INDIJA: Žene kao hinduističke svećenice

Prevela Ana Begić

 

Ne bi li pobijedile ortodoksne i netolerantne muške hinduističke svećenike, žene u državi Maharashtra, u zapadnoj Indiji, oživjele su Vedsku tradiciju i postale svećenice. 

Oko 700 žena, od kojih je većina iz grada Pune, metropole 164 km južno od Mumbaija (ranije znanog kao Bombay), od sedamdesetih godina do sada prošlo je neophodnu obuku, a mnoge od njih i izvode vjerske obrede. 

“Žene svećenici obavljaju sve vrste obreda – upanayana (obred konca), usvajanje, zaruke, brak, obraćenja, useljenja, štovanje predaka i posljednje obrede”, kaže Arya Joshi, 29, istraživačica i instruktorica u institutu Gyan Prabhodini smještenom u Puni. 

Arya je rekla za IPS da istraživači u Institutu rade na pojednostavljenju obreda i rituala u hinduističkoj dharmashastri (pravila ponašanja, uključujući moralne i društvene obveze). 

“Institucija se bavi duhovnim potrebama progresivnih hinduista koji žele jednostavnije rituale za prakticiranje svoje vjere”, kaže Arya. 

Kao svećenice, žene predstavljaju izazov mnogim stereotipima, uključujući kaste. Obuka je otvorena za žene iz svih kasti (Brahmini tvrde da samo svećenici pripadaju posebnoj kasti), te neovisno o tome jesu li one same, u braku, udovice ili razvedene. 

“Naše društvo ne pita je li muški svećenik udovac, rastavljen ili samac. On vodi molitve i obrede. Pa zašto bi žene bile tretirane drugačije”, kaže Arya, koja je u braku te ju je sa hindu teologijom upoznao otac, propovjednik. 

Sunanda Joshi, 64, je višejezična svećenica. Ona provodi puje (molitve) na jezicima Marathi, Gujarati i Hindu. Kaže da joj je prvih godina bilo teško, jer se stalno morala dokazivati. Sada, iako udovica, ona je jedna od najtraženijih žena svećenica u Puni. 

Ona vidi promjenu tijekom posljednjih godina u očekivanjima i željama ljudi. Mnogi hindusi sada radije drže do kraćih vjerskih rituala i obreda, kaže ona. Također, sada ljudi brinu za okoliš –  ne žele ‘havans’ ili ‘yagnas’, rituale u kojima se spaljuje ogrjev.  “Oni ne žele uzaludno koristiti drva i ne žele stvarati dim”, kaže ona. 

Osim toga, na nekim od vjenčanje, nevjeste su odbile nositi mangalsutru (privjesak na zlatnom lančiću ili nit koja simbolizira brak), kaže ona, jer ne postoje takvi ili slični zahtjevi i za muškarce. “Djevojke smatraju da bi i muževi trebali imati takve običaje”, kaže ona. 

Povijesno gledajući, najraniji spomen žena koji sudjeluju u obredima i ritualima ili Brahmavadinama (one koje tumače spise) nađeni su u Rig Vedi (između 3.300 i 1300 pr.Kr. u poglavljima 5,28 i 10,125). Zapisano je da postoji 27 Brahmavadina, koje izvode rituale i te su također bile acharye (učiteljice). 

“U Prabhodini potičemo svakoga da sudjeluje i čita iz tekstova. Napjevi se daju svima,” kaže Arya koja radi na doktoratu o konceptu shraddha (ljubavi) u posljednjim obredima. 

Dakle, misle li hinduistički laici da se žena svećenica razlikuje od tradicionalnog muškog svećenika? “Žene su vrlo predane svećeničkom pozivu”, piše Mahesh Madhukar Prabhudesai koji je nedavno bio domaćin molitvi, u pismu zahvale Prabhodini. “One objašnjavaju sve (korake) prinose tijekom molitvi.” 

Girish Manohar Mokashi čijoj je majci posljednji obred vodila svećenica kaže: “Izvedeno je jedanaest dana rituala. Bilo je to zadovoljavajuće i plemenito iskustvo. Rituali su bili detaljno objašnjeni. Svi članovi obitelji bili su dio rituala. Zahvaljujemo svećenici na tome što nam je pomogla da se osjećamo bliskima međusobno i sa našom majkom.” 

Svećenik mora biti tečan u sanskrtu ne bi li bio u mogućnosti interpretirati rituale štovateljima. 

