Kineski pisac i disident Liu Xiaobo dobio Nobelovu nagradu za mir

Nobelovu nagradu za mir 2010. dobio je kineski pisac i borac za ljudska prava Liu Xiaobo koji u Kini izdržava 11-godišnju zatvorsku kaznu. Vlada u Pekingu  željela je  svim silama spriječiti dodjeljivanje nagrade Xiaobou, te su čak prijetili pogoršanjem kinesko-norveških odnosa. Osim pekinškog režima i skupina petnaestak ostalih kineskih političkih emigranata nazvala je eventualnu nominaciju Xiaoboa neprimjerenom zbog toga što je ovaj “izdao ostale kritičare Pekinga, te nije bio dovoljno oštar s kineskim vlastima”.

Pedesetpetogodišnji Liu Xiaobo je prvi kineski nositelj ovog uglednog priznanja. Nominaciju Liu Xiaoboa podupirali su Vaclav Havel, Desmond Tutu i Dalaj lama. Liu Xiaobo je predsjednik nezavisnog kineskog PEN-a, a u prosincu je osuđen na jedanaest godina zatvora zbog “potkopavanja državne sile”.

Podsjetimo, Xiaobo je uhićen 8. prosinca 2008.,dva dana prije obilježavanja 60. obljetnice Povelje o ljudskim pravima Ujedinjenih naroda te par sati prije objavljivanja na internetu “Povelje 08” na kojoj je surađivao.

“Povelja 08” je manifest koji je potpisalo više od 300 kineskih intelektualaca/ki i aktivista/ica za ljudska prava. U Povelji je navedeno 19 zahtjeva  pomoću kojih se mogu naprijediti ljudska prava u Kini. Neki od zahtjeva u manifestu su: pravo na nezavisno sudstvo, slobodu govora, udruživanja, zaštita privatnog vlasništva, socijalna sigurnost. Potpisnici/e su suglasni u zahtjevu da se situacija u Kini mora pod hitno promijeniti te da se proces demokratskih promjena više ne može odgađati.

Kineske vlasti su nakon objavljivanja Povelje pojačale represiju te je više od 70 potpisnika/ica podvrgnuto ispitivanjima. Domaćim medijima je zabranjeno da izvještavaju o Povelji te da intervjuiraju potpisnike/ce.

Inače, dodjela nagrade Xiaobu može se isčitati i kao velika kritika kineskoj državi što postaje još jasnije kada se pročita i cijelo obrazloženje. U njemu, naime, stoji kako Kina sada kad je postala druga najveća svjetska ekonomija mora početi i preuzimati odgovornost na području ljudskih prava koja i dalje krši.

“Kina krši niz međunarodnih dogovora koje je sama potpisala, ali i vlastite standarde političkih sloboda koje je sama propisala”, stoji u zaključku odbora Nobelove nagrade te se navodi članak 35. kineskog ustava u kojem piše kako svaki građanin ove zemlje ima pravo na slobodu govora, izražavanja, okupljanja i protestiranja.

Nagrada, koja uključuje i novčani iznos od oko 1,5 milijuna dolara, bit će službeno dodijeljena u Oslu 10. prosinca.

Nobelova nagrada za mir dodjeljuje se od 1901., a nije dodijeljena 19 puta. Tih godina nagrada nije dodijeljena zbog određenih odredbi u statutu Nobelove zaklade. Do sada je Nobelova nagrada za mir dodijeljena 61 pojedincu, 28 puta su je dijelila dva laureata, a jednom trojica (Jaser Arafat, Shimon Peres i Yitzhak Rabin).

Najmlađa dobitnica Nobelove nagrade za mir bila je irska mirovna aktivistica Mairead Corrigan, koja je imala 32 godine kada je 1976. dobila nagradu, a najstariji dobitnik nagrade za mir bio je Joseph Rotblat, kojemu je bilo 87 godina kada je dobio nagradu 1995.

Među nobelovcima za mir bilo je 12 žena, a prva od njih bila je Bertha von Suttner 1905. Među nagrađenim ženama bile su i Majka Terezija, Aung San Suu Kyi i Shirin Ebadi.

