Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova upozorila Mladež HČSP-a

JAVNO PRIOPĆENJE
povodom priopćenja za javnost Mladeži Hrvatske čiste stranke prava

Mladež Hrvatske čiste stranke prava izdala je priopćenje za javnost u kojem iznosi niz netočnih ( npr. “nije li promocija takvog načina života koji pogoduje širenju AIDS-a i ostalih bolesti upravo ugrožavanje zdravlja građana?”) i homofobičnih navoda (npr. “krunu nemorala“), a služi se i govorom mržnje (“nije li podržavanje ovakvog načina života upravo podržavanje genocida s kojim se prema broju žrtava ne može mjeriti čak ni Hitlerov nacizam“).

Podsjećam da je Republika Hrvatska donijela niz zakona na području zaštite prava seksualnih i rodnih manjina, kao što su Zakon o ravnopravnosti spolova (NN 82/08), Zakon o istospolnim zajednicama (NN 116/03), Zakon o suzbijanju diskriminacije (NN 85/08), a da je Hrvatski sabor donio Zakon o izmjenama i dopunama Kaznenog zakona (NN 71/06), kojim je definiran novi kaznenopravni izraz zločin iz mržnje koji među osnove po kojima će se zločin iz mržnje sankcionirati kao kazneno djelo, uključuje i spolnu orijentaciju.

Također podsjećam da je Europski parlament još 2006. donio Rezoluciju o homofobiji (RC-B6-0025/2006) koja od zemalja članica EU traži usvajanje zakonodavstva kojim se zabranjuje diskriminacija i govor mržnje prema manjinskim seksualnim skupinama, a u članku 5. podstiče države članice i Komisiju da pojačaju borbu protiv homofobije putem edukacije – kao što su kampanje protiv homofobije u školama, univerzitetima i medijima. Rezolucija o homofobiji uzela je u obzir međunarodne i europske obveze iz područja ljudskih prava, kao što su one sadržane u  Konvenciji Ujedinjenih naroda o ljudskim pravima i u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda.

Stoga upozoravam da su diskriminacija temeljem seksualne orijentacije  kao i govor mržnje u Republici Hrvatskoj zakonom zabranjeni. 

Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova
              Gordana Lukač Koritnik

12 koraka kojima muškarci mogu suzbiti seksizam

Prevela Franciska Cettl

1. Nemojte prekidati žene dok govore, kontrolirati njihov prostor ili pretpostavljati da trebaju vašu zaštitu. Fokusirajte se više na posljedice svog ponašanja nego na namjeru.

2. Podržite žensko vodstvo i izbor progresivnih žena na političke pozicije.

3. Podržite žensku jednakost u obrazovanju, sportu i na radnom mjestu.

4. Nemojte tolerirati, smijati im se niti pričati seksističke (rasističke ili homofobične) viceve i priče.

5. Nemojte ismijavati niti zanemarivati nečije emocionalne reakcije.

6. Slušajte ih, vjerujte im i budite odgovorni prema ženama i njihovim pričama. Kad vas upozore na vaš seksizam (rasizam, homofobiju), saslušajte umjesto da se branite.

7. Recite ženama i muškarcima u svom životu da ih volite, naglas.

8. Budite otac kakav ste uvijek željeli biti.

9. Budite partner kakvog biste željeli za svoju djecu.

10. Podijelite odgovornost za kontracepciju te reproduktivno zdravlje i sigurnost.

11. Reagirajte kad vidite nasilje ili zlostavljanje prema ženama ili djeci, u stvarnom životu ili medijima. Donirajte lokalnim programima za slučajeve silovanja, seksualnog zlostavljanja i obiteljskog nasilja.

12. Borite se protiv pornografije i seks industrije.

preporučili:

NOMAS – National Organization for Men Against Sexism

SDP više ne traži da se Ustavom jamče gay prava

Jučer se održala 51. sjednica Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav gdje se izjašnjavalo o amandmanima na prijedlog promjena Ustava RH.

Iako smo u medijima u posljednje vrijeme bili obavještavani kako je SDP iznio zahtjev da se Ustavom zajamče prava i slobode neovisno i o spolnoj orijentaciji, od toga očito ništa.

