Vesna Pusić u Cenzuri

 Došlo je vrijeme za Hrvatsku u kojoj će svi građani biti potrebni, poštovani i sigurni.

Je li došlo vrijeme za ženu predsjednicu Republike Hrvatske ?

U ovotjednoj emisiji Cenzura  o aktualnoj društveno-političkoj situaciji, procesima promjena i reformi koji su pred nama za ulazak u EU, te ostalim važnim temama razgovaramo sa kandidatkinjom HNS-a  za predsjednicu države Vesnom Pusić.   

Emisija se realizira u produkciji Udruge za promicanje ljudskih prava i medijskih sloboda “CENZURA PLUS”, a emitira se u petak u 21:00h (reprizno u subotu), na TV Jadranu. Emisiju Cenzura možete pratiti i na Max TV-u i B Net-u, a idućeg tjedna na internet televiziji Smart TV (www.smarttv.com. te na drugim lokalnim televizijama u Hrvatskoj.

Tuđman spriječio rasprave o zabrani abortusa

Ocjenu ustavnosti Zakona o pobačaju, odnosno njegovih odredbi koje propisuju pod kojim je uvjetima pobačaj dozvoljen, zatražilo je petero građana prije 18 godina – davne 1991. Riječ je o “socijalističkom” zakonu, donesenom 1978., koji je potpisao tadašnji predsjednik Sabora SRH, Jakov Blažević. Nakon hrvatskog osamostaljenja, taj je zakon inkorporiran u domaći zakonski kanon i dosad ga se nikada nije ni pokušalo mijenjati. Promjene, posebice ograničavanje prava na legalan pobačaj, nije podupirala niti jedna dosadašnja hrvatska vlast.

Čak ni prvi hrvatski predsjednik, Franjo Tuđman, nije želio dopustiti Katoličkoj crkvi da regulira privatne građanske odnose, tvrde izvori našeg lista, pa je stoga zahtjev za procjenom ustavnosti Zakona o pobačaju godinama kupio prašinu u ladicama Ustavnog suda, premda bi ga se Katolička crkva svako toliko “sjetila”.

Kako je “zaboravljeni” zahtjev vezan za Zakon o pobačaju iznenada postao aktualan, pokušali smo doznati na Ustavnom sudu. Objašnjeno nam je da je Jasna Omejec, nakon što je došla na čelo Ustavnog suda, od ustavnih sudaca zatražila da prioritet daju starim predmetima. Predmet u kojem se traži procjena ustavnosti Zakona o pobačaju dodijeljen je sucu Aldu Radoloviću. On je u travnju prošle godine poslao upite na pedesetak adresa, među ostalima na KBC Zagreb, KBC Šalatu, ali i na sva četiri medicinska fakulteta u Hrvatskoj. Sudac Radolović tražio je mišljenja u vezi pobačaja i od dekana četiri pravna fakulteta, od njihovih katedri za obiteljsko pravo, od katedre za kanonsko pravo Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Zagrebu te od katedre za moralnu teologiju Teološkog fakulteta u Rijeci.

Unatoč tome što je sudac Radolović ovako temeljito krenuo u obradu “zaboravljenog” predmeta, veliko je pitanje hoće li Ustavni sud o njemu uopće raspravljati. Sve ovo što se sada radi ne znači da će predmet biti riješen, a još je manje izvjesno da će itko od sudaca poslušati Radolovićev prijedlog rješenja, tvrde izvori našeg lista. Dapače, Radolovićevi kolege mogu od njega zahtijevati pomniju obradu predmeta ili promjenu nekih njegovih zaključaka. No, kad je ovaj zahtjev ležao 18 godina, nema razloga da ne leži i dalje, napominje naš izvor.

