Ostavljeni mladić snimio se kako tuče djevojku kao dokaz da nije “luzer”

 Jedna sedamnaestogodišnjakinja ušla je u vezu s novim dečkom. Njezin bivši s tim se nije mogao pomiriti i oprostiti joj “prevaru” i poniženje. Pozvao je svoga prijatelja upozorivši ga da ponese mobitel za snimanje. Došao je djevojci i ispljuskao je. Njegov prijatelj sve je to snimio.

Taj slučaj zbio se u jednoj ustanovi socijalne skrbi, ali slično se događa u vezama mnogih adolescenata.

– Dečko je ćuškanjem bivše djevojke svojoj vršnjačkoj skupini pokazao da nije luzer – objašnjava njegov i postupak njemu sličnih prof. dr. Marina Ajduković sa zagrebačkog Pravnog fakulteta.

Da različiti oblici nasilja u vezama mladih nisu rijetkost, potvrđuje i istraživanje koje je sa svojim suradnicima provela prije dvije godine na približno tisuću i pol mladih Osječana i Zagrepčana u dobi od 13 do 19 godina.

 

Nije me smjela izazvati
Ustanovila je tada da je nešto manje od 5 posto mladića i 6 i pol posto djevojaka doživjelo fizički napad ili batine od svoga partnera. Još su alarmantniji podaci iz CESI-jeva istraživanja iz 2007. godine koji govore da je dvije trećine mladih doživjelo da je osoba s kojom su u vezi prema njima bila nasilna.

Gotovo polovica mladića misli da ih djevojke ne trebaju izazivati, a s tim njihovim stajalištem slaže se 35 posto pripadnica nježnijeg spola. Koliko su mladi neupućeni u kvalitetne partnerske odnose, govori i činjenica da 17 posto djevojaka i 33 posto mladića misli kako silovanje u braku nije moguće, te da čak 20 posto mladića i 8 posto djevojaka šamaranje ne smatra nasiljem.

Batine su za tvoje dobro
Takav stav posljedica je društva koje prema različitim oblicima nasilja ima izrazito visok stupanj tolerancije, a kojem su djeca, ili u obitelji, ili širem okruženju ili putem medija izložena svakodnevno, upozorava Sanja Cesar iz CESI-ja. Osnovne modele ponašanja djeca ponesu iz obitelji, a stručnjake zabrinjava i “opravdanje” tinejdžera da je za počinjeno nasilje olakšavajuća okolnost ljutnja.

– Mladi koji drže da je nasilje odgojna mjera to ponesu iz svojih obitelji.

To su morali čuti od roditelja koji kažu – udario sam te za tvoje dobro, dobio si batine da se naučiš pameti, umjesto da su priznali – osjećam se bespomoćno i ne znam što učiniti, nervozan sam i izbezumljen. Svojim postupcima roditelji uvjetuju ponašanje svoje djece i u ljubavnim vezama – komentira prof. Ajduković. Da sve počinje u obitelji, slaže se i dr. Gordana Buljan Flander iz Poliklinike za zaštitu djece grada Zagreba, ali ističe i nedostatak preventivnih programa.

– Već od vrtićke dobi, a posebno u školama, djeca bi se morala obuhvatiti preventivnim programima.

Struka ih je već ponudila, a sad je na potezu država koja ih treba uvesti u vrtiće i škole – ističe dr. Buljan Flander. Smatra također da je na djecu poguban utjecaj medija, koji od negativaca stvaraju heroje, s kojima se jedan dio adolescenata identificira.

Zabranu izgradnje minareta podržale i švicarske feministice

 Desničarska kampanja kojom je proveden referendum i izglasovana zabrana izgradnje minareta na džamijama u Švicarskoj dobila je neočekivanog saveznika u radikalnim feministicama. One su istaknule kako minareti po svojem obliku podsjećaju na simbol muške dominacije i tlačenje žena u islamu, piše britanski list “Sunday Times”.

