Mogu li nadležne institucije u ovoj zemlji zaštiti žene i djevojke od nasilnih partnera?

 

Nakon tragičnog događaja u kojem je mladić bombom raznio sebe i svoju bivšu djevojku želimo još jednom upozoriti javnost i nadležne institucije na problem nasilja u vezama mladih.

Podaci CESI istraživanja (2006) pokazuju da je više od dvije trećine mladih doživjelo da se osoba s kojom su u vezi prema njima nasilno ponašala.

Neosviještenost i neprepoznavanje nasilja, kao i mišljenje da su određeni oblici nasilnog ponašanja ‘normalni’ dio svake veze može dovesti do toga da mladi i dalje toleriraju rizične, nasilne veze i da ne nalaze dovoljno razloga za prekid.

Nikome nije lako napustiti nasilnu vezu, a adolescenticama to može biti još teže jer imaju manje izvora kojima se mogu obratiti, ali i zbog neinformiranih odraslih osoba koje misle da su to samo “dječje svađe”. Mlade žene često ne napuštaju nasilne partnere zbog njihovih ucjena i prijetnji te zbog straha za vlastitu sigurnost.

A kada ga odluče napustiti nasilje često postaje još intenzivnije, može rezultirati fizičkim povredama, pa i smrću.

Problem nasilja u vezi djevojke uglavnom nastoje riješiti same te ne pokušavaju potražiti pomoć relevantnih institucija/organizacija i prijaviti doživljeno nasilje zbog straha, srama, nepovjerenja, te nedostatka relevantnih informacija.

 

Trenutačno je u proceduri donošenje novog Zakona o sprječavanju nasilja u obitelji koji ne regulira i pitanje nasilja u vezama mladih, a ne postoji neki drugi zakon niti politika koja bi se bavila tim problemom. CESI već niz godina upozorava na potrebu za sustavnim preventivnim programima jer je rad s mladim ljudima koji upravo ulaze u prve veze važan za razvoj kvalitetne veze i prevenciju rodno uvjetovanog nasilja. Isto tako upozoravamo nadležne institucije na potrebu da se posebno zakonski regulira to pitanje koje je potrebno sagledati u širem kontekstu tradicionalnih rodnih uloga i nejednakih društvenih odnosa moći. Sankcioniranje te ozbiljan pristup rješavanju tog problema traži i Pravobraniteljica za djecu u Izvješću o radu za 2008. godinu.

 

Nadamo se da će ovaj tragičan događaj potaknuti relevantne institucije na donošenje zakona koji će pružiti adekvatnu zaštitu i onima koje nisu u braku i izvanbračnim zajednicama te da ćemo konačno shvatiti da je nasilje u vezama mladih ozbiljan društveni problem.

Mogu li nadležne institucije u ovoj zemlji zaštiti žene i djevojke od nasilnih partnera?

 

Nakon tragičnog događaja u kojem je mladić bombom raznio sebe i svoju bivšu djevojku želimo još jednom upozoriti javnost i nadležne institucije na problem nasilja u vezama mladih.

Podaci CESI istraživanja (2006) pokazuju da je više od dvije trećine mladih doživjelo da se osoba s kojom su u vezi prema njima nasilno ponašala.

Neosviještenost i neprepoznavanje nasilja, kao i mišljenje da su određeni oblici nasilnog ponašanja ‘normalni’ dio svake veze može dovesti do toga da mladi i dalje toleriraju rizične, nasilne veze i da ne nalaze dovoljno razloga za prekid.

Nikome nije lako napustiti nasilnu vezu, a adolescenticama to može biti još teže jer imaju manje izvora kojima se mogu obratiti, ali i zbog neinformiranih odraslih osoba koje misle da su to samo “dječje svađe”. Mlade žene često ne napuštaju nasilne partnere zbog njihovih ucjena i prijetnji te zbog straha za vlastitu sigurnost.

A kada ga odluče napustiti nasilje često postaje još intenzivnije, može rezultirati fizičkim povredama, pa i smrću.

Problem nasilja u vezi djevojke uglavnom nastoje riješiti same te ne pokušavaju potražiti pomoć relevantnih institucija/organizacija i prijaviti doživljeno nasilje zbog straha, srama, nepovjerenja, te nedostatka relevantnih informacija.

