Nobel za književnost Herti Müller

NOBELOVA nagrada za književnost ove je godine dodijeljena njemačkoj spisateljici, rođenoj u Rumunjskoj Herti Müller.

Švedska akademija koja tradicionalno odlučuje o dodjeli nagrade, smatra da je Herta Müller autorica koja “poetskom koncentracijom i iskrenošću proze, opisuje pejzaže obespravljenih”.

Njemačka spisateljica je 12. žena dosad koja je dobila Nobelovu nagradu za književnost vrijednu 10 milijuna kruna, odnosno oko 1.4 milijuna dolara.

“Zapanjena sam i ne mogu vjerovati”, rekla je Herta Müller kad je obaviještena o nagradi.

 

Kćerka bivšeg SS-ovca

Spisateljica je rođena 1953. godine u Rumunjskoj u selu Nitzkydorfu gdje se govorio njemački jezik. Otac joj je bio pripadnik SS-ovih snaga u Drugom svjetskom ratu, a njena majka je nakon rata deportirana u sovjetski logor.

Müller u svojim djelima opisuje svakodnevni život u vrijeme režima rumunjskog diktatora Ceausescua i teškoće njemačke manjine u toj zemlji. Kritizirala je diktaturu i progovarala o netoleranciji, represiji i temama o kojima su se rijetki usudili govoriti u to doba. Neka od najvažnijih djela ove autorice su: “The Appointment”, “The Passport” i “The Land of Green Plums”.

 

Cenzurirana u Rumunjskoj

Njena djela bila su zabranjena u Rumunjskoj, ali su se krijumčarila izvan zemlje i odlično prodavala u Njemačkoj.

Emigrirala je 1987. godine, preselila u Berlin i postala svjetski poznata autorica. Nedavno je izazvala bijes Rumunja izjavom u njemačkom tisku o tome kako su razvili “kolektivnu amneziju” u vezi svoje komunističke prošlosti, zaboravivši okrutnost jednog od najokrutnijih diktatora poslije Staljina.

Jacinih sto dana

 

Malo tko je prije 100 dana očekivao da će Jadranka Kosor na mjestu premijerke dočekati jesen. Trebala je biti obična Sanaderova lutka na koncu, a na kraju izgleda da samo još Butković povremeno zaplače zbog drIvina odlaska i zazove kakve prijevremene izbore. Čak je i opozicija, zabavljena sama sobom, odustala od prijevremenih izbora. U međuvremenu ne da je Jaca preživjela nego joj je, ako je za vjerovati anketama, još i počela rasti popularnost. I to usprkos i unatoč povećanju PDV-a i uvođenju kriznog poreza. No izgleda da će ljudi čak i provariti udarce po džepu ako u zamjenu dobiju dozvolu za pušenje (isn’t it ironic rekla bi Alanis). Naravno, ne treba zanemariti velike pluseve koje je dobila slovenskom deblokadom pristupnih pregovora, a niti fajtom s tvrdolinijaškom strujom u Zajednici. Obje ove činjenice zasigurno su joj podigle rejting među onim dijelom građana koji nisu primarno zajedničarski glasači i glasačice. To je pomoglo onome što joj je ponajviše nedostajalo u trenutku preuzimanja premijerske dužnosti, a to je izborni legitimitet. Iako ga još uvijek nema, pokazala je da ne odstupa od europskog puta kojim je jahao drIvo dok je još bio u formi, a istovremeno je dokazala i da može biti liderica u balkanskom smislu riječi – lupiti šakom o stol i reći “Ušuti” čak i likovima poput barba Luke. To u ovim krajevima daje više legitimiteta nego bilo kakva izborna pobjeda.

 

Zapravo izgleda da jedini problemi po Jacu dolaze iz vlastite joj Zajednice. Njezini koalicijski partneri su potpuno nevidljivi. SDSS i HSLS povremeno nešto guknu tek toliko da bi podsjetili javnost da uopće postoje, no nije baš jasno koja je svrha njihova postojanja. HSS se očekivano, nakon što se odrekao ministarstva poljoprivrede te disciplinski ušutkao Marijanu Petir (koja je ma što mislili o njoj i njenim stavovima ipak davala nešto malo boje i mirisa seljacima), u potpunosti utopio u Zajednicu. (Nadam se da sam u pravu kad mislim da nitko to od gore ne vidi sve, jer ako sam u krivu, trenutno je himna Stjepana Radića ona Oliverova pjesma “Dva put sam umra”, op.a.). SDP se isključivo bavi s Bandićem te uzaludno pokušava dostojanstveno izgubiti predsjedničke izbore (samo da podsjetim to će biti već treći Milanovićevi izgubljeni izbori), a HNS sa svojom preurbanom, predosljednom i presamosvjesnom predsjedničkom kandidatkinjom juriša na vjetrenjače jer nažalost u ovoj zemlji takva osoba može teško postati predsjednicom, a rame uz rame s Ratkom kao najpoznatijim hrvatskim slonom u staklarni, nikako.

