sdadmin

Šuti i ne talasaj!

Posted on by sdadmin

 

Jučer je u Novinarskom domu u Zagrebu održan okrugli stol pod nazivom “Ima li neprijateljstva prema ženama na tržištu rada?” Na okruglom stolu su sudjelovale/i: Jasmina Sočković (direktorica, Selectio), Domagoj Račić (direktor, Mreža znanja), Morana Paliković Gruden (potpredsjednica Gradske Skupštine Grada Zagreba), Vesna Pusić (predsjednička kandidatkinja HNS-a) i Jagoda Milidrag Šmid (povjerenica SSSH).

 

Okrugli stol je organiziran od strane Business.hr-a, web portala i dnevnih novina,  te Mreže znanja, konzultantsko-investicijske tvrtke koja pruža potporu poslovnim subjektima u strateškom upravljanju, razvoju i financiranju  projekata.

Kao uvod u cijelu raspravu J. Sočković iznijela je par podataka o diskriminaciji žena na tržištu rada. Sve naravno počinje razgovorom za posao. Kandidatkinjama se upućuju pitanja o bračnom stanju, planovima vezano uz obitelj, djecu… Kandidati takova pitanja ne dobivaju. Nadalje vezano uz plaću, na početku karijere muškarci imaju cca 10% veća primanja nego žene, da bi se s godinama staža ta razlika povećavala i došla do cca 25% veće plaće za muškarce (naravno, govorimo i istoj stručnoj spremi i kvalifikacijama).

 

Referirajući se na gore navedene podatke, Vesna Pusić se prisjetila istraživanja koje je kao mlada sociologinja provela davne 1979. godine. Naime tada su razlike u plaćama između žena i muškaraca bile oko 30%, i eto za 30 godina smo došle do razlike od “samo” 25%.

Tim ritmom možemo očekivati kakvu takvu (platnu) jednakost negdje tamo 2159.

 

Kako smo i očekivale/i, najkritičnija je bila Jagoda Milidrag Šmid ispred Saveza samostalnih sindikata Hrvatske. Kao najveći problem na tržištu rada koji pogađa i žene i muškarce, J. Milidrag Šmid vidi “meki totalitarizam“. Tim pojmom opisuje pojavu u kojoj možete svašta izreći saborskim zastupnicima i ostalim političarima, ali poslodavci ostaju nedodirljivi. Na primjer poslodavce ne smijete pitati da li će vam platiti prekovremeni rad.

Zakon vam naravno dopušta raznorazna pitanja i osigurava vam zaštitu, ali teorija je jedno a praksa drugo. Osobe (a često su to žene) koje se usude izboriti za svoja prava i tražiti ono što im po zakonu pripada, od plaćenog prekovremenog do odmora bivaju etiketirane kao “buntovnice” i kao takve sigurno neće dobiti preporuku za neko drugo radno mjesto.

Kojeg li apsurda, da se osobe koje se zalažu za poštivanje zakona imenuju buntovnicima.

 

Nadalje J. Milidrag Šmid je označila kao problematične prakse poslodavca koji najčešće ne šalju žene na dodatne edukacije, vezane uz stručno usavršavanje. Problem žena (najčešće samohranih majki) je da su praktički prisiljene odabrati posao na pola radnog vremena i onda zbog osiguravanja egzistencije obavljaju više takvih part-time poslova (i na kraju imaju 50 satni i više radni tjedan).

Žene i dalje prevladavaju u sektorima koji su “tradicionalno” potplaćeni, socijala, obrazovanje, ugostiteljstvo…

Ali da ne bude sve tako “sivo” , postoji jedna “branša” koja je dominanto ženska i koja je cijenjena (odnosno po hrvatski, dobro plaćena), a to je sektor ljudsih resursa.

 

I koje bi bile preporuke/zaključci za kraj, (osim da se sve prebacimo u ljudske resurse)?

 

Generalni zaključak bi bio da se u Hrvatskoj generalno podcjenjuje rad i da to ima implikacije i na muškarce i na žene.

Kako je poentirala V. Pusić, pljačkanje gospodarstva je bio nastavak rata drugim sredstvima, čije ćemo posljedice nažalost još dugo osjećati.