Madhuri Karvade prisjetila se najtežeg dijela svoje obuke –  savladavanja sanskrta. Za IPS rekla je sljedeće: “Trebalo mi je devet godina da naučim i počnem izgovarati riječi u sanskrtu. Jako sam se trudila ne bih li posebno upamtila posljednje obrede. Jedna od starica prisutnih na takvom obredu bila je toliko impresionirana da sam i njezine morala izvesti!” 

Kakva je reakcija muških svećenika na invaziju žena na njihov teritorij? 

“Čini se da mi (muški svećenici) ne radimo svoj posao kako treba,” kaže Rajesh Khodke, 32, novinar koji je postao svećenik, trenutno rektor hostela za dječake na Gyan Prabhodini, smještenog izvan Tilak Road u gradu. “Samo žene svećenici plijene pozornost. Mi također želimo biti primjećeni”, prigovorio je. 

Pradeep Deo, 55, koji je prethodno radio u ljekarni, smatra da se previše pozornosti daje svećenicama. “bez obzira je li muško ili žensko, svatko mora samo raditi svoj posao”, kaže on. 

Muški svećenici i dalje dominiraju. “Društveni stavovi se mijenjaju prema nama, ali proces je spor,” primjećuje Arya. 

Prema Sunandi, čija se 42-godišnja rastavljena kćer trenutno obučava za svećenicu, već nekoliko puta pojavio se skepticizam o njenoj sposobnosti zato što je žena. “Kada nam prilaze obitelji obično je sve u redu dok ne primijete tko smo i onda nas jednostavno pristojno odbiju!” 

“Žene svećenice i njihova stručnost u vođenju pujasa je priznata,” kaže Arya. “Ipak, one ostaju drugi izbor (nakon muških svećenika). Promjena će doći tek za dugo vremena.”  
 

DISCIPLINA I ISKRENOST

Filantrop, Shankar Hari Thatte, pripadnik Brahmina, obučavao je prve žene za svećenice u ortodoksnoj  školi sredinom sedamdesetih godina. Prvenstveno je htio stare vedske tekstove prenijeti na djecu, ali, vidjevši njihovu nedisciplinu, odlučio je obučiti njihove majke! 

Mama, kako je pozvan, je počeo je sa tumačenjem svih rituala koji su potrebni da bi se postalo svećenicom. Nakon toga je postavio Udyan Prasad Karyalaya u Punu  da obuči prvu grupu žena svećenica. Obuka je bila besplatna i započela je za vrijeme ‘chaturme’, u sezoni monsuna koja traje više od četiri mjeseca u hindu kalendaru. 

Žene su u svojim četrdesetima, a neke među njima nisu bili Brahmine (Brahmini tvrde da su oni jedina svećenička kasta), na sveopće nezadovoljstvo zajednice.  

Mama je tjerao njegove učenice da naporno rade i nauče napamet sve ‘stotre’ i mantre. On im je dao samagri (materijal potreban za izvođenje ‘yagnas’) i kopije spisa.

Mangala Marathe sada je u svojim šezdesetima i jedna je od prvih svećenica koji su obučeni pod pokroviteljstvom Mame. On je bio velika podrška učenicama koji su bili prolazi obuku usprkos protivljenju njihovih obitelji. “U čitavoj svojoj karijeri nikad nisam imala loše iskustvo”, kaže ona. “Ljudi se ugledaju na nas i osjećaju se dobro nakon što smo izveli puji za njih.” 

Mugdha Paranjape, 38, isto se osjeća. U proteklih pet godina, njezina obitelj poziva grupu stree purohitasa (žena svećenica) za obavljanje posebnih puji. 

“Mi uvijek pozivamo istu grupu”, kaže ona. “One su disciplinirane, dostojne i sustavne. Dolaze redovito i izvrše puji za tri sata. Obično su odjevene u sare i odlučile su se za jedan tip koji izgleda kao uniformu. U početku sam bila prestrašena, ali sada je taj osjećaj nestao i radujemo se njihovom dolasku i izvršavanju svih obreda za našu obitelj.”

PODIZANJE LOKALNIH GLASOVA NA NACIONALNU RAZINU: MAPIRANJE PODRUČJA DISKRIMINACIJE U PET REGIJA

Okrugli stol 

“PODIZANJE LOKALNIH GLASOVA NA NACIONALNU RAZINU: MAPIRANJE PODRUČJA DISKRIMINACIJE U PET REGIJA” 

10. prosinca 2009. godine u Zagrebu,Selska cesta 112 a i c

s početkom u 13 sati 

Program okruglog stola: 

13:00 – 13:10 – Sanja Sarnavka, (B.a.B.e.),

Predstavljanje sudionika/ica i ciljeva projekta 

13:15 – 13:25 – Slobodan Uzelac, (Potpredsjednik Vlade RH),

 “Provedba antiskriminacijskih mjera na lokalnoj i nacionalnoj razini  

13:25 – 13:35 – Tena Šimonović Einwalter, (Ured pučkog pravobranitelja),

“Prva godina  provedbe antidiskriminacijskih mjera: Izazovi i prilike” 

13:35 – 13: 50 – Gordan Bosanac, (Centar za mirovne studije)

“Stavovi i informiranost javnosti o diskriminaciji” – predstavljanje   rezultata istraživanja 

13:50 – 14:05 – Sanja Sarnavka, (B.a.B.e.)

