sdadmin

Šibe za ministre

Posted on by sdadmin

Udruga RODA – Roditelji u akciji već devetu godinu za blagdan Sv. Nikole tradicionalno provodi akciju pod nazivom Šibe za ministre. Predsjednici Vlade i ministrima “zaslužnim” za postojeću situaciju u hrvatskom društvu, te odnos prema djeci i obitelji, Roda je poslala šibe kao znak upozorenja na goruće probleme s kojima se susreću trudnice, roditelji i djeca u našem društvu.

Evo i liste propusta i odluka zbog kojih su sljedeći ministri dobili šibe: 

Ministar Ivan Šuker dobio je šibu jer je uvođenjem kriznog poreza i zaduživanjem u inozemstvu još više srozao ionako niski standard prosječne hrvatske obitelji.

Ministar Darko Milinović dobio je šibu ponajviše radi novog Zakona o medicinskoj oplodnji te njegovih uvredljivih i netočnih izjava koje su pratile donošenje ovog zakona.

Ministar Radovan Fuchs dobio je šibu jer dječja leđa i dalje nose preteške školske torbe, a na leđa roditelja pala je politika skupih i jednokratnih udžbenika.

Ministar Tomislav Ivić dobio je šibu zbog propusta u Zakonu o rodiljnim i roditeljskim potporama te ga podsjećamo da su obećane izmjene ovog Zakona u dijelovima koji nisu korektni prema nositeljima prava.

Ministar Tomislav Karamarko dobio je šibu jer ne kažnjava nesavjesne roditelje/vozače zbog vožnje djeteta izvan autosjedalice, a na hrvatskim cestama broj poginule djece u prometu i dalje raste.

Ministar Đuro Popijač dobio je šibu jer  zakonski dopušta da poslodavci i dalje zloupotrebljavaju ugovore na određeno vrijeme, prvenstveno na štetu žena, trudnica i mladih majki.

 

Na kraju ove 2009. godine udruga Roda traži sljedeće:

PRAVA NA RAD, DOPUSTE I NAKNADE

  • izmjenu Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama, pogotovo u dijelu odredbi kontinuiranog staža osiguranja, posvojiteljskih naknada i odobrenjima poslodavaca u dijelu korištenja ovih prava;
  • jače motiviranje očeva na korištenje rodiljnog, odnosno roditeljskog dopusta;
  • poticanje fleksibilizacije radnog vremena roditelja kod poslodavaca;
  • strožu kontrolu na tržištu rada te iskorištavanja trudnica i mladih roditelja putem ugovora o radu na određeno vrijeme.

 
POREZI

  • ukidanje kriznog poreza jer ugrožava ionako ugrožene obitelji;
  • povećanje poreznih olakšica na djecu;
  • povećanje osobnog odbitka roditelja za izdatke opremanja novorođenog djeteta i izdatke zdravstvenih usluga pruženih djetetu;
  • ukidanje poreza na izdatke tvrtki i gradova koji su usmjereni na poboljšanje uvjeta života djece i roditelja.


ZDRAVSTVO

  • izmjene postojećeg diskriminirajućeg Zakona o medicinskoj oplodnji;
  • proglašenje neplodnosti bolešću;
  • prestanak kršenja prava pacijenata u rodilištima;
  • potpuno usklađivanje Zakona o zaštiti prava pacijenata s relevantnim međunarodnim konvencijama;
  • pravo majke i djeteta na neodvajanje u rodilištu i pravo roditelja na 24-satni boravak s hospitaliziranim djetetom bez obzira na način djetetove prehrane, omogućeno zakonom;
  • pokretanje aktivnosti na području zaštite dojenja te donošenje Nacionalnog programa za zaštitu i promicanje dojenja.

VRTIĆI I ŠKOLE

  • ponovno pokretanje edukacije i zapošljavanja profesionalnih dadilja i njegovateljica;
  • bolje udžbenike za školarce koji se ne mijenjaju iz godine u godinu;
  • besplatne udžbenike za sve školarce;
  • da se odmah smanji težina školske torbe koja sada ugrožava tjelesno zdravlje i razvoj djece;
  • osiguravanje školskih sadržaja za djecu koja ne idu na vjeronauk;
  • osiguranje sredstava na lokalnoj i državnoj razini kako bi se omogućio kvalitetniji rad vrtića i jaslica;
  • pridržavanje standarda za prehranu u vrtićima i školama;
  • zaštitu djece od nasilja.