 

A preporuke, evo jedna lako izvodiva i efikasna, prema riječima Vesne Pusić, država ne bi smjela forsirati mehanizme kojima ženu nastoji držati kod kuće (npr trogodišnji porodiljni) već osigurati servise koji će joj pomoći da sudjeluje na tržištu rada.

Jedan od zanimljivih prijedloga je je i obavezan porodiljni za očeve, odnosno podjela porodiljnog dopusta između majke i oca djeteta.

Možda bi jedino na taj način poslodavci prestali pitati žene  na intervjuima za posao “A djeca, imate li ih u planu?”

Ili bi počeli postavljati ista pitanja i muškarcima?!

Gay velikan

Posted on by sdadmin

“He was a man and a friend always

He stuck with me in the hard old days”

Tom Paxton: “My Rambling Boy”

 

Ove su kolumne najčešće posvećene tehnologiji i tehnološkom biznisu – novim platformama, paradigmama, tko je koga kupio, koji su trendovi i tendencije i kako sva ta skalamerija utječe na mene, pomalo neobičnog a pomalo i običnog i svakodnevnog korisnika Vrlog Novog Svijeta.

Ovom se prilikom, za promjenu okrećem u prošlost, jednoj od najznamenitijih figura informatičke i računarske povijesti, čija je tragična sudbina na neki neobičan način aktualizirana ovovremenim događanjima.

Jedno se od tih događanja, zapravo, nije dogodilo. Za razliku od Zagreba i mnogih drugih europskih gradova, gradska vlast u Beogradu procijenila je da ne može jamčiti dovoljnu sigurnost organizatorima i sudionicima “Belgrade pride” manifestacije. Mračne, imbecilne, kretenske i debilne spodobe iz srpske naci-fašističke scene, čije sam grafite “Čekamo vas” (ispisane, dakako, ćirilicom) sa zebnjom gledao po Beogradu koji tjedan prije cijele te priče, ovom su prilikom dobile bitku. Rat je za njih, dakako, unaprijed izgubljen, ali ostaje gorak okus u ustima kad čovjek pročita i sluša o takvim strahotama u susjedstvu.

E sad, pitate se vi, dragi čitatelji, kakve veze to ima s Mrežom? Mora da je Špigel opet prolupao…

Vratimo se par koraka natrag u pionirske dane računarstva, informatičke tehnologije i informatičke industrije. Ako znate bar ponešto o tim vremenima, koja vam imena padaju na pamet kao “očevi osnivači”? Norbert Wiener, otac kibernetike. John (Janosz – bravo Madžari!) Von Neumann. I – svakako – Alan Turing.

Teško je preuveličati doprinos koji je Alan Turing dao ne samo računarstvu i informatičkoj industriji, već – doslovce – slobodnom životu svakoga od nas. Turingov stroj je logički model najosnovnijeg principa funkcioniranja računala. Turingov rad na temeljima umjetne inteligencije je nezaobilazan, i tzv. “Turingov test” se i danas smatra prihvatljivim, praktičnim testom za odlučivanje o tome da li je neko računalo “svladalo” ljudsku inteligenciju ili nije.

No, osim teorijskih koncepcija i dostignuća koja su, zacijelo, njegov najvažniji doprinos razvitku računarske i informatičke znanosti i tehnologije, Alan Turing je bio znanstvenik koji je svoje teorije itekako koristio i provjeravao u praksi. Četrdesetih godina prošlog stoljeća, na vrhuncu znanstvene i kreativne snage, pridružio se elitnom timu koji je u legendarnom kompleksu Bletchley Park-a razvijao, jednog za drugim, sve moćnije računske strojeve. Ne treba, dakako, spominjati da su spram današnjih mobitela po procesnoj snazi to bile male bebe, ali to nije niti bitno. U vrijeme prije integriranih sklopova, submikronske elektronike, štoviše u vrijeme prije bilo kakve elektronike, strojevi koje je sastavljao tim iz Bletchley Park-a bili su ne samo vrhunac tehnoloških napora tog vremena, već su, što je još važnije, bili moćniji od konkurencije.