“Rezultati mapiranja diskriminacijskih praksi u 5 regija” 

14:05 – 14:15 – Ines Bojić, (odvjetnica), 

 “Slučajevi diskriminacije u pet regija” 

14:15 – 14 :25 – Josipa Rimac, (Gradonačelnica grada Knina)

“Provedba antidiskriminacijskih mjera u gradu Kninu” 

14:25 – 14:50 – GORD, Delfin, ZvoniMir, Cenzura Plus, UŽRH Bolja budućnost

“Iskustva partnerskih organizacija u provedbi antiskrimacijskih mjera na     lokalnoj razini” 

14:50: 15:30 – Rasprava i preporuke 

Ministri EU sporazumno odobrili dulji porodiljni dopust i poticaje za očeve

Sukladno novoj odredbi ministara EU roditelji će imati pravo na dulji porodiljni dopust. Izmijenjeni propis o porodiljnom dopustu jamči svakom zaposlenom roditelju pravo na minimalno četiri mjeseca dopusta nakon rođenja ili posvajanja djeteta (za razliku od dosadašnja tri mjeseca). Najmanje jedan od četiri mjeseca nije moguće prenijeti na drugog roditelja, čime se jedan mjesec gubi ako se ne iskoristi. Ovakva odredba potiče očeve da iskoriste pravo na porodiljni dopust. Novi propis također osigurava bolju antidiskriminativnu zaštitu i lakši povratak na posao. Propis je nastao sporazumom europskih poslodavaca i sindikata, a formalnoće se usvojiti u idućih nekoliko mjeseci. Kroz iduće dvije godine države članice su obavezne uklopiti nove propise u državne zakone.

Glavne promjene novog propisa su sljedeće:

  • Dulji dopust – svakom roditelju je omogućeno uzeti četiri mjeseca dopusta po djetetu. Dodatni mjesec nije moguće prenijeti na partnera što bi trebalo ohrabriti očeve da iskoriste pravo na dopust. U prošlosti, mnogi su zaposleni očevi prenosili svoje pravo na dopust majci.

  • Antidiskriminacija -traženjem prava na dopust zaposlenik neće zadobiti nepovoljan tretman.

  • Privremene promjene radnog rasporeda – nakon povratka s porodiljnog dopusta, zaposlenici će imati pravo određeni vremenski period na promjenu svog radnog vremena. Poštujući ove zahtjeve, poslodavci će biti obavezni balansirati potrebe tvrtke i potrebe zaposlenika.

  • Roditelji posvojene djece i djece s invaliditetom i dugotrajnom bolesti – vlade i poslodavci/sindikati će biti obavezni ispuniti posebne potrebe ovih roditelja.

  • Radni ugovori – nova prava se primjenjuju na sve zaposlenike, neovisno o njihovoj vrsti ugovora (npr. stalni radni odnos, honorarni radni odnos); međutim, mogućnost odrade probnog roka maksimalnog trajanja godine dana i dalje je jedna od opcija.

  • Sva pitanja vezana za prihode zaposlenika tijekom porodiljnog dopusta su prepuštena na odluku državama članicama i/ili državnim socijalnim institucijama.

Okvirni ugovor o porodiljnom dopustu na kojem je propis baziran potpisan je od strane europskih socijalnih partnera (BUSINESSEUROPE, ETUC, CEEP and UEAPME) 18. lipnja 2009. i izmjena je prijašnjeg ugovora iz 1995. Novi propis će zamijeniti propis 96/34/EC, koji je stupio na snagu sporazumom socijalnih partnera 1995. te je prvi definirao minimalne standarde porodiljnog dopusta na razini EU. Više od 15 godina kasnije, prava zaposlenih roditelja su osnažena i definiranija.