 
PROMET

  • više akcija u dijelu edukacije roditelja o sigurnosti djece u prometu, te obaveznom i ispravnom korištenju autosjedalica;
  • kažnjavanje vozača koji ne voze djecu na propisani način.

ZAŠTITA OKOLIŠA

  • više aktivnosti u pogledu edukacije o utjecaju korištenja jednokratnih pelena na zagađivanje okoliša;
  • motivirajuće potpore u dijelu poticanja aktivnosti za korištenje platnenih pelena.

Oglas Ženske sobe osvojio nagradu

Posted on by sdadmin

Na najvećoj europskoj dodjeli nagrada, nizozemskom Eurobestu, s preko 4000 prijavljenih radova iz 35 zemalja, interaktivni print oglas za Žensku sobu osvojio je bronzu u kategoriji kreativne upotrebe medija. Ovo je prva nagrada za Hrvatsku na ovom prestižnom europskom festivalu. Oglas je izradila agencija Imago u svrhu kampanje Ženske sobe “STOP seksualnom nasilju”. Cilj kampanje je bio osvijestiti široku javnost o problemu seksualnog nasilja i zlostavljanja.

Seksualno nasilje spada u red najtežih, a najmanje prijavljivanih oblika nasilja. Uz obiteljsko nasilje ulazi u dominantne oblike rodno uvjetovanog nasilja, odnosno onih njegovih vrsta u kojima je u velikoj većini slučajeva počinitelj muškarac, a preko 90 posto žrtava su žene. Najrizičnija skupina po dobi su mlade osobe.

Seksualno nasilje uočljivo je u širokom kontinuumu, od seksualnog uznemiravanja (neželjene seksualne primjedbe i ponude, verbalni prijedlozi, fizički dodiri i ucjene uznemirujući telefonski pozivi, seksističke primjedbe i šale) i seksualnog zlostavljanja (neželjena spolna ponašanja iznuđena primjenom sile i/ili prijetnji, koja uključuju fizički dodir s nasilnikom, kao što su neželjeni i prisilni dodiri intimnih dijelova tijela, seksualne aktivnosti izmanipulirane lažima, prijetnjama, pritiskom) preko silovanja do trgovanja ženama u svrhe prisilne prostitucije i/ili pornografije.

Seksualno se nasilje događa češće nego što većina ljudi smatra. Njegove su posljedice dalekosežnije nego što je većina osoba spremna priznati. Njegova cijena – psihološka, zdravstvena i ekonomska, za samu osobu, njenu obitelj, ali i širu zajednicu i društvo nesaglediva je i ne ostavlja mogućnost prešutnog toleriranja.

Isprika steriliziranim Romkinjama – red je na Slovačkoj

Posted on by sdadmin

 Prevela Dajana Barišić

Češka vlada izdala je krajem studenog javno priopćenje kojim izražavaju žaljenje zbog toga što su Romkinje u prošlosti sterilizirane bez njihove pune suglasnosti i priopćila da su sastavljene zaštitne mjere kako bi se osiguralo da se nešto slično ne dogodi u budućnosti.

Skupine za ljudska prava tvrde da su u periodu od 1970 do 1990. romske žene sistematski sterilizirane od strane čehoslovačke vlade u programu usmjerenom na smanjivanje “visoke, nezdrave” stope nataliteta romskih žena.

Ali, iako je češka vlada sada izdala izjavu žaljenja zbog sterilizacije, skupine za ljudska prava kažu da se slovački političari još nisu bavili tim pitanjem.

 

Ostalinda Maya, stručnjakinja za ženska pitanja u Europskom centru za prava Roma (ERRC) u Budimpešti, rekla je za IPS: “Moramo se nadati da će ovaj potez češke vlade potaknuti slovačke vlasti da učine više po ovom pitanju i obeštete žrtve prisilne sterilizacije.”

Skupine za ljudska prava tvrde da su vlasti u bivšoj Čehoslovačkoj prisiljavale romske žene na sterilizaciju nudeći im ili velike financijske poticaje ili prijetnjama da će im, ako se ne podvrgnu postupku, njihova djeca biti oduzeta i stavljena pod državnu skrb.

