Kondom djelo Sotone?

Seksualni odgoj u Poljskoj je na mizernoj razini, škole mu posvjećuju malo pažnje, često su za taj odgoj zadužene nekvalificirane osobe koje umjesto informiranja mladih o seksu, šire o njemu mitove ili zastrašuju mlade. To su glavni zaključci studije nevladine obrazovne organizacije “Ponton” o stanju ovog odgoja u Poljskoj, prema mnogima, najkatoličkijoj zemlji Europe. Iz pitanja koje mladi postavljaju vidi se da malo ili gotovo ništa ne znaju o ljudskoj fiziologiji, odrastanju…

Ukratko, kako tvrdi Aleksandra Jozefovska, koja je vodila istraživanje, mladi ne razgovaraju o intimnim stvarima s roditeljima, ali malo o tome mogu doznati i u školi. Osnovne i srednje škole organiziraju satove tzv. odgoja za život u obitelji, ali ako roditelji ne žele, ne moraju na njih slati djecu. Satovi su organizirani prije redovite nastave ili nakon nje, tako da djeca najčešće izostaju. Gotovo u dvije petine škola ovog odgoja nije uopće bilo. Gotovo četvrtina pedagoga koji vode ovaj odgoj su učitelji vjeronauka, a u nekim školama to su čak svećenici i časne sestre.

U jednoj gimnaziji su od jednog takvog učitelja učenici mogli čuti da je kondom “izmislio Sotona”. Za jednog svećenika “seks je za životinje, a ljudi se trebaju milovati samo kada trebaju začeti dijete”. A gotovo u pravilu homoseksualnost se tumači kao bolest… Prema mišljenju 55,6 posto učenika ovi satovi im nimalo nisu pomogli, a ostatak od 44,4 je naučio barem nešto korisno. Polaznici žele da seksualni odgoj bude ideološki neutralan i žele kompletne i jasne informacije od kvalificiranih pedagoga koji se ne srame razgovarati o seksu i problemima odrastanja.

Čak tri četvrtine mladih Poljaka, prema jednom prijašnjem istraživanju Instituta CBOS, žele da ovaj predmet u školi bude obvezan. Za 55 posto njih glavni izvor informacija o tome su njihovi prijatelji, 44 posto traži o seksu informacije na internetu… Oko trećine je nešto doznalo od učitelja, ali polovici su te informacije bile nedovoljne. To što se toliko mladih u Poljskoj seksuano obrazuje i odgaja preko interneta, svodi se najčešće na pornofilmove. To što tamo vide često smatraju stvarnim i normalnim, pa otuda razočaranja i frustracije kada počnu živjeti seksualnim životom.

Prema službenim statističkim podacima, svaka dvadeseta rodilja u Poljskoj mlađa je od 19 godina. Posljednjih godina broj mladih rodilja raste. Ovog proljeća Poljska je bila šokirana trudnoćom pet učenica od 15 godina. Zatrudnjele su nakon “igre” sa svojim vršnjacima zvane “Sunce”…

21. rujan Međunarodni dan mira

Centar za mirovne studije povodom Međunarodnog dana mira poziva zainteresirane građane/ke

MIR = BUDUĆNOST. Zvoni za mir!

Dana 21. rujna 2010. godine obilježava se Međunarodni dan mira u okviru teme Mir, mladi i razvoj pod sloganom MIR =BUDUĆNOST.

Okruženi rastućom polarizacijom u društvu, smanjenom ekonomskom sigurnošću, eskalacijom nasilja, sve većom nesigurnošću ljudskoga života, te izazovima zaštite ljudskih prava, ovim putem želimo skrenuti pozornost na važnost svakodnevnog promišljanja i ulaganja napora u izgradnju mira.

Mir ne znači isključivo odsustvo sukoba i nasilja manjeg ili većeg razmjera – mir predstavlja trajne napore koji se ulažu u razvoj društava i pojedinaca, mir daje prilike učenju i aktivnom djelovanju. Mir označava društvo svjesnih i savjesnih pojedinaca koji teže nenasilnom rješavanju sukoba i izgradnji društveno pravednih odnosa.

