Prezentacija Mirovnih svezaka “Zašto sam za mir”

Pozivamo vas na na prezentaciju drugog broja Mirovnih svezaka

 ZAŠTO SAM ZA MIR

koja će se održati dana 06. srpnja (utorak) 2010, 13 h, u Centru za ljudska prava, Kralja Držislava 6 u Zagrebu.

Zbornik donosi tekstove Dubravke Ugrešić, Sonje Lokar, Vesne Pešić, Mirjane Galo, Jagode Milidrag Šmid, Semine Lončar, Morane Paliković-Gruden, a mirovnog rada Jelene Šantić sjećaju se njeni prijatelji i prijateljice.

Na prezentaciji će govoriti:

Morana Paliković-Gruden, Jagoda Milidrag Šmid, Sonja Lokar i Šura Dumanić, urednica edicije.

Izložba “NEistraŽENA” u Puli

Pozivamo vas na otvorenje izložbe “NEistraŽENA” autorice Ive Đorđević

Izložba je potaknuta nizom pitanja čiji su odgovori izostali u potrazi za spoznavanjem identiteta istarske žene kao neminovnog produkta kulturološke, povijesne te sociološke podloge na kojemu je stasao. Izložba nema za svoj isključivi cilj opisati ženu kao radnicu ili znanstvenicu, političarku ili borca, pjesnikinju ili ljubavnicu, suprugu ili majku, već ženu u pluralitetu svih svojih uloga te time upotpuniti značenje sintagme Identitet Istre. Govoriti o identitetu jednog mentaliteta, podneblja, a ne istražiti povijest svakodnevice, gospodarsku i socijalnu povijest, značilo bi ne zagrabiti u bogatu riznicu sjećanja, značilo bi svjesno ne priznati, zanijekati, negirati postojanje iskonskog identiteta kojim se valja ponositi, kititi te slaviti ga.

Ideja i koncept: IVA ĐORĐEVIĆ, Grafičko oblikovanje: BOJAN ĐORĐEVIĆ, Zvuk: VELIMIR TODOROVIĆ

Glasovi: NONA MARIJA JAKAC, MILICA VIVODA, VALERIJA MARION

Izložba će biti otvorena u sklopu PUF-a, Festivala alternativnog teatra, koji se održava od 2.-5. srpnja u Puli.

Cenzura o prevenciji medijskih manipulacija

O medijima je puno toga ispričano, no o mogućnostima prevencije medijskih manipulacija vrlo malo.Kako smanjiti izloženost mladih uglavnom nepedagoškim porukama koje im stižu, uglavnom sa komercijalnih medija, ali i javne televizije, te kakve izazove u tom smislu predstavljaju novi mediji razgovaramo s izvanrednim profesorom Sveučilišta u Zadru prof.dr.sc. Zlatkom Miliša. 

Emisija se realizira u produkciji Udruge za promicanje ljudskih prava i medijskih sloboda “CENZURA PLUS” uz potporu Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva, a emitira se u petak u 21:00h (reprizno u subotu), na TV Jadranu. Emisiju Cenzura možete pratiti i na Max TV-u i B Net-u, a idućeg tjedna na internet televiziji Smart TV, www.smarttv.com. te na drugim lokalnim televizijama u Hrvatskoj.

Preminula spisateljica, istraživačica i feministkinja Jasenka Kodrnja

Jučer je nakon duge i teške bolesti preminula Jasenka Kodrnja, spisateljica, istraživačica i feministkinja. Jasenka Kodrnja rođena je 1946. godine u Zagrebu. Na Filozofskome fakultetu u Zagrebu 1971. diplomirala je sociologiju i filozofiju. Od 1973. do 1975. godine pohađa poslijediplomski studij antropologije u Beogradu, a akademske godine 1979/80. koristi stipendiju francuske vlade pri Ecole des hautes etudes u Parizu. Doktorirala je na Filozofskome fakultetu u Zagrebu.