Pod komunizmom Romi su u Češkoj su uglavnom doživljavani kao neobrazovani i nazadni, i iako od strane vlasti smatrani kao dio komunističkog društva, često se na njih gledalo s prijezirom i tretiralo kao drugorazredne građane.

Ta praksa je izašla na vidjelo 2003. godine kada su žene počele istupati, tvrdeći da su bile žrtve prisilne sterilizacije. Više od 80 žena u Češkoj podnijelo je tužbe Pučkom pravobranitelju, a istraživanja su pokazala da službeni pisani zapisi lokalne vlasti koji datiraju iz komunističkog doba sadrže preporuke da “neželjeni rast romskih obitelji” treba “ograničiti”.

Izvještaj Pučkog pravobranitelja zaključio je da sterilizacije nisu bile izolirani pojedinačni slučajevi već koordinirani.

Istraživanje ERRC je utvrdilo da su neke žene sterilizirane bez njihova znanja, dok u drugim slučajevima nisu dale pristanak. Neke su se žalile da su dobile papire koje nisu razumjele, a koji su im ponekad bili predstavljeni tek na operacijskom stolu.

Pučki pravobranitelj je utvrdio da su pritužbe žena bile opravdane i da one nisu dale informirani pristanak za postupke sterilizacije. Ali komplikacije sa zastarom ilegalnih sterilizacija, nestašice zapisa koji datiraju desetljeća unatrag i nedostatak pravne pomoći doveli su do toga da su zahtjevi za naknade odbijeni. Sve kaznene prijave su odbačene.

Skupine žrtava su pozdravile izraz žaljenja češke vlasti, opisujući ga kao “prekretnicu” za koju se nadaju da će otvoriti put “pravdi” za žrtve.

Elena Gorolova, glasnogovornica Grupe žena podvrgnutih sterilizaciji, izjavila je za češke medije: “Isprika znači prvi korak ka dugo iščekivanoj pravdi, iako je još mnogo toga ostalo za učiniti.”

 

Ali aktivisti su napali slovačku vladu jer se nije odlučila za sličan potez .

Kada su se tvrdnje o prisilnoj sterilizaciji prvi pojavile Vlada se obvezala provesti istragu. Krivične istrage u 2003. i istraga koju je provodilo Ministarstvo zdravstva zaključile su da nema dokaza o prisilnoj sterilizaciji. Drugo istraživanje u 2007. završilo je s istim zaključkom.

No, domaće i međunarodne skupine za ljudska prava kritizirale su istrage jer nisu bile nepristrane.

“Treba se osnovati neovisna komisija koja bi ovo propisno istražila, a zatim objaviti ispriku i odštetu za žrtve”, za IPS izjavila je Vanda Durbakova , odvjetnica Centra za ljudska prava i civilne udruge, koja je branila Romkinje u sudskim postupcima vezanim uz sterilizaciju.

Durbakova je dodala: “Simptomatično je da se, u Češkoj gdje se takve prakse također događala, Vlada ispričala. Stav slovačke političke elite je oportunistički i kratkovidan.”

Kontinuirane tvrdnje slovačkih dužnosnika da nema dokaza prisilne sterilizacije postoje unatoč izjavi koju je Vijeća Europe objavilo u 2005. da su Romkinja sterilizirane bez njihovog pristanka i prošlogodišnjeg poziva UN-ovog Odbora za uklanjanje diskriminacije žena kojim se obraćaju Slovačkoj da prihvati odgovornost za prisilnu sterilizaciju.

Prošlog tjedna UN-ov Odbor protiv mučenja kritizirao je slovačku vladu i njezin “pasivni” pristup istrazi sterilizacija i pozvao na pokretanje djelotvorne i nepristrane istrage, kao i na naknadu štete žrtvama.

Durbakova je izrazila svoj pesimizam u vezi toga da će javno priopćenje češke vlade rezultirati bilo kakvom promjenom u stavu slovačke vlade o tom pitanju. “Morati ćemo pričekati i vidjeti, ali mislim da je malo vjerojatno.”

Europski sud za ljudska prava potvrdio je u travnju pritužbe osam žena koje su tvrdile da su njihova ljudska prava bila prekršena jer im nije odobren puni pristup njihovim medicinskim kartonima kada se posumnjale da su sterilizirane protiv svoje volje. Slovačke vlasti uložile su žalbu, ali je odbijena prošli tjedan i dobili su naredbu da plate tim ženama naknadu.