Ovim putem želimo najaviti obilježavanje Međunarodnog Dana mira i pozvati Vas da sudjelujete u sljedećim događanjima Centra za mirovne studije i partnerskih organizacija:

 

20. rujna

Konferencija za medije, prezentacija aktivnost vezanih za Dan mira: početak kampanje Zvoni za mir, prezentacija programa Mirovnih studija 2010/2011 i polazišta mirovnog obrazovanja.

Kuća ljudskih prava (Selska cesta 112c, Zagreb) u 12.00 sati

 

21. rujna

Zvoni za mir: Izvedba Boalovog teatra i razgovor s povodom: Mirovno obrazovanje u školama

Kuća ljudskih prava (Selska cesta 112c, Zagreb) od 17.00 do 21.00 sat

Promocija publikacije Socijalne veze i civilno društvo i diskusija: zajedničko obilježavanje Međunarodnog Dana mira CMS-a i partnerske organizacije Delfin, prikazivanje filma Poplava autora Gorana Devića i diskusija o povezanosti publikacije, filma i našeg terenskog rada

Samostalna narodna knjižnica i čitaonica u Pakracu u 17.00 sati

 

24. rujna

Otvaranje izložbe Tko je tebi Reihl Kir? autorice Tanje Simić Berclez. Izložbu će otvoriti Borka Pavičević , direktorica Centra za kulturnu dekontaminaciju iz Beograda, partnerske organizacije CMS-a

HDLU, Trg žrtava fašizma, Zagreb u 19.00 sati

Pozivamo vas da nam se pridružite u obilježavanju Dana mira te na taj način da date podršku nastojanjima za uvođenje mirovnog obrazovanja u škole.

 

 

Preporuke za tweetanje

Twitter, čini se, u nas i nije posebno popularan, u svakom slučaju teško da može zamijeniti fejs. Iako je i on smišljen za komunikaciju prvenstveno među prijateljima  – “gdje sam, što radim i kamo ću”- web je zapravo najsporiji način na koji ga možete pratiti, najbolje je ako imate sve društvene mreže u RSS feedu (e, to je sad skroz druga priča), ili, kad je Twitter u pitanju, to jednostavno činite mobitelom.

No, odlučite li stvoriti svoj twitter profil (koji zapravo i ne mora sadržavati ništa osim onoga što želite podijeliti s drugima) i niste opsjednuti/e time da stvarate trendove ili širite bazu svojih “sljedbenika” (“followers” – onih koji će vas odlučiti “slijediti” i tako vidjeti vaše twittove, ako im vi to dopustite), Twitter postaje gotovo nepresušan “izvor najnovijih informacija”. Vrstu informacija koje želite primati izabrat ćete sami/e. Poželjno je da se služite engleskim, ukoliko nemate želju na Twitteru čitati novine, jer tema na hrvatskom je jednostavno premalo. Čitate li, pak, ovaj tekst za pretpostaviti je da će vas zanimati i nešto od slijedećeg:

 

@phdinparenting

Iako se samo ime može učiniti pretencioznim, ovaj twitter profil prati gotovo 32 tisuće ljudi. I to zbog toga što osim odgovornog roditeljstva i dojenja promiče i multikulturalizam, feminizam, aktivizam i politiku društvene promjene.

Kako to izgleda? Ovako: 2/2 Are my usual readers afraid to talk race?http://su.pr/1WQPOD

U svijetu koji je opsjednut stvaranjem “savršenog roditelja” i “savršenog djeteta” dogodi se i lista najboljih twitter mama, koje su, nevjerojatne li slučajnosti, sve redom bjelkinje.

 

No, to je ujedno mjesto na kojem sam pronašla @SusanneUre

Amnesty International Canada ima svoju web urednicu. Susanne twitta o ljudskim pravima i  socijalnoj pravdi. Vrlo zanimljivo.

Jedan je od njezinih nedavnih twittova i ovaj kojim upozorava da su neke od žena koje su bile silovane u američkom zatvoru u Abu Ghraibu kasnije “časno pogubljene” od vlastitih obitelji:

Journalist: Women raped at Abu Ghraib were later ‘honor killed’ http://bit.ly/a8vLql

 

@Appetite4Profit

profil je Michele Simon, odvjetnice specijalizirane za javno zdravstvo i zagovornice “prehrambene pravednosti”. U svome radu nastoji razotkriti lobiranje u prehrambenoj industriji i “raščarati” reklamiranje prehrambenih proizvoda.