Od 1980. bila je članica sekcije “Žena i društvo“,  a od 1988. do 1996. aktivistica je “SOS telefona za žene i djecu žrtve nasilja“. Bila je članica Hrvatskoga sociološkoga društva (HSD), Hrvatskoga filozofskoga društva te Hrvatskoga društva pisaca (HDP). U Institutu za društvena istraživanja u Zagrebu bila je zaposlena je u zvanju više znanstvene suradnice. Prva uvodi nastavni kolegij Studija roda na Sveučilištu u Zagrebu i u Hrvatskoj, a 2002. na Hrvatskim studijima uz navedeni predmet predaje i dva kolegija: Uvod u studije roda i Metodiku nastave sociologije. Bila je i urednica  biblioteke “Znanost i društvo” Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu i članica uredništva časopisa istoga Instituta.

Pisala je znanstvene, stručne i novinske članke, prozu i poeziju. Navodimo neke od njenih radova:

Umjetnik u društvenome kontekstu, 1985. , Nimfe, Muze, Eurinome – društveni položaj umjetnice, 2001. , Romantičarn(e)a, 1990., (roman) , Zagreb je ženskoga spola, 2002. (poezija) , Trinaest razloga za šutnju, 2006. (priče)
Najbolje hrvatske priče, 2006., priredio Miljenko Jergović, (uvrštena priča J. Kodrnje Stočarka) , Zabreg – Antologija suvremenog hrvatskog pjesništva o Zagrebu, 1996., priredio Vinko Brešić , Autobiografski Zagreb – Antologija suvremenog hrvatskog pjesništva, 1999., časopis Zrcalo, uredio Vinko Brešić, Filozofija i rod (ur. Bosanac, Jurić, Kodrnja), 2005. te Rodno/spolno obilježavanje prostora i vremena u Hrvatskoj (ur. Kodrnja), 2006.

Posljednji ispraćaj Jasenke Kodrnje biti će u ponedjeljak 5. srpnja u 10.55 na zagrebačkom Krematoriju.

Biografija preuzeta sa portala cunterview.net

 

Kad žena kaže “možda”, to muškarcima znači “da”

Ne prođe dan bez vijesti o silovanju. Pa ipak, to je samo pet posto od stvarnog broja seksualnih napada jer ih upravo toliko žena prijavljuje. Čega se druge boje, ne žele li da manijak bude kažnjen za ono što im je učinjeno, da to ne učini nekoj drugoj ženi? Da su odgovori jednostavni, ne bi se i dan-danas među krivičarima o tome vodile rasprave ili pak visokim zatvorskim kaznama kažnjavala najčešće samo “čista” brutalna silovanja, kad je cura premlaćena i kad joj iz spolovila curi krv.  – Nije imala ozljeda, samo par ogrebotina po bedrima, očito nije pružala otpor – često se čuje, naravno neslužbeno, i ta žena uglavnom nema  šanse doživjeti kažnjavanje silovatelja.

U slučaju Engleskinje i vaterpolista na Hvaru, internet su odmah preplavili komentari: “mala je tila redaljku, ali se pridomislila kad je alkohol malo popušta”, “ništa novo kod razuzdanih turistkinja”, “ma dajte ljudi, šta bi jedna Engleskinja, koje su inače poznate po svojoj ljepoti, radila s mladim hrvatskim vaterpolistima?” ili “prava britanska kučka”. Uz štit anonimnosti, evo prave slike stavova prema silovanju, a žrtva nikada, nikada nema pravo-predomisliti se.

Osjećaj za plijen

I tko normalan bi nakon traume, poniženja, srama i straha, uopće otišao na policiju da im se preispituje svaki pogrešan korak, svaka nespretna riječ ili “neprimjereno” ponašanje.