Što se tiče zahtjeva za ocjenom ustavnosti Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji, sugovornici našeg lista tvrde da se oni neće rješavati prije nego budu donesene izmjene tog zakona, koje su upravo u saborskoj proceduri. Pri rješavanju zahtjeva vezanih za Zakon o medicinskoj oplodnji Ustavni sud će se svakako ravnati načelom da država nema pravo zadirati u ljudske slobode, osim ako je to nužno. Pritom će za odluku biti ključna struka, odnosno razmatranja stručnjaka za obiteljsko i ustavno pravo, a ne mišljenja pojedinih bolnica ili medicinskih fakulteta, koji možda mogu prosuditi kad počinje život sa stajališta medicine, ali nemaju znanja da prosude odnose među pravima, objasnio je naš izvor.

Upit Ustavnog suda, poslan KBC-u Zagreb, u kojem se traži stav medicinske struke o pobačaju i odgovor na pitanje kada počinje život, vezan je za “Zakon o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju”, odnosno, kako se on kolokovijalno naziva – za Zakon o pobačaju. Ustavni sud nije tražio mišljenje KBC-a Zagreb niti bilo koje druge medicinske ustanove u Hrvatskoj u vezi Zakona o medicinskoj oplodnji jer se zahtjevi za ocjenom ustavnosti ovog zakona još nisu ni počeli rješavati.

Ova nam je informacija potvrđena i na Ustavnom sudu i u uredu Ravnatelja KBC-a Zagreb, profesora Željka Reinera. Interpretacije da se liječnička struka zauzima za zabranu pobačaja, koje su se pojavile u medijima uz objavu stava Etičkog povjerenstva Petrove bolnice u Zagrebu da život počinje spajanjem muške i ženske spolne stanice, liječnici smatraju krajnje nekorektnima i zlonamjernima. Jedno je kako struka definira život, a drugo je kako će se pitanje pobačaja i zamrzavanja zametaka riješiti zakonski, jednoglasno poručuju ginekolozi s kojima smo razgovarali. Oni su bili ogorčeni zbog, kako kažu, manipulacija i “novinskih montaža” u kojima se njihova struka optužuje da zagovara zabranu pobačaja. Svi ginekolozi s kojima smo razgovarali ističu kako se stav struke oko toga kad počinje život odavno zna, kako je on jedinstven i nepromjenjiv, no napominju kako struka ne može i ne želi propisivati kakve će biti zakonske odredbe o legalnom prekidu trudnoće.

– Mi ne donosimo zakon, mi smo samo iznijeli stav struke prema kojem život počinje spajanjem muške i ženske spolne stanice. Nije naš posao da određujemo smije li se i kada obavljati pobačaj. Prema aktualnom zakonu, pobačaj je dopušten do desetog tjedna trudnoće. Ne mogu ja kao liječnik kazati da plod s devet tjedna ne predstavlja život, a da plod s deset tjedana i jednim danom jest život. Mi poštujemo zakonski okvir koji utvrđuje država, kazao nam je profesor Slavko Orešković, predstojnik Petrove bolnice u Zagrebu, koji je jučer još uvijek bio uvjeren da je Ustavni sud mišljenje KBC-a Zagreb o tome kad počinje život tražio povodom Zakona o medicinskoj oplodnji.

– Ravnateljstvo KBC-a Zagreb proslijedilo je upit Ustavnog suda Etičkom povjerenstvu Petrove bolnice i mi smo na svojoj sjednici o tome donijeli stav, rekli smo da život počinje spajanjem muške i ženske spolne stanice. Ne sjećam se za koji je zakon taj upit bio vezan, no pretpostavljao sam da je riječ o Zakonu o medicinskoj oplodnji budući da je sada aktualno njegovo preispitivanje, objasnio nam je profesor Orešković, te dodao da smatra nekorektnim da se izricanje stručnog stava tumači kao zahtjev za zakonskom zabranom pobačaja.