Kako to čini pokazuje i ovaj twitt:  Are shoppers that dumb? 13% increase in sales with Coke Zero: Inverted Pyramid store display http://j.mp/aII5jq

 

@marionnestle

je zapravo Paulette Goddard, profesorica na Odsjeku za nutricionizam, prehrambene studije i javno zdravstvo te profesorica sociologije na njujorškom sveučilištu. Njezina je web stranica: http://www.foodpolitics.com/ , a ovo je njezin zadnji twitt:

The latest in marketing genius: “Baby” Carrots: Eat them like junk food! That’s the slogan of the new, over-the-to… http://bit.ly/ameFJu

 

@Ctrouper

je Charlotte Cooper, spisateljica s izraženim interesom za feminizam, popularnu kulturu te društvenu i etničku savjest. Osim toga je sjajna kuharica i vješta u spravljanju 30 koktela.

Twitt: In the club where Wayne Rooney’s recent troubles began, young women tell of the allure of Premier League stars http://bit.ly/a0fAm9

 

@clairehennessy

Claire Hennessy podučava kreativno pisanje i ima mnoštvo interesa. Njezine strasti uključuju čaj, knjige, TV, povijest, jogu, i još knjiga. Retwittovi su njezina najjača strana, a izvori nepresušni.

Twitt: Guardian on rape talk stuff: http://gu.com/p/2jtvv/tw

 

@TheWomensMuseum

Muzej povijesti žena u Dallasu, u Teksasu, u suradnji sa Smithsonian Institutom nastoji istražiti priče heroina i “poslastice” iz povijesti za “sve tipove žena”. Ponešto od toga može se vidjeti na njihovoj web stranici: http://www.thewomensmuseum.org/

U twittovima će nas poučiti da: In Japan, girls wear school uniforms with the sailor fuku based on European naval uniforms http://ow.ly/2CG2B

U Teksasu: Fried beer and fried margaritas? Do you drink it or eat it? http://ow.ly/2CYuJ

Ali i: A great article discussing how the new college essay should be written in video form: http://ow.ly/2vw2A

 

@Scarleteen

osigurava naprednu, cjelovitu i iscrpnu real-world seksualnu edukaciju, informacije i potporu za milijune mladih ljudi diljem svijeta. Nevjerojatan profil, čak i ako već odavno više niste teenager/ica.

Don’t Assume | Scarleteen http://bit.ly/dgD2cz

Colorado’s Abstinence-Only-Until-Marriage Industry and the Imperative for Real Sex Ed | RHRealityCheck.org http://bit.ly/bvnqwJ

Time for another round of “breaking the hymen” debunk: The Anatomy Formerly Known as the Hymen & Myths That Surround It http://bit.ly/aSlLnb

 

@antiroom

čine razne žene koje bloggaju o feminizmu, glazbi, pop kulturi, politici, knjigama, hrani, tvu, pa čak i sportu.

Čini se tako da je uspio izaći pravi, pravcati glossy magazin, u potpunosti slobodan od modela/manekenki i celebova: Women’s magazine published that features no models or celebrities: http://is.gd/eX9Ee

Ponešto o muškarcima: “Give us a smile!” @arlenehunt on unwanted male attention. http://is.gd/eL8QR

I nešto spoznajno važno: MiriamOCal So-apparently nothing we do with our brains as men and women that makes us have different skills, is hard wired http://bit.ly/aaJvjS

 

@Madam_Editor

ili notGeraldine Kennedy, kako se još naziva, reklamira svoj Twitter profil kao “Vijesti kakve bi TREBALE biti. Madame kakva bi MOGLA biti… “

Madam je zaključila da je feminizam istinski trijumfirao. Kako?: The ambition of young women knows no bounds, to the joy of all here at the IT. http://tinyurl.com/28osa68

 

@afterellen

se bavi isključivo poznatima, filmovima, televizijom, glazbom i drugim oblicima industrije zabave, nastojeći ih za uporabu prilagoditi lezbijkama i biseksualnim ženama. Ili, kako se to još može reći: “The pop culture site that plays for your team”. Nevjerojatno zabavno.

