Po jedan crni balon za svaku ubijenu ženu

Puštanjem u zrak sedamdeset crnih balona s upisanim ženskim imenima i godinom života u kojoj su ubijene, najčešće od ruke svojih bračnih ili izvanbračnih partnera, članice Sigurne kuća Istra obilježile su danas u Puli Nacionalni dan borbe protiv nasilja nad ženama. Članice i volonterke na Narodnom trgu su Puljanima, koji su se zaustavljali kako bi doznali o čemu se radi, iznosile alarmantne podatke poput onih da je u zadnjih nekoliko godina u Hrvatskoj ubijeno čak 70 žena, dok je u prvoj polovici godine, najčešće od ruke bračnog ili izvanbračnog partnera, smrtno stradalo 17 žena.

– Najeklatantniji primjer brutalnog nasilja, koje se moglo spriječiti da su institucije na vrijeme reagirale, je nedavno ubojstvo u Poreču, rekla je Branka Žužić, glasnogovornica Sigurne kuće. Napomenuvši da je egzekutoru Prekršajni sud izrekao zabranu pristupa žrtvi, rekla je da je očito došlo do kratkog spoja – ili navedena zabrana nije došla do policije ili policija nije na nju promptno reagirala. Pritom je naglasila da zaštitne mjere za žrtve i inače na snagu stupaju (pre)kasno. Primjerice, na izricanje zabrane pristupanja žrtva čeka više od pola godine.

Sigurna kuća Istra ima dva ureda i tri umrežena tajna skloništa. U tri godine uspješnog rada primila je 459 poziva zlostavljanih žena, 279 ih se javilo u Sigurnu kuću, dok se s njih 179 radilo, odnosno primile su psihološku ili pravnu pomoć. Do sada je u kući bilo smješteno 17 žena s ukupno 26 malodobne djece.

– Nažalost ne posjedujemo ni službeni automobil, sve obavljamo privatnim autima, a u svome radu nismo zaštićene. Dogodilo se i da nam osvetoljubivi suprug prijeti, jer je doznao da mu je žena smještena kod nas, napomenula je Žužić.

Udruga odnedavno ima i hodogram smještaja žena u hitnim slučajevima, kada je žrtvu potrebno hitno sakriti od nasilnika. Izrađen je uz pomoć policije, financira ga Ministarstvo, a preuzela ga je čak i ženska organizacija GOAP iz Trsta. Za rad dvaju ureda, tri tajna skloništa te plaće četiri stalno zaposlene djelatnice koje skrbe o ženama godišnje je Sigurnoj kući potrebno oko milijun kuna.

– Žena u sklonište najčešće dolazi bez ičega, jer je pobjegla na brzinu, pokušavajući zaštititi sebe i dijete. Mi smo tu da joj osiguramo normalan povratak u život. Troškovi su veliki, posebno kada se radi o smještaju beba i male djece, veli Žužić, napominjući da ih u Istri financijski podržavaju sve općine i gradovi osim one najbogatije – Bala.

Koordinatorica Sigurne kuće Jadranka Černjul rekla je da im najviše dolaze mlade majke s malom djecom. Najmlađa je imala samo 19 godina i dijete od godinu dana, a najstarija 55. U skloništu je bila smještena i majka s bebom od samo četiri mjeseca.

Promocija publikacije Gradski vodič za žene

U Kulturno informativnom centru, aktivistica Autonomne ženske kuće Zagreb Neva Tölle i odvjetnica Sanja Bezbradica predstavile su publikaciju Gradski vodič za žene – zagrebački vodič kroz socijalne usluge za žene koje su preživjele nasilje, a koji će se moći pronaći u knjižarama, odvjetničkim uredima te liječničkim ordinacijama. Promociji se pridružio i gradonačelnik Milan Bandić, koji je pozdravio prisutne te zahvalio i čestitao svima koji su svojim profesionalnim i volonterskim radom doprinijeli suzbijanju i prevenciji nasilja u obitelji.

Vodič je izdan u sklopu projekta Žensko sklonište i savjetovalište – pružanje i osnaživanje servisa i potpore ženama i njihovoj djeci koja su preživjela nasilje u obitelji, kojeg provodi Autonomna ženska kuća Zagreb, u okviru programa potpora Europske komisije CARDS 2004 u partnerstvu s Gradom Zagrebom.