Za razliku od današnjih konkurentskih sukoba, kada globalne IT korporacije vode “rat” za dominaciju svojih operativnih sustava, baza podataka ili mobilnih platformi, Turing i njegova ekipa imali su presudnu ulogu u vrlo stvarnom i krvavom ratu. Njihov je primarni zadatak bio da razbiju kriptozaštitne sustave Njemačke i njenih saveznika, i oni su to, uz pomoć nevjerojatnih tehnoloških inovacija i jako, jako puno sreće – i uspjeli.

Rezultati rada tima iz Bletchley Parka, na čelu s Turingom, bili su jedna od ključnih prekretnica II svjetskog rata. Saveznici su imali uvid u svu komunikaciju sila Osovine, a da to njihovi protivnici ne samo da nisu znali, nego nisu niti vjerovali da je moguće.

Rat je tako, pobjedonosno za Saveznike, završio. Zapad se okrenuo obnovi i izgradnji, a glavni junak naše priče se našao u pomalo nezgodnoj situaciji. Bio je muškarac koji je volio druge muškarce. Homoseksualac, “peder” kako se to pogrdno i kolokvijalno kaže. No, za razliku od današnje Velike Britanije, u vrijeme kasnih četrdesetih i pedestih takvo se životno opredijeljenje smatralo ne samo bolesnim, već je bilo i – protuzakonito. Turing je optužen zbog homoseksualnosti na temelju istog zakona zbog kojeg je pritvoren, desetljećima ranije, i Oscar Wilde, ali i deseci tisuća manje poznatih nesretnika i nesretnica.

Država koju je pomogao spasiti pružila mu je lijep i elegantan odabir: teška robija u sredini, zacijelo, ne baš naklonjenoj njemu sličnima, ili “eksperimentalnu terapiju”. Tzv. “terapija” (koju je odabrao kao manje zlo) se sastojala od ubrizgavanja ženskih hormona, od kojih je naš matematički genij strahovito trpio: rasle su mu grudi, doživljavao je kojekakve fizičke i psihičke deformacije. Shrvan cijelom pričom, Alan Turing se ubio u lipnju 1954. godine.

Ova je priča, dakako, dobro poznata mnogima. Onima koji žele znati više o Turingovom životu i radu mogu od sveg srca preporučiti knjigu “Alan Turing – The Enigma” koju je napisao Andrew Hodges. No – priča o Turingu dobila je svoju novu dimenziju ove godine. Britanski poduzetnik, pisac i znanstvenik John Graham-Cumming, frustriran pričom o Turingu, pokrenuo je prije nekoliko mjeseci peticiju prema britanskoj vladi sa zahtjevom da se vlada službeno ispriča Turingu. Proširena Internetom ali i klasičnim medijima (BBC) peticija je, na iznenađenje autora, uzela maha. Početkom rujna dobio je e-mail od tajnice britanskog premijera Gordona Browna s molbom da se javi. Malo kasnije te večeri, nakon koordinacije s tajnicom, zazvonio mu je mobitel: “John – ovdje Gordon Brown. Vjerojatno znaš zašto te zovem.”

Nekoliko dana kasnije, Gordon Brown se u ime britanske nacije ispričao Alanu Turingu – čovjeku koji je i njih i sve nas zadužio na više načina nego što smo svjesni.

Toliko za danas, a u idućem broju se vraćamo tehnologiji i biznisu!

 

Ivo Špigel

ivo.spigel@perpetuum.hr

 

 Zahvaljujemo Ivi Špigelu i redakciji Mreže na ustupljenoj kolumni!

