Dokumentarac “Boye-prvi pravi ženski zvuk”

Pobjednički dokumentarac 4. DORF-a ‘Prvi pravi ženski zvuk’, novosađanke Brankice Drašković, od 11. ožujka 2010. u redovitom je programu Dokukina Croatia. Film je to o legendarnom novovalnom ženskom bendu Boye, koji je obilježio početak osamdesetih, ne samo kao jedan od prvih kompletno ženskih sastava, već i zbog svoje kvalitete, originalnosti i provokativnosti. Već u prvim godinama rada, prešle su granice tadašnje Jugoslavije, a i kod nas su neprestance punile klubove, posebno u Sloveniji. Film ‘Prvi pravi ženski zvuk’ govori o radu banda, od samih početaka do posljednjeg koncerta pred raspad, prepun je arhivskih snimaka njihovih koncerata i TV gostovanja, spotova i art radova, a osim članica i kasnije pridošlih, članova benda, o Boyama govore: Kebra (Obojeni program), Koja (producent i muzičar, Disciplina kičme), Cane (Partibrejkers), Teofil Pančić (novinar), Aleksandar Dragaš (novinar i izdavač) te cijeli niz glazbenih kritičara, izdavača i glazbenika iz cijele bivše Jugoslavije. Film je imao svoju svjetsku premijeru na festivalu Cinema City u Novom Sadu, a na DORF-u i svoje prvo prikazivanje u Hrvatskoj.

Projekcije su na rasporedu 11. i 12. ožujka u 19h, te 13. ožujka u 21h.

O redateljici:

Brankica Drašković diplomirala je novinarstvo na Fakultetu političkih nauka u Beogradu. Sudjelovala je u realizaciji mnogobrojnih TV emisija i projekata poznate produkcije urbaNS i TVB92. Autorica je osam dokumentarnih filmova, između ostalog i filma o prvom zagrebačkom gostovanju benda Obojeni program.Trenutno radi kao asistentica na Odsjeku za medijske studije Filozofskog fakulteta u Novom Sadu, na predmetima Istraživačko i TV novinarstvo.

 

Žene pokretačice promjena

 Konferencija je održana 03. ožujka 2010. godine u organizaciji tvrtki Filaks d.o.o. i Incremedia d.o.o. i pod pokroviteljstvom Gordane Sobol, predsjednice Odbora za ravnopravnost spolova Hrvatskog sabora i Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja.

Naziv konferencije objasnila je Elvira Mlivić-Budeš direktorica tvrtke Filaks: “Konferenciju smo nazvale “Žene – pokretači promjena” umjesto “Žene – pokretačice promjena” kako bi upozorile na ustaljenu praksu da se o radnim mjestima žena govori u muškom rodu.” pitajući okupljene koliko ih ima titulu na vizitki u ženskom rodu.

Niz predavanja otvorila je Marina Ralašić s temom Ženske ekonomije. Govorila je o ženama kao snazi koja tek dolazi, ističući kako ravnopravnosti među spolovima nema.  Žene u hrvatskoj zarađuju oko 11 % manje od muških kolega za iste poslove, a iznenađujuća je činjenica da je taj postotak čak i viši u nekim razvijenim i modernim zemljama pa u Estoniji iznosi 30%, Austriji i Nizozemskoj oko 25%, a jedino su žene u građevinarskoj industriji donekle izjednačene u plaći s muškim kolegama.

Vizija uspjeha

“Žene otvaraju biznise tek kad im je frka” rekla je Ralašić objasnivši kako žene još nemaju dovoljno samopouzdanja za takvo što, a s druge strane teško balansiraju karijeru i obitelj, koju smatra najvažnijom. Zanimljiv podatak je da je u Hrvatskoj trećina obrta registrirana na žene, a u vodstvu obrtničke komore nema niti jedne žene. To je možda zato jer 16,7 % na upit o najvažnijoj osobini žene spominje izgled, a čak 58% bi za nadređenu osobu izabralo mušku osobu kako govori istraživanje o percepciji građana RH o suvremenim ženama u radnom odnosu koje je predstavio Ivo Matić u svome predavanju.  Iznenađujući komentari okupljenih čuli su se na podatak kako 57% građana smatra da uspješna žena, između ostalog, mora imati muža.