Šamar ženi = šamar društvu

 Policijske statistike u Hrvatskoj  bilježe preko 17 000 prijava za obiteljsko nasilje, dok Državno odvjetništvo podsjeća da više od 500 žena odustaje od tužbe ili povlači izjave. Saborska zastupnica Mirela Holy naglasila je odgovornost žena i potrebu da žene osvijeste svoju snagu i izađu iz nasilne veze. Uz poseban kritički osvrt na neučinkovitost institucija, naročito Centra za socijalnu skrb u Splitu i nedostatak financijskih sredstava, svi prisutni jednoglasno su se složili su u zaključcima i apelu čelnicima, te upućuju svim medijima slijedeće priopćenje za javnost:

“U povodu 10. godišnjice ubojstva 3 žene na Općinskom sudu u Zagrebu i obilježavanja Nacionalnog dana borbe protiv nasilja nad ženama želimo podsjetiti javnost da je rodno uvjetovano nasilje, odnosno nasilje na temelju spola, oblik diskriminacije koji ozbiljno narušava slobode i prava žena. Žene koje trpe nasilje najčešće su dvostruko diskriminirane, jer su suočene s ograničenim mogućnostima u društvu, ekonomski su ovisne i žrtve su siromaštva i socijalne isključenosti.

Države na svim razinama vlasti moraju poštivati obveze preuzete međunarodnim ugovorima i donesenim nacionalnim zakonima, tekućim strategijama i politikama. Moramo o tome govoriti u školama, obiteljima, lokalnim zajednicama i na radnim mjestima.

Upozoravamo na činjenicu da nasilje prema ženama nije u dovoljnoj mjeri prepoznato kao ozbiljan društveni problem, osobito na području Grada Splita i Županije splitsko – dalmatinske. Situacija u Splitu je alarmantna – nema skloništa za žene, nema SOS besplatnog telefona za žrtve nasilja dostupnog 24 sata, nema SOS centra, odnosno nužnog prihvatilišta.

Stoga ovim putem još jednom upućujemo apel Gradonačelniku i Županu da javne i rodne politike provode u skladu s načelima ravnopravnosti spolova i poštivanja ljudskih prava, što uključuje prepoznavanje i zadovoljavanje potreba žena i muškaraca, definiranje mjera i osiguranje sredstava za njihovu provedbu.”

Okruglom stolu “Šamar ženi = šamar društvu” prisustvovali su: Mirela Holy, saborska zastupnica; Ivanka Luetić Boban, predsjednica županijskog Povjerenstva za ravnopravnost spolova; Željan Branica, Općinsko državno odvjetništvo Split; Antonio Sarić, inspektor za nasilje u obitelji, PU Splitsko-dalmatinska; Antonija Vrgoč, županijska vijećnica; Danijela Didić, predsjednica udruge “Psihoaktiva”; Gordana Vrdoljak, Ured za zdravstvo i socijalnu skrb, Grad Split; novinari i novinarke TV Jadran, Splitska TV, Slobodna Dalmacija i Radio Split (ukupno 17 sudionica/ka). 

Od raka dojke svake godine u nas oboli oko 2300 žena, a umre ih 900

 

Broj novooboljelih i umrlih žena od raka dojke u Hrvatskoj je svake godine sve veći i, prema posljednjim službenim podacima, godišnje oboli oko 2300 žena, a umre ih oko 900. Broj oboljelih i umrlih raste s dobi, značajnije je iza 50. godine života, ali se i ta dobna granica snižava.

Na žalost, u Hrvatskoj se u samo 41 posto žena bolest dijagnosticira u početnom stadiju, a valja znati da je rano otkriveni rak dojke izlječiv u 98 posto slučajeva, istaknula je dr. Nada Kraljević, predsjednica Udruge Europa Donna Hrvatska najavljujući Dan ružičaste vrpce, u subotu 3. listopada kada se tradicionalnom šetnjom gradom upozorava na nužnost ranog otkrivanja raka dojke.

– Šetnja će se održati u više od 30 hrvatskih gradova, a cilj je upozoriti i na potrebu pružanja psihosocijalne pomoći ženama koje su liječene od raka dojke, kao i njihovim obiteljima – kaže predsjednik Nacionalnog povjerenstva za psihoonkologiju dr. Križo Katinić.

U nacionalnom programu ranog otkrivanja, među 319.000 žena, na mamografiji je otkriveno 1274 karcinoma.

Prvi izbori sa ženskim pravom glasa

 Prevela Adrijana Baus

 

U travnju će 2010. godine narod Južnoga Sudana glasovati na općim izborima, i po prvi će puta južnosudanske žene moći sudjelovati.

Od potpisivanja Općega mirovnog sporazuma iz 2005. godine, kojim je završio 21-ogodišnji građanski rat na jugu, razrađuju se planovi za ove izbore.