 

Haller: Zakon o pobačaju u domeni politike, filozofije i vjere

– Za struku je nedvojbeno da spajenjem muške i ženske spolne stanice nastaje život s potencijalom razvitka. Oplođena jajna stanica ima medicinski potencijal razvitka, no to ne znači da će se svaka oplođena stanica razviti, da će se iz svake oplođene jajne stanice razviti plod koji će preživjeti do trenutka kada može nastaviti život izvan maternice, objašnjava profesor Herman Haller, ravnatelj KBC-a Rijeka i predstojnik Klinike za ginekologiju i porodništvo. Ni liječnici ni medicina ne mogu, međutim, odgovoriti na pitanje kada plod postaje dijete, odnosno kada postaje registriran, priznat član društva.

– To se mora definirati zakonima, ističe profesor Haller. Prema zakonskoj regulativi, koja je na snazi u Hrvatskoj, djetetom se smatra plod koji dosegne težinu od 500 grama ili 22 tjedna trudnoće. Tako se gubitak ploda ispod 500 grama težine smatra pobačajem, a ploda, koji je teži od 500 grama – rođenjem.

– Prema aktualnim stručnim pokazateljima dijete ne može preživjeti ako nije dostiglo težinu od 500 grama. Gubitak ploda ispod te težine smatra se pobačajem, u administrativnom smislu takav plod nije dijete, dodaje profesor Haller.

O tome da li Hrvatskoj treba novi zakon o pobačaju, odlučuju politika, vjera, filozofija, etika, a ne medicinska struka, kao i u svakoj drugoj državi. Zadatak struke je da osigura da se zakoni provode na najbolji mogući načina, da se u provedbi zakona štiti zdravlje žene, ističe profesor Haller.

Zabrana pobačaja u službi Hebrangove kampanje?

Ustavni sud uputio je KBC-u Zagreb upit o tome kad počinje život još početkom prošle godine, povodom predmeta starog 18 godina, u kojemu nekoliko osoba osporava pravo na pobačaj propisano zakonom iz napredne 1978. godine. Zbog bure koja se digla u javnosti, Ustavni sud priopćio je da je sudac koji radi na tom predmetu, osim od KBC-a Zagreb, stručna mišljenja zatražio ‘na još 50-ak adresa, od kojih mu je do danas odgovorio mali broj’.

Ustavni sud, međutim, mora se očitovati i na zahtjeve o ocjeni ustavnosti Zakona o medicinskoj oplodnji, koje su podnijeli predsjednik Stjepan Mesić i SDP. Socijaldemokrati, između ostalog, problematiziraju propisane metode reprodukcije i osporavaju zabranu zamrzavanja zametaka. Podsjetimo, biskup Juraj Jezerinac prošlog je vikenda napomenuo da je ‘dijete čovjek od začeća’ te je oštro osudio nastojanja suvremene medicine da umjetnom oplodnjom i zakonima koji je omogućuju prkose ‘Božjim zakonima’.

Gotovo dvije godine nakon upita Ustavnog suda, na dan kada predsjednički kandidat HDZ-a Andrija Hebrang započinje svoju pretkampanju, javnost doznaje da je KBC Zagreb proslijedio upit Ustavnog suda tzv. Petrovoj bolnici, najvećoj i najstarijoj ustanovi za porode u Hrvatskoj. Tamošnje povjerenstvo, koje čine predstojnik klinike Slavko Orešković te pročelnici zavoda Velimir Šimunić, Josip Đelmiš, Ante Ćorušić, Dubravko Barišić, Damir Babić, Slobodan Mihaljević i Emilija Juretić, jednoglasno se očitovalo da život počinje od trenutka začeća.

Za to jedinstveno mišljenje članovima komisije trebalo je nekoliko minuta, rekao je dr. Orešković za tportal, demantirajući medije koji su izvijestili da su ‘liječnici iz Petrove protiv pobačaja’. ‘Sve što su iskonstruirali je laž’, kaže Orešković, poričući da mišljenje povjerenstva ‘ide u smislu inicijative’ da se zabrani pobačaj.