Rad Međunarodnoga Crvenog križa nagrađen je tri puta, a njegov utemeljitelj bio je prvi dobitnik Nobelove nagrade za mir 1901. UNHCR je nagrađen dva puta.

Parada ponosa u Beogradu za tri dana

Organizacioni odbor Parade ponosa održao je danas svoju poslednju redovnu konferenciju za štampu pred ovaj događaj koji je zakazan za 10. oktobar 2010. godine.

Pored organizatora Parade Lazara Pavlovića, Bobana Stojanovića i Adorjana Kurucza, na konferenciji za štampu su učestvovali i Svetozar Čiplić – Ministar za ljudska i manjinska prava Republike Srbije, Daiana Falloni – Šefica odeljenja za demokratizaciju OEBSa i Sabine Zwiers – Koordinatorka Amnesty International za Evropu.

Organizatori su ocenili da su do ovog trenutka zadovoljni situacijom koja se tiče organizovanja Parade ponosa i, bez obzira na loša iskustva prethodnih godina, izrazili su svoje čvrsto uverenje da će ona biti održana u planiranom terminu.

Organizacioni odbor je, uz saradnju sa državnim institucijama, koje su važne za uspešnu Paradu ponosa, u toku ovog procesa održao niz sastanaka koji su se ticali bezbednosti ovog događaja. Organizacioni odbor očekuje od policije i svih bezbednosnih struktura da maksimalno osiguraju bezbednost učesnika i učesnica događaja, s obzirom da na njima leži najveća odgovornost za ovaj aspekt Parade ponosa.

Organizatori su naglasili da je osnovni cilj Parade ponosa da se ona prvi put održi u Srbiji, kao i da se nadaju da će svaka sledeća Parada nakon ove zahtevati manje bezbednosne mere i da će za građane i građanke Beograda u narednim godinama ovi događaji postati mesto na kome će se slaviti tolerancija i sloboda svih.

Organizacioni odbor se zahvalio brojnim domaćim i internacionalnim organizacijama od kojih je dobio podršku za Paradu, kao i ljudima koji učestvuju u organizaciji. Pročitano je i pismo podrške predsednice Skupštine Srbije Slavice Đukić Dejanović i najavljen je dolazak na Paradu Vensana Dežera, šefa Delegacije EU u Srbiji, Dimitrosa Kipreosa, šefa Misije OEBSa u Srbiji i Konstantina Jerakostopulosa, šefa Delegacije Saveta Evrope.

Takođe, Organizacioni odbor je pozvao sve građane i građanke da im se pridruže na Paradi ponosa i pozvao je sve protivnike održavanja Parade da se uzdrže od bilo kakvog nasilja i opstruisanja ovog događaja.

Organizatori su najavili da će postojati tri prilazna punkta parku Manjež: na Slaviji, kod CIPa u Nemanjinoj ulici i kod raskrsnice London. Ulazak u park Manjež će biti moguć na tri ulaza iz ulice Svetozara Markovića, od kojih će srednji biti ulaz za medije.

OO podseća da je pravo na mirno i nenasilno okupljanje grantovano Ustavom i zakonima, a da je Parada politički protest na kome će se zatražiti hitno smanjenje nasilja i diskriminacije nad LGBT osobama.

Seksistički ispad usred utakmice

Eugene Sseppuya, član australskog North Queensland Furyja, potpuno je izgubio živce za vrijeme utakmice sa Central Coast Marinersima, te je linijsku sutkinju nazvao ku*vom nakon što je označila jedno zaleđe. Napadač, rodom iz Ugande, očito se nije mogao pomiriti s takvom odlukom, no izabrao je krivi način i krivo vrijeme za liječenje svojih frustracija.

Cenzura o azilu

Je li Hrvatska raj ili kraj na zemlji?

Institucija azila kao prihvatilišta za tražitelje azila sastavni su dio svakog civiliziranog društva. Azilanti su osobe koje su u matičnim zemljama proganjane zbog svoje rase, vjere, nacionalnog ili političkog mišljenja te im je stoga potrebna zaštita. Tražitelji azila nisu kriminalci, oni bježe od kriminala, diskriminacije i zbog činjenice da su im ugrožena temeljna ljudska prava, često i život.

