GENERACIJA X – ŽENSKE PERSPEKTIVE

GENERACIJA X – ŽENSKE PERSPEKTIVE

Izložba 3. Vox feminae festivala

http://www.voxfeminae.net/2009/

  

Otvorenje u srijedu

30. 9. 2009. u 20 sati

Galerija Jogurt – AKC Medika, Pierottijeva 11, Zagreb

 

Izlažu: Sonja Gašperov, Petra Brnardić, Snježana Galoić, Nena Brkić, Nina Brkić, Željka Fuderer Levak, Tea Hatadi, Željka Gradski, Kristina Kolarić, Emina Pughel, Gloria Sellan, Matea Pasarić, Ana Mojzeš, Tina Majnarić, Ivana Vidaković, Azra Svedružić, Maria Marta Radman

 

Kustosice izložbe: Krešimira Gojanović i Gabrijela Ivanov

 

Stvarnost je takva da se ženski glasovi moraju čuti

KIGALI, 29. srpanj (IPS) – 56% ruandskih parlamentaraca čine žene, što je odraz aktivne uloge koju su žene preuzele u ponovnoj izgradnji države nakon genocida 1994.

Odette Nyiramilimo, bivša ruandska ministrica za socijalna pitanja od 2000. do 2003., te senatorica od 2003. do 2008., pripisuje snažnu žensku prisutnost u vlasti klimi koja omogućuje afirmativno djelovanje u Ruandi.

Ona smatra da je Četvrta svjetska konferencija o ženama u Pekingu 1995. presudno utjecala na ruandske žene; kao i to što predsjednik Paul Kagame prepoznaje ženska prava kao ljudska prava te činjenicu da razvoj nije moguć ako se zanemari  52 % populacije.

IPS: Mnoge države imaju zakone i kvote koje propisuju veću participaciju žena u vladi, no u praksi nije tako. Kako ruandsko zakonodavstvo uspijeva postizati rodnu ravnopravnost?

Odette Nyiramilimo: Zbog nužnosti razvoja. Ako više od polovice populacije zaostaje, osuđeni ste na propast. Također, nakon genocida žene su odigrale golemu ulogu u ponovnoj izgradnji zemlje. Naporno su radile, brinule se za siročad, okupljale zajednice, te su bile percipirane kao ključne. Tada smo shvatili da je stvarnost takva da se ženski glasovi moraju čuti.

 

IPS: Koji su najveći izazovi s kojima ste se susreli i kako ste ih prevladali?

ON: Najveći izazov na putu ženske participacije u politici bile su same žene. Nisu bile obučene za političarke, kao ni za liderice u bilo kojoj sferi, što se pokazalo tijekom izbornih razdoblja. Žene se nisu borile za pozicije. No danas žene shvaćaju da i one moraju biti dio razvojnog procesa.

Sljedeći izazov su muškarci. Nisu razumjeli kako žena može biti liderica. Smatrali su da žena treba biti kod kuće i brinuti o obitelji ili pak raditi društveno koristan posao, npr. kao medicinska sestra. No danas razumiju jer su vidjeli što žene mogu. Iskusili su žensko vodstvo.

Zatim su tu kulturni običaji, prema kojima žene smatraju da vodstvo trebaju prepustiti muškarcima. Žena koja je središte obitelji ima ograničeno vrijeme koje može provoditi u uredu, informirati se čitanjem novina ili slušanjem vijesti. Ona se mora brinuti za djecu i muža. No sada i muškarci shvaćaju da se moraju aktivno brinuti za obitelj, za razliku od prije nekoliko godina.

Izazov za žene danas je balansiranje između karijere i obitelji, jer vodstvo – posebice žena – mora početi kod kuće. Ne možemo odbaciti dužnosti majki i supruga i zato se moramo učiti ravnoteži. Neuspjeh kod kuće tumači se kao loše vodstvo.

Muškarci ne bi smjeli žene gledati kao rivalke već kao partnerice. Još uvijek doživljavamo neprijateljstvo od muških kolega. Neki se od njih osjećaju ugroženima zbog velikog broja žena u Parlamentu te žele promjenu zakona, prema kojoj žene ne bi dobile poseban tretman na sljedećim izborima. No svi se borimo za isti cilj: razvoj naše države. To bi trebali shvatiti.

To su najveći izazovi. Još mnogo toga treba učiniti kako bismo ostvarili ravnopravnost. Naš je cilj imati 30% žena u svim sektorima: trgovini, obrazovanju, zdravstvu, itd.