Predstojnik se ne slaže s ginekologom koji, pod uvjetom anonimnosti, upozorava da je riječ o pitanju s filozofskim, etičkim, vjerskim i drugim dimenzijama te se unatoč višedesetljetnoj praksi ne osjeća pozvanim odgovoriti na pitanje o početku ljudskog života. ‘Ako nam je zakon o umjetnoj oplodnji ovakav kakav jest, onda bi bilo licemjerno ostaviti pobačaj dozvoljenim. Iz te perspektive, pobačaj doista postaje čisto ubojstvo’, kaže ginekolog. ‘Mislim da je to pitanje njega kao čovjeka koji se boji. Tko ga sprečava da kaže svoje mišljenje?’, kaže Orešković.

Orešković tvrdi da na povjerenstvu nije bilo rasprave o pobačaju, koji je ‘najgori način kontracepcije’. Prema važećem zakonu, pobačaj se može izvršiti do 10. tjedna života. ‘To je već život, sa 10 tjedana vide se svi organi i oblik ploda. Kako ćete zaključiti da prije 10 tjedana nema života, a poslije ga ima?’, pita Orešković.

S obzirom da je Hebrang pretkampanju započeo podrškom stajalištima liječnika iz Petrove bolnice, nema sumnje da se upravo problematizacijom prava na pobačaj, baš kao i u predsjedničkoj kampanji Jadranke Kosor iz 2004, nastoje istisnuti pitanja čiji se emocionalni naboj vrti oko nezakonitog bogaćenja i korupcijskih afera u kojima sudjeluju najviši dužnosnici aktualne vlasti. Ukratko, Hebrang je preporučio liječnicima da rade po vlastitoj savjesti i ‘tada sigurno neće pogriješiti’, amortizirajući poruku podsjećanjem da je u nekim zemljama zabrana pobačaja uzrokovala negativne posljedice i povećala smrtnost žena.

Mirando Mrsić (SDP), saborski zastupnik s doktoratom iz biomedicinskih znanosti, najavljuje da će SDP itekako sudjelovati u javnoj raspravi o pravu na pobačaj, ako se ona zahukta. U međuvremenu, napominje da je pitanje o početku života filozofsko pitanje, koje nadilazi mišljenje jednog etičkog povjerenstva jedne klinike. U raspravu bi trebalo uključiti i Nacionalno bioetičko povjerenstvo, koje bi uz pitanje kada počinje život sagledalo i cjelokupnu problematiku, vodeći se filozofskim i znanstvenim načelima. ‘Nema jedinstvenog mišljenja o tome, niti se zaključak može postići konsenzusom.’

Uz izuzetak, naravno, povjerenstva Petrove bolnice. Branka Galić, profesorica sociologije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, napominje da su svi članovi tamošnjeg ‘etičkog povjerenstva’ zauzeli stav kršćanskog fundamentalizma o ‘početku života’.

‘Kriminalizacija pobačaja nije ništa drugo nego oduzimanje ženama temeljnih ljudskih prava – prava na slobodno odlučivanje o vlastitom tijelu, o slobodi korištenja i upravljanja svojim tijelom te o slobodnom odlučivanju o rađanju djece, odnosno svođenje žena na puke rasplodne kontejnere. Uvođenje ‘prava na život’ zametaka značilo bi direktno derogiranje već stečenih ljudskih prava žena (i parova), od kojih je jedno slobodna odluka o rađanju, uključujući pobačaj. Hipotetičko ‘pravo na život’ embrija može biti prihvaćeno samo pod uvjetom derogiranja ženskih prava, budući da su ‘ljudska prava’ zametaka i ljudska prava žena u međusobnoj koliziji. Jedno ne može biti uspostavljeno bez obespravljenja drugoga. Dakle, ne mogu biti na istoj razini prava.