{slika}

Vizija uspjeha je za svakoga različita, a  “Važno je biti onakav kakvim se pokušavamo predstaviti” izjavila je Elvira Mlivić-Budeš govoreći o različitosti uspješnih žena. Također je istaknula kako uspješni oko sebe imaju uspješne ljude, slušaju tuđa iskustva, a radnike biraju prema iskri i dojmu, a ne prema formalnim kvalifikacijama. Uspješnima novac nije najvažniji, imaju potporu obitelji, a često dolaze iz radničke obitelji. Put do uspješnosti se sastoji od velikog broja navika, stoga smo ono što opetovano činimo, a ne ono što smo odradili jednokratno.

Formalna i stvarna moć

Profesor Velimir Srića je govorio o muškom i ženskom pogledu na upravljanje promjenama. Pričao je o procesu odlučivanja gdje mi zapravo izaberemo jedan kriterij na temelju kojega biramo proizvod te nakon kupnje tu odluku racionaliziramo i drugim faktorima. Naime, on smatra kako izlazimo iz racionalnog svijeta jer nije prirodan, a pojavio se kao posljedica verbalne komunikacije.  Potrebno je ostvariti odnos tvrdih (znanje) i mekih (komunikacija) vještina, istaknuo je u zanimljivom predavanju. Nova paradigma upravljanja stavlja strast, kreativnost i inicijativu ispred stručnosti, marljivosti i poslušnosti kod zapošljavanja.  Na predavanje Srića je došao u pratnji žene Ane koju je spomenuo kada je govorio o utjecaju žena na odluke, na primjer one o kupnji auta. Objasnio je kako žene ne žude toliko za formalnom moći jer su svjesne kako imaju stvarnu moć (odlučuju o kupnji, odlasku na odmor, nabavki stvari…). Kao važnu stvar istaknuo je žensku sposobnost da na svoj način dođu do željenog jer su usmjerene na odnose, a ne kao muškarci na akcije te kako nikako ne bi trebale oponašati muškarce u upravljanju koji ne razgovaraju već komandiraju.

Zadovoljstvo je mjera uspješnosti

“Zadovoljstvo je mjera uspješnosti” rekla je Jasenka Gojšić u svom predavanju o balansu u životu. Rekla je kako se balansirana karijera sastoji od posla, socijalnog i obiteljskog života te samorazvoja.  Preporučila je okupljenim poduzetnicama, ženama iz medija i zainteresiranim ženama na konferenciji da znaju kamo pripadaju. Istaknula je da ukoliko se ne pronalazimo u radnom vremenu od 9-17 ne čekamo penziju da bi nešto promijenili već da krenemo odmah. Balans je važan i radi poruke koju majke šalju svojoj djeci, a to je da se ne moraju odreći jednog djela interesa radi drugog te da je moguće biti i uspješna u poslu, ali i imati obitelj i vremena za sebe.

O cijeni uspješnosti govorila je i Ines Bezjak Kožnjak koja se osvrnula na ženski princip nošenja sa stresom – njeguj i traži pomoć, nasuprot muškom – bori se i bježi koji je vidljiv recimo i u ponašanju žena i muškaraca kada dođu kući nakon posla. Žene prirodno imaju manje oksitocina pa se teže nose sa stresom no zato je važno tu razinu održavati. Ines je za to preporučila brigu za druge, altruizam, brigu o sebi, volonterski i humanitarni rad, brigu za djecu. Kao najbolju antistres metodu istaknula je socijalnu podršku, ako je ista adekvatna, a i naglasila je kako su žene mudrije da bi dozvolile da im stres utječe na život, već se treba okrenuti autentičnosti.