 

Maya iz ERRC-a izjavila je da se nada da će izjava češke vlade i presuda Europskog suda za ljudska prava prisiliti slovačku vladu da se angažira po tom pitanju.
“Moraju nešto učiniti jer su i Česi učinili nešto pa čak i u Mađarskoj, gdje su slučajevi prisilne sterilizacije romskih žena utvrđeni, ali ne i sustavno prijavljeni, a jedna žena žrtva takve prakse je dobila kompenzaciju od strane vlade.”

“Preostalo je još samo da Slovačka počne rješavti to pitanje”, rekla je Maya.

 

Skupine za ljudska prava su u međuvremenu upozorile da, iako je pozornost usmjerena na sustavnu sterilizaciju pod komunističkim režimom, praksa nije prestala 1990-ih.
Neke od najnovijih slučajeva prisilne sterilizacije u Češkoj datirani su sa prošlom godinom i aktivisti za romska ljudska prava tvrde da su u jednom slučaju 2007. godine socijalni radnici prijetili da će uzeti djecu romskim majkama ako ne pristanu na operaciju.

Romi su među najvećim manjinama u Češkoj i Slovačkoj, broje se na stotine tisuća u svakoj državi; iako su točne brojke nepoznate, jer mnogi nisu upisali nacionalnu pripadnost pri popisu stanovništva. Romi tvrde da su izloženi sustavnim progonima i rasizmu na svim razinama društva.

Aktivisti kažu da iako ne postoje indicije da je ta praksa danas dio sustavnog programa, doktori su motivirani za izvođenje sterilizacije zbog rasističkih stavova prema Romima koji su živi u društvu sada, kao i prije više od 30 godina.

“Sustavni program sterilizacije završio je s padom komunizma. Ali mi znamo da su i nakon toga još uvijek postojale prisilne sterilizacije; neke vrlo, vrlo nedavno. I dalje je jako izražen rasizam prema Romima koji postoji u [češkom i slovačkom] društvu”, rekla je Maya.

Afrika – Jaka na političkom osnaživanju, slaba u obrazovanju

Posted on by sdadmin

 

Prevela Matija Matea Stojić

 

“Jasno je da postoje velike razlike unutar Sub-Saharske Afrike, ali sve u svemu regija napreduje izrazito dobro što se tiče političkiog osnaživanja ‘‘, kaže Saddia Zahidi, ko-autorica ‘Global Gender Gap’ izvještaja (GGG izvještaj) koja je ujedno na čelu Žena Liderica i Programa ravnopravnosti spolova pri Svjetskom Ekonomskom forumu (WEF).

‘Global Gender Gap’ rangira 134 zemlje prema ravnopravnosti spolova i dizajniran je da bi izmjerio razlike temeljene na spolu vezano uz dostupnost resursa i prilika u pojedinim zemljama, što se razlikuje od općenite razine dostupnosti resursa u tim zemljama.

Izvještaj gleda 4 faktora: ekonomske prilike i sudjelovanje; obrazovna postignuća; političko osnaživanje; zdravlje i preživljavanje žena.

Zahidi govori o konkretnim slučajevima temeljenim na činjenicama iz GGG izvještaja, a također komentira profilaciju Južne Afrike kao jedne od država s najmanjim spolnim razlikama u svijetu te ostale trendove u Sub-Saharskoj regiji.

 

IPS: Iznenađenje ove godine je Južna Afrika, koja je skočila sa 22. na 6. poziciju u GGG izvještaja. Što se promijenilo?

Saadia Zahidi: Podaci otkrivaju da je Južna Afrika postigla značajan napredak vezan uz položaj žena na tržištu rada te imaju više žena u parlamentu i na ministarskim pozicijama u novoj vladi.

U nekim drugim zemljama možemo uočiti napredak samo u jednoj varijabli. Za razliku od toga, u slučaju Južne Afrike vidimo očite napretke u sudjelovanju u politici i na tržištu rada.

Unatoč tome što GGG izvještaj pokazuje skok, to je više bio postupan napredak u pristupu tržištu rada tijekom prošlih par godina, ILO (Međunarodna organizacija rada) je nedavno ažurirala podatke, a mi u izvještaju vidimo promjene sada.