Mislim…mislim…mislim

Posted on by sdadmin

Predsjedničkim kandidatima ‘Slobodna’ je ponudila da ukratko iznesu svoje stavove o temama koje su zaokupljale hrvatsku javnost posljednjih nekoliko godina, od odnosa prema vjeronauku u školama do pobačaja. Evo odgovora:

1. Treba li uvesti seksualni odgoj u škole?

  • Andrija Hebrang – Treba.
  • Ivo Josipović – Svakako treba. To je vrlo važno pitanje zdravlja mladih ljudi i njihove pripreme za život.
    Damir Kajin – Da, učenicima je potrebno da prošire svoje znanje o seksualnom odgoju i u obrazovnim ustanovama.
  • Boris Mikšić – Da, treba uvesti seksualni odgoj u školske programe jer mladi danas sve ranije stupaju u seksualne odnose, ne shvaćajući ozbiljnost rizika.
  • Dragan Primorac – Smatram da se tom pitanju treba posvetiti još ozbiljnije i u skladu s najnovijim znanstvenim spoznajama kako bismo zaštitili našu djecu.
  • Vesna Pusić – Seksualni odgoj treba biti dijelom školskih programa, i to na način da se djeca podučavaju sustavno i primjereno njihovu uzrastu.
  • Vesna Škare Ožbolt – Treba uvesti predmet pod nazivom “naše zdravlje”. U sklopu toga bi se, ovisno o uzrastu, obrađivale teme vezane uz odrastanje.
  • Nadan Vidošević – Apsolutno. Nužna je edukacija kako bi se izbjegle posljedice poput spolnih bolesti, neželjenih trudnoća i slično.

 

2. Treba li promijeniti ugovor s Vatikanom?

  • Andrija Hebrang – Ne treba.
  • Ivo Josipović – Međunarodni se ugovori mijenjaju sporazumom stranaka. Ako se postigne konsenzus o boljemu modelu, može doći do promjene.
  • Damir Kajin – Da, jer su izdvajanja iz državnog proračuna u ovom trenutku prevelika za Republiku Hrvatsku.
  • Boris Mikšić – Ugovor s Vatikanom temelji se na odredbama Ustava o vjerskoj slobodi. Utemeljen na takvim osnovama, ugovor kao takav ne treba mijenjati.
  • Dragan Primorac – Međunarodni ugovori i obveze koje iz njih proizlaze su jasne i ozbiljna država, kakva Hrvatska mora biti, treba ih se pridržavati.
  • Vesna Pusić – Tu bi država trebala pokrenuti otvoreni dijalog s Katoličkom crkvom i pronaći rješenje koje je primjereno ovim kriznim vremenima.
  • Vesna Škare Ožbolt – Postojeće ugovore ne treba mijenjati. Dobro je da imamo ugovor. Treba se rukovoditi kriterijem je li veća korist od ugovora ili razvrgavanja.
  • Nadan Vidošević – Smatram da su dobro uređeni odnosi Hrvatske i Vatikana nešto čime možemo biti zadovoljni.

 

3. Treba li ukloniti raspela iz javnih ustanova?

  • Andrija Hebrang – Ne treba.
  • Ivo Josipović – Hrvatska je sekularna država, ali i država vjerskih sloboda. Vjernici svih religija moraju imati jednako pravo korištenja svojih simbola.
  • Damir Kajin – Da. Svima nama bilo bi bolje da su nam raspela više u srcu nego na zidu.
  • Boris Mikšić – Ne treba ukloniti raspela jer je Hrvatska većim dijelom katolička zemlja i ne vidim zašto bi raspelo na zidu uopće ikomu smetalo.
  • Dragan Primorac – Zalažem se za poštovanje i najviši stupanj svih vjerskih sloboda koji podrazumijeva i pravo isticanja religijskih simbola.
  • Vesna Pusić – U javnim ustanovama nije mjesto vjerskim obilježjima, nego državnima. Vjerski simboli pripadaju privatnom životu.
  • Vesna Škare Ožbolt – To je pitanje predimenzionirano. Ne vidim to uopće kao problem.
  • Nadan Vidošević – Nisam za zabrane, no moram reći da križ nije sveprisutan u hrvatskom društvu, ali je najsnažniji izraz kršćanskog identiteta ove nacije.