Prema ovom listu kampanja “Stop minaretima” naišla je na nešto veću podršku među ženama nego među muškarcima nakon upozorenja feministica da islam predstavlja prijetnju njihovim ljudskim pravima i da bi dopuštenje izgradnje minareta neizravno predstavljalo priznanje države u kojoj je praksa poput nasilnih vjenčanja i tzv. ubojstava iz časti prihvatljiva.

Mnogi minarete vide kao prvi korak prema pokušaju uvođenja šerijatskog zakona i Švicarci strahuju od gubljenja nacionalnog identiteta. Neke žene, koje su ranije uvijek glasovale za ljevicu, na referendumu su podržale zabranu. Primjer toga je jedna učiteljica koja kaže da je sita muslimanskih dječaka koji nisu naučeni da poštuju žene, piše “Sunday Times”.

Mladići i i nasilje: Putevi za promjene

 

Promoviranje rodno ravnopravnih normi, zdravih stilova života i nenasilnog ponašanja mladih

Mladići i i nasilje: Putevi za promjene

 

Zagreb 14. prosinca 2009.

Sarajevo 16. prosinca 2009.

Beograd 18. prosinca 2009.

Svrha konferencije jest promoviranje novog modela koji utječe na spriječavanje nasilja među mladima, na način da doprinese razvoju zajednica i društva u cjelini.

Konferencija ima sljedeće ciljeve:

  1. Predstaviti informacije vezane za provedeno početno istraživanje s mladićima

  2. Diskusija na temu: najbolji europski i globalni modeli koji se odnose na uključivanje muškaraca i dječaka

  3. Predložiti mjere i politike u radu na ovu temu

U ovom procesu potrebna nam je potpora državnih institucija – relevantnih ministarstava koji se već bave nasiljem i mladima, rodnom ravnopravnošću, zdravim stilovima života i obrazovanjem mladih.

 

Osnovne informacije o konferenciji

Uvod

CARE International i partnerske organizacije pripremaju konferenciju “Mladići i nasilje: Putevi za promjene”, s ciljem promoviranja novog edukativnog modela usmjerenog na zdrav razvoj mladića, dok se susreću s izazovima tijekom svog odrastanja. U prethodnoj smo se godini svakodnevno susretali s naslovima i člancima u novinama, koji su izvještavali o nasilju, a posebno onim slučajevima gdje su mladi muškarci bili žrtve, ali i nasilnici. Vidjeli smo sve vrste nasilja, od političkog koje se manifestiralo kao nasilje u sportu, do rodno uvjetovanog (uključujući nasilje i prema ženama, ali i ono koje je imalo konotaciju homofobije), kao i svakodnevnog vršnjačkog nasilja koje su iskusili mnogi mladi ljudi u svojim školama i zajednicama.  

U našem društvu postoji veliki broj rodno uvjetovanih normi koje imaju veliki utjecaj na razvoj mladića. Patrijarhalni stavovi i rigidne forme o tome što znači biti muškarac najčešće su promovirane kroz različite slojeve društva. Rodna ravnopravnost i sprječavanje nasilja isprepleteni su s tim normama koje najčešće idealiziraju različite oblike ponašanja koje mladiće stavljaju u rizičnu poziciju. Nasuprot tome, zdravi odnosi zasnovani na ravnopravnosti i ljudskim pravima pružaju osnovu za razvoj zdravih mladih ljudi. 

Kao dio procesa smanjivanja izazova s kojima se mladići susreću, pokušavamo sagledati sve društvene i kulturne norme vezane za maskulinitet. Usmjeravajući se na rodno ravnopravne norme u cilju promoviranja rodne ravnopravnosti i smanjivanje rizičnog ponašanja mladića, neophodno je uključiti dječake i mladiće (u svim aspektima društva) kako bi se suprotstavili tim stavovima i vjerovanjima te da bi se uključili u akciju koja utiče na njihov izbor (kako dječaka i muškaraca, tako  i djevojčica i žena).  