Zanimljiva predavanja je održala i Gordana Ćorić na temu Žensko poduzetništvo i kako se obraniti od stereotipa, Nenad Trajkovski koji je iznio niz primjere lošeg vođenja projekata u temi o Izazovima u vođenju projekata te Sonja Prišćan koja je govorila o važnosti primjene e-obrazovanja u poslovnom obrazovanju, a čija je tvrtka Incremedia sudionicama poklonila e-tečaj upravljanja stresom na radnom mjestu na multimedijalnom DVD-u.

Završni dio programa je pripao korisnom predavanju o tome što je sve ženi potrebno za uspjeh u poduzetništvu koje je održala Kristina Horbec  koja je rekla kako je poduzetnik zapravo umjetnik koji treba slijediti svoju strast, a je li vođenje samo za muškarce objasnio je Saša Petar uspješno balansirajući teze kako bi izrazio svoje stavove, a opet ne uvrijedio okupljenu isključivo žensku publiku.

“Došlo je vrijeme za osnaživanje žena i željele smo dati naglasak na to što žene sve mogu napraviti u ovom vremenu promjena. Kriza je i sada se analizira nekakva nova snaga koja mora doći da napravi promjene koje su dobre za cjelokupno gospodarstvo”, istaknula je organizatorica Elvira Mlivić-Budeš.

Promocija knjige Maje Hrgović “Pobjeđuje onaj kojem je manje stalo”

Profil vas poziva na promociju prve knjige priča autorice Maje Hrgović

 

 “Pobjeđuje onaj kojem je manje stalo”

Predstavljanje će se održati u četvrtak 11. ožujka 2010. s početkom u 19h u Profil Megastoreu, Bogovićeva 7.

Uz autoricu o knjizi će govoriti Roman Simić Bodrožić, Mima Simić, Marinko Koščec i Ivica Prtenjača. Odabrane ulomke čitat će Aleksandra Stojaković.

 

Pobjeđuje onaj kojem je manje stalo jedno je od pravila svijeta u kojem – u samom srcu grada, ali daleko od blještavila centra – žive nesvakidašnje junakinje i junaci; oni koji svoje pivo ispijaju u birtijama uz prugu, u četvrtima što se preko noći ruše i pretvaraju u velike šoping-zone.

No, pravila su tu da se krše.

Branitelj koji štrajka glađu tražeći da mu ponovo izgrade kuću koja se urušila sama od sebe, muškarac koji napušta obitelj kako bi s neznankom proživio privid slobodnog mladenaštva, djevojka koja u pijanom noćnom pohodu iz vlasnikova naručja otima čivavu… svima je zajedničko jedno: ako pobijediti znači ne osjećati ništa, onda to nije igra za njih.

(No to ne znači da su gubitnici: štrajkaši glađu ipak potajno prigrizu štogod, ostavljene žene filmski se osvećuju, a samohrane majke zavodljive su vamp-žene iz predgrađa…)

Priče Maje Hrgović moćna su kombinacija lirike i okrutnosti, humora i cinizma – prave male studije međuljudskih odnosa (ljubavi, izgubljenosti, svih naših dobitaka i gubitaka) koje nikad ne ostavljaju gorak okus u ustima.

Naslovu u inat pročitajte i bit će vam stalo. Prava pobjeda u ovoj igri pripada čitatelju.

 

O  autorici

Maja Hrgović rođena je u 1980. godine u Splitu; u Zagrebu je diplomirala hrvatski i engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu. Pohađala je i studij teatrologije te Centar za ženske studije. Od 2003. godine novinarka je kulture u Novom listu, a od 2005. do 2008. godine bila je članica uredništva “Zareza”, gdje objavljuje književne kritike.

Istraživačkim novinarskim projektom o socioekonomskim migracijama sudjelovala je kao predstavnica Hrvatske u prestižnom regionalnom programu Balkan Fellowship for Journalistic Excellence koju organizira Balkanska reportersko-istraživačka mreža BIRN. U studenom 2009. osvojila je BIRN-ovu prvu nagradu za novinarsku izuzetnost.