 

Kojekakvi seksistički ispadi koji su pratili početak Jacine premijerske priče gotovo su nestali iz javnosti. Bilo je blesavih komentara na porezani prst pri guljenju krumpira i kupovinu suđerice (što je istini za volju sama izazvala) te se nakon prvog sastanka s Pahorom više pričalo o njenoj haljini nego bilo čemu drugome (a btw. zanimljivi su bili komentari kako je Jaca uskladila boju haljine s bojom Borutove kravate iako će vam svi oni bizarni parovi s tendencijom usklađivanja garderobe reći da je proces uvijek obrnut). Ali izgleda da je Jaca postala one of the boys jer takve priče padaju na pamet samo još posvemašnjim intelektualnim marginalcima hrvatske javne scene.

 

Ono što je trenutno jako zanimljiva situacija je da Jaca kao predsjednica Zajednice vuče uteg oko vrata i to u liku i dijelu zajedničarskog predsjedničkog kandidata Andrije Hebranga. Uistinu se ne mogu sjetiti kad je neki zajedničarski kandidat na nacionalnoj razini lošije stajao i nije mi pretjerano jasno zašto Jaca dozvoljava potop na predsjedničkim izborima. Osim ako!

Dade se primjetiti kako na relaciji Jaca – Vidošević, s izuzetkom, jasno, izbacivanja Nadana iz Zajednice, uglavnom vladaju vrlo pomirljivi tonovi. Niti Jaca napada Nadana, niti Nadan Jacu. Obzirom da je dotični ponajveći konkurent doktoru Andriji očekivalo bi se da će ga predsjednica Zajednice potezati gdje stigne. A kad ono muk. Sklona sam pomisliti da ovdje postoji dodatna računica koja bi Jacu samo mogla učvrstiti na poziciji šefice Zajedničara/ki. Ako doktor Andrija i tvrdolinijaši izgube izbore (a budimo realni, hoće), penzija im je sigurna. Ako k tome Nadan pobijedi, Jaca će imati i vjetar u leđa s Pantovčaka, a to je vjetar koji uvijek dobro dođe. Čak i ako se Milan Bandić kandidira i pobijedi, to je neće poljuljati jer uostalom dobro je poznata Mikijeva glasačka baza (da sam zločesta rekla bih da su Jacini glasači/ce na zadnjim predsjedničkim izborima bili daleko liberalnije orijentirani od onih koje će Miki dobiti na ovim predstojećima).

 

Ako Jaca ovako nastavi, čini mi se da joj ne gine dočekati izbore u studenom 2011. godine u premijerskoj fotelji, a tada će čak i Butković pitati “Sanader who?“.

Žene na prvoj liniji zaštite okoliša

 

Pripremila Ksenija Grabar

 

Od 20-26. rujna u New Yorku održan je UN-ov sastanak na vrhu o klimatskim promjenama. Ženski glasovi na sastanku duboko su podzastupljeni, zaključili su međunarodni lideric/ice iz civilnog društva.

Od prisutnih 146 nacionalnih organizacija, samo su ih 7 predvodile žene. Na marginama sastanka, čelnica Oxfam-a u Velikoj Britaniji, Barbara Stocking, upozorila je da su žene još jednom izostavljene iz pregovora koji ih se direktno dotiču.

 

Klimatski tjedan započeo je “ljudskim odbrojavanjem” u Cental Parku. Više od tisuću volontera i volonterki skupilo se, kako bi pozvali međunarodno vodstvo na odlučan zaokret u smanjenju ispuštanja stakleničkih plinova.

Njujorški volonteri/ke su svojim tjelima,odjeveni u plavo i zeleno, oblikovali skulpturu, koju su nazvali – Zemlja se otapa u pješčanom satu. Među aktivistima/kinjama istaknule su se četiri žene iz područja, koje su klimatske promjene već oštro pogodile – Ugande, Cook otoka, Biloxi Mississippija i Cartered otočja.