 

4. Treba li legalizirati istospolne brakove?

  • Andrija Hebrang – Ne treba.
  • Ivo Josipović – Ljudi koji žive u istospolnim zajednicama moraju imati odgovarajuću pravnu i svaku drugu zaštitu.
  • Damir Kajin – Ne. Neka ljudi takve orijentacije žive u izvanbračnoj zajednici. I nisam zato da im se omogući posvojenje djece.
  • Boris Mikšić – Smatram da istospolne brakove ne bi trebalo legalizirati jer se to protivi moralnim, kulturnim i vjerskim načelima našega društva.
  • Dragan Primorac – Smatram da je postojeća pravna regulativa koja se tiče istospolnih zajednica na zadovoljavajućoj razini.
  • Vesna Pusić – Država ne treba ulaziti u to kako netko odluči stupiti u brak. Ljudi koji žive u istospolnoj zajednici trebaju imati osigurana prava.
  • Vesna Škare Ožbolt – Smatram da se partnerima treba priznavati prava uzdržavanja, nasljeđivanja i sl., što je bit legalizacije.
  • Nadan Vidošević – Nisam za to, no svaka društvena skupina ima pravo boriti se za prostor vlastite slobode.

 

5. Treba li zakonom ograničiti pravo na pobačaj?

  • Andrija Hebrang – Da, prema medicinskim indikacijama.
  • Ivo Josipović – Odluka o pobačaju je teška i mora biti u rukama žene. Pobačaj nije poželjan oblik reguliranja trudnoće i treba učiniti sve da ga bude što manje.
  • Damir Kajin – Ne. Ženama treba ostaviti pravo tog izbora.
  • Boris Mikšić – Ne, smatram da bi donošenje takvoga zakona bilo kontraproduktivno jer sam mišljenja da se broj pobačaja ne bi smanjio.
  • Dragan Primorac – Ja sam vjernik i zalažem se za život, ali svaka žena ima vlastitu odgovornost prema tom činu.
  • Vesna Pusić – Ni u kojem slučaju! Država treba osigurati da svatko ima pravo na osobni izbor u skladu sa svjetonazorom pojedinca.
  • Vesna Škare Ožbolt – Dostignuta prava ne treba ukidati, odnosno ograničavati. Kao žena zagovaram pravo žene da o tome samostalno odlučuje.
  • Nadan Vidošević – Ne, pobačaj je bolna odluka i, umjesto zabrane, ne smijemo se umoriti u obrazovanju, kako do neželjene trudnoće ne bi došlo.

 

6. Treba li ukinuti vjeronauk u školama?

  • Andrija Hebrang – Ne treba.
  • Ivo Josipović – Vjeronauk treba biti slobodna odluka roditelja i njihove djece. Djeci koja ne žele ići na vjeronauk treba omogućiti drugi obrazovni sadržaj.
  • Damir Kajin – Ne. Neka se učenici koji to žele upoznaju s osnovnim postulatima vjeronauka.
  • Boris Mikšić – Ne treba ukidati, ali treba svakome dati pravo da odabere želi li pohađati takvu nastavu. Neka ostane izborni predmet.
  • Dragan Primorac – Vjeronauk u školama rezultat je međunarodnih ugovora, a u hrvatskim školama postoji izuzetno velik interes za nastavu vjeronauka.
  • Vesna Pusić – Ako je Hrvatska sekularna, Crkvu i školu kao institucije treba razdvojiti. Vjeronauk se može podučavati u župama.
  • Vesna Škare Ožbolt – Hrvatska je definirana kao svjetovna država. Vjeronauk, međutim, ne treba ukidati jer je u školama zaživio i kao fakultativni predmet.
  • Nadan Vidošević – Vjeronauk mora biti izborni predmet.

 

7. Treba li sankcionirati osobe koje koriste pozdrav “Za dom spremni!”?

  • Andrija Hebrang – Mladi moraju znati istinu o našoj prošlosti.
  • Ivo Josipović – Ovisno o okolnostima, smatram da to treba sankcionirati barem kao prekršaj protiv javnog reda i mira.
  • Damir Kajin – Da, jer je to jedini način da mladi shvate kako je takvim pozdravima mjesto jedino u ropotarnici naše jednim dijelom neslavne povijesti.
  • Boris Mikšić – Zakonsko zabranjivanje bilo kakvih uzvika kosilo bi se s jednim od temeljnih načela demokracije, a to je načelo slobode govora.
  • Dragan Primorac – Hrvatski zakoni su jasni.
  • Vesna Pusić – Apsolutno. Jasno je što takav pozdrav znači. Imamo zakon koji brani isticanje simbola i retorike fašizma.
  • Vesna Škare Ožbolt – Budući da mlađa populacija teži za zabranjenim voćem, same sankcije ne bi bitno urodile plodom. Korisnija je edukacija.
  • Nadan Vidošević – Taj pozdrav je za hrvatsko društvo neprihvatljiv.

