Žene su najveće žrtve recesije, ali i najjači zamašnjak oporavka

Žene su tihe žrtve trenutačne financijske i gospodarske krize, a od svakog dolara međunarodne pomoći za razvoj one dobiju samo pola centa. Iračanka Zainba Salbi, koja je ovog vikenda sudjelovala na petom Ženskom gospodarskom forumu u francuskom Deauvilleu, kazala je kako su joj žene u Kongu kazale da za žene na Zapadu financijska kriza znači promjenu u stilu života, dok je za žene u Africi to pitanje života i smrti.

U svom duboko emocionalnom izlaganju pred skupom eminentnih i aktivnih dama svijeta kći bivšeg pilota Sadama Huseina i osnivačica organizacije “Žene za žene”, sa sjedištem u Washingtonu, kazala je kako je u posljednjih nekoliko godina uspjela angažirati ženske snage i pružiti pomoć za 200 iračkih žena da se spase od posljedica rata te da steknu ekonomsku neovisnost. U tim su joj nastojanjima pomogle Oprah i Angelina Jolie.

Nas ovome se skupu okupilo oko tisuću žena, među kojima je bilo i aktivistica za ženska prava, političarki i uglednih i moćnih poslovnih žena. No ovaj ženski gospodarski forum nije privukao pozornost medija kao onaj “muški”, koji se svake godine održava u švicarskom gradu Davosu.

Glavna je tema kako sagraditi globalni financijski sustav koji bi zadovoljavao i potrebe siromašnih žena u Africi i bogatih bankara na Wall Streetu. Među zvijezdama skupa bila je i jedna od direktorica Svjetske banke i bivša nigerijska ministrica financija Ngoz Okonjo-Iweala, koja je naglasila da siromašne zemlje nisu prouzročile ovu financijsku krizu, ali da zbog nje najviše pate te da za njih nema nade i naznaka oporavka. Također je kazala da žene i djevojke u siromašnim, ratom pogođenim zemljama trpe najviše zato što se moraju nositi s ratom, nestašicom hrane i lijekova te s kreditnom krizom.

Ušteđevina za obitelj
Ideja koju je skup želio promovirati ponajprije je to da ekonomsko jačanje žena nije samo pitanje pravednosti i ravnopravnosti među spolovima – analitičarke iz banke Goldman Sachs izradile su studiju koja pokazuje da su žene spremnije od muškaraca svoju ušteđevinu potrošiti za dobrobit obitelji, što u konačnici donosi dobrobit cijelom društvu.

Ugandijski LGBT aktivisti/ce na udaru Parlamenta

Ugandijski Parlament razmatra donošenje Zakona koji bi, ukoliko bude odobren, ozbiljno ugrozio prava i slobode boraca za ljudska prava u Ugandi. Predloženi Zakon uveo bi oštrije sankcije za homoseksualnost, koja je već kriminilizirana u Ugandi, te bi još više ograničio prava na slobodu izražavanja, udruživanja i okupljanja. Prijedlog zakona ugrozio bi  postojanje organizacija za ljudska prava koja se bave seksualnim manjinama, te slobodno djelovanje boraca za ljudska prava i aktivista u civilnom društvu.

Prijedlog zakona predstavljen je Parlamentu 14. listopada 2009. Njegove odredbe potvrđuju postojeću zabranu homoseksualnosti uvodeći kaznu od deset godina zatvora i novčanu kaznu od 10 milijuna šilinga ( približno 3 500 eura). Ovaj Prijedlog zakona uveo bi u Kazneni zakonik novu odredbu kojom bi se bilo koji oblik “promocije homoseksualnosti” tretirao kao krivično djelo. Time bi djelovanje svim organizacijama za ljudska prava koje se bore za zaštitu lezbijske, gay, biseksualne i transrodne populacije (LGBT) ili se, primjerice, bave problematikom seksualne edukacije, bilo zabranjeno. Ovaj Prijedlog zakona također je ozbiljna zapreka učinkovitim anti- HIV i anti- AIDS programima.

Članak 5(1) ovog Prijedloga zakona odnosi se na svakoga tko “objavljuje, distribuira ili emitira homoseksualne materijale”, “financira ili sponzorira homoseksualnost i povezane aktivnosti”, “pruža prostor i druga pokretna i nepokretna dobra”, “omogućava upotrebu elektroničkih uređaja koji uključuju Internet, film, mobitele” ili “pokuša legitimizirati ili na bilo koji način potpomoći homoseksualnost i povezane djelatnosti”. Svako udruženo tijelo, tvrtka, društvo ili organizacija za ljudska prava kojima se ustanovi krivnja po bilo kojoj od ovih točaka biti će kažnjeno kaznom zatvora od pet godina i globom.

