sdadmin

Zrcalo, sjećanje, identitet

Posted on by sdadmin

by Franciska Cettl

Sinoć je završio 5. festival novog cirkusa predstavom Human Document u izvedbi britanske trupe Psychological Art Circus.  Predstava je nazvana po tekstu  u kojem Olive Pixley, engleski spiritualni medij, opisuje intenzivnu psihičku povezanost s bratom Jackom nakon njegove smrti na bojnom polju 1917. godine. Predstava je u punom smislu putovanje “s druge strane” jer se ostvaruje kroz snažan sugestivan spoj zvuka, svjetla i tjelesne ekspresije, koja se kreće od istrzanih pokreta tijela spiritističkog medija do presavršene akrobatske vještine na užetu i trapezu. Uz to, glasovi koji progovaraju kroz usta izvođačica, onaj Jima Jonesa, osnivača Hrama naroda čiji su pripadnici 1978. u Jonestownu u Gvajani počinili jedno od najmasovnijih kolektivnih samoubojstava u povijesti, te spiritualnog učitelja Franklina Jonesa, kao i mračna ritualna simbolika ostavljaju nas u stanju hipnotičkog transa zadivljenosti i jeze. Kao što se miješaju rodni identiteti pa se spaja tradicionalno ženska tehnika vertikalnog užeta s muškim crvenim nosom klauna, tako i sam prostor u kojemu se sjedi u krugu postaje sjecište tradicionalne cirkuske arene, mjesta akrobacija i ludičkog plesa, i dvorane za seansu, ispunjene magijskim potencijalom zagrobnog života i ponovnog rođenja.

Psychological Art Circus izvedbena je trupa osnovana u Londonu 2004. godine, a rezident je Area 10 Project Spacea u londonskom Peckhamu. Lokalnu reputaciju izgradili su neovlaštenim performativnim okupiranjem javnih prostora. Osnovao ju je Myles Stawman koji je i njezin umjetnički ravnatelj, a  izvedbeni debi slijedio je povijest slučaja Anne O., pravim imenom Berthe Pappenheim, austrijsko-židovske feministkinje koju su Josef Breuer i Sigmund Freud liječili od histerije. Njezin tretman smatra se začetkom psihoanalize, a bio je i inspiracija za kreiranje trupe.

Performerica Lina Jungergård studirala je na Växjö atletskoj i kazališnoj školi u rodnoj Švedskoj, na londonskoj Desmond Jones School of Mime and Physical Theatre te na Circomediji u Bristolu. Surađivala je s La Fura dels Baus i Ear Cinema. Andrea Meneses Guerrero osnovala je Theatre R101 u Bogoti da bi u Londonu diplomirala na International School of Corporeal Mime s poslijediplomskim na režiji i podučavanju. S užetom i trapezom radi od 2005. godine.

 

{slika}

 

U sklopu festivala dvaput je izvedena predstava Bambula kompanije Nova Voda. Bambola na talijanskom znači lutka, a  na njemačkom bambule znači borba, te je naziv/koncept predstave spoj tih dvaju značenja. Ovaj solo okvirno je  inspiriran romanom hrvatske dramatičarke Ivane Sajko Rio bar, no u njemu potpuno neovisan materijal korelira s fragmentima knjige, a autori su nastojali izbjeći ratnu tematiku prisutnu u romanu.  Tako je predstava posvećena pitanju tijela kao posude sjećanja, mjesta kontinuiranih borbi u sebi podijeljenog Ja, a pozornica svjesno negirajući vanjski svijet predstavlja emocionalni status izvođačice u svim njegovim manično-depresivnim oscilacijama. U suigri transformirajućeg tijela i objekta (pozornica, papir, stol), tijela sa samim sobom (u dvojnoj ulozi plesa), popraćenoj glazbenim dionicama,  grčevito ponavljanje pokreta oslikava unutarnju borbu dovedenu do ruba emocionalne izdržljivosti ili pak dolazi do olakšanja kroz specifičan humor pokreta i mimike. Autori se pitaju je li moguće pobjeći od sjećanja i kojim strategijama, a ponuđeno je kidanje slika o sebi kao skidanje naslaga/ogoljavanje, pa lutkica u vjenčanici s početka predstave na kraju ostaje tek ljuštura/haljina ispunjena papirom, a ispod pokidanih slika lica i trupa koje progovaraju o identitetu  ostaje slika “bez-ličnih” nogu. Nogu koje se kreću dalje.

