Djevojke koje su budućnost našeg dizajna

Čini se da su u Hrvatskoj ženski dvojci budućnost dobrog dizajna. Nakon uspješnih Ire Payer i Lane Cavar te Tine Muller i Dore Bilić na ovoj sceni pojavile i nove nade: Nina Bačun i Roberta Bratović te Dora Budor i Maja Čule, čiji su radovi pokazani na zajedničkoj, provokativnoj izložbi u galeriji HDD-a.

Četiri autorice prostor su “zaslužile” pobjedom u kategoriji najboljeg studentskog dizajna Hrvatskog dizajnerskog društva. U međuvremenu su stigle i međunarodne nagrade, među kojima je i ona Print magazina – New Visual Artist Award (Budor i Čule).

‘Pečemo zanat’ i kolače

Slučajno ili ne, tema su dva odvojena, ali dosta slična konceptualna rada: zajednička im je nit vodilja razmišljanje o dizajnu, suvremenim dizajnerskim praksama, samopromociji i prije svega samoprezentaciji te o socijalnim strukturama u kojima ona funkcionira.

Mlade dizajnerice Nina Bačun i Roberta Bratović ispekle su torte s fotografijama na kojima su likovi poznatih i često prisutnih dizajnera i podijelile ih posjetiteljima galerije pa su naši dizajneri tako, figurativno govoreći, u mogućnosti pojesti sami sebe. 

Za ovaj projekt koji se zove “Pečemo zanat” autorice kažu da je samoironična interpretacija uloge žene dizajnera. Dizajnerice oblikuju, a posjetitelji su pozvani da sudjeluju u kušanju ovih okusa pri čemu eksponati naočigled nestaju.

Na popratnoj fotografiji uz izložbu dvije se autorice slikaju u naočalama sa štanda, očitom pokazatelju vesele kreativne atmosfere koja vlada u njihovom studiju. Njihove se kolegice slikaju odjevene obje u jednu XXL bijelu majicu. Tako su se javile na usavršavanje u School of Visual Arts u New Yorku, s popratnim tekstom kako je tamo studij skup pa imaju novca samo za jednu te pitanjem mogu li se prijaviti kao sijamske blizanke. Naravno da su primljene odmah.

Trgovine na fakultetu

Ni druge dvije autorice ne zaostaju: Roberta Bratović već je na postdiplomskom studiju u Londonu, a Nina Bačun na jesen kreće u Stockholm.

“2 girls and an installation” nastup je tandema Budor-Čule koje, među ostalim, postavljaju sljedeća pitanja: Zašto je neke knjige najbolje držati ispod vaze sa cvijećem? Zašto neki predmeti skupljaju više prašine od drugih? Što je zajedničko tipograferu u stresnoj obiteljskoj atmosferi i ilustratorici koja u slobodno vrijeme plete?

Ispred zidne slike nalaze se, dakle, skulpture i readymadeovi, a sve skupa izgleda kao “fiktivna scenografija” na kojoj se nalaze i likovi dizajnerica dok su bile djevojčice.

Iste su dizajnerice nagrađene i na Magdaleni, za projekt Duties Free Store: ulazni prostor u Studij dizajna pretvoren je u trgovinu kao rekcija na sve veći broj luksuznih dućana od kojih se taj fakultetski ulaz kao takav više uopće ne prepoznaje.

SLUČAJ PREMIJERKA – SEKSIZAM NA DJELU

 

Sama mogućnost da Hrvatska dobije prvu premijerku od samostalnosti naišla je na veliki broj komentara od strane kako analitičara/ki, političara/ki i novinara/ki tako i javnosti što je razumljivo, ali zabrinjava to što su većina komentara seksistički i diskriminirajući. Stoga, CESI oštro osuđuje seksističke i mizogine komentare koji prevladavaju u javnom prostoru kada se govori o ženi kao mogućoj premijerki.