Prijedlog zakona strogo zabranjuje svaku vrstu društvenog ili političkog udruživanja koje je vezano za seksualnost, kriminalizira promoviranje i potporu prava homoseksualnih osoba u Ugandi, te kažnjava svaku javnu diskusiju na temu homoseksualnosti. Ovaj zakon kroz utjecaj na slobodu izražavanja, udruživanja i okupljanja teško narušava prava, zaštitu i slobodu boraca za LGBT prava te predstavlja rizik za širu zajednicu boraca za ljudska prava u Ugandi kao i za međunarodnu borbu protiv diskriminacije.

Predstavljanje ovog Prijedloga zakona nastavak je kampanje protiv boraca za prava LGBT populacije.

Prevela Anita Kvaić

Moderno ropstvo

 U sedam proteklih godina u Hrvatskoj je zabilježen 81 slučaj trgovanja ljudima. U 2008. godini evidentirano je 5 slučajeva, od čega su u njih četiri  – žrtve bile žene, izjavila je hrvatska premijerka Jadranka Kosor nazočeći na danas održanoj akciji u Zagrebu kojom se obilježava Europski dan suzbijanja trgovanja ljudima.

Osvrčući se na ovaj vodeći međunarodni problem, Kosor je također iznijela kako su u 85 posto slučajeva trgovanja ljudima žrtve žene.

 

Muškarci robovi, žene prostitutke, djeca prosjaci i nasilno usvojeni članovi obitelji

Trgovanje ljudima se koristi najčešće u svrhu iskorištavanja koje uključuje korištenje osoba u prostituciji ili druge oblike seksualnog iskorištavanja, prisilan rad ili usluge, ropstvo, postupke slične ropstvu,  ali i sve raširenije trgovanje organima.

Muškarci su najčešće žrtve prisilnog rada, žene prostitucije, a djeca prosjačenja i prodaje obiteljima bez djece.

Posljednjih je godina trgovanje ljudima, osobito ženama i djecom zbog seksualnog iskorištavanja, doseglo alarmantne razmjere, iznose u hrvatskoj policiji dodajući kako nekoliko stotina tisuća žena, žrtava trgovanja ljudima, godišnje stiže u Zapadnu Europu
Procjenjuje se da je godišnja dobit od trgovanja ženama zbog seksualnog iskorištavanja viša od 12 milijardi američkih dolara .

Početkom novoga tisućljeća ljude koriste kao robove za rad u tvornicama, hotelima, restoranima, barovima, domaćinstvima. Nekoliko slučajeva takve vrste zabilježeno je i u Hrvatskoj.

Osim prisilne prostitucije te radi uzimanja organa na što su načešće osuđene žrtve trgovanja ljudima, ovaj oblik kriminala usmjeren je i na nezakonito usvajanje djece, njihovo prosjačenje te na sklapanje lažnih i prisilnih brakova

Visoka, vitka i plava – lutkica

Godina je neka ne tako daleka u budućnosti i svijet je pun surogata. Oni su prekrasni androidi, oblikovani po vlastitom odabiru, snažni poput strojeva, a opet djeluju stvarno poput ljudi. No ne radi se umjetnoj inteligenciji već njima upravljaju ljudi. Ljudi koji više uopće ne izlaze van iz kuća nego svijet doživljavaju kroz svoje surogate koji im vjerno reproduciraju sva osjetila povezani na njihov mozak.

 

Čitam ovih dana skandale oko fotošopiranja i pitam se – wow, jesam li samo ja mislila da se to radi i zna već godinama? Koja je zapravo razlika između nerealno retuširanog tijela manekenke Filippe Hamliton koja je procurila na photoshopdisasters.blogspot.com i izazvala globalni skandal i retuširanja koje inače gledamo? Vodstvo Ralpha Laurena je tanko tijelešce pokušalo objasniti omaškom marketinškog odjela podružnice u Japanu no čini mi se kako je ovdje bilo riječi o APP tehnici – ako prođe prođe. Upravo tu tehniku su nam podmetnuli i na početku fotošop ere kada su prvi takvi retuširani modeli zapravo prošli, i sada samo pokušavaju pomaknuti granice, a mi se čudom čudimo kakve su to perverzarije nastale iz ženskog tijela. Sablažnjeni smo njegovom nerealnošću? No već godinama gledamo ista takva nerealna tijela i to nam je do sada bilo ok? Tko određuje gdje je granica fotošopiranog i stvarnog? Ako je to javnost zašto nismo već ranije glasno rekli ne iskrivljenoj percepciji ženskog tijela i lica?