 

IPS: Kako ste uspjeli postići rezultate? Kako ste uspjeli ohrabriti žene i uvjeriti muškarce da žene također znaju voditi?

ON: Najprije smo donijeli zakone koji su ženama dali veća prava. 1999. je donesen zakon o nasljedstvu prema kojemu su žene prvi put mogle nasljeđivati zemlju od svojih obitelji. Nakon toga doneseno je još zakona za veća prava žena.

2003. je novi Ustav dodijelio 30% pozicija odlučivanja ženama, što je rezultiralo s 48% ženskih mjesta u Parlamentu, a to je ohrabrilo žene da sudjeluju u politici od lokalne do najviše razine.

Ženske udruge kao što su Unity Club, Rwanda Women Leaders Caucus, Rwanda Women Parliamentary Forum, također su odigrale veliku ulogu u senzibiliziranju žena. Njihove su članice, a same liderice, održavale edukativne skupove za žene i djevojke. Išle smo u škole, razgovarale s organizacijama, intelektualcima, na javnim okupljanjima. To i dalje provodimo.

Dobar je primjer inicijativa prve dame Imbuto Foundation, koja stipendira najbolje učenice u osnovnim i srednjim školama. Ova organizacija poziva žene liderice da potiču djevojke na izvrsnost u razredu ali i izvan razreda, te je snažno utjecala na promjenu mišljenja.

 

IPS:  Vi i druge žene već ste duže vrijeme na političkim pozicijama. Kakve ste promjene ostvarile u Parlamentu i Vladi, te kako one pridonose općem poboljšanju položaja ruandskih žena?

ON: Prva i najvažnija je promjena mišljenja da žene uvijek trebaju ostati u pozadini. U ruandskoj kulturi, a tako i afričkoj, uglavnom se smatra da je ženina uloga druga po važnosti, iza muškarčeve.

To se sada promijenilo. Žene imaju samopouzdanja da budu političarke, poduzetnice, znanstvenice. Značajan broj žena obavlja poslove koji izravno utječu na ostatak populacije.

Danas žene lakše dobivaju zajmove u banci – to je prije nekoliko godina bilo nemoguće. Ja nisam mogla dobiti zajam zato što sam žena!

Broj djevojaka i žena na visokim obrazovnim institucijama se posljednjih godina povećao, posebice na znanstvenim i tehničkim studijima.

 

IPS: Što biste rekli, na kojim razinama vlasti su žene ostvarile najveći utjecaj?

ON: Rekla bih na državnoj razini, jer se na njoj vide opipljivi rezultati. Dobar je primjer donošenje ključnih zakona: o nasljeđivanju, protiv rodnog nasilja, o ravnopravnoj raspodjeli budžeta, itd. 

Žene liderice smatraju da je daljnje zagovaranje rodne ravnopravnosti potrebno na svim razinama, a posebice u općoj populaciji, te je potrebno educirati naše muške kolege o važnosti jednake participacije žena za bolji razvoj države.

 

 

 

Stipendije za mlade znanstvenice

Hrvatsko povjerenstvo za UNESCO i L’oreal Adria organiziraju novi krug nacionalnog programa stipendiranja “Za žene u znanosti”. Danas počinju prijave a mogu se uključiti znanstvenice u posljednjoj fazi pripreme doktorske disertacije iz prirodnih znanosti, uključujući i interdisciplinarna područja.

Četiri stipendije u iznosu od po 4.000 eura u kunskoj protuvrijednosti već četvrtu godinu zaredom dodjeljuju L’oreal Adria i Hrvatsko povjerenstvo za UNESCO pri Ministarstvu kulture radi popularizacije znanosti. Stipendistica na završnoj godini doktorskog studija sama odlučuje na što će je potrošiti (literatura, seminari, ostale potrebe) budući da se dodjeljuje bez ikakvih uvjeta, samo na osnovi kvalitete disertacije, objasnila nam je gospođa Irena Šarić-Dombaj.

Natječaj za nacionalne stipendije “Za žene u znanosti” raspisan je na internetskim stranicama Ministarstva kulture do 30. listopada 2009., a o dobitnicama stipendije odlučit će natječajno povjerenstvo sastavljeno od vrhunskih hrvatskih znanstvenika kojima se ove godine priključio i akademik Zvonko Kusić. Ostali su članovi komisije akademika Sibila Jelaska, akademik Vladimir Paar, prof. dr. sc. Vida Demarin, prof. dr. sc. Jasna Mencer, prof. dr. sc. Krešimir Nemec, prof. dr. sc. Ivan Vicković, prof. dr. sc. Dražen Vikić-Topić te dr. sc. Katica Biljaković.

