Živi zid za Varšavsku

Poziv na sudjelovanje u građanskoj akciji

“Ne damo Varšavsku!”

Iako su radovi u Varšavskoj započeli, aktivnosti usmjerene na obranu Varšavske nisu obustavljene.

Zelena akcija i Pravo na grad pozivaju sve građanke i građane  zainteresirane za sudjelovanje u daljnjim akcijama i prosvjedima, posebice one koji će preko ljeta ostati u Zagrebu, da se prijave u Živi zid za varšavsku -putem obrasca ili na telefon:  4813 096, radnim danom od 10:00 do 17:00.

Podaci će biti korišteni isključivo za obavještavanje o akcijama.

 

Seksualna revolucija je ostala nedovršena

Kako bi bilo kada bismo se, umjesto antiprosvjetiteljskim pozivima na otkrivanje “divlje žene”  i biodeterminističkim određenjima ženskosti što ih diktira današnje tržište “ženskih” publikacija, upitale što nam o nama samima imaju reći naše pretkinje, one koje govore svojim djelima?

To je neprijeporna vrijednost što ju knjiga “Moja povijest žena” Michelle Perrot ima za nas danas, kako je to na predstavljanju knjige u Medijateci Francuskog instituta u Zagrebu istaknula dr. sc. Renata Jambrešić Kirin s Instituta za etnologiju i folkloristiku.

Ova francuska povjesničarka ističe kako posvojna zamjenica iz naslova knjige nipošto ne podrazumijeva vlasništvo. Ta je povijest, kazuje Michelle Perrot, “krenula od povijesti žena, da bi postala poglavito povijest roda koja inzistira na odnosima među spolovima i integrira muškost. Ona je proširila prostorne, religijske, kulturološke perspektive”.

Knjiga je nastala na temelju transkripata dvadeset i pet radio emisija iz serije “Povijest žena” emitiranih na France Culture, od 28. veljače do 1. travnja 2005. godine. Ista je to ona povijest za koju se Michelle Perrot još prije više od trideset godina zapitala postoji li uopće?

Naime, nakon što je doktorirala i postala profesorica Michelle Perrot je, zajedno sa Pauline Schmitt i Fabienne Bock, 1973. na sveučilištu Paris VII-Jussie započela kolegij naslovljen “Imaju li žene povijest?” koji je doživio veliki uspjeh i lansirao čitav pokret. “Povijest” označava ono što se događa, ali i priču koja se oko tih događaja ispreda.

Žene su dugo bile izostavljene iz te priče – one su nevidljive, ograničene na privatnost kuće ili predodžbe promatrača i kroničara, uglavnom muških, znatno manje prisutne u javnom prostoru, “izvan vremena, ili bar izvan događanja”.

Iako se žene u francuskoj povijesti počinju pojavljivati u 18. i 19. stoljeću, bit će potreban čitav niz činitelja, znanstvenih, socioloških i političkih, koji će inicirati pojavljivanje “žena” u humanističkim znanostima. Feminizacija sveučilišta i pokret za oslobođenje žena, koji se počeo razvijati od 1970-ih, u pitanje su doveli univerzalnost, dotad često karakterom muških, ustanovljenih znanja. “Tako se rodila želja za nekom drugom pričom, nekom drugom poviješću”.

Ta se povijest tijekom sljedećih trideset godina promijenila. Od povijesti tijela i sfere privatnosti, žene-žrtve koja je tjelesno potčinjena i ekonomski ovisna, do povijesti žena u stvaranju, radu, politici, aktivnih žena u javnom prostoru. Iz tog “ogromnog tkanja” Michelle Perrot izabire pripovijesti u najširem prostorno-vremenskom opsegu. No upozorava, “silom prilika, ti su likovi uglavnom uzeti iz povijesti suvremene Francuske i Zapada”.

“Tijelo”, “Duša”, “Rad i stvaranje”, “Žene u javnom prostoru” tematske su cjeline njezina istraživanja. “Tijelo” nas upozorava kako je tijekom povijesti žena stopljena sa svojim spolom i svedena na njega. Njezina je smrt, jednako kao i život, društveno neupadljiva, njezina tjelesnost hraniteljska, a materinstvo izvor identiteta i predmet državne kontrole.

 “Duša” već zarana pati zbog religijom ustanovljenog poretka Prirode koju je stvorio Bog. Proklamirana nejednakost spolova donijela joj je zabranu znanja koje je privilegija božjeg izaslanika na zemlji – muškarca – i u suprotnosti sa ženskošću. Djevojke su kroz povijest obrazovali samo kako bi ih pripremili za buduće supruge, kućanice, majke. Žene pak, zazirući od naobrazbi koje su im bile dopuštene, same sebe podučavaju – u samostanima, dvorcima, knjižnicama. Danas je njihovo obrazovanje uvjetovano potrebama tržišta.

