjerojatan trud u rješavanje problema s kojima se susreću žene u vojsci. Jedno od najvažnijih pitanja kojima se udruga bavi je svakako politika DADT-a. Neki od koraka koji se poduzimaju kako bi se taj problem riješio jesu:

·     informiranje kreatora politike o negativnim posljedicama DADT-a.

·     osnivanje centra za pomoć LGBT ženama u vojsci, u kojem rade isključivo socijalne radnice koje su i same nekada služile vojsku.

·     organiziranje posebnog ogranka koji omogućuje zaposlenicima, klijentima i suradnicima udruge da govore o problemu DADT-a.

Nedavno sam kontaktirala udrugu SWAN i doznala kako su u procesu stvaranja dodatnih izvora podrške za žene u službi i veteranke homoseksualne orijentacije. Polazišni plan udruge bio je osnovati grupe podrške u većim gradovima koje bi okupljale zainteresirane osobe u svojim prostorijama. No, ubrzo su uvidjeli kako potreba za takvim oblikom pomoći postoji i među ženama koje su stacionirane na različitim područjima te jednostavno nisu u mogućnosti osobno dolaziti na sastanke. Udruga stoga trenutno istražuje kako se društveni mediji mogu upotrijebiti kao sredstvo komunikacije s tim ženama.

Posudi mi smajl

Gdje?
U bircu AKC Medika!

Kada?
U četvrtak, 25. studenog, u 21:00 – sharp!!

Što?
Promocija knjige “Posudi mi smajl” – proznog prvijenca chicken lezbe u srednjim 30-ima, Nore Verde

Zašto?
Zato što pucate od znatiželje i gladujete za dobrim štivom s okusom undergrounda

Tko?
Govore i na sva usta hvale: Ida Prester, urednik Meandarmedie Branko Čegec, Ante Perković

Zvučna slika:
D.J. Dalia

 

O proznoj knjizi “Posudi mi smajl”:

Tekst tematizira odrastanje, formiranje i egzistenciju žene i djevojke u ranim 30-ima koja si utvara da je pripadnica famozne Generacije X. Ona rezimira svoju prošlost i sadašnjost prisjećajući se svojih “opasnih godina”: partijanja i hedonizma, sastavlja puzzle sjećanje na odrastanje, studiranje, te proces vlastitog seksualnog “coming outa”. Prisutan je i neizbježan osvrt na kaotičnu i burlesknu medijsku scenu u Hrvata.

Žarišne točke interesa autorice su godine rata, eksperimentiranje s drogama i alkoholom, prva lezbijska i erotska iskustva, preživljavanje vlastitim snagama bez materijalnog kapitala, destrukcija i vitalizam koji se izmjenjuju u svakodnevnom životu pripovjedačice, pronalazak partnerice na trusnoj zagrebačkoj gay sceni, egzistencijalne krize vječne selidbe i promjene podstanarskih adresa..

Ispovjedni tekstovi premreženi su citatima iz pop kulture koji otkrivaju još jednu ovisnost glavne junakinje – ovisnost o glazbi.

Riječ je o stvarnosnoj prozi duboko uronjenoj u supkulturu.

 

Bilješka o autorici:

Nora Verde pseudonim je autorice rođene i školovane na Jugu Dalmacije. Pod vlastitim imenom objavila je do sada nekoliko zbirki poezije u 90-ima i jedno publicističko (ne)djelo u 2000.-tima.

Opsjednuta je Generacijom X, eskapizmom, pop i rock herojima i heroinama. Nagluha je, a plaćena da čuje. Zaboravlja imena, pamti stanja.

Živi i radi u Zagrebu, na geografskoj karti dosljedno se uspinje k Sjeveru. 

Novinarka sa Kosova pobednica ovogodišnjeg programa Balkanske stipendije za novinarsku izuzetnost

Majlinda Aliu, novinarka sa Kosova, osvojila je prvu nagradu ovogodišnjeg programa Balkanske stipendije za novinarsku izuzetnost za članak “Život u crnini: ratne udovice na Balkanu

Majlinda, novinarka kosovske javne radio-televizije RTK, osvojila je nagradu u iznosu od 4,000 EUR.

Drugo mesto i nagrada od 3,000 EUR pripala je makedonskoj novinarki Ružici Fotinovskoj za članak “Život na slobodi u senci zatvorskih rešetaka“, dok je treće mesto i nagrada od 1,000 EUR dodeljena kosovskom novinaru Jetonu Musliu za članak “Žitelji Kosova ignorišu lažne brakove sa strancima“.

Internacionalni žiri u kom su učestvovali hrvatska novinarka i spisateljica Slavenka Drakulić, Gerald Knaus, predsednik European Stability Initiative i Josef Kirchengast urednik austrijskog Der Standarda, proglasio je pobednike na svečanoj ceremoniji u Beču.

Članovi žirija pohvalili su visok kvalitet izveštavanja sva tri dobitnika, uz napomenu da članci otkrivaju nove, do sada malo poznate fenomeme balkanskih društava, kao i da pokreću javne debatu o važnim socijalnim pitanjima.   