 

IPS: Ali mi pričamo o državi koja je na prvom mjestu po broju silovanja po osobi (1.9538 žrtava na 1000 osoba), prema Sedmom U.N.-ovom Izvještaju o kriminalnim trendovima i akcijama pravnih kaznenih sistema, koji pokrivaju period 1998-2000. Kako Južna Afrika suočena sa takvom realnošću može biti na tako privilegiranoj poziciji u GGG izvještaju?

SZ: Postoji više odgovora na ovo pitanje. Gledamo podatke koji se mogu usporediti, gdje imate poboljšanja u pojedinim dijelovima, kombinirano sa jako slabim dostignućem u drugim.

Na primjer, Indija (114 u GGG izvještaju 2009. godine) je brzo rastuća zemlja sa slabim dostignućima u GGG-jevom izvještaju (radi slabih postignuća u političkom i ekonomskom sudjelovanju), s velikim problemima kao što su žensko čedomorstvo i selektivni pobačaji.

Diskriminacije takvog tipa događaju se u izrazito nejednakim društvima, gdje postoje velike četvrti siromašne populacije, zatim srednje klase koja je u nastajanju i jako bogate elite.

Drugi slučaj je Brazil (82), koji ima naročito slaba postignuća u političkom osnaživanju dok odlično stoji na području obrazovanja i zdravstva za žene.

Međutim, GGG izvještaj ne gleda na nasilje protiv žena i druge slične probleme vezane uz spol. Gleda na žene kao “potencijal’; na to kako pojedine države ulažu u te “potencijale” (odnosi se na obrazovanje i zdravstvo) i da li su ti “potencijali” produktivni. Pokazatelj mjeri razlike, ne razine.

Ako pogledate dodatne informacije na dnu izvješća, osnovna prava i socijalne institucionalne varijable su razmatrane, uključujući i zdravlje rodilja, genitalno sakaćenje žena, poligamiju, kao i postojanje zakonskih kazni za nasilna dijela prema ženama, na skali 0 ili 1, gdje je 0 najbolji rezultat.

Južna Afrika ima rezultat 0.42 u zakonskom kažnjavanju nasilja prema ženama i 0.50 u poligamiji, tako da postoji mnogo toga gdje moraju napredovati.

Međutim, čak i najbolje države na svijetu, kao Island (1) ili Švedska (4) nisu bez spolnih razlika.

 

IPS: Lesotho, je napredovao šest pozicija, sa 16. na 10. Unutar 10 najboljih država, 6 ih je europskih, 2 afričke, 2 iz azijsko-pacifičke regije. Govori li to nešto o Africi općenito?

SZ: Smatram da postoje ogromne razlike u poretku diljem Sub-Saharske Afrike. Teško je reći nešto o regiji kao o cjelini. Na primjer, Chad (133) i Etiopija (122) su na kraju poretka.

Međutim, možemo reći da regija ima očitu snagu u ekonomskom i političkom sudjelovanju žena.

Sve u svemu, Sub-Saharska Afrika na boljem je položaju od Srednjoistočne i Sjeverne Afrike, Azije, Latinske Amerike i Kariba, a skoro je na istom položaju kao Istočna i zapadna Europa.

Kad govorimo o političkom osnaživanju, čak i ako su rezultati niski, Sub-Saharska regija je bolje pozicionirana od Srednjoistočne i Sjeverne Afrike (najgora), Istočne Europe, Latinske Amerike i Kariba, kao i Sjeverne Amerike.

Doduše, dug je put vezan uz edukaciju i zdravstvo. Regija ima općenito najniži poredak na svijetu vezano uz obrazovanje; a kad govorimo o zdravstvu ima drugi po redu najniži poredak nakon Azije.

 

IPS: U svijetlu globalne ekonomske krize, izvještaj sugerira direktnu poveznicu između niskog spolnog jaza i visokih ekonomskih dostignuća.

SZ: Ovisi o tome kako gledate na spol. Možete gledati kao na pitanje jednakosti i ljudskih prava. Očito je da bi prava trebala biti jednaka za sve. Drugo je učinkovitost.

Žene čine pola ukupnih ljudskih potencijala. To koliko dobro država koristi svoje ljudske potencijale, utjecat će na njena postignuća. Vidimo korelaciju između GGG izvještaja i Globalnog izvještaja o konkurenciji (WEF). Generalno govoreći, postoje tri grupe država.

Prva grupa uključuje države gdje osnove, zdravstvo i obrazovanje, nisu pružene ženama. Nemoguće je imati ekonomski i politički napredak bez toga.