Bambula je prvi rad hrvatsko-njemačke kompanije Nova Voda. Suosnovali su je hodač po žici i devilstick manipulator Ante Ursić te Julia Christ, akrobatkinja koja se školovala u plesnom (Martha Graham) i akrobatskom smislu (Die Etage), te kao ekvilibristica diplomirala na ESAC-u u Bruxellesu. Surađivala je s raznim belgijskim i francuskim cirkuskim i plesnim kompanijama, a od 2008. podučava plesnu akrobatiku i zračne tehnike na Die Etage. Ante je umjetničko obrazovanje stekao u cirkuskim školama u Berlinu, Moskvi i Bruxellesu. Nakon nagrađivanih samostalnih cirkuskih točaka, ali i predstave dueta Oko Sokolo, upisao je studij na berlinskom Umjetničkom sveučilištu. Od početka studenog živi u Kanadi, gdje je angažiran za glavnu rolu u novoj predstavi Cirque du Soleila koju režira Robert Lepage. 

 

Svojevrstan sideshow u programu održan je u prostoru AKC Medika pod nazivom Cirkuskabare. On je predstavio izvođače koji treniraju cirkuske vještine u ovom nezavisnom kulturnom prostoru, u kojem su se skvoteri od deložacije branili izgradnjom lažnoga zida, te u prostorije za vježbanje ulazili kroz lažni ormar. Ta narnijska mimikrija nije ih zadugo spasila od ruke zakona, no nakon što je zgrada dodijeljena na korištenje udruzi Attack, postala je mjesto svakodnevnih treninga cirkuskih umjetnika, mjesto edukacije i izvedbe, a u akrobatsku dvoranu se i danas ulazi kroz ormar.

Line-up predstave zaista je bio raznolik te je uključivao sljedeće kraće točke, redom: komičnu izvedbe himne lijepe nam naše (Ratko Bokić), vještine nespretnog kauboja (Domagoj Šoić), bivši top model na biciklu (Nikola Mijatović), pjesmu podvojene muško-ženske ličnosti uz pratnju kontrabasa (Davor Peršić), ples na svili (Nikolina Komljenović), koreografirano žongliranje kuglama uz vizualno-zvučnu pratnju (Matija Vuletić i Mia Mrđenović), akrobacije na ringu (Jadranka Žinić Mijatović i Iva Peter Dragan – članice skupine Triko koja je izvela predstavu Poppins silazi). Šareno, vješto, duhovito, a sve uz pratnju benda Vergl Grind, koji su “uzeli akustične instrumente i odalamili u igru sviranja pijanih valcera i cirkuskih vinjeta”. Svaka pohvala za cirkuske radionice koje rezultiraju ovakvim izvedbama.

 

by Ivana Žuškin

“Miroir, miroir” (“Zrcalo, zrcalo”) predstava je koju ste mogli pogledati u subotu, 28. studenog, u Zagrebačkom kazalištu lutaka – Scena Travno. Bila je to međunarodna premijera u izvedbi majstorice trapeza Mélisse Von Vépy uz glazbenu pratnju pijanista Stephana Olivea.

Ova kratka predstava (trajala je nešto više od pola sata) propituje prvenstveno odnos žene i zrcala koje je simbol za strah od starosti, neuspjeha, pa i života samog. Umjetnica u početnom dijelu predstave izbjegava zrcalo, okreće mu leđa, nervozno grickajući lažnu bisernu ogrlicu koju nosi, da bi nakon kraćeg perioda skupljanja hrabrosti napravila poprilično predvidljiv pokret i štiklom razbila zrcalo. Do tog trenutka, mogli smo pretpostaviti odvijanje radnje. No nakon toga slijedi nam ugodno iznenađenje. Von Vépy izvodi akrobacije na zrcalu i unutar njega, postajući tako njegov dio te pobjeđujući strahove i kaos koji oni stvaraju, ali i kaos koji nastaje kad zrcalo nije pod kontrolom njezina tijela. Čitava ta sekvenca predstave, u kojoj nam trapezistica pokazuje svoju fascinantnu vještinu, ma koliko bila jednostavna za interpretirati (možda i prejednostavna, ali moguće je da je to bio i cilj – na taj je način u prvi plan stavljena akrobacija, a simbolika zrcala je, u određenoj mjeri, manje bitna), toliko vam zaokupi pažnju da i ne primjetite da je predstavi došao kraj. Ples sa zrcalom je gotov, umjetnica se polagano spušta s njega, pažljivo stajući na pod da ne bi ugazila u staklene krhotine. Strahovi su pobijeđeni jer se s njima suočilo, upoznajući na taj način samog sebe. Sad shvaća (ili joj je barem malo jasnije) tko je. Bisera više nema, ogrlica se potrgala u borbi (pobijeđena taština), ostaje samo djevojka u jednostavnoj haljini i raščupane kose.

