sdadmin

Oslobodimo dojenje iz mračnih soba!

Posted on by sdadmin

15. svjetska konferencija Performance Studies International najveća je međunarodna konferencija o kazalištu, suvremenom plesu i umjetnosti performansa ikada održana u Hrvatskoj, ali i u široj regiji. U tih nekoliko dana Zagreb će ugostiti preko šest stotina izvedbenih, napose kazališnih umjetnika, teatrologa i teoretičara sa svih strana svijeta, a koji će se u teoriji i praksi baviti kontraverznom temom: “Misperformance – neuspjeh, neprilagođenost, krivo čitanje”.

Na otvorenju konferencije bit će izveden tekst “Europa” najprevođenije i najuspješnije hrvatske suvremene dramatičarke Ivane Sajko, a u režiji mlade i nagrađivane domaće redateljice Anice Tomić.

Autorice su izvedbu ‘Europe’ zamislile kroz sudjelovanje i 40-tak majki dojilja s djecom, ne samo zato jer lik Europe iz drame tumače kao majku, već i zato jer se dojenje na javnom mjestu kod nas često doživljava kao već spomenuti “misperformance”.

Samom otvorenju će nazočiti veliki broj medija, te predstavnika lokalne i državne vlasti, pa je ovo ujedno i izvrsna prilika za popularizaciju samog dojenja, ali i za nastavak edukadcije domaće javnosti o činjenici kako dojenje u javnosti nije opsceno, a koju i iz vlastitog iskustva smatramo nužnom.

Otvorenje će se zbiti u HNK u Zagrebu, 24. lipnja u 18 sati. Zainteresirane majke s djecom koje se žele pridružiti ovom performansu trebaju biti prisutne tog istog dana u razdoblju od 17.30 do 19.30. U prostorijama HNK bit će im osigurana osvježenja kao i prostor za prematanje djece.

Za sudjelovanje u performansu Roda traži 40 parova – majki dojilja i dojeće djece, a ako ste zainteresirane možete se javiti na mail ili putem foruma.

Fijasko države na slučaju Fritzl

Posted on by sdadmin

Prijevod Ivana Turudić

 

Elisabeth Fritzl i njena djeca mogli su biti oslobođeni godinama ranije da austrijske vlasti nisu propustile mnoge naznake onoga što se dešava u obiteljskom podrumu, piše Stephanie Marsh, autorica nove knjige o čovjeku koji je svoju kći držao zatočenu u tamnici cijelu četvrt stoljeća. Stephanie Marsh starija je autorica članaka u The Timesu. Zločini Josefa Fritzla: otkrivanje istine, knjigu Stephanie Marsh i Bojana Pancevskog objavio je ovoga mjeseca HarperCollins.

U Austriji je popularna teorija prema kojoj je Josef Fritzl bio lukav i izuzetno tajanstven zločinac. Nakon što je provela godinu dana istražujući slučaj, Stephanie Marsh je zaključila da je istina suprotna.

On je nemilosrdan i vješt lažljivac, ali je također i nespretan manipulator, čovjek koji je u vrijeme kada je dosegao srednje četrdesete, bio uhićen dvaput zbog paleži, dvaput zbog seksulanih prijestupa i jednom zatvoren zbog silovanja žene kojoj je prijetio nožem.

Iako su austrijske vlasti inzistirale da ne snose nikakovu odgovornost za Frizlovo dvadesetčetverogodišnje zatočenje njegove kćeri Elisabeth, dokazi koje je autorica vidjela upućuju da je ovaj besramni zločinac ostavio zapanjujući broj znakova u svojim tragovima – znakova koje su socijalni/e radnici/e ponovljeno ignorirali, kao i policija i sudstvo.

U kolovozu 1981, četiri mjeseca nakona njena osamnaestoga rođendana, Elisabeth je nestala negdje u doba ručka. Živjela je kod kuće u obiteljskoj kući u Amslettenu i u to vrijeme je kuća, osim njenoga oca, bila prazna. Njena majka i jedna od sestara bile su u kupovini, drugu sestru je Fritzl poslao u šetnju.