The 17 Biggest OMG Moments of “True Blood” Season 3 http://ow.ly/18WiLs

TV Alert: “Nikita” and her legs premiere tonight http://ow.ly/18Wb6H

 

@Traumata

je također inspirirana performativnim umjetnostima, pornografijom, i feminizmom.

Brilliant: Babysitters Club as written by Easton Ellis http://crushable.com/other-stuff/baby-sitters-club-by-bret-easton-ellis-chapter-1/

Za one koji/e su zaboravili/e, Bret Easton Ellis je autor kontroverznog i nasilnogAmeričkog psiha“. To dovoljno govori o potonjem twittu.

 

@TheSexyGma

Frances Metzman je autorica koja istražuje rodne uloge, veze i odnose, i seksualnost budućnosti. Što bi to točno moglo biti možda do neke mjere mogu odrediti sljedeći twittovi:

Why Are So Many Men Into Porn? http://www.wildriverreview.com/metzman/ http://fb.me/IV9GPza6

Bold Narrative about War in Iraq: http://bit.ly/9DgbDC

Great blog! Love it- worth checking out all. @maryltabor author of Sex After Sixty: http://ow.ly/2eCSS #WW!

 

No, nije Twitter samo pusta zabava. Margaret Atwood, proslavljena spisateljica, feministica i aktivistica uplela se baš ovih dana na Twitteru u raspravu oko koje se u Kanadi trenutno kopaju rovovi. Naime, premijer Stephen Harper pokušava progurati osnivanje “Fox News North”, koju mnogi, poučeni američkim primjerom, smatraju perjanicom šovinstičkog propagandnog novinarstva. Spornim, međutim, gđa. Atwood ne smatra postojanje takvog medija već uplitanje vlade u cijeli proces ishođenja dozvola i financiranja. Ponešto od te rasprave još uvijek možete pratiti na @MargaretAtwood

 

@WomenEmployed

otvaraju vrata, ruše zidove i stvaraju ravnopravnija radna mjesta za žene od 1973.” Od njih je moguće puno toga naučiti o “stvarnom svijetu”.

Twitt: Heather Boushey examines whether young women really earn more than their boyfriends. And it’s not what you want to hear http://bit.ly/baqtvw

 

@feministdotcom

je online feministička zajednica i neprofitna organizacija koja njeguje svijest, i potiče obrazovanje i aktivizam za sve ljude širom svijeta. I to tim redom – čitav niz šarolikih ideja i shvaćanja.

Bozos on the Bus by Elizabeth Lesser http://www.feminist.com/ourinnerlives/inspiration_lesser3.html

Our Inner Lives: Women of Vision http://www.feminist.com/ourinnerlives/women_of_vision.html

Spiritual Activism by Carla Goldstein, Omega Institute http://www.feminist.com/ourinnerlives/features_spiritual_activism.html

 

Svaki dan – drugi citat, sve iz feminističke i ženske povijesti. Vrlo zabavno i vrlo edukativno – @FeministQuotes

“Da je svijet logično mjesto, muškarci bi jahali postrance.” – Rita Mae Brown

“Biti feministica znači vidjeti svijet kao cijelo umjesto polovice; feminizam ne bi trebao imati ime. Jednoga dana i neće.” – Gloria Steinem

 

No, vidjet ćete, Twitter vam se zapravo otkriva sam, ljudi se, kao i u stvarnom svijetu, međusobno “slijede”. Ako ne znate odakle krenuti, za početak pokušajte http://twitdir.com/. U svakom slučaju možete početi i ovdje: @PortalLibela

 

Zastupnice u penziju mogu ići 15 godina prije ostalih žena

Dok se ovih dana pred uredima Zavoda za mirovinsko osiguranje širom zemlje stvaraju redovi onih koji do 30. rujna, kada istječe rok za odlazak u prijevremenu mirovinu pod manje nepovoljnim uvjetima, žele pobjeći u ranu penziju, jedna kategorija hrvatskih građana ne mora brinuti da će biti kažnjena ako u zlatnim godinama odluči prestati raditi.