U našem društvu vlada ksenofobija i jačanje predrasuda i stereotipa prema tražiteljima azila, vlada restriktivna politika na tom planu, slaba koordinacija nadležnih institucija, nedovoljno zastupljene integracijske politike, te slaba medijska zastupljenost.

O ovome razgovaramo u večerašnjoj Cenzuri sa Eminom Bužinkić iz Centra za mirovne studije.

U prilogu pogledajte film “Hrvatska (k)raj na zemlji” autora Olivera Sertića i azil tima CMS-a u produkciji Centra za mirovne studije, Fade In-a i Restarta.

Emisija se realizira u produkciji Udruge za promicanje ljudskih prava i medijskih sloboda “CENZURA PLUS” , a emitira se u petak u 21:00h (reprizno u subotu), na TV Jadranu i na YouTube Chanel: CenzuraPlusTV. Emisiju Cenzura možete pratiti i na Max TV-u i B Net-u, a idućeg tjedna na internet televiziji Smart TV www.smarttv.com. te na drugim lokalnim televizijama u Hrvatskoj.

Žena koja cucla krastavac

Žena leži na podu! Okružena je krastavcima? Jedan spaja njenu ruku i usta?! I to bi trebalo biti provokativno? Lascivno? Ili možda prodati odjeću koju ta žena nosi?

Dragi moji reklamni stručnjaci – jednostavno je glupo. I neukusno!

Svatko tko se vozi zagrebačkim ulicama sigurno je gore opisanu sliku lako prepoznao kao fotografiju s novih jumbo plakata jedne modne marke koje se po gradu pojavljuju na najraznoraznijim mjestima. Osobno moram priznati da sam zbog te reklame doslovno iskočila iz kože – i to nekoliko puta. Prvi put za volanom, vozeći prema tom debilnom plakatu, kada mi se na prvi pogled pričinilo da je žena okružena pijavicama (toliko o estetskoj dimenziji cijele priče). Naravno, kada sam se dovezla bliže shvatila sam da je riječ o običnim krastavcima, ali tek to je bio povod za novo živciranje. Na temu nemaštovitosti zatucanih kreativaca koji u doba sveopće golotinje na javnom mjestu pokušavaju prodati tako primitivan trik.

Lekciju da seks i žensko tijelo danas prodaju doslovno sve davno sam naučila, ali uvjerena sam da u 21. stoljeću imam pravo i na tom području očekivati malo kreativnosti i da dečki (jasno je da ovaj plakat nije mogao biti rezultat rada ženskog mozga, jer ovo je reklama s najočitijim muškim predznakom) promućkaju glavom prije upotrebe vlastitog mozga. Ne inzistiram isključivo na (meni osobno dragim) travestijama poput davne reklame za auto gume sa sloganom “Dodatna oprema” na kojoj zapravo nije bila žena tako da se poruka mogla i najdoslovnije prihvatiti, ali zar zaista danas netko misli da je podsjećanje na felacio provokacija?

Sigurna sam da svatko od nas ima svoje omiljene reklame (kada se uspije spasiti od količine kojima smo svakodnevno zatrpane), da u tom poslu ima odličnih kreativaca koji nas znaju i iznenaditi, i nasmijati, i uvrijediti… Upravo to im je i posao i cilj. Da u nama izazovu reakciju i tako zauvijek utisnu proizvod o kojem se govori u kolektivu memoriju. No, svatko od nas ima i reklame koje mu “pile” živce. O ukusima ni u ovom slučaju ne treba raspravljati, ali uvijek me iznenade ljudske reakcije na reklame koje su svuda oko nas. Tako sam neki dan čula novu teoriju zavjere, a sve zbog reklame u kojoj cura i dečko imaju različite mobilne operatere. “Ma što to znači – on je drugoj mreži?”, zamisli kakve sve to konotacije može imati…

I dok sam ja u nevjerici treptala očima (između ostalog i zato jer znam kakvi su računi za mobitele kada je on na drugoj mreži i u drugom gradu puna tri tjedna) i stvarno ostala bez teksta sjetila sam se kako je trenutno mojoj mami najdraža reklama ona ista zbog koje ja gasim televizor i da tu zapravo lijeka nema.