 

8. Bi li vam smetao brak vašeg djeteta s osobom druge rase ili nacionalnosti?

  • Andrija Hebrang – Ne bi.
  • Ivo Josipović – Nimalo!
  • Damir Kajin – Ne. Na kraju krajeva to je izbor dvoje ljudi koji se vole, što me može samo radovati.
  • Boris Mikšić – Ne bi mi smetalo. Ne vidim zašto bi to ikomu smetalo. Svi roditelji, pa tako i ja, svojoj djeci žele svu sreću svijeta i sve najbolje u životu.
  • Dragan Primorac – Na prvome mjestu mi je sreća mog djeteta. Mislim da je sve ostalo sporedno.
  • Vesna Pusić – Naravno da ne bi. Želim da moja kći bude sretna i to je jedini kriterij prema kojemu bih ikada mogla gledati na njezin odabir.
  • Vesna Škare Ožbolt – Zagovaram slobodu izbora i nemiješanje u tuđe odluke o životnim partnerima.
  • Nadan Vidošević – Ne , jedino mi je važno da u tome moje dijete bude sretno.

OSAM KANDIDATA ODGOVORILO JE NA PITANJA SLOBODNE, BANDIĆ NIJE IMAO VREMENA OBAVITI TAJ POSAO.

‘Hrvatska će dobiti prvu predsjednicu’

Posted on by sdadmin

“Očekujem da ću 27. prosinca ući u drugi izborni krug i nakon toga pobijediti te da će Hrvatska dobiti svoju prvu predsjednicu”, izjavila je Pusić novinarima.

Upitana koga od protukandidata vidi u drugom krugu, odgovorila je kako to ne može prognozirati te da joj je svejedno. “Ovo će biti dosta neizvjesni predsjednički izbori”, kazala je Pusić.

Građanima je poručila da na predstojećim izborima odlučuju kakva će biti slika Hrvatske u idućih pet godina, kako unutar njezinih granica, tako i u svijetu.

“Hrvatska ima šansu poslati poruku da je civilizirana, nekorumpirana, poštena i apsolutno europski orijentirana zemlja. Zato i imamo ovu šansu da izaberemo prvu hrvatsku predsjednicu”, naglasila je Pusić.

HNS je, istaknula je, već pobijedio time što ima samo jednog predsjedničkog kandidata. “Tu smo odnijeli prvu pobjedu, jer nemamo takvu vrstu problema”, kazala je Pusić.

Kamena s ramena

Posted on by sdadmin

Djevojkama T.M. (34) i L.B. (26) usred noći puca staklo na prozorima na kojima drže zastavu duginih boja sa ispisanom, na talijanskom jeziku, riječi MIR – PACE. Iako tu žive kao lezbijski par, zastavu su zbog njene estetske vrijednosti i pozitivne “vibre” koristile kao zavjesu.

Djelatnici policije napravili su kratak zapisnik u kojem se ne nalaze podatci o djevojkama na čiji je podstanarski stan izvršen prisilni “redizajn” te se u istom nalazi samo ono osnovno: lokacija predmetnog stana te informacije o vlasniku istog.

Nekoliko dana poslije porazbijano je još više stakala na prozorima stana uz viku: “Maknite tu pedersku zastavu!” Jedna od napadnutih podstanarki vidjela je trojicu napadača koje je prepoznala kao pripadnike neonacističkog pokreta “skinheads” koji se skupljaju u obližnjem parku. Prema izjavama dvojica napadača su stara oko 20-ak, a treći 40-ak godina.
Ponovnim dolaskom policije jedan “skinjara” je uhvaćen i otpremljen u policijsku postaju protiv kojeg je podnesen optužni prijedlog.