Kada se krajem rujna u Hrvatskom saboru ukrste koplja oko prijedloga izmjene Zakona o mirovinskom osiguranju, kojim Vlada predlaže postupno izjednačavanje godina života potrebnih za odlazak u mirovinu žena i muškaraca na 65 godina, zastupnici, a posebno zastupnice moći će o toj problematici raspravljati bez ikakvog opterećenja vlastitom umirovljeničkom sudbinom, piše Novi list.

Za njih, naime, nema izjednačavanja godina života za odlazak u mirovinu između muškaraca i žena, nego i dalje vrijedi pravo na privilegiranu mirovinu.

Doduše, prema Zakonu o pravima zastupnika, izglasanim u Saboru prije nešto više od godinu dana, pooštreni su uvjeti odlaska u mirovinu zastupnika i zastupnica te u njemu stoji da zastupnici mogu u penziju sa 60 godina života i 25 godina staža, a zastupnice s 55 godina života i 25 godina staža.

Međutim, te zakonske odredbe stupaju na snagu tek nakon sljedećih parlamentarnih izbora, a za aktualne zastupnike vrijede stara, za njih znatno povoljnija pravila.

Tako zastupnici aktualnog saziva sabora, voljom zakonodavca (dakle, njih samih), mirovinu zaslužuju već sa 55 godina života i 20 godina staža, dok zastupnice mogu u penziju već s 50 godina života i 20 godina staža, bez brige koja mori ‘obične’ građanke da će zbog toga biti kažnjene s 20 posto manjom mirovinom.

Nepravedna razlika u uvjetima pod kojima odlaze u mirovinu zastupnice i zastupnici u odnosu na obične građane, najavljenom se mirovinskom reformom dodatno povećava. Zastupnice će prije odlaska u punu mirovinu morati raditi čak 15 godina manje nego li njihove vršnjakinje ‘obične’ građanke.

U ovom trenutku, izdašnu mirovinu ‘u džepu’ već ima 17 zastupnica koje imaju više od 50 godina života, a još 21 zastupnica uvjete za mirovinu još nije ostvarila, no čim napune 50 godina moći će u privilegiranu mirovinu bez obzira kakvi propisi će u tom trenutku vrijediti za obične smrtnike u Hrvatskoj.

 Iz Vlade u mirovinu

Pravo na privilegiranu mirovinu već ostvaruju i sve tri članice Vlade – premijerka Jadranka Kosor koja ima 57 godina, potpredsjednica Vlade Đurđa Adlešič kojoj je 50 godina, te ministrica Marina Matulović Dropulić koja sa svojih 68 može u mirovinu i po općim propisima.

Iz Sabora u mirovinu

Ingrid Antičević-Marinović (53)
Željka Antunović (54)
Karmela Caparin (56) 
Mirjana Ferić Vac (64) 
Nediljka Klarić (56)
Ana Lovrin (57)
Nevenka Majdanić (52)
Vesna Pusić (57)
Ivanka Roksandić (56)
Božica Šolić (54)

U Francuskoj će se kažnjavati tvrtke koje ženama plaćaju manje nego muškarcima

Francuska vlada u nedjelju je, usred kampanje za obranu novog mirovinskog zakona, izvijestila kako će planiranom reformom mirovinskog sustava biti kažnjavane one tvrtke koje svoje zaposlenice plaćaju manje od njihovih muških kolega.

Ministar rada i tvorac reforme Eric Woerth odbacio je kritike prema kojima se prijedlogom novog zakona diskriminira žene jer ih se prisiljava da rade dulje od muškaraca kako bi ostvarile potreban staž.

Također je kazao kako će reforme ženama koje otiđu na porodiljni dopust omogućiti kompenzaciju u obliku dvogodišnje dodatne uplate mirovina.

“Problem nije duljina plaćanja, već su, kada je o ženama riječ, problem same plaće: naime njihova primanja manja su od plaća muškaraca koji rade isti posao”, kazao je Woerth za radio Europe 1. “To je uvreda za demokraciju i naš socijalni model”, rekao je.

Woerth smatra kako sindikati i oporbena Socijalistička stranka dovode u zabludu birače tvrdnjama prema kojima se planirano pomicanje minimalne starosne granice za odlazak u mirovinu sa 60 na 62 godine može izbjeći. Vlada je izvijestila kako bi bez spomenutih reformi, francuski mirovinski sustav do 2020. mogao izgubiti oko 45 milijarda eura.