Podsjetimo, sredinom svibnja Zoran Milanović je došao s prijedlogom da Ustavom zajamče i prava gay populacije, koji dotada njegova stranka nije spominjala. Tražio je da se ustavnim promjenama obuhvati izmjena članka 14. koji propisuje da “svatko u RH ima prava i slobode neovisno o rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom i drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim osobinama” dodavanjem termina “spolnoj ili seksualnoj orijentaciji“.

Ipak, na kraju jučerašnje sjednice, Milanović je novinarima rekao kako su odustali od borbe za tom promjenom zbog toga što su zaključili da vladajući HDZ nema sluha za odredbe o seksualnoj orijentaciji.

Dosada ih nisu spriječavali oprečni stavovi s vladajućom strankom, ali očito gay prava još uvijek nisu dovoljno jak razlog za borbu hrvatske ‘ljevice’.

Uloga muškaraca u feminizmu i feminističkoj teoriji

Prevela Franciska Cettl

Mogu li muškarci biti teoretičari feminizma?

Definicija feminizma i feminističke teorije možda ima onoliko koliko i ljudi koji se deklariraju kao feministi. Ben Agger (1998.) smatra da je glavno postignuće feminističke teorije što stavlja politiku spola i roda u središte razumijevanja opresije. Međutim, feministička teorija ne bavi se samo razumijevanjem već i akcijom. Cilj feminističkog projekta je dokinuti opresiju žena i postići socijalnu jednakost za njih.

Politika patrijarhata potiskivala je ženske glasove i dominirala društvenim diskursom i aktivnostima na dobrobit muškaraca i štetu žena. Zato bi nekim čitatelji(ca)ma moglo biti problematično što ja, kao bijeli muškarac u patrijarhalnom društvu, pokušavam definirati mušku ulogu u feminizmu, koja se otvorila unutar ženskog pokreta i bavi se pitanjem mogu li muškarci biti teoretičari feminizma.

Odgovori na to pitanje mogu biti samo različiti jer značenja teksta i odgovori na društvena pitanja ovise o upitnim simboličkim posredovanjima upisanima u socijalne odnose moći. Možda je važnije pitanje od toga mogu li muškarci biti teoretičari feminizma ono mogu li oni poticati feminizam i biti feministi.

Mogu li muškarci biti feministi?

Ključno je da muškarci budu dijelom feminističke akcije. Da bi feminizam ostvario cilj oslobođenja žena, muškarci moraju sudjelovati u borbi. Doista, muškarci snose veću odgovornost za okončanje opresije nad ženama jer su oni u patrijarhatu glavni počinitelji te opresije. No mogu li to muškarci tako da postanu feministi?

Iako vjerujem da muškarci mogu biti profeministički i antiseksistički orijentirani, ne mislim da možemo biti feministi u užem smislu riječi u današnjem društvu. Muškarci se u patrijarhalnom sustavu ne mogu distancirati od svoje moći i privilegija u odnosu prema ženama. Da bi bio feminist, osoba mora biti članom dotične skupine (odnosno žena) ne samo uslijed klasifikacije već i zbog unošenja neposrednog iskustva u teoriju i praksu.

Jasna analogija može se povući između muškog profeminizma i antirasizma. Muškarci mogu biti feministi onoliko koliko i bijelci mogu biti crni nacionalisti. Međutim, muškarci mogu biti pro-feministi i bijelci mogu biti pro- crni nacionalisti. U isto vrijeme nije dovoljno samo biti članom zakinute manjine da biste bili feminist ili crni nacionalist. Feminizam, kao i crni nacionalizam, zahtijeva političku osviještenost pa i aktivizam.

Seksizam ograničava uloge kako za žene tako i za muškarce. No dok seksizam pogađa žene negativnije nego muškarce, žene pogađa individualno u različitim stupnjevima. Neke žene internaliziraju seksistička uvjerenja i potlačeno ponašanje više nego druge i ne (mogu) podupiru/ati feminizam.    