Kada su se one vratile Elisabeth je nestala. Josef Fritzl je sljedeći dan prijavo Elisabethin nestanak policiji natuknuvši, bez i traga dokaza koji bi potkrijepili njegovu tvrdnju, da se pridružila kultu.

Bez obaziranja na činjenicu da u Austriji nema kultova, ni tada niti danas, postojali su i drugi faktori koji su mogli izazvati sumnju policije.

Iako je Frizlova osuda za silovanje bila do toga doba izbrisana iz dosjea (prema austrijskome zakonu seksualni prekršaji se automatski brišu iz policijskih datoteka nakon razdoblja od deset do petnaest godina), u usko isprepletenoj zajednici uglavnom se znalo da je on bio osuđeni silovatelj. Njegova uhićenja za palež još su uvijek bila zabilježena, ali on je bez obzira na to posjedovao oružje: Brenaredlli pištolj i pušku.

Socijalni su radnici znali da je Elizabeth pobjegla od kuće prije dvije godina. Na povratku u Amstetten, odlučili su stavar raspraviti samo s njenim ocem dok je Elisabeth bila u sobi.

Neki od prijatelja sumnjali su da se Elisabeth samoozljeđuje – još jedan očiti znak zlostavljanja, no socijalni su radnici jednostavno prihvatili Fritzlov iskaz.

Danas znamo što se dogodilo u kolovozu 1984. Josef Fritzl je zaključao svoju kći u pripremljenu tamnicu u podrumu. Nakon mjesec dana u zatočeništvu, prisilio ju je da napiše pismo koje je potom poslao sebi i pokazao pliciji.

Ponovno su vlasti prihvatile zdravo za gotovo sve što im je Fritzl rekao. Pismo nikada nije pregledao relevatni stručnjak, unatoč činjenici da austrijski stručnjak za granične religije zapravo živi u Amstettenu (pokazali su mu sva Elizabethina pisma tek 2008 i izjavio je da su očito lažna).

 

Napuštena

U 1993-oj, devet godina nakon što je Elisabeth nestala, prvo je od troje djece došlo na Fritzlov prag. Precizni detalji ovih otkrića  posebno su uznemirujući.

Prvo je dijete napušteno u kartonskoj kutiji zajedno s Elisabethinim pismom. Besmislena birkratska logika odlučila je da neće biti službene potrage za Elisabeth jer je ona odrasla i može “ići kuda želi”.

 

Fritzl je prisilio kćer da piše pisma iz tamnice

Samo godinu dana kasnije došlo je drugo dijete, ovaj put napušteno na pragu u dječjim kolicima. Rosmarie Fritzl je otkrila drugo dijete te opisala što se dogodilo socijalnome radniku.

Rekla je da je kratko prije ponoći čula zvuk djeteta koje plače izvan kuće. Otkrila je dijete na pragu i vratila se unutra držeći ga u rukama. Iznenada je telefon počeo zvoniti. Na drugome kraju bila je žena koja se, tvrdeći da je Elizabeth, ispričavala što je napustila dijete. Bilo je očito da se radi o snimljenoj poruci: Rosmarie Fritzl poklopila je sušalicu, ali telefon je odmah ponovno zazvonio: kada je podigla slušalicu čula je istu poruku.

Gospođi je Frizl bilo neobično što je primila poziv, kako je rekla socijalnome radniku, nakon što su ona i muž nedavno promijenili broj telefona koji tada nije bio poznat nikome.

Iako je slučaj napuštene djece bio dovoljno neobičan da privuče pažnju nacionalnoih tiskovina, ništa od ovoga lanca događaja nije izazvalo puno zabrinutosti među vlastima.

 

Neobično ponašanje

Na prijedlog Josefa Fritzla, jedno je od pisama pregledao grafolog, koji je, naravno, zaključio da je pismo pisala Elisabeth Fritzl.