Francuski sindikati u utorak su održali štrajk u povodu najavljenih reformi mirovinskog sustava te najavili novi za 27. rujna, no vlada predsjednika Nicolasa Sarkozyja odbila je zakon povući iz procedure.

Parlamentarna pobjeda Roma

Europski parlament je jučer oštro osudio francusku vladu i njenu politiku deportacije Roma. Nakon višetjednih debata o opravdanosti i legalnosti poteza Sarkozyeve vlade koja je iz Francuske poslala stotine Roma natrag u Bugarsku i Rumunjsku, deklaracija Europskog parlamenta je velika pobjeda za kritičare te politike. U njoj se navodi da Francuska prilikom deportacija rasno diskriminira, te se traži da hitno zaustavljanje deportacija.

Ovo je prva izravna i nedvosmislena kritika Francuske od strane jedne od glavnih institucija Europske Unije, a posebno je značajna po tome što su u finalu deklaraciju neočekivano podržali i mnogi zastupnici desnice, pa je donesena uvjerljivom većinom.

Iako je Francuska prošle godine deportirala više od 10,000 Roma nazad u Bugarsku i Rumunjsku, a ove godine već više od 8,000, Sarkozy si je sam, pokušajem kupovanja simpatija desnice, zagorčao život. Naime, dok su se deportacije tiho odvijale, malo tko je znao za to i malo koga je bilo briga. No otkako je prije mjesec dana javno najavio rušenja romskih kampova i ubrzao tempo deportacija, Francuska se nalazi u fokusu svjetskih medija, organizacija za ljudska prava i europskih institucija. Bilo kako bilo, Sarkozyu sad odozgo za vrat pušu i Europski parlament i Vatikan i UN-ova komisija za ljudska prava, a odozdo su se mobilizirali sindikati koji su na nedavnim demonstracijama protiv deportacija okupili desetine tisuća ljudi u više od stotinu francuskih gradova.

{slika}

Ono što kritičari najviše zamjeraju trenutnoj francuskoj politici deportacije jest to da se ohrabruju predrasude prema Romima kao lopovima, jer se one vrše u kontekstu “rata protiv kriminala”, kako je svoju politiku nazvao Sarkozy. Pretpostavka je, dakle, da su Romi kriminalci te da njihovo protjerivanje pridonosi redu. Sarkozy je tako romske kampove nazvao “izvorima kriminala, prostitucije, trgovine ljudima i eksploatacije djece,” pritom ne pružajući niti jedan dokaz za tu skandaloznu izjavu koja itekako koketira s rasizmom. Da je Sarkozyeva izjava nekim čudom istinita, pa romski kampovi zaista i jesu izvori prostitucije i kriminala, zašto pobogu nisu pohapšeni svodnici i trgovci ljudima, nego se ti isti imaginarni kriminalci šalju nazad u Rumunjsku i Bugarsku. U svakom slučaju, izjave koje dolaze iz usta jednog predsjednika, a povezuju jednu grupu ljudi s kriminalom izuzetno su neodgovorne jer daju kredibilitet luđacima poput Le Pena i njihovom rasizmu bez rukavica.

Francuske vlasti inzistiraju na tome da je vraćanje Roma dobrovoljno te da svaki Rom koji se pristane vratiti dobije 300 eura plus dodatnih 100 eura za svako dijete.

Međutim, teško je oteti se dojmu da iza svega ipak stoji čista sila. Naime, prvo se romska naselja ruše bagerima, a zatim je Romima ponuđeno da otiđu dobrovoljno. Svejedočanstva sugeriraju da su Romi podvrgnuti prijetnjama i ucjenama tipa: ili ćete uzeti ove pare i vratiti se nazad, ili ćemo vas prisilno izbaciti kasnije, ali tada ništa od para. Ova Sarkozyeva genijalna kombinacije mrkve i batine najčešće urodi plodom te se Romi na kraju “dobrovoljno” vrate.