“Kako bi promicali žene u znanosti širom svijeta, L’oreal i UNESCO 1998. godine obvezali su se da će pokrenuti projekt kojim će potaknuti svijest o važnosti žena u znanosti, podupirati i poticati njihov istraživački rad i znanstveno usavršavanje. Kandidatkinje za nacionalni program stipendiranja ne smiju biti starije od 35 godina na dan zatvaranja raspisanog natječaja, moraju biti hrvatske državljanke sa stalnim prebivalištem u RH te imati preporuku voditelja laboratorija ili dekana fakulteta u sklopu kojeg djeluju. Natječajno povjerenstvo krajem prosinca 2009. godine donijet će odluku o ovogodišnjim dobitnicama”, istaknuo je kriterije novi predsjednik povjerenstva, akademik Zvonko Kusić.

Hrvatsko povjerenstvo za UNESCO pri Ministarstvu kulture i L’Oreal Adria od 2007. godine nagrađuju mlade znanstvenice želeći ih potaknuti da nastave sa znanstvenim radom, demistificiraju znanost i privuku nove naraštaje. Do danas je nagrađeno deset mladih znanstvenica, kojima je stipendija pomogla u razvoju znanstvene karijere.

Obilježen Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama

Povodom Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama premijerka Jadranka Kosor u utorak je položila vijenac i zapalila svijeću ispred spomen- ploče postavljene u Palači pravde u sjećanje na ubojstvo triju žena, počinjeno prije deset godina, 22. rujna 1999. Tog dana je Mato Oraškić, tijekom brakorazvodne parnice, ubio svoju suprugu Gordanu, sutkinju Ljiljanu Hvalec, odvjetnicu Hajru Prohić i teško ranio zapisničarku Stanku Cvetković, zbog čega je osuđen na najtežu zatvorsku kaznu od 40 godina. U spomen na taj tragičan događaj Hrvatski sabor je 2004. 22. rujna proglasio Nacionalnim danom borbe protiv nasilja nad ženama.

U svom govoru premijerka je upozorila da su 75 posto ovogodišnjih žrtava obiteljskog nasilja bile žene i da su mnogi obiteljski nasilnici još na slobodi, no istaknula je da hrvatsko društvo iz godine u godinu pokazuje sve veći senzibilitet za problem obiteljskog nasilja. “Danas se sjećamo svih žena žrtava obiteljskog nasilja, ali ja vas molim da ni 23. ni 24. rujna ne zaboravite ovaj dan, niti u srpnju, niti u kolovozu niti u siječnju jer nije dobro okupljati se 22. rujna ako ćemo tu pojavu zaboraviti već sljedeći dan i ako će se mnogi ponašati tako da vrše nasilje nad ženama koje ima različite pojavnosti i oblike, od verbalnog do fizičkog. Nijedan od tih oblika nije prihvatljiv. Nitko, nijedan muškarac u Hrvatskoj ni igdje ne može biti cijenjeni član društva, bio sudac, odvjetnik, političar, profesor, zastupnik, član Vlade, lokalni dužnosnik, ako je zapravo iza četiri zida osvjedočeni nasilnik. Nažalost, toga ima, s time se susrećemo i vrlo često nažalost se to i prešućuje”, kazala je Kosor.

Zahvalila je svim članicama i članovima civilnog društva koji su, kako je rekla, godinama davali primjer izvršnoj, zakonodavnoj i sudbenoj vlasti kako se treba istinski i učinkovito boriti protiv nasilja nad ženama.

Premijerka je poručila da je u proteklom razdoblju puno učinjeno protiv obiteljskog nasilja i podsjetila da je donesena Nacionalna strategiju zaštite od nasilja u obitelji, a u Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji uveden pojam ekonomskog nasilja. Istaknula je da su ove godine osigurana sredstva za provedbu programa financiranja skloništa za žene žrtve nasilja, za što je Ministarstvo obitelji izdvojilo više od 1,6 milijuna kuna.