Činjenica da njena pisma nisu niti spomenula kult i da je, u kasnijim godinama, najmanje jedno pismo nosilo poštansku marku grada vrlo blizu Amstettena, u kojem je Josef Fritzl, kako se znalo, posjedovao kuću, nije izazvalo oprez socijalni radnika i policije. Treće dijete pojavilo se na Frizlovu pragu 1997. Njega su također primili i dogojili “djed i baka”.

Vrijeme je prolazilo. Josef Fritzl provodio je sve više vremena u podrumu ali nitko nije propitivao ovo neobično ponašanje. Živio je odvojeno od svoje žene, u zasebnome stanu unutar kuće u Amstettenu, i često je provodio noć u podrumu, tvrdeći da je bio na poslovnome putu.

Stanari su vidjeli kako nosi vrećice namirnica u podrum, kao i građevinski materijal, uređaje i namještaj: okvire za krevet, madrace, tuš, perilicu za rublje. Stvari su neprestano nestajale u podrumu i nikada nisu iznesene van.

Krajem ožujka 2008., najastarije dijete Elisabeth Fritzl, Kerstin, teško se razboljelo u podrumu i otac ju je odlučio premjestiti. Da nije bilo sumnje jednog od liječnika, nejverojatnije slučaj nikada ne bi izišao na svjetlo dana.

Austrijanici su bili ponosni na diskretno rješavanje slučaja, ali nije bilo istrage, niti priznanja neuspjeha policije, socijalnih radnika/ca niti vlade.

Austrijski su se mediji upustili u posve perifernu diskusiju o upletanju medija.

Iako je istina da su engleski paparazzi pribjegli očajničkim taktikama da dobiju slike Elisabeth Fritzl i njezine djece, ni mnogi odjeli austrijskih medija nisu pokazali kajanje zbog objavljivanja Fritzlovih psihijatrijskih izvješća prije nego je slučaj došao na sud, niti zbog tiskanja mnogih intimnih detalja Elisabetinih muka koje su prvo procurile u jedan austrijski časopis.

Toliko o privatnosti.

U međuvremenu, mnoga su pitanja o kompetenciji, savjesnosti i odgovornosti austijskih vlasti prošla neodgovorena.

Sloboda izbora, tajnost glasovanja i dostojanstvo birača ozbiljno narušeni u nizu sredina

Posted on by sdadmin

Opća ocjena izbora

Izbori su uglavnom provedeni u demokratskoj atmosferi koja je biračima omogućila ostvarivanje svog biračkog prava. No, sloboda izbora, tajnost glasovanja i dostojanstvo birača ozbiljno su narušeni u nizu sredina, pri čemu nije važno jesu li takve pojave u konačnici mogle utjecati na rezultate izbora ili ne. Kod izbora nije važan samo rezultat, već je jednako važan i sam proces, a događanja na ovim izborima pokazuju da su tijekom izbornog procesa u nekim sredinama prekršena ljudska i građanska prava.

Nadalje, birači, stranke i kandidati imaju pravo na educirane biračke odbore i izborna povjerenstva, s čime je također bilo problema na ovim izborima. Kršenja propisa od strane biračkih odbora, ali i brojna kršenja zakona od strane političkih stranaka i kandidata te njihovih aktivista pokazuju da izborni proces u Republici Hrvatskoj trpi ozbiljne probleme, kao i uostalom cijeli politički poredak Hrvatske, što u konačnici dovodi u pitanje i vladavinu prava.

Govoreći konkretnije, zabrinjavajući su slučajevi kršenja zakona i procedure, kao i osnovnih demokratskih principa poput tajnosti glasovanja i slobode izbora bez zastrašivanja i ucjena, a koji su se događali na ovim izborima. U tom smislu, provedba i pojedini izdvojeni slučajevi kršenja zakona na ovim lokalnim izborima ne predstavljaju napredak u provedbi izbora u odnosu na lokalne izbore 2005. Primjerice, zapisivanje birača koji (ni)su došli na biračko mjesto te slučajevi odlaska biračkog odbora u posjet bolesnim i nemoćnim biračima, a da to sami birači nisu zatražili, zabrinjava i pokazuje da se u pojedinim mjestima provodila organizirana povreda tajnosti glasovanja od strane nekih stranaka.