Na europskoj razni sve je veći interes među političarima i donositeljima odluka da se uključe u rješavanje pitanja maskuliniteta, uključujući Savjet Europe kao i Savjet ministara EU. Ali, muškarci i dječaci rijetko su konkretno obuhvaćeni kroz cjelokupne javne politike, a ne postoje ni šira istraživanja niti literatura o maskulinitetu u razvojnim politikama.  

S druge strane, izazovi s kojima se susreću mladići i dječaci na tom rubu socijalne promjene postaju sve jasniji i vidljiviji. Na primjer, muškarci koji su nezaposleni ili nisu dovoljno kvalificirani (ili dječaci koji imaju takve očeve) imaju teži pristup zdravstvenim uslugama i obrazovanju u usporedbi s muškarcima i dječacima iz drugih socijalnih skupina.  

 

Razumijevanje maskuliniteta 

Životi muškaraca i žena, i rodne veze koje imaju, mijenjaju se tijekom vremena i kroz različite kulture u određenim društvima. Mnogi muškarci provode sve više vremena sa svojom djecom i iskazuju želju da budu više, kao očevi, uključeni u život svoje djece. Ove promjene ukazuju na činjenicu da ne postoje univerzalni oblici “maskuliniteta” (ili “feminiteta”) koji su primjenjivi u svim društvima i u svim vremenima. Postoje, međutim, dominantna uvjerenja o tome što znači “biti muško” i upravo ta uvjerenja utječu na ponašanja i stavove muškaraca. Na primjer, oni mogu iskazivati nezainteresiranost za svoje zdravlje. I sve to kao dio restriktivnog koda maskuliniteta – “budi grub i agresivan”. Postoje također značajne razlike između muškaraca (kao i između žena) i termina “maskuliniteta” i upravo to stvara mnoge uvjete za izraz “biti muškarac”.  

Maskulinitet se takođe može razumjeti i kao kolektivan ali i kao individualan skup iskustava. Način na koji mladići razmišljaju i kako se ponašaju uvjetovano je grupom i/ili institucijom kojoj pripadaju, kao što su škola, kafić, posao, ili nogometni klub. Na primjer, mladići odabiru kako se ponašati i komunicirati sa svojim vršnjacima, u odnosu na društveni kontekst u kome se nalaze (na primjer, u školi, kafiću, centru za mlade, gledajući ili igrajući sportsku utakmicu). Nasilje također može biti podržano od strane sub kulture u određenoj skupini (na primjer između huligana – sportskih navijača) ili institucija (u školama npr.).  

Rodna ravnopravnost obećava poboljšanja u odnosima između muškaraca i dječaka – ne samo u odnosima sa ženama i djevojčicama, nego i u odnosima koje oni imaju s drugim muškarcima i dječacima. Viša razina rodne ravnopravnosti smanjit će pritisak na muškarce da moraju ispuniti destruktivne i rigidne forme maskuliniteta. To će najvjerovatnije smanjiti nasilje među muškarcima, pomoći u povećanju sigurnosti u zajednicama, razviti mirno rješavanje konflikata kao i unaprijediti obiteljske odnose. Uključivanje muškaraca u postizanje rodne ravnopravnosti pomoći će stvoriti veći konsenzus i podršku za promjenom po pitanju npr. odnosa u obitelji, nasilja, seksualnog i reproduktivnog zdravlja koja su se prethodno marginalizirala kao “ženska pitanja”. 

 

Europske i međunarodne politike

Međunarodni i europski standardi – posebno zaključci UN Komisije o Statusu žena, i to  “Zaključci o ulozi muškaraca i dječaka u postizanju rodne ravnopravnosti” (2004) i Savjeta Europske unije “Zaključci o muškarcima i rodnoj ravnopravnosti” (2006) – osiguravaju okvir za daljnje akcije i usporedbe na osnovu kojih je moguće procijeniti napredak.