Prije nego je Sudan zaratio 1983., ženama nije bilo dozvoljeno glasovanje kao ni natjecanje za političke funkcije. Za travanjske izbore, predviđeno je da 25 posto funkcija osvoje žene.

Vlada veliko uzbuđenje, ali i zabrinutost zbog mogućih prepreka u ostvarivanju ženskih demokratskih prava.

Pismenost

Nepismenost predstavlja jednu od najvećih prepreka u unaprjeđenju položaja žena. Većina ih nije prošla formalno školovanje pa ne umiju ni čitati ni pisati.

“Iako žena ima više, one nisu školovane i kao rezultat toga, moguće je da će većina ljudi glasovati za pogrešnu stranaku”,  izjavio je Michael Huda Daudi Laila, ministar zdravstva.

Problem je, naime, složenost glasačkoga procesa. Od birača se očekuje popunjavanje 12 različitih listića, odnosno 12 različitih glasova. Strahuje se da je takav sustav prekompleksan.

Lucie Luguga iz Razvojnoga ženskog fonda Ujedinjenih naroda  voditeljica je programa u Južnom Sudanu. Ona smatra da je jedan dan premalo za broj glasova koji se od birača zahtijeva i da, samim time, izbori neće moći biti završeni u jedanom danu, kako je predviđeno. Da pokažu koliko vremena treba za tako koncipirano glasovanje, proveli su postupak glasovanja u jednom selu. Ženama je u prosjeku trebalo 45 minuta za popunjavanje svih 12 listića.

“Neke su žene otišle prije nego je sam proces glasovanje završio”, kaže Luguga. “Jedan dan nam nije bio dovoljan niti za pet žena. Uz to su bile ljute jer su mislile da tratimo njihovo vrijeme te da smo izmislili vlastiti izborni postupak.”

Međunarodni institut za demokraciju i izbornu pomoć iz Khartouma napravio je svoje istraživanje o održivosti izbornog procesa.

Programska voditeljica instituta Cecilia Poni Joshua tvrdi da će školovanoj osobi trebati 36 minuta za cijeli proces glasovanja. Nepismenima bi moglo trebati dvaput više.

 

 

Školovanje birača

 
Jersa Kide Barsaba, članica Visokog izbornog povjerenstva Južnoga Sudana, smatra da treba intenzivno školovati građanstvo žele li uspješne izbore. “Ovaj će izborni proces biti najkompliciraniji do sada i potrebno je sveobuhvatno školovanje birača”.

Veličina Južnog Sudana, kao i loša prometna i komunikacijska povezanost, samo će pogoršati situaciju. Planira se otvaranje velikoga broja izbornih centara, a za birače koji su daleko od izbornih jedinica, organizirat će se besplatan prijevoz.

Unatoč široko rasprostanjenom skepticizamu glede izvedivosti ovakvih izbora, Izborno povjerenstvo je uvjereno da će izbori biti završeni u jednom danu. Doduše, Barsaba naglašava, da ako se to pokaže nemogućim, Komisija ima ovlasti produžiti razdoblje glasovanja.

Osim samih izbora, registracija birača predstavlja još jedan izazov. Registracija je birača započela u kolovozu ove godine, a završetak je predviđen za kraj studenoga. Promatrači smatraju da je taj rok prekratak. Naime, mnogi, a osobito žene iz ruralnih područja, nemaju osobne iskaznice potrebne za registraciju na biralištima. Političke stranke su zabrinute da bi to moglo dovesti do mita i lažiranja uoči samih izbora.

Također se strahuje da bi službenici, prilikom izdavanja osobnih iskaznica, mogli utjecati na birače, osobito žene jer mnoge od njih nisu svjesne prava koja imaju i ovo im je prvo glasovanje.

“Ženama može biti rečeno da glasuju za određenoga kandidata žele li dobiti osobnu iskaznicu”, kaže Rabab Baldo iz Razvojnoga ženskog fonda Ujedinjenih naroda.

Dodatnom metežu i zbunjenosti oko registracije pridonosi i to što birači, da bi bili prijavljeni u određenoj izbornoj jedinici, moraju dokazati da su na tom području živjeli bar 3 do 4 mjeseca.

Konferencija Razvojnoga ženskog fonda Ujedinjenih naroda kojom se htjelo osnažiti žene da se nose sa svim ovim pitanjima te povećati njihovu pregovaračku moć s vlastima, prvi je korak ka jasnom razumijevanju političkog položaja žena i što one same mogu učiniti da bi bile sigurne kako će njihova stranka dobiti političku potporu.