Silovanje na hrvatski način najbolje oslikava naš kazneni zakon. U članku 188. kaže da će se onaj koji “tko drugu osobu uporabom sile ili prijetnje prisili na spolni odnošaj ili s njim izjednačenu spolnu radnju”, kazniti zatvorom od jedne do deset godina. Prisila i prijetnja uvjeti su da se nasilje uopće okvalificira kao silovanje, što se vrlo fleksibilno tumači, a naše kazne su među najnižima. Različite države su različito zakonima definirale silovanje, uglavnom kao penetraciju bez voljnog pristanka žrtve. I upravo je “pristanak”, dobrovoljan i pri punoj svijesti, ono što u stranim zakonodavstvima seks razlikuje od silovanja, a ne prisila koja podrazumijeva da je žrtva pružala fizički otpor. Jer, suprotno muškim stereotipima, žrtve uglavnom ni ne pružaju otpor, bilo zbog straha da će ih unakaziti ili ubiti, bilo jer se od šoka naprosto paraliziraju. Također, istraživanja pokazuju da silovatelji jako dobro znaju prepoznati lak plijen i malo je vjerojatno da ce uopće napasti ženu za koju sumnjaju da će se braniti i pružati otpor. Strana zakonodavstva su to prepoznala. Tako silovatelj koji napadne pijanu žrtvu, na sudu se neće moći braniti tvrdnjom da je ona na to “pristala”. U Norveškoj se silovanje, u kojem žrtva nije ni mogla svjesno pristati na seks, još i oštrije kažnjava, pa je umjesto maksimalnih 10 godina moguće dobiti do 15 godina zatvora. U Francuskoj je maksimalna kazna 20 godina, u Engleskoj i SAD-u moguća je i doživotna kazna.

Akademsko pitanje

Na britanskim sudovima je zabranjeno uopće govoriti o seksualnoj prošlosti žrtve, što je cesto oružje branitelja u njezinoj diskvalifikaciji kao “drolje”, a time i umanjivanju odgovornosti silovatelja jer joj ionako to nije ni teško palo.

No, što žrtvu čini žrtvom? To je li došlo do penetracije ili nije, ili pak zbog čega nekoć vječno nasmijana žena odjednom mjesecima ne izlazi iz stana, stalno se osvrće za sobom, pokriva do zuba i cijeli život čuva svoju užasnu tajnu? U našem društvu žrtvu još uvijek definiraju okolnosti koje su dovele do napada, a ne sam napad. Jer, trebala je “biti pametnija”. Razgovor u kojem žena kaže da bi se ubila kad bi bila silovana, na što je prijatelj pita “zašto, pa ionako nisi nevina”, jedan je od najfrapantnijih primjera nerazumijevanja napada na ljudski integritet. Pitanje silovanja je uvelike akademsko, teoretsko pitanje. Ako pričamo s muškarcima, niti jedan mentalno zdrav muškarac neće priznati da bi vrlo rado silovao, ali stavovi se mogu potražiti i indirektno, kao što su, primjerice, reakcije na hvarski incident.

Isfrustrirana šefica

I upravo tu internetsku anonimnost psiholozi cesto koriste da bi se vidjelo pravo stanje stvari. Drugi način koji objašnjava taj mehanizam otkrili su američki psiholozi. Ispitivali su stavove muškaraca prema različitim vidovima seksualnosti – seksu s bitno mlađim ili starijim ženama, sadizmu, silovanju, homoseksualnosti… i saznali da će se muškarci u stanju uzbuđenja upustiti u stvari koje bi im bile neprihvatljive u opuštenom stanju svijesti. Tad oni doslovno razmišljaju “drugom glavom”. Ako se pogleda način na koji muškarci govore o ženama, saznat će se više o njihovom pogledu na suprotni spol. Sjetimo se samo one stare uzrečice “kada žena kaže ‘možda’, to znači ‘da’, a ‘ne’ znači ‘možda'”. Svi to slušamo od rođenja i takve ideje trajno puštaju korijenje u našem načinu gledanja na seksualnost. Ako muškarac na poslu ima zahtjevnu šeficu, zaključak neće biti da on nešto radi pogrešno, već da je ona isfrustrirana jer nema dovoljno seksa. Ili je ružna, nitko je neće pa se iskaljuje na podređenima. Ako je žena zgodna, ona je “komad” ili “treba”, ako je uspješna onda je do toga došla preko kreveta. To su depersonalizirajuce riječi koje drugo ljudsko biće svode tek na objekt za zadovoljenje požude. Sve to nam crna kronika svakodnevno dokazuje.