Pisala je i za Nulačetvorku, Cunterview, Kulturpunkt, Op.a, Graziu, Libelu. Redovito doprinosi portalu Zamirzine, gdje piše kolumne o ženskim ljudskim pravima i njihovom medijskom tretmanu.

Priče su joj, između ostaloga, dosad objavljene u višeautorskim zbirkama “Ekranpriče 04”  i “Da sam Šejn” te u Balkanskom književnom glasniku, a Miljenko Jergović ju je uvrstio i u antologiju “Najbolje hrvatske priče 2007.”

Okrugli stol “Rodne perspektive u pravu” i promocija knjige “Žene i pravo: feminističke pravne teorije”

 Centar za ženske studije u suradnji s Pravnim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu organizira okrugli stol pod nazivom

 

RODNE PERSPEKTIVE U PRAVU

 

u okviru kojeg će se promovirati knjiga

Žene i pravo: feminističke pravne teorije (ur. I. Radačić)

 Feministička pravna teorija pojmovno supsumira različite pristupe pravu, propitujući odnos prava i roda.Razvojno je vezana za područje SAD-a i tzv. “drugi val” feminizma. Recentna shvaćanja, međutim, polaze od postavke da je feministička pravna teorija danas u četvrtoj fazi, tzv. “postfeminizmu” kao posljedici gubitka vjere u mogućnost da se feminizam bori za interese žena, ali i shvaćanja da su transformacija prava i postizanje ravnopravnosti žena ostvarili središnji i dugoročni cilj feminizma.

Nasuprot tomu, pravni feminizam u Hrvatskoj gotovo da niti ne postoji. Feminističke teorije, za razliku od mnogih uglednih europskih i svjetskih sveučilišta, ne predaju se na pravnim fakultetima, a u nas ne postoje ni kolegiji koji promatraju diskurse ljudskih prava žena, odnos i položaj žene u pravu, društvu, politici obitelji… 

Stoga je svrha okruglog stola iniciranje propitivanja odnosa prava i roda u pravnom obrazovanju i praksi u Hrvatskoj.

Okrugli stol će se održati 11. ožujka 2010. s početkom u 14h u Vijećnici Pravnog fakulteta, Trg maršala Tita 14/I, Zagreb

 

 

Odvjetnici, HAC i Hrvatske šume: Neće nama ona šefovati

Osmog ožujka 1857. godine radnice u tekstilnim tvornicama New Yorka izišle su na ulice i prosvjedovale zbog niskih plaća, favoriziranja muškaraca u odabiru vodećih poslova, prevelike radne satnice i nehumanih uvjeta rada. U ožujku 1859. godine osnovale su i prvi sindikat.

Ponovno osmog ožujka, ali pola stoljeća nakon toga, kad su vidjele da se malo toga promijenilo, njih više od 15 tisuća izlazi na ulice i traži pravo glasa, zabranu rada maloljetnicima i osmosatno radno vrijeme.

Ni danas, 153 godine nakon toga, ističu ženske udruge, žene nisu ni blizu ravnopravnosti s muškarcima – i dalje se pri odabiru na vodeće poslove favoriziraju muškarci, a žene su u pravilu, posebice u Dalmaciji, rijetko direktorice, ali često tajnice.

Manje plaće

Muškarci su i danas za iste poslove u Hrvatskoj najmanje deset posto bolje plaćeni od žena, a poduzetnika je dvostruko više od poduzetnica. Sliku nacije, pak, najbolje pokazuje Hrvatski sabor: u njemu je tek oko 20 posto žena.

Pročešljali smo desetak velikih javnih tvrtki, institucija, kao i tijela javne vlasti, kako bismo vidjeli koliko žena radi na vodećim položajima – zaključak je: žene su dobre dok ne šefuju.

Najbolji primjer “muške tvrtke” su Hrvatske autoceste – u Nadzornom odboru HAC-a (šef je Boris Ordulj) nema ni jedne žene, u Upravi nema ni jedne žene, a među sedam direktora sektora samo su dvije žene.