U slučaju koji se ovdje nastoji inaugurirati ženska reproduktivna prava bi bila manje važna od prava zametaka, a time bi i žene zapravo postale ne-ljudi u odnosu na zametke. Takav postupak značio bi da država Hrvatska doista žene smatra nižim i manje vrijednim bićima, s glavnom i isključivom funkcijom rađanja i služenja, u prvome redu državi i crkvi’, napominje profesorica Galić, dodajući da se na taj način Hrvatska vraća u razdoblje tisućljetnog mraka povijesti iz koje su žene kao ljudska bića bile isključene, protjerivane, a mnoge i spaljene na lomačama.

‘Nadam se samo da će žene u ovoj zemlji iznaći snage za suprotstavljanje kriminalizaciji pobačaja, jer one jako dobro znaju da su one te koje jedine žrtvuju same sebe (svoje organe, zdravlje i život, u krajnjoj konzekvenci) za razvoj ploda u slučaju trudnoće, a ne nitko drugi umjesto njih. S tog aspekta nitko drugi o tome ne može imati više prava ili moralnog kredibiliteta o tome odlučivati’, zaključila je profesorica Galić.

Pobačaj u sabornici

Odvjetnica Dafinka Večerina podsjeća da se o zabrani pobačaja u Hrvatskoj govori od 1991. godine, otkada je HDZ došao na vlast. ‘Taj zakon može donijeti samo Sabor, gdje još uvijek sjedi više muškaraca nego žena. U privatnom životu obično su muškarci zainteresirani za pobačaj i ne vjerujem da će oni u Saboru ikada izglasati zakon protiv pobačaja jer će onda morati svoje žene, ljubavnice i kćeri voditi na pobačaje u europske zemlje koje o ovakvim temama odavno više ne raspravljaju’, kaže Večerina. Dodaje da je Nizozemska najliberalnija zemlja po pitanju pobačaja, gdje je i najmanji broj pobačaja na svijetu.

‘Građanska prava predembrija’

Prijedlog za ocjenu ustavnosti Zakona o medicinskoj oplodnji podnijela je, uz ostale nevladine udruge, i udruga Rode. ‘Potpomognutoj oplodnji cilj je stvoriti, a ne uništiti život, pa etičke i teološke rasprave nisu ovdje relevantne. Zamrzavanje embrija praksa je svuda u svijetu i značajno doprinosi uspješnosti postupka. Ustavni sud treba utvrditi je li novim zakonom ugroženo pravo pacijenata na liječenje, a ne ima li predembrij građanska prava’, kaže Ivana Zanze, izvršna direktorica Roda.

Liječnici iz Petrove protiv pobačaja

 Život počinje spojem muške i ženske spolne stanice – jednoglasni je stav Etičkog povjerenstva Petrove bolnice, koje čine pročelnici svih zavoda.

Takav su odgovor dali Ustavnom sudu, koji je postavio pitanje kada počinje život i kakav je stav struke oko pobačaja.

– Upit je stigao ravnateljstvu KBC-a Zagreb, a ono ga je poslalo nama. Nas osmero, članovi Etičkog povjerenstva, nismo imali nedoumica oko toga kada počinje život. Što se tiče pobačaja, nismo željeli ulaziti u taj problem. Neka zakonodavac odluči kad je ta granica i kad se pobačaj smije obaviti – rekao je Slavko Orešković, predstojnik Petrove bolnice.

Pobačaji i u Petrovoj

Ustavni je sud, kako saznajemo, takav upit poslao KBC-u Zagreb, vezano uz zahtjeve za ocjenu ustavnosti Zakona o medicinskoj oplodnji. Pretpostavlja se da je Ministarstvo zdravstva u očitovanju objasnilo da je zabranilo zamrzavanje zametaka jer je zametak živo biće i ima pravo na život, koje mu Ustavni sud mora zaštititi. Stoga je Ustavni sud krenuo u najtežu pravnu raspravu – kada počinje život.

– Za mene osobno ovdje nema sumnje – počinje začećem. Osobno sam od onih koji ne rade pobačaje, no držim se zakona i u Petrovoj se može obaviti i taj zahvat. I ubuduće ću činiti kako zakon kaže – istaknuo je Orešković.