U 2006. godini, na primjer, dok je Finska predsjedavala EU, organizirana je stručna konferencija o pitanjima muškaraca i rodne ravnopravnosti, i Savjet ministara EU – šefovi vlada država članica – dogovorili su ‘Zaključke o muškarcima i rodnoj ravnopravnosti’. Ovi zaključci promoviraju različite akcije na razini zemalja članica, uključujući:

  • Razvijanje obrazovnih metoda koji eliminiraju rodne stereotipe i unapređuju kapacitete muškaraca i dječaka da brinu o sebi i drugima;

  • Ponovno stavljanje na snagu institucionalnih struktura za promoviranje rodne ravnopravnosti, u privatnom ali i u javnom sektoru;

  • Kreiranje mjera koje osiguravaju jednake mogućnosti za razvijanje karijere i osnaživanje muškaraca za mogućnost izbora obrazovanja i zaposlenja u dominantno ženskim sektorima (i obrnuto);

  • Prepoznavanje rodne dimenzije u zdravstvu;

  • Kreiranje kaznenih mjera protiv nasilnika i kreiranje preventivnih mjera koje ciljaju posebno na muškarce i dječake;

U izveštaju Odbora za jednake mogućnosti za muškarce i žene  Savjeta Europe koji je objavljen 23. listopada 2008. godine, pod naslovom: “Uključivanje muškaraca u rodnu ravnopravnost” stoje sljedeći zaključci zemalja članica:

  • Inicirati obrazovne programe koji bi osnažili dječake i muškarce za aktivno uključivanje u projekte koji promoviraju rodnu ravnopravnost i stavljanje naglaska na prijedloge za konkretne akcije koje podižu svijest muškaraca o rodnoj ravnopravnosti;

  • Promovirati uključivanje muškaraca, u najranijim mogućim godinama, u suzbijanje nasilja protiv žena i djevojčica;

  • Potpuno uključiti muškarace u sektoralne politike koje se odnose na reproduktivno zdravlje, kroz organiziranje radnog vremena i obiteljskog zakona, te tijekom tog procesa posebnu pozornost obratiti na pitanje rodne ravnopravnosti.

 

Inicijativa mladića u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj i Srbiji

Projekt Inicijativa mladića – The Young Men Initiative – (YMI) provodi CARE International i 9 međunarodnih i lokalnih partnerskih organizacija uz potporu Ministarstva vanjskih poslova Kraljevine Norveške. Ova inicijativa se provodi s mladićima srednjoškolskog uzrasta u cilju preispitivanja društvenih normi oko rodnih pitanja, promoviranja zdravih životnih stilova i nenasilja među vršnjacima, i to s djevojčicama i kao i s dječacima. Pilot program provodi se u 5 srednjih škola, a na osnovu provedenog početnog istraživanja koje je obuhvatilo 2.500 mladića propitujući njihove stavove, znanje i ponašanje u vezi gore navedenih pitanja.

Koristeći rad s mladima kao najbolji način promoviranja pozitivnog utjecaja na živote mladića, naš program je prilagodio i razvio edukativan program radionica za mladiće s temama koje uključuju rodnu ravnopravnost, seksualno i reproduktivno zdravlje, emocionalnu stabilnost i nasilje, tj. nenasilno rješavanje sukoba. Mladi aktivisti iz partnerskih organizacija testirali su ovu metodologiju i kreirali kurikulum prije nego je započela realizacija projekta. Uz edukativan program, razvijena je i provodi se društvena kampanja pod nazivom “Budi muško”.  Ovu kampanju kreirali su mladići u suradnji sa stručnim timom u nadi da će na taj način doprijeti do svojih vršnjaka i skrenuti im pozornost na postojeće društvene norme.

YMI projekat je dizajniran tako da promovira pozitivnu promjenu ponašanja među mladićima kao alternativu nasilju (posebno rodno uvjetovanog nasilja). Ovaj pilot program osnažuje mladiće (ali i djevojke) da se suprotstave opće prihvaćenim stavovima i ponašanjima koja utječu na njihov život u negativnom smislu. Mladići koji prihvate ravnopravnije norme imat će zdravije i pozitivnije odnose koji će doprinijeti boljem stanju u društvu.

