sdadmin

 Prevela Adrijana Baus

U travnju će 2010. godine narod Južnoga Sudana glasovati na općim izborima, i po prvi će puta južnosudanske žene moći sudjelovati.

Od potpisivanja Općega mirovnog sporazuma iz 2005. godine, kojim je završio 21-ogodišnji građanski rat na jugu, razrađuju se planovi za ove izbore.

Prije nego je Sudan zaratio 1983., ženama nije bilo dozvoljeno glasovanje kao ni natjecanje za političke funkcije. Za travanjske izbore, predviđeno je da 25 posto funkcija osvoje žene.

Vlada veliko uzbuđenje, ali i zabrinutost zbog mogućih prepreka u ostvarivanju ženskih demokratskih prava.

Pismenost

Nepismenost predstavlja jednu od najvećih prepreka u unaprjeđenju položaja žena. Većina ih nije prošla formalno školovanje pa ne umiju ni čitati ni pisati.

“Iako žena ima više, one nisu školovane i kao rezultat toga, moguće je da će većina ljudi glasovati za pogrešnu stranaku”,  izjavio je Michael Huda Daudi Laila, ministar zdravstva.

Problem je, naime, složenost glasačkoga procesa. Od birača se očekuje popunjavanje 12 različitih listića, odnosno 12 različitih glasova. Strahuje se da je takav sustav prekompleksan.

Lucie Luguga iz Razvojnoga ženskog fonda Ujedinjenih naroda  voditeljica je programa u Južnom Sudanu. Ona smatra da je jedan dan premalo za broj glasova koji se od birača zahtijeva i da, samim time, izbori neće moći biti završeni u jedanom danu, kako je predviđeno. Da pokažu koliko vremena treba za tako koncipirano glasovanje, proveli su postupak glasovanja u jednom selu. Ženama je u prosjeku trebalo 45 minuta za popunjavanje svih 12 listića.

“Neke su žene otišle prije nego je sam proces glasovanje završio”, kaže Luguga. “Jedan dan nam nije bio dovoljan niti za pet žena. Uz to su bile ljute jer su mislile da tratimo njihovo vrijeme te da smo izmislili vlastiti izborni postupak.”

Međunarodni institut za demokraciju i izbornu pomoć iz Khartouma napravio je svoje istraživanje o održivosti izbornog procesa.

Programska voditeljica instituta Cecilia Poni Joshua tvrdi da će školovanoj osobi trebati 36 minuta za cijeli proces glasovanja. Nepismenima bi moglo trebati dvaput više.

Školovanje birača

 
Jersa Kide Barsaba, članica Visokog izbornog povjerenstva Južnoga Sudana, smatra da treba intenzivno školovati građanstvo žele li uspješne izbore. “Ovaj će izborni proces biti najkompliciraniji do sada i potrebno je sveobuhvatno školovanje birača”.

Veličina Južnog Sudana, kao i loša prometna i komunikacijska povezanost, samo će pogoršati situaciju. Planira se otvaranje velikoga broja izbornih centara, a za birače koji su daleko od izbornih jedinica, organizirat će se besplatan prijevoz.

Unatoč široko rasprostanjenom skepticizamu glede izvedivosti ovakvih izbora, Izborno povjerenstvo je uvjereno da će izbori biti završeni u jednom danu. Doduše, Barsaba naglašava, da ako se to pokaže nemogućim, Komisija ima ovlasti produžiti razdoblje glasovanja.

Osim samih izbora, registracija birača predstavlja još jedan izazov. Registracija je birača započela u kolovozu ove godine, a završetak je predviđen za kraj studenoga. Promatrači smatraju da je taj rok prekratak. Naime, mnogi, a osobito žene iz ruralnih područja, nemaju osobne iskaznice potrebne za registraciju na biralištima. Političke stranke su zabrinute da bi to moglo dovesti do mita i lažiranja uoči samih izbora.

Također se strahuje da bi službenici, prilikom izdavanja osobnih iskaznica, mogli utjecati na birače, osobito žene jer mnoge od njih nisu svjesne prava koja imaju i ovo im je prvo glasovanje.

“Ženama može biti rečeno da glasuju za određenoga kandidata žele li dobiti osobnu iskaznicu”, kaže Rabab Baldo iz Razvojnoga ženskog fonda Ujedinjenih naroda.

Dodatnom metežu i zbunjenosti oko registracije pridonosi i to što birači, da bi bili prijavljeni u određenoj izbornoj jedinici, moraju dokazati da su na tom području živjeli bar 3 do 4 mjeseca.

Konferencija Razvojnoga ženskog fonda Ujedinjenih naroda kojom se htjelo osnažiti žene da se nose sa svim ovim pitanjima te povećati njihovu pregovaračku moć s vlastima, prvi je korak ka jasnom razumijevanju političkog položaja žena i što one same mogu učiniti da bi bile sigurne kako će njihova stranka dobiti političku potporu.

Visoki troškovi kandidature

Žene su zbunjene oko uvjeta za kondidaturu na izborima. Uza sve to, da bi uopće pristupile imenovanju, trebaju platiti visoku naknadu. Primjerice, za predsjedničku utrku naknada je 10000 sudanskih funti, što je oko 5000 američkih dolara, novac koji će rijetko koja žena moći prikupiti.

Naknada za izbornu utrku u lokalnim jedinicama samouprave ili, pak, za parlament iznosi 100 sudanskih funti (oko 50 američkih dolara).

“Potreban je zajednički fond za podršku svim ženama kandidatkinjama, uključujući i nezavisne kandidatkinje koje nemaju stranačku potporu”, kaže Baldo.

Izborni se povjerenik Barsaba slaže da su naknade za pozicije predsjednika, potpredsjednika i vlade vrlo visoke, ali, sugerira,  naknade za ostala mjesta su pristupačne. Ako žene smatraju da ne mogu prikupiti toliki novac, trebale bi se obratiti donatorima.

Osim toga, kandidatkinje su zabrinute za svoju sigurnost, unatoč Članku 65 Zakona o izborima prema kojem su policijski službenici dužni pružiti jednaku zaštitu svim kandidatima i svim političkim strankama.

Premda je rat gotov, mnogi su još uvijek naoružani. Kandidatkinje se boje da bi mogle biti napadnute tijekom kampanje ili pokažu li interes za političke pozicije. U mnogim dijelovima zemlje, ljudi su odani samo Sudanskom pokretu oslobođenja i mogli bi strašiti kandidate drugih stranaka.

Žene se nadaju da će se do travnja 2010. godine sva ova pitanja riješiti i da će tada podignuti svoj politički profil na neku višu razinu.

Pozitivna diskriminacija u Južnom Sudanu

25 posto mandata na lokalnoj, državnoj i nacionalnoj razini su rezervirana za žene, no analitičari tvrde kako postoje problemi s takvom formulom.

Tereza John, članica Zakonodavne skupštine pokrajine Bar El Ghazel, poziva političke stranke da sastave proračun za podršku ženama kandidatima, za njihove kampanje i predizborne aktivnosti.