No, prihvati li Ustavni sud ovakav stav, posljedice mogu biti vrlo ozbiljne: u konačnici bi moglo doći do zabrane pobačaja koji nije medicinski indiciran. Naime, kada bi suci odlučili da je petodnevni zametak život i da ga se ne smije zamrzavati niti uništavati, to bi svakako bio jak argument za ukidanje legalnog pobačaja, u kojem se zametak uništava do desetog tjedna.

-Stav Petrove bolnice, kao najveće takve ustanove kod nas, svakako ima odgovarajuću težinu, no Ustavni je sud dužan svako mišljenje samo razmotriti, a ne i prihvatiti – kazao nam je jedan sudac Ustavnog suda. Dodao je kako u službenim i neslužbenim raspravama koje su se na Ustavnom sudu vodile oko medicinski potpomognute oplodnje, nikada nije problematiziran pobačaj.

I kad bi Ustavni sud prihvatio stav da život počinje spojem jajne stanice i spermija, objašnjava sudac, to ne bi automatski značilo da se ukida legalni pobačaj.

Trebalo bi prije pokrenuti zahtjev za ocjenu ustavnosti zakona koji regulira pobačaj i čekati odluku Ustavnog suda.

Međutim, zauzimanje stava Ustavnog suda oko zamrzavanja zametaka mogao bi biti jak motiv ministru zdravstva Darku Milinoviću da sam, političkim putem, promijeni zakon.

To nikoga ne bi iznenadilo, budući da je Milinović poznat kao ginekolog koji se protivi pobačaju, koji je vrlo konzervativnih stavova i blizak Katoličkoj crkvi.

Razmišlja li o tome, danas nismo uspjeli saznati, jer se ministar Milinović nije javljao.

Mnogi su ginekolozi, pa i oni iz Petrove bolnice, očajni zbog stava koji je službeno zauzelo Etičko povjerenstvo iz Petrove, jer su ministru Milinoviću – jednako kao i u slučaju medicinske oplodnje – dali moćno oružje za ukidanje legalnog pobačaja: potvrdu struke.

– Znali smo da će pobačaj biti sljedeći korak, no nismo znali da će odmah naći i stručnjake koji će tome aplaudirati. Pitanje o tome kada počinje život jedno je od najsloženijih medicinskih, etičkih, filozofskih pitanja. Ja bih se, recimo, osobno priklonio onima koji tvrde da je život DNA, a da smo mi samo transmiteri, prijenosnici – rekao je jedan od ginekologa.

Naime, ministar Milinović mjesecima je morao opravdati kontroverzni Zakon o medicinskoj oplodnji, koji je dozvolio oplodnju samo tri jajne stanice, zabranio zamrzavanje zametaka i time naš zakon svrstao među najkonzervativnije zakone u svijetu – uz bok Salvadoru i Bangladešu.

Struka se glasno protivila, održavali su javne apele, slali poruke o katastrofalnom padu uspješnosti po novom zakonu, no nakon nekoliko mjeseci buke, koja ministra nije smetala, struka se primirila, održala kongres početkom rujna na Brijunima i dala potporu ministru.

Predsjednik strukovne udruge dr. Velimir Šimunić zakon je nazvao “blago hendikepiranim”, ustvrdio da su znanstvena postignuća posljednjih mjeseci takva da će uspjeti novim metodama nadići nedostatke zakona i predao ministru pred kamerama pismenu potporu. Neplodni parovi ostali su šokirani.

– A sada mu je Petrova širom otvorila vrata da zabrani i pobačaj – rekao je jedan od ginekologa iz Petrove bolnice.