 

Prevela Ivana Baltić

WOMEN IN SCIENCE AND TECHNOLOGY

Institut za društvena istraživanja – Zagreb & Ured za ravnopravnost spolova Vlade RH

Pozivaju Vas na promociju knjige 

WOMEN IN SCIENCE AND TECHNOLOGY

Edited by

Katarina Prpić

Luísa Oliveira

Sven Hemlin

 

Knjigu će predstaviti

Dr. sc. Vlasta Ilišin

Mr. sc. Helena Štimac Radin

Dr. sc. Katarina Prpić

 

Promocija će se održati 11. prosinca u prostorijama Društva hrvatskih književnika, Trg bana Josipa Jelačića 7/1 – Zagreb, s početkom u 12 sati.

 

Ipak zabrana noćnog rada trudnicama

Hrvatski sabor donio je novi Zakon o radu, a prihvaćen je Vladin amandman po kojem poslodavac trudnici ne smije odrediti noćni rad, osim ako to sama ne zatraži i ako je s tim suglasan ovlašteni liječnik.

Za novi ZOR glasalo je 79 nazočnih zastupnika, protiv su bili Silvano Hrelja (HSU) i Daniel Srb (HSP), dok su zastupnici iz SDP-a, HNS-a, IDS-a i nezavisni Dragutin Lesar napustili sabornicu, nazivajući novi zakon “antiradničkim”.

Novi je ZOR usklađen s EU-standardima, a njegovo donošenje trebalo bi stvoriti pretpostavke za zatvaranje 19. pregovaračkog poglavlja “Socijalna politika i zapošljavanje”.

Novim je zakonom definirano i najduže tjedno radno vrijeme od 40 sati, uz maksimalno osam sati prekovremenog.

Godišnji odmor trajao bi najmanje četiri tjedna (do sada 18 dana).

Izjašnjavanje o ZOR-u Sabor je započeo još u srijedu, kada je većina odbila gotovo sve od 90-ak oporbenih amandmana.

Glasanje je odgođeno za danas jer su klubovi SDSS-a i nacionalnih manjina zatražili dodatne konzultacije s Vladom

Milorad Pupovac (SDSS) tada je objasnio kako bi trebalo razmotriti neke od amandmana, među kojima je posebno izdvojio onaj SDP-a i nezavisnog Dragutina Lesara da se rad ne određeno vrijeme, umjesto na tri, ograniči na jednu godinu.

Iako su prihvatili Vladin amandman o zabrani noćnog rada trudnicama, SDP-ovci su takvo rješenje nazvali alibi-amandmanom.

“Taj amandman ne popravlja bitno Zakon o radu, nego samo daje priliku nekima koji su se ovdje pobunili, jer vam za donošenje ZOR-a treba 77 ruku”, kazala je Milanka Opačić (SDP), ocijenivši da je svoj jedini amandman Vlada donijela “za mir u koaliciji”.

Svoga tijela gospodarica

 U okviru međunarodne kampanje “16 dana aktivizma protiv nasilja protiv žena” u suorganizaciji Foruma žena SDP Omiš, “Domina” i udruge “Mirta”, u Omišu je 30. studenog održan okrugli stol “Svoga tijela gospodarica” na kojem su sudjelovali predstavnice/ci Centra za socijalnu skrb Omiša, PU Splitsko-dalmatinske županije Policijske postaje Omiš, OŠ “Josip Pupačić” Omiš i Zajednice žena HDZ “Katarina Zrinski” Omiš.

Na ovom su se okruglom stolu još jednom potvrdile “crne” statistike iznesene od strane predstavnika/ca socijalne službe, policije, sudske prakse i udruga koje pomažu ženama žrtvama nasilja. Tako je udruga “Mirta” izvijestila o ponovnom aktiviranju sigurne kuće, iako ista nudi samo 7 ležaja za žene i 3 za djecu na području Grada Splita, što je prema zakonskim odredbama nedovoljan kapacitet, jer bi proporcionalno broju stanovnika SD županije sigurna kuća trebala prihvatiti najmanje 20 korisnica/ka.

“Domine” su ukazale na potrebu prepoznavanja i osvještavanja svih oblika nasilja prema ženama, ne samo fizičkog,  te promjenu stereotipnih stavova o nasilju, naročito kod mladih, što je razvidno  iz vlastitih i istraživanja drugih OCD (Cesi, Zagreb, Istraživanje 2004 u srednjim školama u RH), te prenijele vlastita iskustva u radu s učenicama/ima nekoliko srednjih škola u Splitu kroz ciklus radionica “Nasilje u adolescentskim vezama”.

Zaključak okruglog stola jest upućivanje apela  Gradonačelniku i Gradskom vijeću Grada Omiša za osnivanjem  Obiteljskog savjetovališta na području Grada Omiša, koje bi, uz edukacijsko-preventivni rad na problemu nasilja s djecom i mladima, pridonijelo poboljšanju trenutnog stanja.