Ljupka i zanimljiva predstava tokom koje ne možete odlijepiti oči s pozornice, dijelom i zato jer je zrcalo tako postavljeno da se i središnji dio publike čitavo vrijeme ogledava u njemu te na taj način i sami prolaze kroz iste dileme kao i akrobatkinja.

Hvala vam što smanjujete radnička prava žena!

Posted on by sdadmin

Na inicijativu Ženske sekcije SSSH, sutra će ženske sindikalne grupe dijeliti saborskim zastupnicima Zahvalnicu za njihovo glasovanje o prijedlogu novog Zakona o radu.

Kako navode u zahvalnici, koju možete u cijelosti vidjeti u prilogu ovog teksta, Zakon o radu koji će se izglasati u Hrvatskom saboru fiktivno deklarira da je rad na određeno iznimka (od 90%!), a da će 134 inspektora rada, koliko ih ima u Državnom inspektoratu, kontrolirat će sve hrvatske poslodavce. Zatim se fiktivno ograničava prekovremeni rad na najviše 8 sati tjedno, odnosno 32 sata mjesečno, a istodobno se uvodi izračun radnog vremena na bazi prosječnog radnog tjedna kroz četiri mjeseca, pa će se time zapravo radnicima izbjegavati plaćati prekovremeni rad! Pritom, trudnice, roditelji s djetetom do tri godine starosti i samohrani roditelji mogu raditi ako potpišu da pristaju, a pitaju se u ženskim sindikalnim grupama, kako ne bi pristali kad imaju ugovor na određeno vrijeme?! I Zakonom se stvarno ukida zabrana noćnog rada trudnicama, ženama koje doje i samohranim majkama male djece. Tek je mala mogućnost da poslodavac neće narediti noćni rad trudnici samo ako ovlašteni liječnik ocijeni da ugrožava njezin život ili zdravlje. Poznato je da noćni rad u 50% slučajeva dovodi do prijevremenih poroda i veće smrtnosti djece.

Država nije ničiji gazda

Posted on by sdadmin

Kandidatkinja za predsjednicu države Vesna Pusić u subotu je drugi put tijekom svoje predizborne kampanje boravila u Zadru. U Callegro centru, na javnoj tribini “Licem u lice s predsjednicom”, HNS-ova liderica okupljenim je Zadranima prezentirala svoje političke stavove, odgovarala na njihova pitanja i obrazlagala zašto je uvjerena da je upravo ona najadekvatnija Mesićeva nasljednica.

– Predsjednički izbori su drukčiji od svih drugih, jer na kraju ostaje osoba koja sa sobom nosi iskustvo, znanje, osoba za koju znamo tko je, za što se zalaže, na čemu je izgradila svoju političku karijeru. Osoba u predsjedničkim izborima jest program, poštena ili nepoštena, sa znanjem i iskustvom ili bez znanja i iskustva, s hrabrošću ili kukavičlukom, s upornošću ili kolebljivošću – to je izbor koji stoji pred nama. A to što odlučimo 27. prosinca, tako će nam biti sljedećih pet godina, naglasila je Pusić.

Svjesna ustavnih ovlasti predsjednika Republike Pusić se tijekom svoga izlaganja nije razbacivala obećanjima, već je okupljenima prije svega nastojala objasniti što to jedan poglavar države može za njih učiniti.

– Hrvatska treba iskoristiti svoju priliku u jednom novom europskom okruženju. Treba nam netko tko zna kako te europske institucije izgledaju, tko zna kako se pripremiti za iskoristiti danu nam šansu. Treba nam civilizirano, obrazovano, nekorumpirano, europsko lice Hrvatske. To nije pitanje samo imidža i slike, to je pitanje kako se pripremiti za povlačenje 11,5 milijardi kuna 2012. godine i 15 milijardi kuna 2013. godine iz fondova Europske unije. Hoćemo li iskoristiti 26,5 milijardi kuna ili ne, ovisi isključivo o nama samima, o našoj sposobnosti, spremnosti da definiramo što su hrvatski prioriteti: turizam, promet, energetika, brodogradnja ili nešto drugo. U ovom času takva studija ne postoji. Nitko nije definirao naše prioritete, nitko nije odredio što će biti lokomotiva hrvatskog razvoja u trenutku kada novac bude na raspolaganju. Zato je važno da na čelu zemlje imamo ljude koji to razumiju, koji znaju kako funkcioniraju europske institucije i mogu usmjeriti zemlju u pravcu iskorištavanja svih tih mogućnost koje se otvaraju, naglasila je Pusić.