Pojedinačni slučajevi nasilja, ali i dojave o kupovini glasova (nuđenjem novaca, fotografiranjem listića), pokazuju da postoje ozbiljne sumnje kako postoje sredine u kojima se na protuzakonit način, počinjenjem kaznenih djela, osvajalo vlast.

Brojnost dojava oko listića koji nisu bili promiješani na propisan način, ni okrenuti licem prema dolje, slučaj zabrane promatračima da sa članovima biračkog odbora odu u posjet bolesnim i nemoćnim biračima, kao i slučajevi šikaniranja promatrača (ne samo GONG-ovih) pokazuju da je dio biračkih odbora na biračka mjesta došao needuciran ili sa zadatkom koji nije bio provođenje izbora sukladno propisima.

Dodatno, zabilježen je veliki broj kršenja izborne šutnje i to od strane većeg broja stranaka i nezavisnih kandidata. Posebno gruba kršenja počinjena su agitiranjem na izborni dan unutar, ispred i u blizini biračkih mjesta, mahom od strane aktivista HDZ-a, te postojećih (grado)načelnika što je stvorilo napetiju atmosferu izbornog dana na određenim mjestima i moglo je utjecati na rezultate izbora. Dolazak i prisutstvo neovlaštenih osoba na ili ispred pojedinih biračkih mjesta doprinijelo je atmosferi samovolje i straha u tim mjestima, a samim time dovelo u pitanje i neovisnost biračkih odbora.

Primjeri kršenja izborne procedure i prava birača ili kandidata

a) Nasilje i/ili ucjene birača

– GONG-u i nadležnim izbornim povjerenstvima poslane su pismene dojave i službeni prigovori građana i stranaka o lošoj praksi da su stranke pratile tko jest, a tko nije izašao na izbore (uvidom u izvatke iz popisa birača tko je zaokružen, a tko ne) te zatim ucjenjivale birače, što je posebno osjetljivo u manjim sredinama.

– Primjer prijetnji promatračima GONG-a u Vrgorcu: na biračkom mjestu br. 9 promatračici GONG-a prijetio je promatrač HDZ-HSS-a da će je udaljiti s biračkog mjesta, saznati njezino ime i prezime te nazvati njezinog šefa da joj oduzme licencu, a drugoj promatračici dobacivao kako su poslane na biračko mjesto da izazovu smutnju. Drugi promatrač HDZ-HSS rekao je promatračici GONG-a: ” dobro ja znam tko si i šta si i striktno sam poslan da te pratim”. Promatračima GONG-a nije dozvoljeno da se približe stolu i nadgledaju brojanje listića već ih se uputilo da samo sjede i šute.

– Od ostalih primjera prijetnji i zastrašivanja izdvajamo sljedeće: u Ogulinu se nezavisnom kandidatu prijetilo na radnom mjestu zato što se kandidirao; u Netretiću je kandidat sa suradnicima navodno je zastrašivao građane i medije a Radio Mrežnica prijavio je slučaj policiji čiji su izvidi potvrdili njihove navode i obrada je u tijeku; u Viru je načelnik općine zaposlenicima navodno zaprijetio da će dobiti otkaz ako ne glasuju za njega; u Segetu Donjem načelnik općine kontinuirano je navodno zastrašivao birače a slično ponašanje dojavljeno je i tijekom izbornog dana; u Brdovcu je načelnik općine navodno vršio pritisak na lokalne poduzetnike da ne stavljaju plakate na svoje objekte od ostalih stranaka i kandidata. Dodatno, od poduzetnika koji su vezani nekim ugovorom s općinom navodno je zatražena javna i financijska podrška za vladajuću stranku.