Ženski vikend u Dokukinu

 

Pozivamo vas na Ženski vikend u Dokukinu CROATIA u Zagrebu, Katančićeva 3, koji će se održati od 09. – 11.10.2009. Predstavljamo vam  četiri naslova koja se bave različitim “ženskim” temama  od ratnih iskustava mladih žena u Izraelu u filmu DA VIDIM SMIJEŠIM LI SE redateljice Tamar Yarom, priče o naizgled idealnoj karijeri za žene u Bosni u filmu POSAO SNOVA Danijele Majstorović, odnosom sa precima i očivanju njihovih vrijednosti  u filmu BABICE REVOLUCIJE Petre Seliškar,  do vrlo aktualne teme umjetne oplodnje kojom se bavi film SVE O EVI Silvestara Kolobasa snimljen 2003. godine.

Cijena ulaznica je 20kn, rezervacije se primaju na www.dokukino.net

 

Predstavljamo: Catholics for Choice

Catholics for Choice (Katolici za Pravo na Izbor) je organizacija osnovana 1973. godine kako bi podržala i promovirala  ideju o  katoličkoj tradiciji koja daje ženi moralno i legalno pravo da po pitanjima seksualnosti i reproduktivne zaštite postupa u skladu sa vlastitom savjesti.

Ciljevi organizacije su omogućiti svakom muškarcu i ženi slobodu donošenja vlastitih moralnih odluka bez prepreka, izgradnja slobodnijeg i pravednijeg društva, sigurna briga za djecu, edukacija o planiranju obitelji, jednaka medicinska pomoć za sve, legalan abortus i pravo čovjeka na zaštitu od seksualno prenosivih infekcija. Mnoge žene i muškarci u raznim dijelovima svijeta, pogotovo oni slabijeg imovinskog statusa, zbog svoje neinformiranosti i nemogućnosti edukacije o osnovnim činjenicama vezanih uz seks, te radi svoje slijepe odanosti vjeri ne uživaju te mogućnosti niti osnovna seksualna i reproduktivna prava.

Još uvijek živimo u svijetu u kojem je abortus ilegalan, nedostupan i nesiguran za većinu žena, iako bi im mogao biti od životnog značenja. Žena koja kupuje kontracepcijska sredstva u bolnici ili ljekarni često nailazi na negodovanje i odbijanje zaposlenika. Osobe koje podupiru seksualnu edukaciju i programe informiranja doživljavaju osudu vlastite sredine. U svijetu u kojem Vatikan ne nudi potporu ženama koje su ostale trudne kao posljedica silovanja u ratnoj zoni, u svijetu u kojem 40 milijuna ljudi živi sa virusom HIV-a i AIDS-om, a Vatikan i dalje moralno osuđuje uporabu kontracepcijskih sredstava.

Kako bi promijenila svijet i napravila razliku, organizacija Catholics for Choice je pripremila i provodila kampanju Condoms for life koja se bez presedana bori za pravo čovjeka na zdravstvenu zaštitu, kao i podizanje opće svijesti o utjecaju katoličke crkve i njezinih biskupa na seksualne odnose medu ljudima. Kampanja je započela 2001. godine sa sloganom “Zabrana prezervativa ubija” i odvijala se diljem planeta,od SAD-a, Meksika, Chilea do Zimbabwea, Kenije, Južnoafričke republike i Filipina. Prva faza kampanje bila je suprotstaviti se agresivnoj vatikanskoj antikontracepcijskoj politici. Također je kritizirano 4 tisuće biskupa koji su podržali ograničenje uvoza prezervativa siromašnim zemljama Centralne Amerike i Afrike. 2002. godine kampanja je znatno napredovala, a to potvrđuje i podrška biskupa iz Južnoafričke republike Kevina Dowlinga koji je sam priznao da Katolička crkva širi mnoge dezinformacije o HIV-u i kontracepciji te  podržao prezervative kao sredstvo borbe protiv AIDSa.

Sjedište organizacije nalazi se u Chicagu no organizacija je iznimno aktivna u zemljama Latinske Amerike, a svoju prisutnost u Europi potvrđuje kroz potporu Europskog parlamenta. Catholics for Choice raspolažu godišnjim budžetom od šest milijuna dolara uz veliku podršku UN-a.