Društva nikada ne bi mogla opstati bez “ženskog rada” – žene su oduvijek radile, no njihov rad je bio nevidljiv, vezan za kućanstvo i rađanje, nije mu bila utvrđena vrijednost i nije bio plaćen. Kasnije postaju pomoćna snaga svojih muževa, te potom, s industrijalizacijom, izlaze iz kuće. U tom je procesu neodgovorenim ostalo pitanje trebaju li žene biti najamne radnice i ostaviti “ognjište gdje je njihovo sidrište i gdje su korisne?”

Žene su tako zarana počele ulaziti u “javni prostor”, što nije bio problem kada bi se oslanjale na svoje tradicionalne uloge, kao što je bio slučaj s pobunama zbog nestašica hrane, ili s dobrotvornim radom. Međutim, one žele raditi isto što i muškarci. Pravo na zapošljavanje povećava njihovu mogućnost suprostavljanja. No, politika, kao središte odlučivanja i jezgra moći granica je koju je najteže prekoračiti. 

Ženska je povijest, postajući svjetska, ustanovila jedan oblik “identitetnog osvješćenja, ponovnog pokušaja iščitavanja događaja i promjena u svjetlu razlike među spolovima, to jest roda. U njezinom se okrilju razvija i određena povijest muškaraca i muškosti”.

A žene u povijesti? Danas je u zapadnom svijetu jednakost spolova postala priznato načelo, žene su osvojile brojne slobode i dobile pristup područjima znanja i moći iz kojih su bile isključene. Tome se još uvijek uvelike opiru vjersko, ekonomsko, političko, i posebno, obiteljsko područje. “Granice se često pomiču, ali se područja muške savršenosti ponovno uspostavljaju”. Seksualna je revolucija, ističe Michelle Perrot, ostala nedovršena.

Ovdje, kao ni drugdje, ne postoji “kraj povijesti”. 

Tribina projekta SVE ŠTO NIJE TVOJE

Kao nastavak projekta SVE ŠTO NIJE TVOJE pozivamo sve na raspravljačku TRIBINU na kojoj se progovara o aktualnoj temi – poziciji žena u Hrvatskoj te na kojoj se pojašnjavaju osnovni pojmovi feminizma i približava se akademski jezik feministkinja široj javnosti.

Cilj ove raspravljačke tribine je progovaranje o temi feminizma na povezujuć način, odnosno da ga svi razumiju te da zajedno diskutiramo o tome, uvidimo probleme položaja žena u Hrvatskoj i diskriminatorne situacije, zapitamo se i uvidimo rješenja.

Tribina će biti održana 2. veljače 2017. u terminu 19-21h u prostorima Multimedijalnog centra MaMa na adresi Preradovićeva 18, Zagreb.

Gošće predavačice su:  

Josipa Tukara – sociologinja, voditeljica programa za mlade, Ženska soba – centar za seksualna prava

Marina Milković – psihologinja, organizatorica Queer2queer psihološke podrške

Arijana Lekić-Fridrih – redateljica, multimedijalni umjetnički web projekt Od5do95

Lorena Herceg – psihologinja, koordinatorica inicijative HollaBack! Croatia

Andreja Gregorina – koordinatorica obrazovnog programa, Centar za ženske studije

Predavačice će govoriti o već spomenutim temama, a moderatorica tribine je ujedno i autorica projekta Lejla Jerković.

Predstava “Sve što nije tvoje” autorski je projekt koji je svoj početak imao kao završni rad na Ženskim studijima u Zagrebu no ubrzo se razvio u samostalni projekt koji uključuje i ostale oblike dijaloga s publikom. Tribina u sklopu projekta je upravo to – poziv na raspravu o navedenim temama i razjašnjavanje pojmova uz primjere.

Šteti li celebrity feminizam ženskom pokretu?

Feminizam je moderan. To znaju Taylor Swift i Beyoncé, kao i Jennifer Lawrence i Emma Watson. Broj poznatih osoba koje su recentno koristile riječ feminist ili feministkinja za osobno određenje nije konačan. Riječ “feminizam” je sve popularnija u Hollywoodu.

Naravno da identifikacija sebe kao feminista ili feministkinje nije upitna. Uostalom, sve navedene žene imaju potpuno pravo na svoje mišljenje i identifikaciju kao feministkinje. Premda, ne bi li trebali biti oprezni prema onima koji/e tu riječ koriste u svrhu svoje marketinške strategije? Andi Zeistler ističe:

“Naglašavanje osobnog osnaživanja glumica /glumaca, komičarki /komičara i pop zvijezda – za sebe same ili u odnosu prema drugima – služi za skretanje fokusa s načina na koje industrija zarađuje na stereotipiziranju i devalvaciji žena”.