Seksizam negativno pogađa muškarce prisiljavajući ih na hiper-maskulinitet koji propagira visoko rizično ponašanje i ograničava njihovo izražavanje emocija kao cjelovitih ljudskih bića. Međutim, bez obzira na ove i druge sekundarne efekte seksizma, muškarci imaju koristi od patrijarhata (društvenog sustava seksizma) bez obzira odluče li ili ne oduprijeti se vlastitom ili seksizmu drugih. Žene, posebice feministkinje, suočene su sa štetnim primarnim efektima seksizma i bijesom patrijarhalnog društva kad god se suprotstave svojoj podčinjenoj društvenoj ulozi, a često i kad to ne čine. Ako muškarci ne mogu biti feministi, kako možemo biti dio feminističke akcije? Obraća li se feminizam samo ženama ili i muškarcima?

Koja je uloga muškaraca u feminističkom pokretu?

Feministički diskurs mogao bi imati relevantniji utjecaj na muškarce nego na žene. Mnoge žene znaju da su potlačene u patrijarhatu. Imaju životno iskustvo pripadanja potlačenoj skupini i vjerojatno dijele osobne priče koje otkrivaju rane zbog patrijarhata. Muškarci će, s druge strane, teže prepoznati svoj rodni privilegij i vjerojatno ne dijele priče o ranjavanju žena svojim opresivnim ponašanjem, niti žale međusobno zbog štete koju su nanijeli ženama. Ranjivo, popustljivo ponašanje generalno nije prihvaćeno kao muško u današnjem društvu. Također, smatram da se pravi feminizam ne bavi samo osobnim pričama već mijenjanjem strukture rodnih odnosa i nastojanjem da se ukinu svi oblici patrijarhata.

Nažalost, neki segmenti muškog pokreta, kao što su skupine za muška prava i sljedbenici mitopoetskog pokreta Roberta Blya, manje su fokusirani na ukidanje patrijarhata a više na, riječima bell hooks (1992): “proizvodnju takvog maskuliniteta kakav se može sigurno izraziti unutar patrijarhalnih okvira.” Ona nadalje objašnjava da je najzabrinjavajući aspekt aktualnog muškog pokreta, posebice kakav se izražava u popularnoj kulturi, depolitizacija borbe za okončanje seksizma i seksističke opresije i skretanje fokusa s te borbe na osobnu samoaktualizaciju. Ona smatra da muški pokret ne bi trebao biti odijeljen od ženskog, već bi trebao biti segment unutar većeg feminističkog pokreta. Na taj način muškarci ne bi zauzeli središte još jednog dijela ženskih života te tako nastavljali suptilniji oblik dominacije.

Paul Smith, koautor knjige Muškarci u feminizmu, predložio je nedavno u Cultronixu da muškarci ne bi trebali biti u feminizmu već pokraj. On poziva muškarce na promišljanje kako feminizam djeluje na njih. No to se ne može postići bez mijenjanja odnosa među muškarcima, i muškaraca prema ženama. Možda muškarci trebaju biti ‘menisti’, podupirući žene u njihovim feminističkim nastojanjima te dopuštajući da feminizam djeluje na njih, potičući sebe i druge muškarce na okončanje patrijarhata. Na taj način feministička teorija i praksa mogu biti samo katalizator za oslobođenje i muškaraca i žena od njihovih restriktivnih rodnih uloga i patrijarhalnog sustava.

Mogu li muškarci biti teoretičari feminizma?

Svaka ozbiljna teorija socijalne promjene mora ponuditi nešto za većinu ako ne i sve članove društva. Teorije koje se koriste apstraktnim i elitističkim jezikom neće biti pristupačne potlačenim skupinama kojima najviše treba socijalna pravda. Dobra teorija će imati višestruke slojeve poruka za razne socijalne skupine. Dok će neke radikalne feministkinje zauzeti esencijalistički stav po kojemu feminističku teoriju mogu konstruirati samo žene, druge feministkinje će inzistirati da muškarci mogu sudjelovati u feminističkoj teoriji pod određenim uvjetima. Alison Jaggar (1988) opisuje te uvjete ovako: muškarci moraju naučiti ženske tekstove, što je proces koji zahtijeva najmanje toliko poniznosti i predanosti koliko je trebalo bijelim/angloameričkim ženama da shvate iskustva žena druge boje kože.

Koja je  uloga muškaraca u feminističkoj teoriji?