U NO-u tvrtke Hrvatske ceste također nema ni jedne žene, Uprava, kojom predsjeda Jakov Krešić, također je lišena žena, a jedina je žena tajnica Uprave – gospođa Mara Kos.

U vrhu Hrvatskih šuma, koje vodi šef Uprave Darko Vuletić, svi odreda su muškarci, nema žena iako u tvrtki rade brojne žene, ali eto, za njih nema mjesta na visokim položajima.

Državna uprava za zaštitu i spašavanje, koju vodi Damir Trut, također je, u neku ruku, muška tvrtka – većinu odjela i službi vode muškarci. Primjerice, služba za civilnu zaštitu pripala je muškarcu, kao i odjel vatrogastva, služba 112, služba zajedničkih poslova i slično…

U Državnoj geodetskoj upravi ravnatelj je opet muškarac – Željko Bačić, a svi pomoćnici ravnatelja opet su muškarci.

Najdrastičniji je primjer “muške utvrde” Hrvatska odvjetnička komora, koju vodi odvjetnik Leo Andreis – tu muškarci kroje sve i u 100-postotnoj su većini u gotovo svim vodećim tijelima komore. Primjerice, svi članovi Izvršnog odbora komore su muškarci. U komori je 40 članova i zamjenika članova Upravnog odbora HOK-a, a među njima je samo sedam žena!

Hrvatska javnobilježnička komora, za razliku od odvjetničke, u svojim vodećim tijelima ima značajan udjel žena. Primjerice, u Upravnom odboru, od 13 članova pet je žena, a i glavni tajnik je žena.

Nacionalno vijeće za znanost, najviše stručno tijelo koje nadzire kvalitetu obrazovanja u zemlji, opet vode muškarci – predsjednik vijeća je Krešimir Pavelić, a od 13 članova vijeća samo su dvije žene.

Prednjače Istra i Rijeka

U Hrvatskom autoklubu također nema mjesta za žene – voditelj sektora članstva je muškarac, voditelj sektora za vozače je muškarac, sektora za logistiku opet muškarac, voditelj ureda predsjednika također je muškarac, voditelj marketinga…

U Sudu časti HAK-a, kojim predsjeda Boris Dušić, opet su samo muškarci. Jedina žena u vodećoj strukturi HAK-a, Vesna Kerdić, sjedi u NO-u tvrtke.

Croatia Airlines također je jako loša u pogledu žena u vodstvu tvrtke – u Upravi, koju vodi Ivan Mišetić, nema ni jedne žene. HEP je krajem siječnja objavio imena novih direktora u toj državnoj tvrtki. Naravno, među njima ni jedna žena. Zanimljivo je da je HEP u toj odluci imenovao i novog direktora za “odmor i rekreaciju” hepovaca.

I u drugim javnim tvrtkama i ustanovama, posebice u Dalmaciji, Lici i istočnoj Hrvatskoj, gotovo na svim su vodećim kadrovima muškarci, iako u nekim poduzećima većinu zaposlenih čine žene.

U Istri, na riječkom i varaždinskom području, kako pokazuje naš pregled, pitanje zapošljavanja žena riješeno je kudikamo poštenije – žene su u velikom broju u tvrtki direktorice, te nerijetko šefice drugim muškarcima.

Žene su jedini potencijal za ekonomski rast

“Uloga žena u malom poduzetništvu dalmatinskog zaleđa” naziv je nedavnog splitskog seminara Političke akademije HNS-a, ostvarenog u suradnji sa Zakladom “Friedrich Naumann Stiftung”.

Renato Jerončić, analitičar splitskoga HZZ-a, naglasio je da do posla teško dolaze starije žene, dugotrajno nezaposlene, žene iz zaleđa županije te one na otocima. Posebno je alarmantno da je većina žena dugotrajno nezaposlena. Od ukupno 23.589 nezaposlenih žena (krajem veljače), 27,6 posto njih čeka posao dulje od tri godine, dok 60,7 posto nezaposlenih žena čeka posao dulje od šest mjeseci. Najduže nezaposlene ostaju žene s najnižom naobrazbom.