Razvodnjuju li i skrivaju tendencije prethodno spomenutih žena da uključe feminizam u svoju priču grassroots nastojanja raznih grupa, najčešće, nepoznatih žena?

Netko bi mogao reći da poznate feministkinje čine ženski pokret prijemčljivijim uljepšavajući feminizam. No, ne čini se da su mnogi zainteresirani za to što govore. Studija, koja je kroz dvije godine analizirala odnos između poznatih feministkinja i opće percepcije ženskog pokreta, kaže kako se zbog učešća poznatih osoba tema počinje činiti trivijalnom.

Nadalje, unatoč mogućnosti poznatih ličnosti da dopru do većeg broja ljudi, svega 20 posto ispitanika/ica je reklo da su nakon istupa poznatih osoba počeli/e mariti za rodnu jednakost. Taylor Swift je navedena kao ključni razlog tome: 30 posto ispitanika/ica je reklo da zbog nje manje mare za feministička pitanja.

Jedan od razloga tome leži u činjenici da nam je teško ozbiljno shvatiti poznate osobe ako imamo na umu da im je glavna namjera zastupanje i promocija vlastitog brenda.

Moguće je da se feministički pokušaj Taylor Swift ne doima iskrenim. Uostalom, kako ističe Rebecca Bohanan, unatoč slici o suradnji sa ženama koju je Taylor Swift stvorila, niti jedna producentica nije nije bila na pozornici s njom prilikom primanja Grammy nagrade za album godine 2016.

Međutim, unatoč nedostatku njene iskrenosti ipak bi se trebalo istaknuti nešto oko njenog učešća u feminizmu: ona služi kao uzor za mladu grupu obožavatelja koji bez toga nikada ne bi dobili poticaj za ulazak u svijet prava žena. U tom smislu Taylor Swift može poslužiti mladim ženama kao izvrstan portal za daljnje istraživanje problema vezanih uz njihov rod.

2014. godine je Emma Watson postavljena za UN-ovu ambasadoricu dobre volje i započela svoju kampanju HeForShe, kroz koju je pozivala muškarce da se uključe i podrže feminizam. Kampanja je pokušala upozoriti na načine kako je patrijarhat iznevjerio žene, ali i muškarce. Ovaj pokušaj je bio hvaljen zbog ambicije da feminizam učini inkluzivnijim. Ja bih rekla da feminizam ne treba učiniti inkluzivnijim već da bi ga muškarci trebali više uvažavati.

Kako je najbolje istaknula Rosie Fletcher:

“Ako muškarac čuje i mari za činjenicu da je 85 tisuća žena silovano u Ujedinjenom Kraljevstvu samo onda kada je naznačeno da je tekst ZA MUŠKARCE, onda on vjerojatno i nije od velike koristi feminističkim ciljevima”.

I dok se njene namjere bile dobre, čini se da je promašila smisao.

Naposljetku, kada je već feminizam toliko popularan, zašto ne vidimo značajnije promjene na području rodne razlike u plaćama ili ulogama žena na višim i vodećim pozicijama? Zašto se još uvijek borimo protiv nepravde i socijalne nejednakosti ako selebritiji mogu pomoći u preokretu javnog mišljenja?

Odgovor je jednostavan – te upadljive i glamurozne poznate osobe, ne predstavljaju goruće probleme s kojima se žene susreću svakodnevno. Pažnja i centar pozornosti u kojem su svakodnevno u medijima je gotovo pljuska svima ženama koje se dan za danom bore da bi se njihov glas čuo.

Preveo i prilagodio Domagoj Kučinić

Solidarnost s našim sestrama na Haitiju

Prevela Sanela Blaguški

Međunarodni kamp feminističke solidarnosti “Myriam Merlet” otvara se na haićansko-dominikanskoj granici idućeg tjedna.

Kamp solidarnosti  dobio je  ime po Myriam Merlet, feminističkoj aktivistkinji  koja je stradala u potresu prošlog tjedna. Kao gorljiva  aktivistkinja, Merlet  je pomogla privući međunarodnu pozornost na upotrebu silovanja kao političkog oružja.

Kamp je organiziran kao međunarodni centar resursa u naporima za slanje pomoći izravno za žene na Haitiju,  također  radeći u koordinaciji s udrugama za ljudska prava  iz Haitija kojima je cilj praćenje i ukazivanje na potrebu za  pravnim djelovanjem  vezanim uz kršenja ljudskih prava za vrijeme potresa i posljedica.

Cilj uspostave kampa je pružanje  pomoći  u mobilizaciji i prijenosu sredstava, te otvaranju  komunikacijskih kanala, a biti će otvoren sljedećeg tjedna na granici između  Dominikanske Republike i Haitija. Projekt kojeg su organizirale ženske grupe na Haitiju, Dominikanskoj Republici, i drugdje u Latinskoj Americi, Karibima i izvan nje, na kraju će biti predan u ruke ženama na Haitiju.