Prekidač za silovanje

Psihološka istraživanja sve više idu prema zaključku da muškarci – vole silovanje. Da je to zapravo neodvojivi i tajni dio muškog svijeta. Otkud toliko silovanja u ratnim vremenima? Odjednom siluju do jučer brižni muževi koji kod kuće imaju djecu i ne bi ni mrava zgazili. Psiholog Greg Laden je postavio kontroverznom teoriju o “prekidaču za silovanje” koja kaže da ga muškarci u svom mentalnom sklopu već imaju. U određenim životnim situacijama on će se uključiti i taj će muškarac, koji se inače ne bi mogao ni zamisliti kao silovatelj, silovati drugo ljudsko biće. Ono što ga u običnim okolnostima sprečava su status, društvene norme i strah od zatvorske ćelije.

 

 

 

 

 

 

 

Osnažimo zajedno gluhoslijepe žene

Hrvatska udruga gluhoslijepih osoba Dodir obilježiti će međunarodni tjedan Helen Keller od 28. lipnja do 4. srpnja, pod motom “Osnažimo zajedno gluhoslijepe žene!”, priopćila je danas ta udruga.

Ističe kako su ovogodišnji tjedan Helen Keller odlučili posvetiti svim ženama, posebice onim sa senzoričkim oštećenjem, koje hrabro i uzdignute glave kroče kroz svakodnevnicu!

– Osim što želimo podsjetiti na značaj dr. Helen Keller koja predstavlja sinonim svih gluhoslijepih u svijetu, nizom prigodnih manifestacija, želimo podići svijest šire javnosti o posebnim komunikacijskim potrebama gluhoslijepih i gluhih osoba i njihovu pravu na hrvatski znakovni jezik – ističe Hrvatska udruga gluhoslijepih osoba Dodir u današnjem priopćenju.

Najavljuje niz zanimljivih događaja u Zagrebu, od 29. lipnja do 4. srpnja, tijekom tjedna Helen Keller – od skupne izložbe gluhoslijepih umjetnika, humoristične predstave gluhoslijepih glumaca, druženja u prostorima Centra za ženske studije – u memorijalnom stanu Marije Jurić Zagorke, smotre polaznika tečaja znakovnog jezika na Cvjetnom trgu gdje će se pjevati na znakovnom, i na kraju humanitarnog golf turnira na Golf and Country Club Zagreb.

Hrvatska udruga gluhoslijepih osoba Dodir u priopćenju ističe kako “unatoč UN Konvenciji o uklanjanju svih ozbiljnih oblika diskriminacije žena (1979.) i Zakonu o suzbijanju diskriminacije (NN 85/08) u Republici Hrvatskoj još su uvijek vidljivi različiti oblici diskriminacije žena, posebice žena sa senzoričkim oštećenjima. Žene su izložene raznim oblicima ograničavanja u razvoju svojih stvarnih sposobnosti i mogućnosti kako u svojoj obitelji tako i tijekom školovanja i zapošljavanja što sve postupno vodi u izolaciju.

{slika}

Da žene ne bi trebale pasivno čekati svoju sudbinu pokazuje nam primjer gluhoslijepe književnice Helen Keller koja se borila za prava gluhoslijepih, gluhih i slijepih žena. Upravo je ona, vječni borac za potlačene, postala sinonim gluhoslijepih osoba u Europi i svijetu”, navodi u današnjem priopćenju Hrvatska udruga gluhoslijepih osoba Dodir.

Detaljan program događanja u sklopu Međunarodnog tjedna Helen Keller možete pročitati na web stanicama Udruge Dodir.