Kao što navodi Alison Jaggar i ostali/e, muškarci moraju prvo naučiti tekstove feminističke teorije. To učenje ne podrazumijeva samo tradicionalno čitanje ključnih djela feminističke teorije feminističkih autorica, već mora uključivati učenje socijalnog i političkog iskustva iz feminističke perspektive. Muškarci se moraju konzultirati s feministkinjama kada pišu o feminističkoj teoriji. Muškarci bi također trebali više podržavati žensko autorstvo feminističke teorije i poticati ostale muškarce da vide feminističku teoriju kao legitimnu i nužnu praksu za okončanje patrijarhata.  Povrh svega, muškarci moraju sudjelovati u feminističkoj teoriji i praksi tako što će dopustiti da ih mijenja, kako bi se oslobodili svi rodovi i izgradilo društvo temeljeno na pravdi i hranjeno ljubavlju.

 

Literatura

Agger, Ben. 1998. Critical Social Theories: An Introduction. Boulder: Westview Press.

hooks, bell. 1992. Men in Feminist Struggle The Necessary Movement, in Women Respond to the Men’s Movement, edited by Leigh Hagan. HarperSanFrancisco.

Jaggar, Alison. 1988. Feminst Politics and Human Nature. Totowa, NJ: Rowman and Littlefield Publishers, Inc. Meninist Website: http://Feminist.com/men.htm Smith, Paul. “Good Boys: Afterword to Men in Feminism,” Cultronix. Issue #2., http://eng.hss.cmu.edu/cultronix/smith/

 

Ni jednu od zadarskih gradskih tvrtki ne vodi žena

Red poznatih brojki, red još poznatijih konstatacija, pa malo trulih pravnih temelja, nešto demagogije i navodne političke volje da se stvari mijenjaju, tako uobičajeno izgleda prigodno elaboriranje spolne ravnopravnosti. Evo kako je na problem ženske podzastupljenosti, kroz stranačku prizmu, upozorila HSLS-ova predsjednica Foruma žena Morana Babajko:

 – Iako žene čine 52 posto biračkog tijela, nisu dovoljno zastupljene u tijelima u kojima se donose odluke. To naša stranka mijenja.

U RH postoje preduvjeti za ravnopravnost spolova, diskriminacija je zabranjena, ali tako je samo na papiru. Djelomično je to zato što ne poznajemo dovoljno sva naša prava i zato značajan dio naših aktivnosti usmjeravamo na informiranje o pravima, ne samo žene, nego cjelokupnog društva.

Kako je sve to izgovoreno prigodom izbora u gradskom ogranku stranke, evo nekih “gradskih” podataka. Primjerice, u Gradskom vijeću Zadra sjedi 21 muškarac i sedam žena, ali među njima nije ni jedna liberalka jer se HSLS odlučio za Damira Kasapa.

Zvonimir Vrančić kao gradonačelnik i Darko Kasap i Dražen Grgurović kao zamjenici čine u cijelosti izvršnu “mušku” vlast u Gradu u čijoj upravi je od 14 gradskih pročelnika čak njih deset muškog spola – čast 52 posto birača brane Grozdana Perić, Marija Pavlović-Palčok, Dolores Grdović-Kalmeta i Mirjana Zubčić.

Nije poznato što je u tim brojkama kroz dugogodišnju participaciju u lokalnoj vlasti “mijenjao HSLS”, ali priča može ići i dalje. Ni jedno od 14 trgovačkih društava u vlasništvu ili suvlasništvu Grada Zadra nema direktoricu, osim što je Sonja Peričić na čelu Razvojne agencije Zadarske županije.

I “kulturne” ustanove vode muškarci: ravnatelj Znanstvene knjižnice je Miro Grubić, Gradsku vodi Ivan Pehar, a Hrvatsku kazališnu kuću Renato Švorinić.

Ravnopravnost spolova nije ništa uočljivija ni kod članstva po nadzornim odborima gradskih poduzeća, u kojima sjedi 36 muškaraca i svega tri žene. Te brojke jasno pokazuju “tko je glavni” u tijelima u kojima se donose odluke.