U reakcije policijskih službenika svakako treba dodati i to kako su djevojke, prilikom uhićenja napadača, prepoznale drugu dvojicu u automobilu koji je u tom trenutku prošao pored njih. Nakon što su upozorile prisutne policajce dobile su samo “utješne riječi” kako se ne trebaju brinuti jer je uhićeni teški zločinac te da je poznat policiji zbog drugih radnji koje nisu u skladu s Zakonom.

Bitno je napomenuti da se policajci, prema izjavama napadnutih djevojaka, nisu potrudili ni pogledati registarske oznake automobila u kojem su bila druga dvojica napadača. Ovaj put su djevojkama uzeli podatke ali nisu bili na uviđaju u stanu, što je i bila osnova prijave.

Istraumatizirane djevojke nakon drugog napada se osjećaju nezaštićeno, nesigurno i nemoćno. Zabranu pristupa za napadače nisu uspjele dobiti jer se radi samo o “manjoj materijalnoj šteti” a ne fizičkom nasilju te se u ovom slučaju, unatoč pozitivnim antidiskriminacijskim propisima, poduzetnost policije mjeri ipak u promilima.

Djevojke su zbog vlasnice stana koja je platila učinjenu štetu, bile prisiljene maknuti zavjesu/zastavu s prozora. Ponosne lezbijke više ne otvaraju prozor jer ne žele dati do znanja “skinjarama” koje svakodnevno viđaju u susjedstvu, da je njihova akcija uspjela.

Na žalost, ovakav način rada službenika MUP-a RH poznat je svim pripadnicama/ima seksualnih i rodnih manjina koji su imali neugodna iskustva sa sugrađanima.
Dok se pitamo da li je u ovom slučaju riječ o predrasudama policijskih službenika ili samo njihovoj općoj nezainteresiranosti za LGBTIQ pitanja, prisiljeni smo dizajn interijera naših stanova i intimnih prostorija povjeriti neonacistima te se moliti samo da konačno upoznaju ružičastu boju, jer u ovakvim slučajevima zakonodavstvo čini se nije na našoj strani.

Otvoren Zagorkin stan

Posted on by sdadmin

Stan od 134 kvadrata na adresi Dolac osam, u kojem je poznata hrvatska književnica Marija Jurić Zagorka provela posljednjih 20 godina svog života, službeno je otvoren kao Memorijalni prostor “Zagorka”.

Stan je otvorio zagrebački gradonačelnik i predsjednički kandidat Milan Bandić, a prostor je, prema riječima direktorice Centra za ženske studije Rade Borić, zamišljen kao informacijsko-dokumentacijski centar za proučavanje Zagorkina života i stvaralaštva te polivalentan multimedijalni kulturni prostor namijenjen istraživanju ženskoga stvaralaštva u Hrvatskoj.

 U stanu će na policama biti izloženo više od tri tisuće knjiga i časopisa posvećenih temama ženske ravnopravnosti, ali i beletristika domaćih i stranih književnica. U knjižnicu će se svi moći učlaniti, a bit će otvorena četvrtkom poslijepodne, istaknuto je na otvorenju.

– U ovom prostoru nastojat će se revalorizirati znanje o Zagorki, ali i ukupno žensko stvaralaštvo u hrvatskoj povijesti – rekla je Borić, pozvavši sve građane da sudjeluju u programu koji će se održavati u tom prostoru.

Grad Zagreb otkupio je stan od njegova nasljednika Željka Cara za 450 tisuća eura, a Car je Gradu donirao sve Zagorkine osobne stvari.

Gradski ured za imovinsko-pravne poslove za uređenje stana je uložio dodatnih 70 tisuća kuna, a Gradski ured za kulturu uložio je dodatnih 170 tisuća kuna za aktivnosti koje će se održati u stanu tijekom ove godine, rekao je Veljko Mihalić iz Gradskog ureda za kulturu.

Dani Marije Jurić Zagorke održat će se od 25. do 30. studenog, a do kraja 2009. godine ponedjeljkom i utorkom u tom će se prostoru održavati obrazovni program “Pod Zagorkinim kišobranom”. Za prosinac je najavljeno gostovanje Dubravke Ugrešić kao ikone suvremene ženske književnosti.

Politika privatnosti

Copyright 2024. Libela.org