– Unatoč pozitivnim pomacima, položaj žena na tržištu rada još uvijek je lošiji od položaja muškaraca. Zapravo, tržište je još uvijek “podijeljeno” po spolu: tijekom 2009. godine 60 posto žena bilo je zaposleno u samo tri djelatnosti: hoteli i restorani, trgovina te obrazovanje – objašnjava Jerončić.

– Jednakost spolova u zapošljavanju danas nije pitanje samo socijalne pravednosti, nego i ekonomska nužnost. Naime, zbog starenja stanovništva neće se moći računati na mlade generacije kao prije, pa se od žena očekuje aktivnija uloga. Zbog sve većeg odljeva radno sposobnih muškaraca u ekonomsku neaktivnost, žena u dobi od 35 do 54 godina ostaje jedini potencijal koji može pridonijeti ekonomskom rastu – tvrdi Jerončić.

Pozitivni primjeri

U Hrvatskoj ljekarničkoj komori, kojom predsjeda Splićanin Mate Portolan, na vodećim su kadrovima sve odreda žene – glavna tajnica, glavna pravna savjetnica, a i u administraciji su sve žene. I u Državnom zavodu za mjeriteljstvo, koji vodi Krešimir Buntak, značajan je broj žena na vodećim položajima – odjel za temeljno mjeriteljstvo vodi Tijana Parlić-Visović, a glavna revizorica je Tonka Goleš. I U Hrvatskoj banci za obnovu i razvitak ima podosta “ženskih kadrova” na vodećim mjestima.

Obrnuti slučaj

Zanimljiv je primjer Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva – gotovo cijelu zakladu vode žene. Upraviteljica je Cvjetana Plavuša-Matić, a među osam vodećih kadrova samo je jedan muškarac – Pavle Schramadei. Ipak, u Upravi sjedi više muškaraca nego žena.

Od privatnih tvrtki u Hrvatskoj koje promiču zapošljavanje žena i jednakost spolova ističe se Ericsson Nikola Tesla, koji je zbog jednakosti spolova pobrao i međunarodne nagrade.

Najbolja Švedska, najgora Rumunjska

Žene su u Švedskoj gotovo izjednačene s muškarcima na svim položajima, u vladi ih je oko 50 posto, kao i Norveškoj. U finskoj vladi zna biti i 60 posto žena, a u Španjolskoj 40-45 posto. Najmanje je, pak, žena u rumunjskoj vladi i parlamentu, zatim u Grčkoj i Turskoj.

Ženska povelja Europske komisije

U povodu Međunardnog dana žena Europska komisija predstavila je Žensku povelju čiji je cilj borba protiv rodne nejednakosti u privatnom životu i na poslu u Europi i šire.

Povelja postavlja pet ključnih akcijskih područja: ravnopravnost na tržištu rada i jednaka ekonomska neovisnost za žene i muškarce, jednake plaće za jednaki rad, ravnopravnost u donošenju odluka, iskorjenjivanje rodno specifičnog nasilja te ravnopravnost izvan granica EU-a.

I predsjednik EK Jose Manuel Barroso uvrstio je ženska prava među prioritete svoje politike. U Komisiji je trenutno između 27 povjerenika devet žena. Novo istraživanje Eurobarometra pokazuje da 62 posto Europljana vjeruje da rodna nejednakost i dalje postoji u mnogim društvenim područjima.

Europska komisija najavila je i mjere kojima će smanjiti razlike među plaćama između muškaraca i žena u sljedećih pet godina. Prosječna razlika danas je oko visokih 18 posto, s velikim razlikama između država i sektora. 

EK planira u drugoj polovici godine objaviti novu europsku strategiju rodne ravnopravnosti za razdoblje od 2010. do 2015., prenosi Hina.