 

Visoki troškovi kandidature

Žene su zbunjene oko uvjeta za kondidaturu na izborima. Uza sve to, da bi uopće pristupile imenovanju, trebaju platiti visoku naknadu. Primjerice, za predsjedničku utrku naknada je 10000 sudanskih funti, što je oko 5000 američkih dolara, novac koji će rijetko koja žena moći prikupiti.

Naknada za izbornu utrku u lokalnim jedinicama samouprave ili, pak, za parlament iznosi 100 sudanskih funti (oko 50 američkih dolara).

“Potreban je zajednički fond za podršku svim ženama kandidatkinjama, uključujući i nezavisne kandidatkinje koje nemaju stranačku potporu”, kaže Baldo.

Izborni se povjerenik Barsaba slaže da su naknade za pozicije predsjednika, potpredsjednika i vlade vrlo visoke, ali, sugerira,  naknade za ostala mjesta su pristupačne. Ako žene smatraju da ne mogu prikupiti toliki novac, trebale bi se obratiti donatorima.

Osim toga, kandidatkinje su zabrinute za svoju sigurnost, unatoč Članku 65 Zakona o izborima prema kojem su policijski službenici dužni pružiti jednaku zaštitu svim kandidatima i svim političkim strankama.

Premda je rat gotov, mnogi su još uvijek naoružani. Kandidatkinje se boje da bi mogle biti napadnute tijekom kampanje ili pokažu li interes za političke pozicije. U mnogim dijelovima zemlje, ljudi su odani samo Sudanskom pokretu oslobođenja i mogli bi strašiti kandidate drugih stranaka.

Žene se nadaju da će se do travnja 2010. godine sva ova pitanja riješiti i da će tada podignuti svoj politički profil na neku višu razinu.

 

 

Pozitivna diskriminacija u Južnom Sudanu

25 posto mandata na lokalnoj, državnoj i nacionalnoj razini su rezervirana za žene, no analitičari tvrde kako postoje problemi s takvom formulom.

Za početak, samo žene koje imenuju stranke moći će se kvalificirati za sudjelovanje na izborima. Takva pozicija od žena zahtijeva jaku pregovaračku moć, kaže Rabab Baldoiz iz  Razvojnoga ženskog fonda Ujedinjenih naroda.

Bez jasnih kriterija za odabir na listu kandidatkinja, slaba politička moć i činjenica da mnoge žene vjerojatno nemaju novaca za registraciju kandidature, priziva opravdani strah da će 25 posto mjesta namijenjenih ženama zauzeti one iza kojih stoji  muška interesna skupina i da one, samim time, neće braniti interese žena.

Tereza John, članica Zakonodavne skupštine pokrajine Bar El Ghazel, poziva političke stranke da sastave proračun za podršku ženama kandidatima, za njihove kampanje i predizborne aktivnosti.

Poziv za seminar Ženskog vodstva

Globalna inicijativa ženskog vodstva (WGLI) neprofitna je organizacija koja se bavi oslobađanjem potencijala za vođenje kod žena svih društvenih, ekonomskih i obrazovnih sredina. WGLI Vam ponosno predstavlja prvu u nizu od tri radionice, koje vodi naša osnivačica, Diana Ruiz iz Sonome u Kaliforniji (SAD).

I. sjednica, Vodstvo kao proces osobnog razvoja , počinje sa Vama, kao pojedincem. Istražit ćete svoju životnu priču i poglede na svijet; odrediti vlastitu misiju, vrijednosti i viziju; razviti emocionalnu inteligenciju, otkriti svoj osobni stil vođenja, priznati postojanje indirektne agresije među ženama i naučiti smanjiti njezin utjecaj; te shvatiti i prihvatiti ulogu vođe koju Vam je Vaše jedinstveno životno iskustvo namijenilo. Projekt pomaganja zajedici dat će Vam priliku da se angažirate svim srcem, stvorite nove kontakte te uvježbate nova znanja i vještine.

Datum: subota / nedjelja , 17. i 18. listopad 2009.
Vrijeme: 9:00-17:00
Mjesto: Udruga za razvoj civilnog društva SMART
Blaža Polića 2/IV, 51000 Rijeka, Hrvatska

II. sjednica (Žene kao instrumenti promjene) i III. sjednica (Žene na vodećim položajima) održat će se tijekom sljedećih devet mjeseci. Nazovite sada da biste rezervirali svoje mjesto u radionici. Ispunjena prijavnica sa uplatom mora biti dostavljena do 1. listopada 2009.

Za informacije i prijavu, molimo kontaktirajte:

Dušica Kailer, dusica.kailer@gmail.com, 385 (0) 98 959 1229
 
Diana Ruiz dianaruiz@wgli.org