 

Trenutačno je u proceduri donošenje novog Zakona o sprječavanju nasilja u obitelji koji ne regulira i pitanje nasilja u vezama mladih, a ne postoji neki drugi zakon niti politika koja bi se bavila tim problemom.  CESI već niz godina upozorava na potrebu za sustavnim preventivnim programima jer je rad s mladim ljudima koji upravo ulaze u prve veze važan za razvoj kvalitetne veze i prevenciju rodno uvjetovanog nasilja. Isto tako upozoravamo nadležne institucije na potrebu da se posebno zakonski regulira to pitanje koje je potrebno sagledati u širem kontekstu tradicionalnih rodnih uloga i nejednakih društvenih odnosa moći. Sankcioniranje te ozbiljan pristup rješavanju tog problema traži i Pravobraniteljica za djecu u Izvješću o radu za 2008. godinu.

 

Nadamo se da će ovaj tragičan događaj potaknuti relevantne institucije na donošenje zakona koji će pružiti adekvatnu zaštitu i onima koje nisu u braku i izvanbračnim zajednicama te da ćemo konačno shvatiti da je nasilje u vezama mladih ozbiljan društveni problem.

 

Slovenac kaže da nije bilo silovanja!?

 

Da, znamo, ljeto je sezona kiselih krastavaca, kuhanih kukuruza il čega god. Mediji se u nedostatku sadržaja sa Markovog trga preupuštaju lakšim temama.

Al evo jučer i danas se u medijima mogla sresti i teška i ozbiljna tema, no eto napisana vrlo šaljivo.

Norveška turistkinja koja je ljetovala na Hvaru, 2. kolovoza je prijavila je silovanje.

Čitajući jedna od prodavanijih dnevnih listova mogli smo saznati da se dogodio preokret u istrazi.

U jednom dnevnom listu osvanuo je naslov  “Nije bilo silovanja, par se prepustio užicima na plaži”. Bez upitnika na kraju, dakle to bi kao trebala biti činjenica ili možda provjerena informacija?!

Stručni tim dotične tiskovine je neslužbeno doznao da je “slovenac koji svako jutro šeta ispred hotela, kobnog dana primijetio mladi par kako izmjenjuje nježnosti i ni prema čemu se nije naslućivalo da če se dogoditi kakav zločin…” pa zatim kaže “poljubac po poljubac i mladić je pred djevojku podastro majicu, a nakon toga su se prepustili užicima” i opet “u tome nije primijetio ništa čudno, ali se nemalo iznenadio kada je vrativši se ugledao skupinu djevojaka koje su vriskom dozivale u pomoć” i tako dalje i tako dalje.

Ostavimo po strani da li je Slovenac koji se javio istražiteljima možda kriminalist ili policajac pa ima iskustva u analizama potencijalno sumnjivih situacija ili je pak seksolog pa je naišao na zanimljiv materijal za proučavanje ili je samo obični voajer koji voli gledati druge. Ovo potonje spada u medicinsku dijagnostiku, al to je sad druga tema.

Zabrinjavajuće je da je uopće moguće da neko objavio ovakav članak, sa ovakvim rekla-kazala informacijama i sa nakaradnim naslovom.

Nije samo zabrinjavajuće nego je i opasno. Pogotovo u zemlji u kojoj živimo gdje se još uvijek u presudama mogu naći izjave o analnim rukovanjima, žrtvama koje su imale prekratke suknje, stopirale i na kraju završile sa premalo masnica.

U zemlji u kojoj se zna po što dolaze strane turistkinje, pogotovo Slovenke, Norvežanke, Čehinje. U zemlji u kojoj je spomenik turistu ingeniozno napravljen kao prikaz turistkinje i lokalnog galeba.

Što zapravo misle novinari/ke ovakovim napisima? Sigurno ne prenijeti točnu i provjerenu informaciju? Saznati istinu? Ma kakvi.

Nažalost, ne misle ništa. I to već dugo vremena.