“Niti zakoni, niti strategije, niti sve političke odluke neće biti dovoljne ako ostanu samo na deklaratornoj razini, ako svojim vlastitim primjerom i životom dokazujemo nešto suprotno. Svatko se treba upitati što je on sam učinio u borbi protiv obiteljskog nasilja, a političari trebaju biti uzor i primjer”, zaključila je Kosor, poručivši da se nikada ne smiju zaboraviti “tri vrijedne, dobre, pametne hrabre žene, čiji životi su prekinuti u naponu snage”.

Sućut žrtvama na zagrebačkom Općinskom sudu
Ministarstvo pravosuđa, povodom 10-te obljetnice tragedije na zagrebačkom Općinskom sudu kada su ubijene Ljiljana Hvalec, sutkinja, Hajra Prohić, odvjetnica i Gordana Oraškić stranka u brakorazvodnoj parnici, a teško je ranjena zapisničarka Stanka Cvetković, izrazilo je u utorak sućut obiteljima poginulih, te obiteljima svih ostalih žrtava obiteljskog nasilja te nasilja protiv djelatnika pravosudnih tijela. Ministarstvo napominje da je u međuvremenu ostvaren znatni napredak u borbi protiv obiteljskog nasilja i u osiguranju pravosudnih tijela, ali ima još mnogo mjesta za poboljšanja. Podsjećaju da je lani osuđeno je 676 osoba za kaznena djela obiteljskog nasilja, a 10.869 za prekršajna. Najveći dio žrtava obiteljskog nasilja bile su upravo žene, a neke od njih pri tom su teško ozlijeđene, pa i ubijene. “Ove smrti se moraju bolje i odlučnije sprječavati boljom prevencijom, ali i bržim reagiranjem i još boljom koordinacijom djelovanja policije, državnog odvjetništva i sudstva, uz suradnju s nevladinim udrugama”, napominje Ministarstvo. Nužna je specijalizacija sudova za nasilje u obitelji i obiteljske sporove.
Osiguranje pravosudnih tijela vezano je prvenstveno uz odgovarajuća financijska sredstva. Ministarstvo upozorava da samo 10 posto sudova ima 24-satnu zaštitu, 20 posto zaštitu u dvije smjene, 40 posto zaštitu u jednoj smjeni, a 30 posto je bez zaštite.
U cilju unaprjeđivanja zaštite pravosudnih tijela, promjenom Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva pravosuđa ovog je mjeseca Odjel za osiguranje pravosudnih tijela prerastao u Samostalni sektor s osam područnih jedinica i ukupno 214 zaposlenih, navodi Ministarstvo.

Fuchs protiv seksualnog uznemiravanja na sveučilištima

Rektorski zbor, na zahtjev Radovana Fuchsa, ministra znanosti, obrazovanja i sporta, uvrstit će na dnevni red sjednice u srijedu i točku u okviru koje će se raspravljati o moralnim načelima i djelovanju akademske zajednice, posebice u kontekstu afere “Indeks 3” – potvrdio je u utorak predsjednik Rektorskog zbora i zagrebački rektor Aleksa Bjeliš.

Ministar Fuchs je u utorak na Vladi izvijestio kako je Rektorskom zboru uputio dopis u kojemu traži da se o toj točki obvezno raspravi, čime ujedno najavljuje oštriju borbu protiv uznemiravanja i zlostavljanja na sveučilištima.

Vezano uz suđenje pojedinim članovima akademske zajednice u aferi “Index 3”, ministar u dopisu u ime Ministarstva najoštrije osuđuje njihove postupke, posebice u dijelu koji se odnosi na kršenje ljudskih prava koja se ostvaruju unutar sveučilišne zajednice te prava zajamčenih Ustavom i zakonima RH.

 

Odgovorno ponašanje
– Napominjemo da su se svi članovi akademske zajednice dužni ponašati u skladu s načelima etičkih kodeksa pojedinih visokih učilišta, kao i na principu humanosti te poštovanja drugih dionika sustava – poručuje ministar.

Važno je voditi računa, kako dalje navodi, da ni jedan član sveučilišne zajednice ne smije zlouporabiti svoj autoritet te se treba odnositi na način koji isključuje svaku diskriminaciju, uznemiravanje ili zlostavljanje.

– Svi članovi akademske zajednice dužni su odgovorno, profesionalno i savjesno ispunjavati sve svoje obveze, slijedeći načela objektivnosti, korektnosti, nepristranosti, tolerancije i dijaloga – poručuje ministar Fuchs.