Pitanje o legalnosti deportacije Roma nije jednostavno i možemo očekivati još debata na tu temu. Naime, s jedne strane u direktivi Europskog parlamenta broj 38 iz 2004. stoji da pravo na slobodno kretanje i boravak u bilo kojoj zemlji EU imaju svi građani neke od zemalja EU. Iznimno postoje situacije u kojima se može uskratiti pravo na boravak, ukoliko pojedinci postanu “nerazumni teret za socijalnu pomoć” ili zbog pitanja javne sigurnosti. Također, tamo se navodi da ne smije biti nikakve diskriminacije s obzirom na rasu, spol i druge karakteristike, slično kao i u Povelji o osnovnim pravima Europske Unije. Romi u Francuskoj su uglavnom građani Bugarske i Rumunjske, a time nedvojbeno i građani Unije. Predstavljaju li oni “nerazumni teret za socijalnu pomoć” te ugrožavaju li javnu sigurnost? U svakom slučaju očito je da se nedovoljno precizna formulacija Europskog parlamenta može široko tumačiti i zloupotrebljavati, te bi ju trebalo dodatno specificirati. Kad bi bila primjenjivana na individualne slučajeve ljudi koji su zaista kriminalci i koji zaista samo žive od socijalne pomoći, Francuska bi se još mogla izvući. Međutim, donešenom deklaracijom Europski parlament je protumačio da francuska politika krši direktivu 2004/38, između ostalog jer su na više mjesta u europskom pravu izrijekom zabranjene kolektivne deportacije.

Da bi sebi skinuli Rome s grbače, Francuzi sada sve više pritišću Rumunjsku i Bugarsku da hitno donesu nekakav smislen program integracije Roma u društvo. Iako nije vjerojatno, Francuska bi u teoriji čak mogla spriječiti ulazak tih zemalja u Schengensku zonu, koji bi se prema planu trebao desiti za manje od godine dana. Francuzi su s jedne strane potpuno u pravu kad prigovaraju da Rumunji ne čine gotovo ništa za integraciju Roma u društvo – iako su im ponuđeni milioni eura iz europskih fondova, postoji samo mali broj projekata koji iskorištavaju te novce. Možda se francuski potezi ipak dugoročno pokažu pozitivnim za Rome, ukoliko natjeraju Europu, a naročito Rumunjsku i Bugarsku, da se pomaknu s mrtve točke u vezi rješavanja problema integracije. Ipak, neozbiljno je očekivati od Rumunjske i Bugarske, koje spadaju među najsiromašnije europske zemlje da se same pobrinu za svoje Rome.

Romi su najbrojnija, ali i najugroženija europska nacionalna manjina. Brojne statistike pokazuju da su im zaposlenost, očekivana životna dob, pismenost itd. puno niže nego kod ostalih skupina. Osim toga, Romi su žrtve začaranog kruga diskriminacije u kojem diskriminacija proizvodi društvenu i ekonomsku nejednakost koja opet utječe na diskriminaciju. Na primjer: Rome nitko ne želi zaposliti jer smatraju da besposličare, a onda ovi nemaju posla jer ih nitko ne želi zaposliti. Ili, što je trenutno aktualno u Hrvatskoj: prevladava mišljenje da Romi ne bi trebali ići u normalnu školu (razred, odijeljenje) jer ne znaju jezik, pa na kraju Romi niti ne znaju jezik jer mu nikad nisu bili izloženi. Jedino sustavan rad na integraciji na lokalnoj, državnoj i europskoj razini može dovesti do nekih pomaka.

Za sam kraj treba spomenuti jedan svijetli primjer (video!) integracije Roma u zajednicu i razbijanja začaranog kruga diskriminacije. Primjer nam dolazi upravo iz Francuske. Lokalne vlasti su tako na nagovor nevladinih organizacija odlučile dodijeliti Romima kućice koje su skromne ali bolje od straćara u kojima su ovi prije živjeli. Usprkos očekivanjima zlobnika i pesimista, te kućice su i dalje čiste, uredne, s njih ništa nije skinuto, pokradeno i prodano. Djeca idu u školu, odrasli su zaposleni te sve djeluje i funkcionira kao bilo koji normalan kvart. Ovaj inspirativan projekt mnogo govori o tome kako djelovanje protiv predrasuda, aktivno razbijanje kruga diskriminacije i ophođenje prema ljudima s poštovanjem može potaknuti integraciju u normalan život.