 

Premijerke na širem prostoru Europe možemo nabrojati na prste jedne ruke i Hrvatska bi se tako za koji dan pridružila toj nekolicini zemalja. Iako se to ne dešava u idealnim političkim okolnostima kao direktna posljedica parlamentarnih izbora, ostaje činjenica da kandidatkinja za premijerku treba dobiti jednake šanse i jednak tretman kao što su je imali i dosadašnji, redom muški, kandidati. To znači da rasprava o njenim kvalitetama treba uključivati raspravu o njenim sposobnostima, znanjima i vještinama potrebnim za funkciju premijerke. Nažalost, seksizam se u protekla dva dana pojavio u najrazličitijim oblicima diskriminirajući kandidatkinju temeljem spola i vrlo često bračnog statusa. Jedan je zagrebački radio jutro nakon objave u eter pustio pjesmu Vlade Kalembera “Suzo, Suzana” posvetivši je budućoj premijerki, a pritom aludirajući na nadimak koji je kandidatkinji za premijerku nadjenuo tijekom predsjedničke kampanje predsjednik Mesić.  Net.hr je objavio vox populi u kojem je bilo izjava “Teško je kući u kojoj žena vlada“, “Ona ne zna voditi ni svoju familiju, a kamoli državu“, “Jedna ženska ne znam jeli to more voditi“, veliki naslov na Javno.com glasi “Sanader Vladu dao svojim obožavateljicama” (gdje usput aludiraju i na buduću ministricu Biancu Matković). U Jutarnjem listu objavljen je tekst o njenoj odjeći, na izlasku iz zgrade Vlade kandidatkinju je novinar NoveTV Mislav Bago pitao “Je li Vas strah?” aludirajući na funkciju koju preuzima (isto nije pitao recimo Darka Milinovića koji preuzima funkciju zamjenika predsjednika/ce HDZ-a). Javno.com objavio je izjavu Branimira Glavaša u kojoj kaže: “Mislim da će sada najzadovoljnije biti raspuštenice u Hrvatskoj. Sad će dobiti svoju Majku Tereziju koja će napokon moći pokrenuti sve programe za zaštitu raspuštenica u zemlji.“. Čak i Andrija Hebrang u pokušaju da podrži stranačku kandidatkinju za premijerku kaže: “Mi u HDZ-u smo ponosni da je na red za tu funkciju došla jedna žena. Ja joj osobno poručujem: Stajat ćemo svi uz tebe ne kao da si muško nego kao da si muškarčina.” dajući time svima do znanja da je samo muškarac uistinu dorastao toj funkciji.

 

Ovakvim ponašanjem mediji direktno krše Zakon o ravnopravnosti spolova koji kaže “Zabranjeno je javno prikazivanje i predstavljanje žena i muškaraca na uvredljiv, omalovažavajući ili ponižavajući način, s obzirom na spol i spolnu orijentaciju.”, te Zakon o medijima koji kaže “Zabranjeno je prenošenjem programskih sadržaja u medijima poticati ili veličati nacionalnu, rasnu, vjersku, spolnu ili drugu neravnopravnost ili neravnopravnost na temelju spolne orijentacije”, a za kršenje Zakona, za medije je predviđena kazna od milijun kuna. Pozivamo medije kao i javnost na nultu toleranciju prema seksizmu i diskriminaciji žena i muškaraca kako u slučaju izbora prve premijerke tako i u javnom govoru općenito.

Izdani vodiči o LGB pravima za radnike i poslodavce

Udruge Iskorak, Kontra te Institut M.I.A. predstavljaju Vodič za poslodavce/ke o LGB pravima, Vodič za sindikate o LGB pravima i Vodič o pravima za LGB radnike/ce. Priručnici su nastali zahvaljujući radu članova/ica Pravnog tima na zalaganju za LGB zakonske promjene, te hrabrosti pojedinki i pojedinaca koji su nam se obratili za pomoć kada su im njihova osnovna ljudska prava bila povrijeđena, te time pokrenule proces stvaranja presedana u zaštiti LGB ljudskih prava. Primjeri navedeni u priručnicima stvarni su slučajevi iz rada Pravnog tima (opisani pod izmijenjenim inicijalima). 

Priručnici su namijenjeni prvenstveno LGB osobama, kako bi se bolje upoznale s pravnim normama u Republici Hrvatskoj i mogućnostima pravne zaštite od diskriminacije i nasilja. Također, dva priručnika su namijenjena sindikatima i poslodavcima/kama s ciljem smanjenja diskriminacije i stigmatizacije LGB osoba na radnom mjestu.