– Nekoga tko je dobio većinu glasova svih građana hrvatske ni Vlada niti parlament neće moći ignorirati, pa stoga i ako ne postoje ustavne ovlasti direktnog utjecaja na određene probleme u zemlji. Predsjednica ili predsjednik uvijek može okupiti tim od 10-ak vodećih stručnjaka za bilo koje pitanju i rezultate njihova rada predočiti Vladi koja neće moći reći “baš nas briga što misli osoba koju su izabrali hrvatski glasači”. Predsjednik može utjecati na to da se politika ne miješa u gospodarstvo i da se uprave javnih tvrtki biraju na javnim natječajima. Trebamo biti svjesni da ćemo se u sljedećih pet godina i kao nacija i kao država uspostaviti kao jedna utjecajna zemlja u EU, kao zemlja koja vodi regiju. Imamo znanje, sposobnosti, a nedostaje nam jedino vodstvo i organizacija. Stoga je sada trenutak da to promijenimo, zaključila je Pusić.

 
Proračunska rupa bez dna

Rebalans Proračuna je trebao takozvanu proračunsku rupu od 11 milijardi kuna pokrpati uštedama od 700 milijuna. Tko to zna i može neka mi to objasni. Ja to ne razumijem.

U proračunu za 2010. godinu nema stavki o obvezi plaćanja 4,5 milijarde kuna EU, niti stavke o tome kako ćemo preuzeti 11,5 milijardi kuna iz europskih fondova. Ne spominju se ni oni veliki rezovi i racionalizacija koju je premijerka najavila do kraja godine.

Ženama pravo na abortus

Apsolutni sam borac za pravo na život i vjerujem da nema niti jedne žene na svijetu koja bi ikada željela ići na abortus. Moje duboko uvjerenje je da ni jedan premijer, ni jedan ministar Milinović ni itko drugi u ime ijedne žene ne smije odlučiti što će ona napraviti. Makar njen stav bio i dijametralno suprotan od moga borit ću se da joj država garantira slobodu da odluči sama. Država nije ničiji gazda. Država je servis, uslužna djelatnost svojih građana.

O manjinama

U ovoj zemlji nema nikoga tko nije pripadnik ili pripadnica manjine, bilo etničke, bilo dobne, spolne, obrazovne… Ako budemo imali sreće, svi ćemo ostariti i takvi biti dio dobne manjine. Kada počnete malo razmišljati onda vidite da boreći se za prava bilo koje manjine borite se za svoja vlastita prava. Jer čim dopustite da se ljudi diskriminiraju zbog bilo koje svoje karakteristike, odmah sljedeći dan naći će netko tko će i vama naći nešto zbog čega će vas diskriminirati. Jedina mjera stvarne zaštite ljudskih prava u svakom društvu je zaštita prava manjina.

Žene u politici: promjena paradigme

Posted on by sdadmin

Na tribini Centra za ženske studije ‘Žene u politici: promjena paradigme’ održanoj u povodu Dana Marije Jurić Zagorke, dvije predsjedničke kandidatkinje izjasnile su se da je pozicija žena u politici doista bolja no dosad, o čemu svjedoči i aktualna predsjednička kampanja u koju su obje Vesne, Pusić i Škare Ožbolt krenule bez zadrške. ‘Nisam na Olimpijadi i nisam došla sudjelovati, nego pobijediti jer su žene na ovim izborima kvalitetnije kandidatkinje, obrazovanije i nemaju mrlje poput korupcije’, rekla je Vesna Pusić, dok je njezina imenjakinja Škare-Ožbolt zaključila da vrijeme žena tek dolazi i da ništa više neće biti isto na hrvatskoj političkoj sceni.

Uvodničarka tribine i direktorica Centra za ženske studije Rada Borić dvije Vesne najavila je zgodnom usporedbom slavenskog porijekla imena dviju kandidatkinja – Vesna je slavenska božica proljeća – te otvorila raspravu stvarne pozicije žena na hrvatskoj političkoj sceni ostavivši dovoljno prostora za optimizam.