 

Netko se još pita zašto se trebamo usredotočiti na ženske glasove u raspravi o klimatskim promjenama? I što mogu ženske organizacije učiniti za ublažavanje posljedica klimatskih promjena?

Rasprava se, naime vodila i o tome, koliko direktno klimatske promjene pogađaju žensku populaciju. Žene su odgovorne za većinu osnovnih potreba, opskrbu vodom, hranjenje obitelji, obrada zemlje te čišćenje, iz čega proizlazi njihova direktna povezanost s vodom, klimatskim promjenama i zaštitom okoliša.

 

U svojoj izjavi, finska predsjednica Tarja Halonen rekla je : “Klimatske promjene duboko pogađaju najslabije i najsiromašnije skupine ljudi. Oko 70% svjetske populacije siromašnih čine žene, i one će patiti najviše.”

Sharon Hanshaw, predstavnica ženske organizacije u Biloxi, Mississippiu, i majka triju kćeri, dodala je kako: “Žene imaju drugačiju predodžbu budućnosti. One razmišljaju o budućnosti svoje djece, djece svoje djece i opstanku zajednice.”

Kako bi što bolje predočila stvarnost promjena koje ih pogađaju, Sheila Watt-Cloutier, predstavnica kanadskih Inuita, usporedila je klimatske promjene sa ljudskim pravima.

“Mi Inuiti, ne samo da živimo na snijegu i ledu, nego smo ovisni o njima, kako za prijevoz i kretanje tako i za sigurnost hrane. Možete se sjetiti gladnog polarnog medvjeda iz Al Goreove Neugodne istine, no znate li kako tamo žive ljudi?” zapitala je Sheila.

Inuiti su prebrodili mnoge izazove u prošlim desetljećima globalizacije i prisilne prilagodbe države. Podcjenjivanje, loše postupanje, rastući alkoholizam ostavili su duboki trag u “duhu Inuita” kaže Watt-Clotuier. “Unatoč tim promjenama Inuiti cijene svoju tradiciju, kulturu, zemlju i led, kako bi se održali i osjećali barem malo sigurnije. Okoliš se toliko brzo mijenja, da nam jedino preostaje držati se čvrsto na zemlji, ili da kažem, ledu?!”

Led i snijeg oblikuje i obrazovanje Inuit djece. Uči ih vješinama potrebnim za preživljavanje, kao što su strpljenje, skromnost, pravedna prosudba i hrabrost.

 

Hitnost djelovanja u zaustavljanju klimatskih promjena, naglasila je još jedna aktivistica Constance Okollet, iz sjeverne Ugande, koju pogađaju razorne kiše i česte nestašice pitke vode. Okollet je upozorila na sve veću nepredvidivost klime. “Tijekom poplava u Ugandi 2007., djeca nisu mogla ići u školu ili se nisu osjećali dovoljno zdravi i snažini da bi uopće pokušali. Patili smo od malarije, kolere i sličnih bolesti.” rekla je Okollet i nastavila “u tom vremenu gladi i žeđi ovisili smo isključivo o pomoći, što je ponižavajuće.”

Sa Papue Nove Gvineje, točnije Carteret otočja, stigla je i Ursula Rakova, koja je rakla kako sada vesla u kaunuu, u području koje je nekada bio njen vrt. Naime, kao posljedica klimatskih promjena, točnije otapanja ledenjaka i rastuće razine oceana, jedan od šest otočića tog područja “pukao” je na dva manja i sada Carteret otočića ima – 7. Ona je osnovala lokalnu organizaciju “Sailing the Waves on Our Own” koja pokušava sakupiti sredstva za preseljenje i izgradnju kuća na otočju. Nažalost u tim naporima ne pomaže joj niti Vlada, a nema niti pažnju medija. Rakova je naglasila da je došla u New York sa svoje tri “sestre” kako bi pozvale na zdrav razum sve ljude.

 

Povezivanje roda sa klimatskim promjenama, nešto je relativno novo – rakla je Ulamila Kurai Wragg, novinarka sa Cook otočja. Naglasila je bitnost ženskog vodstva u prilagodbi i ublažavanju klimatskih promjena, zbog njihove dugoročne vizije i značajnog doprinosa u djelovanju u javnim pokretima.

Još nedavno klimatske promjene su bile stvar raznih ureda za okoliš, sada su u iste uključeni razni znanstvenici, ekonomisti i diplomati, i svi oni uzimaju svoj dio rasućeg biznisa.