Priručnike možete downloadati izravno:

Vodič o pravima za LGB radnike

Vodič za sindikate o LGB pravima

Vodič za poslodavce o LGB pravima

Možete ih preuzeti i u tiskanom obliku u prostorijama udruge Iskorak svakim radnim danom od 10-16 h. Prema želji priručnike možemo poslati i na Vaše adrese (izvan Zagrebačke županije). Za slanje putem pošte pošaljite nam vaše podatke na

informacije@iskorak.org

Ova email adresa je zaštićena od spam robota, nije vidljiva ako ste isključili Javascript

 ili nas nazovite na 0800 444004.

Prva premijerka

 

Iako je jučer u otprilike 15 minuta Hrvatska dobila prvu premijerku od samostalnosti i prvu predsjednicu trenutno najjače političke stranke (i još k tome desne), nitko da nađe vremena za prigodnu proslavu te činjenice (osim nepoznatog nekog čiji buket cvijeća su jučer uslikali pred Banskim dvorima). Na prste jedne ruke možemo nabrojati premijerke na prostoru Europe (i malo šire) i nije baš mala stvar što je upravo Hrvatska, takva patrijarhalna i konzervativna kakva jest, dobiva. No, ta je činjenica, nažalost, ostala zamračena s bezbroj drugih.

 

Prva je ta da Jadranka Kosor nije dobila izbore pa postala premijerkom, već je praktično imenovana na tu poziciju od Ive Sanadera. Tako da čak nemamo niti zadovoljstvo da možemo reći “Vidi, narod je dovoljno samosvjestan da izabere premijerku” pa niti “HDZ je dovoljno samosvjestan da izabere predsjednicu“, nego je Sanader, sukladno njegovoj višegodišnjoj vladavini, ostavio Jadranki Kosor vlast u nasljeđe. Ona ne spada među najgore Sanaderove ministre/ice, čak možda s nekim svojim potezima spada u gornji vrh (jest da je ta ljestvica jako, jako nisko) i po logici stvari može se bez problema zaključiti da ona ipak donekle zna što radi. No, mnogi sada govore “Sve može, samo ne Jadranka Kosor“. Facebook grupa Neću da mi Jadranka Kosor bude premijerka sakupila je gotovo 40 000 članova/ica u manje od 24 sata i iz perspektive činjenice da Jadranka Kosor uistinu nema izborni legitimitet za premijersku funkciju to ima smisla. Ali! U sustavu kakav imamo premijeri odlaze, a premijerke dolaze tako dugo dok imaju većinu u parlamentu. Kada uzmemo u obzir da je Sanader otišao, a da vladajuća koalicija i bez njega želi ostati na kupu (surprise, surprise!), pa onda sto puta bolje Jadranka Kosor nego Milinović, Kalmeta, Šuker, Polančec ili netko od stare tzv. barakaške HDZ-ove garde.

 

Druga stvar koja ostavlja gorak okus je taj što je Hrvatska po mnogim pokazateljima opet u 90-ima. Pogotovo onim ekonomskim. Raste nezaposlenost, opada turizam, BDP nikada više u minusu, zaduženost nikada veća, a čak i ona jedna jedina stvar koja nam nije išla tako loše – a to je pristupanje EU – je zapela u slijepoj ulici. Hrvatska je trenutno užasno vruć krumpir, od kojeg i sama opozicija bježi glavom bez obzira (iako se sada prave da zazivaju prijevremene izbore), i čini se da je jedino Kosor dovoljno dobra i hrabra vojnikinja partije koja bi se tog zadatka primila pa makar i propala do kraja turističke sezone. Gotovo nema komentatora, analitičara ili običnog novinarskog piskarala koji ne komentira da je ona žrtvovana, da samo obavlja još jedan Sanaderov prljavi posao (kao što ih je obavljala i sve ove godine) i da je obična marioneta. Nažalost, i sama Kosor je kroz svoj politički staž dala puno previše razloga da se o njoj tako misli, a jedna od njenih često citiranih izjava je i ona “Kud‘ Sanader, tud‘ i ja” koja nikako nije pomogla njenom imageu odlučne i samosvjesne političarke. Doduše, teško da bi drugačije mogla opstati, bilo u Sanaderovom, bilo u barakaškom HDZ-u i sutra postati premijerka.