“Žene za ljudska prava” protestiraju protiv poticaja za ponovnu udaju udovica

U srpnju ove godine nepalski je ministar financija objavio budžet za narednih godinu dana, te se jedna od odrednica odnosila i na novčane poticaje od 50 000 nepalskih rupija udovicama koje ponovno uđu u brak. Takav vladin potez izazvao je negodovanje i otpor nepalskih civilnih organizacija, zbog njihovog uvjerenja kako bi takva vrsta poticaja mogla ojačati nasilje, torturu i eksploataciju udovica i žena bez partnera. Također, ponovni brak udovica izjednačava se s novcem te time umanjuje dostojanstvo žena bez partnera i udovica te se ugrožava pravo tih žena da žive neovisne i dostojanstvene živote.

Unatoč pokušajima aktivistkinja da ga razuvjere, ministar financija ostao je uvjeren kako ponovni brak može samo ojačati udovice te se zajedno s vladom oglušio na protuargumente.

Zbog toga, WHR je organizirao prosvjed s najmanje 1500 žena bez partnera 10. kolovoza 2009. kako bi vladu pokušale uvjeriti o nužnosti povlačenja odluke o poticajima. Također, prosvjednice su od vlade tražile donošenje zakona koji su nužni za dostojanstven život žena bez partnera i udovica. Vlada bi zato trebala ukinuti dobnu granicu od koje udovice mogu dobivati financijsku naknadu, a koja je trenutno postavljena na dob od 60 godina. Prosvjednice zahtijevaju dobivanje naknade, bez obzira na godine, od dana kada žena postane udovicom. Također, vlada bi trebala omogućiti članovima obitelji da zamijene preminulog na radnom mjestu, zatim besplatno obrazovanje za djecu udovica, kao i zdravstveno osiguranje za članove obitelji, popust u javnom prijevozu, pravnu pomoć i porezne olakšice…

Ovim poticajem koji predlaže vlada, kao da je na čelo svake udovice i neudane žene zalijepljena cijena. Neki od slogana nošenih na prosvjedu bili su: “Ne možete prodati majke”; “Sve žene moraju biti ujedinjene”; “Ne želimo vladin miraz”; “Povucite ovu vladinu odredbu”; “Uklonite dobnu granicu za naknadu za udovice”.

Nakon ovog prosvjeda, ministar financije sastao se s predstavnicama WHR-a i najavio promjenu problematične odredbe. 

 

Žene za ljudska prava (Women for Human Rights – WHR), je nevladina organizacija iz Nepala koja se zalaže za socio-kulturalno, ekonomsko i političko jačanje žena bez partnera, tj. udovica. Udruga je angažirana u lobiranju i zagovaranju pitanja vezanih uz žene udovice na nacionalnoj, regionalnoj i internacionalnoj razini.

Na OI 2012. u Londonu i ženski boks

BERLIN – Izvršni odbor Međunarodnog olimpijskog odbora odlučio je na sastanku u Berlinu na popis sportova za predstojeće OI u Londonu uvrstiti i žensku inačicu “plemenite vještine” – boksa.

Boks je dosad bio jedini ljetni olimpijski sport rezerviran samo za muškarce. Nakon što je ženama prije četiri godine odbijen zahtjev, predsjednik MOO-a Jacques Rogge smatra da su Igre 2012. pravo vrijeme za promociju ženskog boksa. Međunarodna boksačka federacija (AIBA) predložila je nastup 40 natjecateljica, po osam u pet kategorija, a muški boks izgubit će jednako toliko mjesta u 11 težinskih kategorija kako bi broj boksača na Igrama ostao 286.

Šuica demantira Vlahušića

Bivša dubrovačka gradonačelnica Dubravka Šuica odgovorila je na prozivanje aktualnog gradonačelnika Andra Vlahušića o pronevjeri 1,8 milijuna kuna namijenjenih za gradnju sigurne kuće za žrtve obiteljskog nasilja Dubrovačko-neretvanske županije.


– Mi smo na dva božićna domjenka koja smo organizirali u suradnji s dubrovačkim gospodarstvenicima prikupili 1,1 milijun kuna, a ne 1,8, kao što Vlahušić kaže. Taj milijun kuna je sve do nedavnog Vlahušićeva rebalansa proračuna bio u proračunu, a sada se iznos za sigurnu kuću smanjio na 100 tisuća kuna – kaže Šuica, koja dodaje kako je svjesna kako se ove godine ne može početi ostvarivati taj projekt, ali će se sljedećih donirani novac morati vratiti za ovu namjeru.