Tijekom suđenja u aferi “Indeks” javnost je nedavno bila nemalo šokirana snimkama i fonogramima u kojima je jedna od studentica bila izložena eksplicitnim seksualnim zahtjevima i lascivnim ponudama, a malo je reći i da se pritom koristio neprimjeren rječnik.

No, nekoliko istraživanja u ovom desetljeću pokazalo je da takvo ponašanje nije nepoznato u akademskim krugovima. Primjerice, nedavno istraživanje pravobraniteljice za ravnopravnost spolova i Centra za ženske studije na Zagrebačkom sveučilištu pokazalo je da je čak 38 posto ispitanic(k)a osobno svjedočilo nekom obliku neželjena ponašanja, uznemiravanja ili zlostavljanja na temelju spola, a 26 posto njih samo je bilo izloženo takvim oblicima ponašanja.

Desetak ispitanika doživjelo je da im profesor prolaz, stipendiju ili novačko mjesto uvjetuje seksom.

– Na Rektorat su dosad stizale samo anonimne prijave o tome. Svakako nam je namjera pojačati sveučilišnu odgovornost, pojačati i usuglasiti mjere za različite devijacije, ali najvažnija je prevencija – poručuje rektor Bjeliš.

 

Koritnik: Mnoge ih i ne prijave
Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Gordana Lukač-Koritnik pozdravila je inicijativu ministra Fuchsa te najavila kako će njezin ured do kraja godine istražiti koje akte sveučilišta imaju u vezi sa zaštitom od spolnog uznemiravanja.

– Bojim se da taj problem u nas još nije osviješten. Nemamo podatke o točnom broju takvih slučajeva na sveučilištima, ali mi je žao što osobe za koje pretpostavljamo da su bile izložene uznemiravanju to i ne prijavljuju – kaže pravobraniteljica.

 
Znam da imaš…
Preslušavanjem tajno snimljenih telefonskih razgovora pojedinih optuženika na zagrebačkom Županijskom sudu u predmetu ‘Indeks 3’, vezanog uz korupciju na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu, javnost je imala prilike čuti i razgovor između optuženih posrednika Muniba Lujinovića i studentice Ivane Ćorluke:

Navedena studentica u telefonskom razgovoru kaže Lujinoviću:

– Evo, ja ću stić kod vas za deset minuta, al’ moram odma’ ić jer me tata čeka.

Lujinović: – A, ne… ja te moram prvo par puta uvatit za guzicu.

Studentica: – A ne može ovaj put, nemamo vremena, tata čeka. U dugom razgovoru je, pak, Lujinović, između ostalog, rekao studentici:

– Oš dat pi..e? Znam da imaš, e.

Ona se nadovezala: – Ha, ha, znam da imaš.

I.Došen

U Deželi izjednačuju istospolne zajednice s brakom

Slovenska vlada dala je u ponedjeljak u javnu raspravu prijedlog novog obiteljskog zakona koji će jamačno izazvati mnogo rasprava i kontroverza jer bračnu zajednicu određuje kao životnu zajednicu dviju osoba različita ili istog spola, a dopušta i mogućnost da djecu posvajaju i istospolni partneri. 

 
Zakonom želimo izjednačiti zajednicu istospolno orijentiranih partnera s drugim oblicima obiteljskih zajednica, izjavio je, predstavljajući na konferenciji za novinare vladin prijedlog, ministar obitelji i socijalnih pitanja Ivan Svetlik.

Uz to, novi bi zakon o obitelji, bude li prihvaćen najprije u javnoj raspravi a potom u parlamentu, zabranio fizičko kažnjavanje djece u obitelji. Mjere zaštite u korist djece prenijele bi se sa socijalnih služba na sudove, a interese djece branili bi posebni “zagovornici” njihovih prava.

Novi prijedlog obiteljskog zakona u žarište stavlja dobrobit djeteta, a zadržana je ravnopravnost bračnih partnera iz dosadašnjeg zakona, objasnio je Svetlik.

Očekuje se da će se prijedlogu zakona oštro suprotstaviti konzervativne stranke desnog centra, ali i Katolička crkva, jer drži da obitelj u pravom smislu riječi može biti samo životna zajednica osoba različita spola.

Neke promjene obiteljskog zakona potaknuo je i ustavni sud, prihvativši žalbu istospolnih udruga na to da zakon o istospolnim zajednicama, donesen prije dvije godine, u nekim odredbama diskriminira homoseksualno orijentirane osobe jer nemaju pravo nasljeđivanja preminulog partnera s kojim su živjele u trajnoj vezi.