Smrtnost od karcinoma u žena pao za 8%

ISTRAŽIVANJE koje je proveo stručni medicinski list bavi se brojem smrtnih slučajeva kod bolesnika oboljelih od karcinoma. Istraživanje je jasno pokazalo pad smrtnosti u Europi u vremenskom razdoblju od 1990. godine do 1994. godine i u vremenskom periodu od 2000. godine do 2004. za devet posto kod muškaraca i osam posto u žena.

Broj smrtnih slučajeva kod muškaraca oboljelih od karcinoma grla pao je za 10 posto, istovremeno je porastao kod žena. Pušenje i konzumiranje alkohola najčešći su rizični faktori kod ove bolesti i to u više od 80 posto slučajeva. Početkom 80-ih u Italiji i Francuskoj istraživanje je najveći postotak osoba koje konzumiraju alkohol. S padom konzumiranja alkohola smanjio se broj oboljelih.

Od karcinoma pluća u razdoblju od 1995. do 2004. godine smrtnost kod muškaraca pala je za 17 posto dok se u istom periodu kod žena povećala za 27 posto. Od 2000. godine do 2004. najveći broj smrtnosti od raka pluća zabilježen je u Mađarskoj, Poljskoj, Hrvatskoj, Češkoj, Rusiji i u Baltičkim zemljama. Najveći broj smrtnih slučajeva kod ženskih osoba oboljelih od raka pluća zabilježen je u Škotskoj i Mađarskoj.

Smrtnost žena od raka dojke pala je za 13 posto kod svih dobnih skupina i to za 17 posto između 35. i 64. godine života, 25 posto kod žena od 35 do 44 godine te samo za 6 posto kod žena starijih od 65 godina. Smrtnost ženskih osoba pao je u Velikoj Britaniji i zapadnoj Europi dok je u Rusiji i istočnim europskim zemljama ostao isti ili je narastao, prenosi Reuters.

“Mi moramo biti primjer”

Dragica Vasić vijećnica je Gradskog vijeća grada Kutine u drugom mandatu ispred Socijaldemokratske partije Hrvatske, a ujedno je i potpredsjednica Foruma žena SDP-a Sisačko-moslavačke županije. Po zanimanju je ekonomistica i radi kao voditeljica poslovnice jedne stambene štedionice.

 

S Dragicom Vasić razgovarale smo o političkom položaju žena u Kutini:

– U gradskoj politici žene su nažalost jako malo zastupljene što je dijelom i posljedica malog interesa žena za bavljenjem politikom. Razlog tome sigurno leži u konzervativnom razmišljanju, iako je Kutina grad, samo gradsko područje je relativno malo, a puno je sela. Žene koje i jesu u politici u pravilu su školovanije, imaju višu stručnu spremu ili su iz samog grada. Za sela se u principu nitko ne brine.

 

Kako promijeniti takvu situaciju?

– Smatram da je potrebno više raditi na edukaciji žena, naročito onih sa sela. Također bi trebalo osnovati gradsko povjerenstvo za ravnopravnost spolova koje bi se onda bavilo i unapređenjem položaja žena u politici. U Kutini se osim udruga te Foruma žena SDP-a nitko ne bavi tom problematikom.

 

S kojim problemima u radu se vi kao vijećnica najčešće susrećete?

– Kada ste u opoziciji, najveći problem je dostupnost informacija i to je problem svima, i muškarcima i ženama. No, žene u politici imaju i jedan dodatni problem, a to je da nas manje doživljavaju ozbiljno i na naše se prijedloge ili amandmane gleda drugačije. Ne gleda nas se kao političarku već kao na ženu, kako smo nešto rekle, kako smo se obukle, kakva nam je frizura. Često mi se zna desiti da me muški kolege ne doživljavaju ozbiljno, ismijavaju me i omalovažavaju ono što govorim. Doduše ja sam već naučila na takvo ponašanje i znam se boriti i izboriti za svoje stavove i ideje, međutim ispočetka mi je bilo jako, jako teško. Znala sam poslije sjednice biti i nervozna, i ljuta, i tužna, no čovjek se na sve navikne. No nažalost i žene iz drugih stranaka sklone su ne osuđivati takva ponašanja jer su i same naučene na takav seksistički pristup i smatraju ga normalnim. U nekoliko navrata sam pokušala okupiti žene na bitnim pitanjima neovisno o strankama iz kojih dolaze, no takva inicijativa nije naišla na potporu.