‘Postoji određena razlika među dosadašnjim izborima i ovom kampanjom’, rekla je Vesna Pusić obrazloživši to kroz podršku HNS-u kojem je bila na čelu.

‘Stranka je rasla, podrška joj je rasla, no nikad se nije mijenjala razlika u podršci muškaraca i žena stranki i žene se nikad nisu pojavljivale kao interesna grupacija među glasačima. Interesno strukturiranje u Hrvatskoj još je u povojima’, zaključila je i dodala da je prema podacima kojima raspolažu tek na ovim izborima tendencija da se žene opredjeljuju u većem postotku za ženske kandidate.

‘Je li u pitanju sazrijevanje političke kulture, ponašaju li se ljudi interesno ili je stvar kriznih vremena, ne znam’, izjavila je Pusić.

S druge strane, politologinja Smiljana Leinert-Novosel pojasnila je da žene ne glasaju za žene jer im se kandidatkinje posebno ne obraćaju, a kazala je i da političarke, kada se afirmiraju na sceni, odustaju od ženskih tema ispred kojih stavljaju stranačke interese te s preuzimanjem viših pozicija preuzimaju i muški stil u politici. ‘Pokazalo se da 90 posto žena koje se bave politikom imaju aktivistički sindrom, a obje Vesne dio su tog aktivističkog plemena’, kazala je Leinert-Novosel i dodala da ove političarke predstavljaju model za nadolazeće generacije, da će utjecati na mišljenja mladih ljudi i da će dokidati stereotipe muških kolega.

‘Da sam na vašemu mjestu, u nastup bih uključila teme za koje su žene zainteresirane’, poručila je politologinja kandidatkinjama. Dodatnu motivaciju mogle bi izvući i iz podatka koji je iznijela Marjeta Šinko iz Centra za ženske studije – istraživanje ‘Žene u hrvatskoj politici’ pokazalo je da sve više ispitanika smatra kako muškarci ne mogu dovoljno dobro zastupati ženske interese, a zanimljivo je da je taj stav sve češći i kod muškaraca čime oni gube legitimitet. ‘Muškarci svojim kolegicama daju obaveze, ali im ne daju moć’, zaključila je Šinko.

 

 

ŽENSKE PRIČE IZ POLITIKE

Vesna Škare Ožbolt
Bila sam savjetnica predsjednika Tuđmana koji žene u politici nije shvaćao ozbiljno pa su moji koraci bili teški, no jedina sam bila u njegovom uredu sa svojim stavom. Uspješno sam odradila mirnu reintegraciju, a u HDZ-u me nikad nisu doživljavali ozbiljno. Najviše kritike dobivala sam od žena, mahom zato jer sam spajala politiku s majčinstvom.

 

Vesna Pusić
Razlika između bavljenja politikom u užem smislu i iz pozicije civilne scene u tome je da civilna scena otvara teme na kojima se glasovi gube, no oni ne dolaze na mjesta ključnih odluka. Kad se bavite politikom u užem smislu, možete doći do ključnih pozicija, ali preuzimate kompromise na kojima se gube glasovi.

 

Željka Antunović
Uvijek sam bila potpredsjednica, bila sam samo predsjednica Foruma žena SDP-a, no bilo bi bahato da sam nezadovoljna jer su me kolege uvijek uvažavali. Hodajući sam primjer kako žena daje dobre rezultate u tipično muškim sredinama. Kad sam postala ministrica obrane ili su me prepoznali ili su sa mnom definitivno htjeli razračunati, no to nikad nisam doznala.

 

Idealna žena: Mudra i nenametljiva

Posted on by sdadmin

Na dvodnevnoj međunarodnoj konferenciji “Primjena načela ravnopravnosti spolova na lokalne javne politike – dobri primjeri iz EU-a”, koju je organizirala Udruga “Domine”, uz predavanja i radionice predstavljeni su rezultati sociološko-empirijskog istraživanja koje je proveo Odsjek za sociologiju Filozofskog fakulteta u Splitu na slučajnom uzorku od 982 žene od 18 do 69 godina s područja Splita, te analiza integracije rodnih politika u javne politike na području grada Splita.

 

Idealan tip

Istraživanje je provedeno u veljači 2009. godine, a doznali smo kako i koliko su Splićanke uključene u politički i javni život, koliko su zadovoljne sobom…

– Čak 84,5 posto Splićanki smatra da je u profilu idealnog tipa žene najvažnije da je mudra, cijeni se i samouvjerenost, dok su najnepoželjnije osobine prepotentna i nametljiva – ustvrdila je Anči Leburić s Odsjeka za sociologiju, koja je uz studenticu Nikolinu Raić i Mirjanu Kučer iz “Domina” koautorica istraživanja.