Ne mislim stoga ni da ovih nekoliko redaka može promijeniti bilo što po pitanju količine smeća kojem smo izloženi posvuda – od ceste do vlastitih poštanskih sandučića, TV i radijskih aparata, ali me zanima kamo su nestala ona vremena kada su se slogani i reklame sa “stojedinice” prepričavale danima. Nije to žal za dobrim starim vremenima već istinska pobuna protiv ideje da baš svatko može biti PR (trenutno sveta profesija u općoj društvenoj klimi u kojoj najbolje prosperiraju hvatači i proizvođači magle) i reklamni stručnjak. Stvarno nema šanse! A bogami ni logike! I zato je možda pravo pitanje: tko su ljudi koji prihvate reklamne kampanje koje  vrijeđaju i ono malo zdravog razuma koji nam je ostao. I zašto nikada nismo čuli da je nagrabusio netko tko je dozvolio da (u velikom broju jumbo kopija) zaživi cura koja, ne baš dobro odjevena, sretno cucla krastavac.

Međunarodni dan starijih osoba: žene najugroženije najavljenim mirovinskim reformama

U prosvjednim povorkama protiv mirovinske reforme organiziranim diljem Francuske 2. listopada sudjelovalo je oko 3 milijuna ljudi koji se protive novom prijedlogu mirovinske reforme kojim se dobna granica za odlazak u mirovinu podiže se sa 60 na 62 godine.

Nevladina organizacija za prava starijih osoba AGE pozvala je europske vlade da pri donošenju mirovinskih reformi ne pridonose dodatnoj neravnopravnosti spolova te da najavljene reforme moraju uzimati u obzir činjenicu da žene moraju prilagođavati svoje poslovne karijere sa obiteljskim obvezama. U AGE-u ističu kako u vremenima krize europske vlade pokušavaju smanjiti pritisak na javni proračun, uključujući i mirovinska izdavanja, a cijenu proračunskih rezova plaćaju upravo starije osobe.  

Anne-Sophie Parent, direktorica AGE-a, upozorila je kako bi izravno povezivanje mirovinskih beneficija i prihoda sa doprinosima plaćenim tijekom radnog staža dovelo mnoge ženu u neravnopravan položaj prema muškarcima. Parent upozorava kako je dosada malo pažnje posvećeno posljedicama koje će predložena mirovinska reforma na mirovine žena. Većina starijih osoba su žene koje također trpe i najveće siromaštvo, pa je stoga pri reformi mirovinskog sustava nužno uzeti u obzir utjecaj koji će reforma imati na žensku populaciju.

Povodom Međunarodnog dana starijih osoba 1. listopada, a u kontekstu Europske godine borbe protiv siromaštva i socijalne isključenosti, AGE poziva vlade zemalja članica Europske unije da uzmu u obzir sve uzroke rodne nejednakosti u ostvarivanju socijalne zaštite. Prvi listopada obilježava se u cijelom svijetu kako bi se naglasila važnost osiguravanja životne sredine koja se treba prilagoditi potrebama i sposobnostima stanovnika treće dobi.

Svjetska skupština UN-a o starenju, koja je održana 1982. u Beču, preporučila je da se jedan dan u godini posveti starijim osobama i njihovim problemima, te je proglasila 1. listopad Međunarodnim danom starijih osoba.

Njegovim se obilježavanjem naglašava potreba da se starijim osobama smanji osjećaj da su marginalizirane, izolirane i zaboravljene, te da se potakne donošenje mjera protiv njihova zapostavljanja, siromaštva i zanemarivanja.

Ovaj dan je prigoda da se i glasnije progovori o pravima ljudi, koji čine sve veći postotak stanovništva, a čiji su socijalni položaj i životne prilike, često vrlo teški, a u nekim slučajevima ispod dostojanstva čovjeka.