 

Čini li vam se da takva situacija može obeshrabriti žene da se bave politikom? Jer mnoge bi mogle pomisliti “Što to meni treba”.

Mi koje radimo u politici moramo svojim primjerom pokazati da se može raditi i boriti se. Osobno sam sudjelovala u razotkrivanju jedne korupcijske afere u Kutini i naišla na snažnu podršku građana i građanki, ali i kolega. Naša je dužnost da animiramo i muškarce i žene da se uključe u politički život kako bi smo svi zajedno mogli raditi za dobrobit naše zajednice.

 

Intervju je izrađen u sklopu projekta Osnaživanje žena i muškaraca za provođenje rodno osviještene politike na lokalnoj razini kojeg je financijski podržao ured za ravnopravnost spolova Vlade RH

PORTRET AKTIVISTICE

Tekst je preuzet iz časopisa Civilno društvo koje izdaje Nacionalna zaklada za razvoj civilnog društva

 

Natalija Estemirova, ruska aktivistica za ljudska prava, ubijena u srpnju ove godine u ruskoj kavkaskoj republici Ingušetiji, još je jedan primjer težine aktivističkoga poziva u navodnim demokratskim državama koje su demokracije samo deklarativno.

 

Rusima nije odgovarala

U svojem radu bavila se problematičnim područjem ruskih otmica, mučenja i likvidacija u Čečeniji, a provodila je i brojne istrage, među kojima i istrage za rusku nevladinu organizaciju “Memorial” te za “Human Rights Watch”.

Ovo je još jedno u nizu ubojstava novinara i aktivista koji o situaciji u toj problematičnoj regiji iznose svijetu podatke koji ne odgovaraju Rusiji. Razlog koji se navodi kao motiv ubojstva jest iznimno osjetljiv slučaj otmica, mučenja i izvanparničnih presuda te ubojstava koje je ruska vlada provodila u Čečeniji. Za njezino ubojstvo otvoreno se optužuje čečenski predsjednik Ramzan Kadyrov, kontroverzni političar, potomak ubijenoga pobunjenika, a koji se s borbe za slobodu prebacio na prijateljevanje s Vladimirom Putinom, od kojega je dobio prestižnu rusku nagradu “Heroj Rusije”.

 

Incident nakon sprovoda

Nakon sprovoda Estemirove dogodio se incident koji dodatno svjedoči o njezinoj važnosti i važnosti njezina rada. Naime, devet dana nakon službenoga sprovoda, prema ruskoj pravoslavnoj tradiciji održana je komemoracija na kojoj se skupilo oko 150 ljudi. Nakon što se većina razišla, a ostalo je još samo dvadesetak sudionika, policija je uhitila Viktora Sotirka iz nevladine organizacije “Memorial”, koji je komemoraciju organizirao.

Sotirko je u policiji zadržan nekoliko sati pod optužbom za remećenje javnoga reda i mira, budući da je navodno izdana dozvola za komemoraciju od 30 sudionika, a došlo ih je znatno više. Ovo svjedoči o važnosti uklanjanja Estemirove te o snazi njezinih istraživanja, koja je očito trebalo zaustaviti. Estemirova je, naime, bila glavna istraživačica za područje Čečenije, a za sada nije poznato ima li još aktivista koji bi mogli biti uključeni u nastavak njezine misije.

Ni mjesec dana nakon ubojstva Estemirove, u Groznome je ubijen mladi bračni par aktivista – Zarema Sadulajeva i Alik Džabrailov. Ubijeni su na jednak način, tj. oteti, a zatim pronađeni mrtvi. Par nije radio u istim organizacijama kao i Estemirova, nego su se bavili isključivo aktivizmom za prava i pomoć djeci stradalnicima. Međutim, nije nemoguće da su s njom surađivali te da su stoga i sami stradali kako bi se istraživanju zameo svaki trag.