 

Do sada smo mi žene gledale iste takve nerealne reklame. Činjenica je da takve reklame za muškarce postoje samo u tragovima. Ponekad se pojavi kakva reklama za kremu i nestane jako brzo. Zašto je to tako – zar zaista muškarci nemaju potrebu za recimo kozmetikom? Onda ne bi postojala cijela industrija namijenjena muškarcima. Pa zašto onda nema više reklama usmjerenih na njihov fizički izgled? Zašto ne viđamo fotošopirane muškarce u borbi protiv bora, pri povećanju mišićne mase, prekrasnog osmijeha, guste kose, glatkih peta i depiliranih prsa. Dosta nam je reklama samo za žene. Muškarci oblikuju idealna ženska tijela i lica – mi žene ih podržavamo u tome želeći postići ono što nam se nameće kao lijepo i poželjno.

 

Pitanje je želimo li zapravo potajno svi jednog surogata kojeg ćemo oblikovati po vlastitoj želji (u filmu su svi visoki, mršavi i prekrasni, naravno – a ja bih baš recimo sebi stavila pjegice) na kojeg ćemo se prikačiti iz topline vlastitog kreveta i iskušavati život i svijet na daljinsko upravljanje? Uopće ne sumnjam da bi žene bile prve koje bi pohrlile u dućane i podržale ovu ideju i žalosti me činjenica da bi i surogati vjerojatno prošli i bili prihvaćeni u današnjem svijetu baš kao što je fotošop prošao u jučerašnjem. Zašto se odričemo sebe u zamjenu za nešto što nismo? Čitala sam da je trend i fotošopiranje fotki na Facebooku pa još više cijenim jednu frendicu koja ima pun profil slika na kojima i ne izgleda uvijek naj naj, ali ih ne skriva, ne radi selekciju, ona je ono što je i u stvarnom životu. Bravo djevojko!

I homofobi su ljudi….

Vjeroučiteljica zagrebačke osnovne škole Bartola Kašića Jelena Čorić – Mudrovčić na satu vjeronauka učenike osmog razreda podučavala je da je homoseksualnost bolest – izvijestili su zgroženi roditelji koji, kako kaže jedna od majki, nije mogla vjerovati da se tako nešto može čuti u školama u 21. stoljeću, piše Slobodna Dalmacija.

– Moja kći ne pohađa vjeronauk, ali je bila prisiljena ostati na tome satu jer nije imala kamo. Vjeroučiteljica je djeci koja ne pohađaju taj predmet sama dopustila da ostanu i rješavaju zadaće ili crtaju – prepričava majka koja je željela ostati anonimna.

No, djevojčica je imala što čuti pa je odmah reagirala:

– Kćer odgajam da uvažava razlike među ljudima, kako u odnosu na boju kože, tako i na spolnu orijentaciju. Ona zna da homoseksualnost nije bolest, te je tako komentirala i profesorici, a naravno i meni – priča njezina majka.

Ističe kako je po vjeroispovijesti katolkinja, no ne podržava vjeronauk u školama.

– Vjeronauku je mjesto u župi. Ondje bi vjerojatno bilo manje mjesta takvim homofobnim izjavama – kaže majka koju je vjeroučiteljica, nakon što je o toj temi bilo razgovora i na roditeljskom vijeću, drugi dan pred djecom optužila da je licemjerna i ograničena.

Druga zanimljivost vezana uz spomenutu vjeroučitelji je, kako prepričavaju djeca, da oni učenicima koji ne slušaju vjeronauk, ali mogu ostati na satu, dopušta da prikrate vrijeme kartanjem.

Sve tvrdnje na račun vjeroučiteljice odbacuje ravnatelj škole Mile Mudrovčić, inače, njen muž.

– To su sve bedastoće. Sigurno se nisu žalili roditelji nego jedna majka. Dobro znam o kome se radi. Njezino dijete ni ne ide na vjeronauk – žalio se ravnatelj u telefonskom razgovoru. Naš pokušaj da se nađemo i porazgovaramo te da kontaktiramo njegovu ženu, odbio je:

– Nemojte bez potrebe uznemirivati gospođu – kazao je na taj prijedlog.

Ipak, na izravan upit je li obaviješten o tome da je više učenika potvrdilo kako je vjeroučiteljica rekla da je homoseksualnost bolest odgovara:

– Ona nije rekla ništa što ne stoji u programu i planu, a sigurno nije tako rekla. Ako tamo piše da se među nastrane pojave može svrstati homoseksualnost, onda to nije njena pogreška – pokušao se opravdati ravnatelj Mudrovčić.