Ove četiri “sestre klimatskih promjena”, koje smo kratko predstavili, pokazale su svima da “sastanak na vrhu” nema ljudsko lice, jer mu nedostaju stvarne ljudske priče ljudi kojima su klimatske promjene zaista, život pretvorile u preživljvanje.

Jedna od samo nekolicine predstavnica na sastanku, finska predsjednica Halonen, još je rekla : “Mi moramo osigurati potpuno i aktivno sudjelovanje žena u stvaranju i provedbi novog dogovora.”

 

Znači li to da će ih na slijedećem sastanku biti više od sedam?

 

Ženska kuna vrijedi 80 lipa!

 Obilježavajući Svjetski dan dostojanstvenog rada – 7. listopada, Ženska sekcija SSSH organizirala je jučer na Trgu bana Josipa Jelačića u Zagrebu javnu akciju dijeljenja letaka prolaznicima “Ženska kuna vrijedi 80 lipa” i čitanje, odnosno performans istoga u izvedbi glumaca Željke Veverec i Božidara Peričića.

 

Ženska sekcija SSSH zahtijeva od Vlade RH hitno usvajanje zakona temeljem kojega bi žene sve proizvode i usluge plaćale 20 posto jeftinije. U prilog takvome zahtjevu, navode, idu vjerodostojni i znanstveno utemeljeni argumenti.

Ženski rad je potplaćen, podcijenjen i ponižen. Žene rade na niže plaćenim poslovima. Češće suzaposlene na određeno vrijeme. Većina su i u radu na crno. Od 1995. godine udio žena među zaposlenima neprekidno raste, pa ih je danas više od 60 posto. Žene čine i gotovo 60 posto u radno neaktivnome stanovništvu. Slabijih su mogućnosti napredovanja do visokih položaja na radnome mjestu. Zaposlene majke u privatnome sektoru imaju plaće niže od muškaraca i do 30 posto i što je još gore, imaju niže plaće od žena bez djece. Kako se navodi u letku: “Dovoljno je dokaza da ženska kuna vrijedi 80 lipa, a muška i dalje punih 100!” Potporu akciji Ženske sekcije SSSH, svojom prisutnošću, dale su i predsjednice ženskih grupa NHS-a i HUS-a.

‘Zabrana pobačaja mogla bi dovesti do velike smrtnosti’

Stav Etičkog povjerenstva Petrove bolnice, koji je predan Ustavnom sudu s odgovorom na upit kada počinje život, je da život počinje spojem muške i ženske stanice. No, to bi mogla postati osnova za zabranu pobačaja u Hrvatskoj, čemu se oštro protive ženske udruge. Ako se to i dogodi Bojana Genov kaže kako žene neće odustati od pobačaja, nego će ga provoditi u daleko opasnijim uvjetima – ilegalno. Prisjetimo se samo žene iz Pule, za čiji se slučaj saznalo početkom ove godine, koja je zbog ilegalnog pobačaja gotovo izgubila život. ‘Ne treba ukinuti nešto što bi moglo dovesti do velikog mortaliteta žena’, rekla je Milanka Opačić, saborska zastupnica SDP-a te dodaje kako se nada da će Ustavni sud u svojim odlukama, a pri tome se osvrnula na zahtjeve za ocjenu ustavnosti Zakona o medicinskoj oplodnji, biti svjestan da mora voditi računa o građanima.

‘Ne postoji inicijativa za zabranu pobačaja u Hrvatskoj’, rekao je dr. Slavko Orešković, predstojnik Petrove bolnice čije je Etičko povjerenstvo dalo ocjenu o tome da život počinje spojem muške i ženske stanice. Pitanje o tome kakve bi posljedice mogla izazvati zabrana pobačaja nije želio komentirati, jer kako kaže, ne vjeruje da će do toga uopće doći.

‘Do sada smo se uvjerili kako je sve moguće, pa i to da zabrana pobačaja prođe u Saboru’, smatra Genov te dodaje kako se nada da ima dovoljno razumnih ljudi te da se to ipak neće dogoditi. ‘Kod nas je sve realno. Imamo zakone koji se donesu, pa se ubrzo ukinu’, kaže Sanja Sarnavka, iz udruge B.a.B.e, ali napominje da iako u Hrvatskoj živi 93 posto ljudi koji se deklariraju kao rimokatolici, čak dvije trećine i žena i muškaraca protivi se zabrani pobačaja. Unatoč tome, zagovornici zabrane pobačaja veoma glasno promiču svoj stav, pa je tako jučer u Karlovcu otkriven bizaran spomenik žrtvama abortusa.