 

Treće je prštanje seksizma na sve strane, kako novih izmišljotina tako i recikliranje starog Kosoričinog nadimka Suzana. Jedan je zagrebački radio jutros u eter pustio staru pjesmu Vlade Kalembera “Suzo, Suzana” posvetivši je budućoj premijerki, Net.hr je objavio vox populi u koje je bilo izjava i tipa “Teško je kući u kojoj žena vlada“, “Ona ne zna voditi ni svoju familiju, a kamoli državu“, “Jedna ženska ne znam jeli to more voditi“, a veliki naslov na Javno.com glasi “Sanader Vladu dao svojim obožavateljicama” (gdje usput aludiraju i na Biancu Matković). U Jutarnjem listu Nada Mirković je odmah ispisala karticu teksta o njenoj odjeći, a apsolutno se svi pitaju “Može li to ona? Ima li odlučnosti? Ima li autoriteta?” jer znamo za koga su te osobine kroz povijest bile rezervirane (a što je najbolje pričamo o osobi koju su slali da pregovara sa apsolutno svim nezadovoljnicima u ovoj zemlji, radnicima, seljacima, braniteljima ,a to sigurno ne može netko ‘ko nema niti kičme, niti autoriteta). Jedino je nepredvidljivi Đapić prilikom komentiranja Kosoričine skore dužnosti rekao kako je premijerka, bez obzira na sve, važan iskorak za Hrvatsku.

 

Naravno ostaje da vidimo što nam vladajuća koalicija još sprema, a pred prvom premijerkom je dugo i vruće ljeto nakon kojeg će ili skepticima zatvoriti usta ili kao prava vojnikinja partije pred narodnim sudom uskliknuti “Milost ne tražim!”.

Cenzura, Mediji, Hrvatska

 

U emisiji Cenzura pogledajte prilog sa konferencije “Cenzura, Mediji, Hrvatska” snimljen u Hrvatskom novinarskom domu, 29.lipnja 2009.g. u organizaciji Instituta Otvoreno društvo.

O problemima ograničavanja medijskih sloboda  u prilogu emisije govore novinarke i novinari:

Nataša Škaričić, Hrvoje Appelt, Sanja Mikleušević-Pavić,  Suzana Jašić- članica Programskog vijeća HRT-a, Brankica Petković- urednica Media Watch-a Mirovnog inštituta u Ljubljani, Vildana Selimbegović- glavna urednica Oslobođenja, BiH.

Emisija je realizirana u produkciji Udruge za promicanje ljudskih prava i medijskih sloboda “CENZURA PLUS”, a emitira se u petak u 21:00h, na TV Jadranu. Emisiju je moguće pratiti i na Max TV-u i B Net-u (i reprizno, subotom u 13.30 h).

Niti jedna tužba koju su podnijele žene protiv poslodavaca nije riješena u njihovu korist

Gotovo nevjerojatno zvuči podatak da do danas u Hrvatskoj niti jedna tužba koju su podnijele žene protiv poslodavaca nije riješena u njihovu korist. O svojim iskustvima nakon povratka s porodiljnog dopusta progovorila je manekeneka Iris Androšević Pinjuh

Iris Androšević Pinjuh o razlozima otkaza u zaštitarskoj tvrtki Sokol Marić obaviještena je pismenim putem. Pojašnjeno joj je da ostala bez posla na mjestu tajnice jer se za vrijeme kolektivnog godišnjeg odmora nije pojavila na radnom mjestu.

‘Kada se žena vrati s porodiljnog normalno je da ju čeka radno mjesto, no ja sam dobila izvanredni otkaz, očito je da me više nisu trebali’, rekla je Iris.

Sličnu je situaciju prije šest godina doživjela Ružica Kišir Črlenec. Ona se od tada sa svojim poslodavcem spori na sudu. Presudu još uvijek čeka.

‘Trudnica ne bi smjela dobiti otkaz, a trudnoća isto tako ne bi smjela biti prepreka kod novog zapošljavanja. Jedino što trudnica može dobiti je lakše radno mjesto, no jednako plaćeno’, pojasnila je Ružica Kišir Črlenec.

Iako se mnoge žene boje podići tužbu protiv poslodavaca, Ružica i Iris učinila su upravo to.

‘Malo ljudi se ima hrabrosti upustiti u to pogotovo kada su poslodavci osobe s određenim statusom u društvu. Mene to nije omelo, a savjetujem i drugim ženama da se bore, da ne savijaju leđa jer ćemo tako svi zajedno biti jači’, poručila je Iris Androšević.

Više u inMagazinu.