 

Nastavnica, novinarka, aktivistica

Estemirova je rođena u federalnoj pokrajini Sverdlovska u Rusiji, a odrasla je u obitelji rusko-čečenskoga para. Diplomirala je povijest u Groznome, a do 1998. taj je predmet i predavala u lokalnoj srednjoj školi. Aktivizmom se počela baviti prije nego što je prestala poučavati u školi. Naime, 1991. počela je raditi kao suradnica u lokalnim novinama “The Voice and The Worker of Grozny” te na lokalnoj TV postaji u Groznome. Za vrijeme rada na toj je postaji snimila 13 dokumentarnih filmova o ruskim progonima u Čečeniji, a svi su imali odjeka u aktivističkim krugovima, ali i u svjetskim medijima.

Za aktivistički rad dodatno ju je motivirala činjenica što je bila udovica čečenskog policajca. Zbog toga 1999., kada započinje tzv. drugi čečenski rat, kćer ostavlja s rođacima te se u potpunosti posvećuje aktivizmu.

Godine 2000. postala je predstavnicom ruske nevladine organizacije za ljudska prava “Memorial”.

Svakodnevno je radila je na sakupljanju informacija potrebnih za podizanje brojnih optužnica za kršenje ljudskih prava u Čečeniji: nestanci, otmice, pogubljenja i dt. Zbog naravi posla dosta je putovala, često i u nemogućim uvjetima. Uvijek je bila među prvima koji su stizali na mjesto događaja, bez obzira na to je li lokacija na koju je išla u tom trenutku bila u sukobu te bez obzira na nepristupačnost terena i minska polja.

 

Vjerovala je u medije

S obzirom na to da su mediji svojom ‘olujom’, kako je nazivala medijske napise s naslovnica, spasili nekolicinu aktivista, Estemirova je isticala nužnost medijske potpore aktivističkomu radu. Mediji su važni jer je ruskoj i satelitskoj čečenskoj vladi među glavnim ciljevima održavanje imidža demokracije (Rusija) te mira i napretka (Čečenija).

Mediji je oslobodili, ipak ubijena

Zura Bitijeva ubijena je zajedno s gotovo cijelom obitelji (brat, suprug, sin, unuk; samo jedan sin je uspio pobjeći na vrijeme) nakon što je puštena iz zloglasnoga ruskog zatvora. Puštena je uz pomoć medija budući da je štrajkala glađu, a nakon toga je u javnost iznijela informacije o torturama kojima su ona i njezin sin Idris (koji je zajedno s njom uhićen i zatvoren) bili izloženi. Nakon izlaska iz zatvora otišla je u Tursku na oporavak. Kad se vratila i nastavila raditi, ubrzo je ubijena. Estemirova je često na njezinu primjeru isticala moć medija.

Suradnja i brza smrt

Estemirova je surađivala s glasovitom Anom Politkovskom, ubijenom ruskom novinarkom koja je za života razotkrila mnogobrojne slučajeve kršenja ljudskih prava, a neke je od zločinaca svojim napisima uspjela čak i dovesti pred sud. Na godišnjicu njezine smrti Estemirova je objavila članak u časopisu “The Nation”, u kojem je istaknula nužnost nastavka rada novinarke koja je godinama bila na ‘prvoj liniji obrane najugroženijih’. Estemirova je nastavak tog puta smatrala svojom zadaćom. Međutim, ni dvije godine nakon objave teksta i sama je izgubila život.

 

Nagrade

  • 2004. nagrada švedskoga parlamenta “Pravo na život”

  • 2005. odličje Europskoga parlamenta “Robert Schuman”

  • 2007. nagrada vodećega borca za ljudska prava (“Human Rights Watch”)

  • Prva dobitnica nagrade Europske unije “Ana Politkovska”, nazvane prema ubijenoj ruskoj novinarki s kojom je za života surađivala