‘Jedno je povjerenstvo reklo jedno, drugo će reći nešto drugo. Zakon o medicinskoj oplodnji govori o tome da se zameci ne smiju čuvati, a s druge strane imamo pitanje zabrane pobačaja. Pobačaj ne treba uzimati olako, ali trudnoća nije samo devet mjeseci, odgovornost traje 18 godina. Kada društvo bude brinulo o svakom ljudskom biću na adekvatan način, neće biti pobačaja. Povijest pokazuje da ilegalni pobačaji, pobačaji u nekontroliranim uvjetima često završavaju smrtnošću. Treba otići na sudsku medicinu, pa vidjeti na kakve sve načine umiru žene koje se na to odluče’, rekla je Sarnavka.

Zabrana pobačaja bila bi loša odluka, prema riječima naših sugovornika, a to je jasno i ako pogledamo primjere europskih zemlja u kojima je ona na snazi. Samo jedan od primjera je Rumunjska u kojoj je smrtnost žena zbog nestručno obavljenih pobačaja velika, ali pokazatelj štetnosti zabrane pobačaja je i prenapučenost tamošnjih domova za nezbrinutu djecu.

Samo jedan od niza tužnih primjera posljedica zabrane pobačaja je slučaj Poljakinje Alicje Tysiac kojoj je trudnoća ugrožavala vid, ali zbog rigidnih poljskih zakona o tom pitanju nije joj bio dopušten pobačaj, a nakon porođaja je oslijepila.

Čemu će pribjegavati žene koje žele pobaciti, ako se pobačaj zabrani:

Ilegalni pobačaj: Zbog mogućih komplikacija, koje u nekontroliranim uvjetima nije moguće riješiti, posljedice završavaju i smrtonosnim ishodom.

Abortivna pilula preko interneta: mnoge žena u više od 70 zemalja već su koristile internet kako bi kupile tabletu za 110 dolara i prekinule trudnoću. Studija objavljena u britanskom ‘Journal of Obstetrics and Gynaecology’, otkriva da 11 posto od 400 žena nakon konzumacije tih tableta treba kirurški zahvat, jer tableta nije dovršila pobačaj ili ženi nakon nje prijeti iskrvarenje.

Brod organizacije ‘Women on Waves’: ženama koje žele napraviti pobačaj nudi se odlazak u međunarodne vode kako bi bez straha od zakona mogle iskoristiti svoje pravo na pobačaj.

Priručnik za postizanje ravnopravnosti spolova

Ured za ravnopravnost spolova Vlade RH preveo je i tiskao u nakladi od 1.000 primjeraka Preporuku Rec (2007) 17 Odbora ministara državama članicama o standardima i mehanizmima ravnopravnosti spolova koja predstavlja sveobuhvatan instrument za samoprocjenu postignuća u ostvarenju ravnopravnosti spolova i služi kao važan dokument za planiranje mjera koje su nužne u postizanju stvarne ravnopravnosti u državama članicama Vijeća Europe.

U preporuci se inzistira na činjenici da je ravnopravnost spolova temeljno načelo ljudskih prava koje se odnosi na sva područja i sve aspekte života i da se jednako tiče i žena i muškaraca U tom smislu preporuka donosi iscrpan pregled temeljnih međunarodnih dokumenata i ostalih općih standarda ravnopravnosti spolova koji uključuju nacionalno zakonodavstvo i nacionalne strategije kao i institucionalne mehanizme za ravnopravnost spolova.

Osim navedenih općih standarda, preporuka donosi i jasne upute i pregled mjera za postizanjem ravnopravnosti spolova u posebnim područjima života, od privatnog i obiteljskog, gospodarskog, političkog i javnog života, preko obrazovanja, socijalne zaštite, zdravlja, seksualnih i reproduktivnih prava, do medija, problema nasilja nad ženama i trgovanja ljudima, uključujući i razmatranja o posebnom položaju ranjivih skupina izloženih višestrukoj diskriminaciji. U tom smislu Ured za ravnopravnost spolova preporuča ovaj dokument kao svojevrsni udžbenik u području ravnopravnosti spolova.

Tekst preporuke dostupan je javnosti u elektronskom obliku na internetskim stranicama Ureda www.ured-ravnopravnost.hr, a svi zainteresirani za nabavu dodatnog tiskanog izdanja ove publikacije mogu se obratiti tajništvu Ureda putem elektroničke pošte na adresu ured.ravnopravnost@vlada.hr