Dominacija jedino u predškolstvu

Puna dominacija žena postoji jedino u zadarskom predškolstvu – vrtiće “Radost”, “Sunce” i “Laticu” vode ravnateljice, a nadmoć žena vidljiva je i kroz upravna vijeća u kojima se nalazi 12 žena i tri muškarca. Kod ravnatelja gradskih osnovnih škola “rezultat” je izjednačen – pet je ravnatelja i isto toliko ravnateljica.

Izložba “Suck squeeze bang blow”, od umjetnice do automehaničarke i natrag

galerija miroslav kraljević

 Dina Rončević

SUCK SQUEEZE BANG BLOW

 11. lipnja – 19. lipnja 2010.

 Otvorenje izložbe: petak, 11. lipnja 2010. u 20 sati

 

Na izložbi Suck squeeze bang blow mlada zagrebačka umjetnica Dina Rončević prvi put predstavlja publici sve segmente svog četverogodišnjeg umjetničkog procesa prekvalifikacije za automehaničarku, ujedno diplomskog rada nedavno obranjenog na Akademiji likovnih umjetnosti. Rad propituje rodne uloge i uvjetovano stvaranje identiteta unutar društvenog konteksta, a konačni ishod je umjetnička knjiga u kojoj su dokumentirani razni aspekti u kojima se rad razvijao kroz godine. Osim prostornih instalacija i kolaža, priložena je i administrativna dokumentacija upisa u autoškolu, program prekvalifikacije u srednjoj školi, te prateći dokumenti. Zabilježena je kupoprodaja motora koji je kao dio rada vožen, priložen je maturalni rad napisan u Elektrostrojarskoj obrtničkoj školi te završni rad napisan u sklopu osnovnog programa Centra za ženske studije.

Izložba se odvija u okviru projekta Slučaj: Akademija, II dio u organizaciji DeLVe – Instituta za trajanje, mjesto i varijable i Galerije Miroslav Kraljević. Izloba je dio dugorocnog programa Slucaj: Akademija, zapocetog 2008. godine u G-MK, koji se bavi odnosom institucionalnog i izvaninstitucionalnog obrazovanja u polju suvremene umjetnosti. Projekt je započeo izložbom diplomskih radova bivših studenata Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu koji su na neki način bili obilježeni kao “problematični” ili ih je moguće smatrati presedanima koji funkcioniraju kao sitni pomaci očekivanih i ustaljenih modela podučavanja na Akademiji i vanjske percepcije ALU-a. U drugom dijelu projekta će se kroz izložbe, radionice i diskusije nastaviti otvarati pitanja vezana za djelovanje Akademije, poziciju obrazovnih institucija danas, radove koji odskaču od uobičajenog i mogućnosti alternativnog pristupa obrazovnom sistemu.

Dina Rončević je rođena 1984. u Zagrebu, gdje je i završila Školu primjenjenih umjetnosti i dizajna, smjer tekstil, 2002. godine. 2003. upisuje Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu, a 2007. upisuje prekvalifikaciju za automehaničara koju završava 2009. Iste te godine završava i osnovni program u Centru za ženske studije te 2010. upisuje program “Pravna klinika za rodnu jednakost” u Centru za ženske studije. Od izdvojenih izložbi naveli bismo 2006. godine grupnu izložbu “Supertourist” u Galeriji Miroslav Kraljević, 2008. godine grupnu izložbu “Kiberdžezva” u galeriji Galženica, 2008. godine nastup na Salonu Mladih s radom “Defloracija”, te ove godine u galeriji VN izvodi performans “Vezem”.

Organizatori: DeLVe – Institut za trajanje, mjesto i varijable i Galerija Miroslav Kraljević

Kustosice: Ana Kovačić i Ana Kutleša

Program Galerije Miroslav Kraljević, te program Instituta za trajanje, mjesto i varijable podupiru:

Grad Zagreb – Gradski ured za obrazovanje, kulturu i sport

Ministarstvo kulture RH

Radno vrijeme g-mk:
Uto-Pet: 12-19
Sub: 11-13

g-mk | galerija miroslav kraljevic
subiceva 29 | 10 000 Zagreb
t. +385 1 45 92 696
e. info@g-mk.hr

url. www.g-mk.hr

 DeLVe | institut za trajanje, mjesto i varijable

www.delve.hr | info@delve.hr