Zadovoljstvo u svom životu Splićanke su najviše iskazale svojom obitelji, njih čak 68,3 posto, ugledom u krugu prijatelja 59,6 posto, a najnezadovoljnije su novčanom situacijom i zadovoljenjem svojih kulturnih potreba.

U sklopu rodne analize javnih politika grada Splita analizirano je šest tisuća akata od 2004. godine, triju gradskih odjela, kao i Statut Grada i Poslovnik Vijeća, a pokazalo se da, primjerice, ravnopravnost spolova u aktima nije spomenuta nijednom.

– U splitskom Statutu se uopće ne koristi ženski rod – primijetila je koautorica ovog projekta Ana Vranješ iz “Domina”, dodavši da se analizirao i gradski proračun za 2008. godinu pa je, primjerice, za sufinanciranje prihvatilišta za žrtve obiteljskog nasilja izdvojeno tek 0,0087 posto proračuna, a za Svjetsko rukometno prvenstvo 2,2 posto.

Iz ovih iskustava bit će napravljen i “Priručnik za razvijanje lokalnih politika” koji bi trebao podići razinu svijesti lokalnih političara o rodnoj politici.

Bit cirkusa je upravo u tome da nema bit

Posted on by sdadmin

       U umorno nedjeljno jutro, 29.11., održan je okrugli stol u prostorijama Francuske medijateke, u okviru Festivala novog cirkusa, pod naslovom “Žene i cirkus”. Iako je posjetitelja bilo malo, stvorilo je to određenu domaću atmosferu neformale diskusije među sudionicima – Camillom Damkjaer, znanstvenom novakinjom na kazališnim i plesnim studijima Svučilišta u Stockholmu, Yoramom Carmellijem, predavačem na Svučilištu u Haifi, Moranom Čale, predavačicom na talijanistici na Filozofskome fakultetu u Zagrebu, Janet Davis, predavačicom Američkih studija i povijesti na Svučilištu u Austinu, Petom Thait sa Svučilišta La Throbe, Magali Sizorn, predavačicom na Sveučilištu u Rouenu, samom moderatoricom, antropologinjom i etnologinjom Janom Drašler te ravnateljem festivala Ivanom Kraljem.

    Povjesničarka Davis naglasila je potrebu sudjelovanja više disciplina u cirkuskim studijima kako bi se obuhvatilo ono što cirkus jest, iako su sudionici razgovorom došli do zaključka kako je bit cirkusa upravo u tome da nema bit, istaknuli su njegovu marginalnost, poput fukoovskoga zatvora ili bolnice. Damkajer je smatrala da je pojedini artisti žele zadržati, dok se drugi tome opiru. No, cirkus je marginalan i po tome što ne stvara narativ, postmodernoj teoriji poznate “velike priče” zaključila je Thait deklariravši se kao misliteljica na tragu Lyotarda. Pitanje je treba li cirkus biti na margini, treba li zauzeti centralno mjesto, kao što je argumentirao Carmelli? Kakav je njegov suodnos s popularnom kulturom? Napokon, može li istraživanje i diskusija o cirkusu, ubiti cirkus, kao što je Damkjaer rekao neimenovani artist?

    U svakome slučaj, iako cirkus, kako su se sugovrnici složili, mijenja i prakse suvremenoga teatra, a i sam tendira artifikaciji, kao što je izneseno na konferenciji prethodnih dana, on se i dalje s njime na pretapa u potpunosti njegujući svoje osobitosti- jedna od njih je i, kako je to Janet Davis formulirala, činjenica da rekvizit artistu postje dio tijela čega u plesu i gimnastici nema.

    No, gdje se cirkus nalazi između zabave i umjetnosti?, pitao se Yoram Carmelli, Thait vidi cirkus kao nešto što publiku zadovoljava istovremeno tjeskobom i užitkom. Ali, kako različite prakse i točke putuju između kultura, posebice kada govorimo o onima klaunskim? Postoji li utjecaj masovnih medija na jednu mogućnost globalne razumljivosti znakova? Ta, i moga druga pitanja postavljena su tijekom tribine, na njih se u neformalnoj atmosferi odgovaralo, sudionici su se šalili, izmnjenjivali iskustva, teoretizirali o cirkusu.

Politika privatnosti

Copyright 2024. Libela.org