U spomenuti projekt  biti će  uključen  dom zdravlja kako bi se pružila pomoć potrebna ne samo zbog tjelesnih već i duševnih trauma. Koordinatori tih nastojanja uključuju Women & Health Collective (COMUS) organizacija za  ženskih ljudskih prava i zdravlje, i CIPAF, feminističke nevladine udruge iz Dominikanske Republike, koje djeluju na izgradnji  društvenog/političkog pokreta. 

Prostor će također služiti kao  komunikacijski centar  I emitirati  radio prijenose preko Interneta od strane FIRE (Feminist International Radio Endeavour), kao i blogove i elektroničke mreže u organizaciji ženske komunikacijske mreže iz  cijele regije. 

FIRE je  prva međunarodna internet radio postaja, pokrenuta od  strane žena iz Latinske Amerike i Kariba. Sudjelovanje i pomoć  je potrebna, posebice radi traženja resursa, širenje informacija iz kampa odnosno, širenja solidarnosti pod općenito.

Za više informacija na engleskom jeziku o Myriam Merlet  Međunarodnom kampu feminističke solidarnosti, te o  drugim načinima sudjelovanja, pogledajte  na: http://www.radiofeminista.net/

Zora uputila nakladi Algoritam prosvjedno pismo

U tijeku opremanja Zor@teke naišle smo na nekoliko knjiga koje se u potpunosti kose s njegovanjem kulture nenasilja, nediskriminacije, tolerancije…koje udruga promiče.
Osim što knjiga “Kad se dogodi najgore – priručnik za sudare i seks” autora: Joshua Piven, David Borgenicht i Jennifer Worick sadrži savjete koji potiču diskriminaciju i netoleranciju, a poneki se kose i s hrvatskim, a vjerujemo i zakonima ostalih država.

Poštovani
kako smo ovih tjedana opremale biblioteku udruge Zora, Zor@teku, kojoj je glavni cilj pružiti mladima relevantne informacije na mjestu kojem se osjećaju sigurno i ugodno.
Knjižnica sadrži preko 300-tinjak naslova koji su teško dostupni u formalnim knjižnicama, a postoji veliki interes za njih: ljudska prava, rod/spol, ne/nasilje, nenasilna komunikacija, ravnopravnost spolova, feminizam, dječja prava, nasilje u vezama i obitelji, spolno reproduktivno zdravlje (spolno prenosive infekcije, HIV/AIDS), ljudska seksualnost, mladi, upravljanje projektima, javni nastup…
Između ostalih, kupile smo i Algoritmovu knjigu “Kad se dogodi najgore – priručnik za sudare i seks” slijedećih autora: Joshua Piven, David Borgenicht i Jennifer Worick.
Kako imamo zaista puno Algoritmovih knjiga koje su izuzetno kvalitetne, neugodno sam bila iznenađena sadržajem ove knjige.
Većina savjeta koji su u knjizi navedeni potiču diskriminaciju i netoleranciju, a poneki se kose i s hrvatskim, a vjerujem i zakonima ostalih država.
Mladi, koji su najranjivija skupina, lako mogu shvatiti da bi slijedeće stvari mogle biti istina (izabirem one koje su najneprihvatljivije) – da su mladići bijelci u dobi od 20-30 godina najvjerovatnije skupina koja bi mogla biti ubojice (?), da treba izbjegavati debele ljude te one s kratkim vratovima jer više hrču od ostalih (?), te crtane i pisane informacije kako konobaru dati mito, upute kako razbiti staklo a da se pobjegne s lošeg spoja…

U vremenu kad mladi u formalnom obrazovanju ne dobivaju informacije o seksualnosti i intimnim odnosima koje bi trebali, a roditelji imaju sve manje vremena za njih, čitanje ovakve knjige smatram ne samo neprikladno, nego u najmanju ruku i opasno.
Ono što odrasli procijene kao smiješno, mladi bi vrlo lako mogli procijeniti da je to točna informacija i time se voditi.

Mi smo nakon čitanja ove knjige istu maknule s polica jer smo je ocijenile kao neprikladnu i punu dezinformacija,a koja se također krši s osnovnim načelima tolerancije, rodne/spolne/rasne ravnopravnosti i sl. koje udruga promovira i o njima educira.

Smatramo da bi trebali biti pažljiviji u odabiru knjiga koje izdajete, jer knjiga podrazumjeva učenje i znanje.
Pranje ruku autora spomenute knjige u uvodniku od mogućih problema koje bi se mogli desiti korištenjem navedenih savjeta ipak nisu dovoljni.

Uz želju da izdate još puno dobrih knjiga, srdačan pozdrav

Marina Kolar
Izvršna direktorica

ZORA, za nenasilje i ljudska prava
http://www.udrugazora.hr/