Druga grupa uključuje države čija populacija, generalno, ima pristup zdravstvu i obrazovanju, napravili su ulaganja, ali još nisu dobili “nagrade”, jer nisu uložili dovoljno u micanje prepreka prema ekonomskom i političkom sudjelovanju.

Treći red uključuje države koje su napravile potrebno u dostupnosti zdravstva i obrazovanja, a isto tako mijenjaju ulaz prema političkim i ekonomskim sferama.

Međutim, to nije dovoljno, jer neke prepreke još uvijek postoje i žene su u nekom momentu u škripcu. To uključuje države poput Švedske (4), Danske (7) i Sjedinjenih Američkih Država (31). Zadnje prepreke nisu još uklonjene.

 

IPS: Što je sa slučajem Južne Afrike?

SZ: Postoje iznimke, a Južna Afrika je jedna od njih. Južnoj Africi ide prilično dobro, relativno govoreći. Zapravo, kad se radi o edukaciji, rezultat je da 99% muškarca dobiju obrazovanje, što je izrazito visoko.

Te države samanjuju svoje propuste u obrazovanju i zdravstvu, ili su blizu tome, počinje im ići dobro u drugim dijelovima kao što su prihodi i resursi.

Pokazetelj ne gleda na cjelokupnu razinu razvoja, nego koliko su pravedno resursi raspodijeljeni.

Južna Afrika, iako siromašnija od Švedske, na prilično visokom je položaju.

 

IPS: Vi ste ko-autorica GGG izvještaja od 2006.godine, možete li istaknuti neke trendove otada? Neki aktivisti/kinje smatraju da smo dotakli razinu s koje stvari ne napreduju.Što Vi mislite o tome?

SAADIA ZAHIDI: Postoji puno toga što se može reći o dostignutoj razini. Iz podataka, gledajući općenito na 14 setova varijabli u 115 država od 2006. godine, u 99 od njih uočavamo napredak, a 16 ih je ostalo na istom položaju ili su u gorem položaju.

Na neki način, ovo je zabluda, jer ne možemo reći, gledajući samo na 115 država, da svijet napreduje. Neke druge države, koje nisu uključene, mogu biti u sve gorem položaju.

Međutim, četiri godine je prilično dovoljno vremena. Isto tako, u četiri kategorije izvještaja pokazan je napredak u obrazovanju i politčkom osnaživanju, dok je pokazan manjak u ekonomskom djelovanju generalno.

Postoji velik broj država gdje su razlozi zašto podaci nisu skupljeni povezani sa činjenicom da podaci o spolnoj segregaciji nisu shvaćeni ozbiljno niti shvaćeni kao prioritet ili dolaze iz oružanih konfliktih situacija. Da smo te podatke uzeli u obzir, smatram da smo mogli imati drugačiju sliku. Međutim, treba stići više podataka za definiranje konačnih trendova.

Imali smo pregled 39 zemalja od 2000. godine, a neke, kao npr. Ujedinjeno Kraljevstvo (15 u 2009. GGG izvještaju), ostale su na istom položaju. Nije bilo nikakvog napretka u nekim državama, jer su zadovoljne i ostaju na svojim dobrim rezultatima. Međutim, npr. Turska (129), koja je počela s vrlo niskim rezultatima, skočila je 10 bodova u posljednjih devet godina.Vidimo ohrabrujuće znakove u Čileu (64), Japanu (75) i Južnoj Koreji (115), koji su krenuli sa jako niskih pozicija i polako sustižu ove pri vrhu.

Kosor: Lesarova izjava je seksistička

Posted on by sdadmin

Predsjednica Vlade RH Jadranka Kosor reagirala je na izjavu saborskog zastupnika Dragutina Lesara u vezi s amandmanom Vlade RH na Zakon o radu (ZOR) kojim se olakšava noćni rad trudnicama, a koji je izjavio kako je “mogući razlog da je netko od članica Vlade vjerojatno neposredno zainteresiran za to”, priopćeno je danas iz Vladinog Ureda za odnose s javnošću.

“Naravno ne osporavajući zastupnikovo pravo da o radu Vlade RH govori što želi i smatra potrebnim, predsjednica Vlade ističe kako je izjava: ‘Mogući je razlog da je netko od članica Vlade vjerojatno neposredno zainteresiran za to’ krajnje seksistička i diskriminatorska”, navodi se u priopćenju.