No, gdje to točno piše, novinari Slobodne Dalmacije nisu uspjeli saznati jer je ravnatelj naglo prekinuo razgovor.

Naime, u planu i programu vjeronauka za osnovne škole do 2003. godine za homoseksualnost se tvrdilo da je ‘pogrešan oblik seksualnosti’, zajedno s pedofilijom, prostitucijom i siovanjem. Nakon toga izraz ‘pogrešan’ promijenjen je u ‘grešan’, a od 2006. je potpuno uklonjen i od tada se u programu više ne spominje – podsjeća koordinatorica Udruge ‘Kontra’ Sanja Juras.

 

Kaznena prijava protiv vjeroučiteljice

Sanja Juras iz Udruge ‘Kontra’ potvrdila je kako je u Udrugu stigao prigovor roditelja te da će ‘Kontra’ podnijeti kaznenu prijavu protiv vjeroučiteljice zbog kršenja Zakona o suzbijanju diskriminacije. Također, Ministarstvu znanosti, obrazovanja i sporta upitit će zahtjev za provedbom inspekcijskog nadzora:

– Europski odbor za socijalna prava već je opomenuo Hrvatsku zbog homofobije u udžbeniku iz biologije, koji je u međuvremenu povučen. Ovo je još jedan primjer kršenja hrvatskog zakonodavstva – poručuje Sanja Juras.

 

U školu stiže prosvjetna inspekcija

MZOS pozvalo je u srijedu roditelje da svakako svoje primjedbe čim prije upute Upravi za inspekcijske poslove Ministarstva.

– Prosvjetna inspekcija će odmah izaći na teren i temeljito ispitati čitavu stvar te će ako se navodi pokažu utemeljenima, protiv odgovornih poduzeti stegovni postupak – objašnjava glasnogovornik MZOS-a Duje Bonacci.

Nagrade za studentski rad

 Danas je Centar za ženske studije u nekadašnjem stanu Marije Jurić Zagorke na zagrebačkom Dolcu po prvi put dodjelio nagrade za studentske radove na teme žena odnosno rodne problematike. Nagrada je utemeljena kao iskaz potrebe da se dade na vidljivosti onim studentima i studenticama te njihovim mentorima/cama koji u sklopu institucionalnog akademskog obrazovanja proučavaju i promoviraju žensku i rodnu problematiku te provode istraživanja koja se tiču ženske subjektivnosti, povijesti i kulture. Nažalost ove je godine zbog nedostatnih financijskih sredstava nagrada bila dodijeljena samo za radove sa Zagrebačkog sveučilišta, no u Centru za ženske studije nadaju se da će biti u mogućnosti proširiti nagradu i na ostala sveučilišta. Kako je istaknula Iva Grgić, predsjednica Centra za ženske studije, pravo na pisanje dio je prava na sudjelovanje u javnom životu koje je ženama i u Zagorkino vrijeme bilo uskraćivno. Naglasila je kako je sama Zagorka često svoje tekstove morala objavljivati pod muškim pseudonimom, a ono što je objavila pod svojim imenom desetljećima je bilo tretirano kao trivijalno. Upravo je to poticanje na pisanje o ženskim, rodnim i feminističkim temama jedno od razloga utemeljenja ove nagrade.

 

Nagrade za studentski rad dodijeljene su sljedećim studenticama i studentu:

 

1. nagrada  je dodijeljena  Maši Budimir, studentici povijesti  na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, za rad  Kontradikcije rodnog performativa: Moj život Tereze Avilske; mentorica dr. sc. Zrinka Blažević.

 

2. drugu nagradu dijeli Jelena Host, studentica Hrvatskih studija za rad Slika žene u socijalizmu – analiza slikovnog sadržaja tjednika Vikend; mentorica dr. sc. Reana Senjković sa Sarom Librenjak i Milanom Puhom za zajednički rad Biće koje se oblači i biće koje se svlači: Identitet, ideologija  i jezik kroz četiri  desetljeća ženskih časopisa; mentorica prof. dr. Vedrana Spajić- Vrkaš.

 

3.  nagrada je dodijeljena Ivani Vidaković, studentici povijesti umjetnosti i komparativne književnosti na Filozofskon fakultetu u Zagrebu, za seminarski rad  Christine de Pizan – položaj žena i feministička proza u srednjem vijeku; mentorica prof. dr. Andrea Zlatar Violić.

 

Sama dodjela nagrade bila je i svojevrsna pretpremijera Dana Marije Jurić Zagorke te svečanog otvorenja Zagorkina stana koje će se održati 28. studenog ove godine.