Ove godine, novinari su pozvani da pišu o temi “tabua”, kao i da istraže načine na koji oni menjaju društveni milje.

Svečanoj ceremoniji i dodeli nagrada, koju je organizovala je ERSTE Fondacija u Beču, prisustvovalo je osam novinara, učesnika ovogodišnjeg programa.

Program “Balkanske stipendije za novinarsku izuzetnost“, koji su pokrenule fondacije Robert Bosch i Erste, u saradnji sa Balkanskom istraživačkom mrežom (BIRN), pruža finansijsku i profesionalnu podršku novinarima, podstičući regionalnu saradnju i objektivno izveštavanje o kompleksnim pitanjima tranzicije koja su ključna kako za region tako i za Evropsku uniju.

 

Osam novinara koji su učestvovali na ovogodišnjem završnom seminaru izabrani su među 149 prijavljenih novinara iz 9 balkanskih zemalja.

Human Rights Film Festival

Osmo izdanje festivala filma o ljudskim pravima, održat će se od 6. do 11. prosinca u zagrebačkom kinu Europa i Dokukinu Croatia

Tematski fokus ovogodišnjeg festivala je javnost – propitivanjem pojma javnosti nastoji se ukazati na činjenicu da je javnost stvar neprestanog zajedničkog pregovaranja i stvaranja, sporenja i dogovaranja. Iz toga proizlazi da je javnost kao pojam i praksa nužno otvorena te da bi aposlutno ustanovljena i definirana javnost bila lošija varijanta koja će isključivo služiti interesima nekih, a ne svih.

U sklopu filmskog programa bit će prikazana retrospektiva njemačkog redatelja Alexandera Klugea, čiji je umjetnički i organizacijski angažman najbolji primjer kako umjetnička praksa i kritička intelektualnost mogu provocirati i propitivati postojeće oblike javnog, no jednako tako i stvarati nove javnosti. Ovaj neizmjerno važan filmaš, producent, književnik i zapaženi publicist već pet desetljeća istražuje što znači javnost kao prostor u kojem se, i pomoću filma, razmjenju iskustva i osjećaji. Retrospektiva uključuje šest dugometražnih filmskih uradaka, od 1960-ih pa do posljednjeg naslova iz 2008.

Glavni filmski program ove će godine uključiti neke od najintrigantnijih naslova ovogodišnje svjetske produkcije: “Film-socijalizam” posljednji je uradak ikone francuskog novog vala, legendarnog filmaša Jean-Luca Godarda – sastojeći se od niza fragmenata, konstantno mjenjajući lokacije i situacije, film ironizira niz neizostavnih pojmova suvremenog društva.

Rumunjski dokumentarist Andrei Ujica u filmu “Autobiografija Nikolaija Ceausescua” kroz arhivske snimke donosi trosatni prikaz života zloglasnog rumunjskog diktatora, a mladi talijanski autor Pietro Marcello predstavlja se dugometražnim prvijencem “Lavlje ždrijelo” – ovaj hibrid dokumentarca i fikcije koji govori o neobičnoj ljubavi između talijanskog mafijaša i transseksualca nagrađen je s nekoliko nagrada na festivalima u Berlinu i Torinu.

Kao i svake godine, festival će se kroz popratni program približiti temama vezanima uz kršenje i promicanje ljudskih prava – uz predavanja, diskusije i predstavljanja knjiga.

Festival se realizira u suradnji s partnerima iz drugih ljudsko-pravaških organizacija, a posebnim će programom biti obilježen i međunarodni Dan ljudskih prava 10. prosinca. Dio programa 8. Human Rights Film Festivala u suradnji s udrugom Filmaktiv istodobno će biti prikazan i u riječkom Art-kinu Croatia.

Organizacije civilnog društva koje pružaju specijalizirane servise žrtvama nasilja kao ključni akteri u procesu demokratizacije društva

Pozivamo Vas na promociju istraživanja i brošure Ženske sobe

*”Organizacije civilnog društva koje pružaju specijalizirane servise ženama žrtvama nasilja kao ključni akteri u procesu demokratizacije društva”*

Ženska soba je tijekom 2010. godine, zahvaljujući podršci Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva, provela istraživanje u cilju utvrđivanja broja i dostupnosti organizacija civilnog društva koje pružaju direktnu pomoć ženama žrtvama nasilja u Hrvatskoj, uvida u područja i oblike rada, kapacitete, educiranost kao i doprinose koje daju takve organizacije u području suzbijanja nasilja protiv žena.

Promocija će se održati
*18.11.2010. godine, u 16 h u prostorijama Europskog doma, Jurišićeva 1 (dvorana Bruxelles).*

O rezultatima istraživanja i ulozi organizacija civilnog društva u suzbijanju nasilja protiv žena govorit će:

*Gordana Sobol*, saborska zastupnica i predsjednica Odbora za
ravnopravnost spolova Sabora RH
*Andreja Smajlović*, stručna savjetnica, Ured za udruge RH
*Suzana Kunac*, Savjet za razvoj civilnog društva, B.a.B.e.
*Maja Mamula*, Ženska soba

Bilo bi nam iznimno zadovoljstvo da nam se pridružite!

/* Tim Ženske sobe*/