“Amandman Vlade na Zakon o radu kojim se olakšava noćni rad trudnicama, zastupnik Lesar doveo je u vezu s mogućom osobnom zainteresiranošću žena članica Vlade.

 

Nastojao je bit duhovit

Izjava je u suprotnosti s Ustavom, Zakonom o suzbijanju diskriminacije i Zakonom o ravnopravnosti spolova jer njom zastupnik Lesar nastoji diskvalificirati samo žene članice Vlade RH (4), insinuirajući da je Vlada reagirala amandmanom isključivo zbog interesa žena članica Vlade.

Budući da je uz sve rečeno zastupnik Lesar nastojao bit i duhovit njegovo politička diskvalifikacija žena u javnom prostoru doima se još tragičnijom”, navodi u reagiranju premijerka Kosor, priopćava Vladin Ured za odnose s javnošću.

Kako je Queer Zagreb obilježio Svjetski dan borbe protiv AIDS-a?

Posted on by sdadmin

Queer Zagreb ovogodišnji Svjetski dan borbe protiv AIDS-a obilježio je predstavljanjem jedne knjige i prikazivanjem jednog filma. Program se odvio u kinu Europa 2.12.2009. a započeo je najavom koju  je u ime Queer Zagreba odradila Karla Horvat Crnogaj.

Knjigu Citomegalovirus (Bolnički dnevnik) kultnog francuskog pisca Hervéa Guiberta predstavio je Gordan Bosanac. Knjiga je objavljena u izdanju Queer Zagreba, a došla je na red radi Bosančeve osobne opčinjenosti Guibertom te zbog utjecaja kojega su njegova djela imala na urednika od vremena kada je bio mladi zagrebački homoseksualac do danas. Bolnički dnevnik su piščevi intimni zapisi o AIDS-u i svemu onome kroz što prolazi u tri tjedna boravka u bolnici. Bosanac je, kao jedan od urednika, knjigu predstavio osvrćući se na činjenicu da je, kada je prvi puta čitao Guiberta živio u tuđmanovskoj Hrvatskoj u kojoj se nije govorilo o HIV-u, niti se obilježavao Dan borbe protiv AIDS-a. Činjenica da su danas stvari bitno drugačije daje nadu da će se odnos okoline prema oboljelima od AIDS-a mijenjati, ali i da će se nastaviti povećavati svijest o potrebi prevencije te bolesti. To je naglasio i predstavnik UNDP-a u Hrvatskoj Yuri Afanasiev, koji je također sudjelovao u promociji kao i Stéphane Ré, direktor Francuskog instituta ta Zlatko Wurzberg koji je preveo knjigu Bolnički dnevnik.

Nakon knjige sljedilo je prikazivanje filma Avant gue j’oublie (u hrvatskom prijevodu Prije nego zaboravim) Jacques Nolota koji, osim što potpisuje režiju I scenarij, tumači naslovnu ulogu. Što se u starosti događa s prostitutkama? Kako u svojim 60-ima žive homoseksualne osobe? Kako sa svojom bolešću u starijoj dobi žive oni koji boluju od AIDS-a? Prije nego počnemo razmišljati o mogućim scenarijima treba se zapitati što je s onima koji su sve to. Film Prije nego zaboravim priča je o upravo takvoj osobi. Pierr je bivši žigolo. Pierr je gay. Pierr je osoba oboljela od AIDS-a. Pierr je 58-godišnjak čiju svakodnevicu pratimo u ovom filmu. Pierr jednostavno živi sa svime onim što mu je život donio a to su ponekad stvari koje su svakodnevica većine, a ponekada stvari koje si tek rijetki mogu zamisliti. 113 minuta filma donosi nam noćne mučnine i jutarnje pijenje kave; ručkove sa starim prijateljima i seks s mladićima koje sada on plaća za ono za što je nekada bio plaćen; druženje i razgovore u prijateljevom stanu i odluku o liječenju lijekom s užasnim nuspojavama. Sve je to Pierrov život i sve je to Pierr. Film nam umjesto osude i marginalizacije donosi poruku da je sve to nečija stvarnost i nečija svakodnevica. Upravo je to ono čega bi trebali biti svjesni; i to ne samo onda kada se obilježavaju dani seksualnih manjina ili dan borbe protiv AIDS-a.

Politika privatnosti

Copyright 2024. Libela.org