– Iz izvještaja policije (2. krug izbora) izdvajamo sljedeće: policija je osam puta intervenirala zbog izgreda u drugom krugu lokalnih izbora zbog napada na predstavnike medija, vrijeđanja i nasrtaja na promatrače stranaka i kandidata te prijetnji kandidatu.

{slika}

b) Primjeri dojava o kupovini glasova – građani se boje svjedočiti, iako su GONG-u dali svoje podatke i kontakt

– u Karlobagu, Novom Vinodolskom i Obrovcu su se građani žalili da se od njih traži fotografiranje glasačkih listića mobitelom, kao dokaz kako su glasovali; u Slavonskom Brodu građane se tražilo da mobitelom fotografiraju glasačke listiće, kao dokaz kako su glasovali, uz naknadu od 400 kn, a u Zaprešiću za naknadu od 100 kn; u Belišću su se građani žalili da se plaćalo glasovanje u korist jednog kandidata iznosom od 200 do 400 kn, pripadnicima romske manjine te umirovljenicima; u Kuli Norinskoj Podjurnica navodno je kandidat s jedne općinske liste nudio 500-1000 kn za glas toj stranci.

c) Kršenje zakona od strane onih koji su ih donijeli:

– Izbornu šutnju na najgrublje načine kršio je HDZ (između ostalog i agitiranjem ispred i oko biračkih mjesta na sam izborni dan) i na najvećem području Hrvatske. SDP i ostale stranke te kandidati kršili su izbornu šutnju u pojedinim mjestima, ponajviše slanjem sms poruka, nazivanjem građana telefonom i dijeljenjem promidžbenih materijala. GONG je uputio prekršajne prijave protiv parlamentarnih stranaka koje su kršile izbornu šutnju (HDZ, SDP, IDS, HSS, HNS, HSP), a kako su u zakonu propisane novčane sankcije, očekujemo da će nadležna tijela istražiti i kazniti počinitelje.

– Gotovo sve političke stranke i kandidati na izborima nisu objavili prijevremene financijske izvještaje, ali za to neće biti kažnjeni jer nema sankcija. Sukladno Zakonu, samo kandidati su bili dužni predati nadležnom izbornom povjerenstvu prijevremeni financijski izvještaj, ali ne i objaviti ga. Stoga postojeće zakonske odredbe, kad bi se i poštivale, ne bi nudile potpune informacije biračima o tome tko i u kojim iznosima financira kampanje, niti bi istinitost objavljenih podataka moglo provjeriti neko neovisno tijelo. Ovakav zakon gubi svoj smisao i može se steći dojam da se zakone donosi pro forma zbog pritisaka iz Europske unije, ali bez ikakve namjere da oni budu kvalitetni i u skladu sa standardima razvijenih demokracija.

d) Primjeri needuciranosti biračkih odbora

– GONG je nakon prvog i drugog izbornog kruga obavio uvide u nevažeće i važeće listiće u pojedinim mjestima gdje je postotak nevažećih listića bio velik ili rezultat između dva kandidata vrlo tijesan.

– Nakon prvog kruga obavljen je uvid na 4 biračka mjesta u Vukovaru, a konstatirano je da su od 220 nevažećih listića njih barem 53 prema pravnom stajalištu Ustavnog suda (odluka o izbornim sporovima iz 2009. godine!) trebali biti važeći. Budući da listići nisu proglašavani nevažećima za samo jednu određenu stranku ili kandidata pokazuje da nije riječ o namjernom pokušaju utjecanja na rezultat, već da su birački odbori bili nedovoljno educirani.

– Nakon drugog kruga obavljen je uvid u 6 općina i 1 gradu (Čaglin, Donji Vidovac, Sunja, Generalski Stol, Majur, Hrvatska Kostajnica, Zlatar Bistrica) a konstatirano je da od 217 nevažećih listića njih barem 7 prema pravnom stajalištu Ustavnog suda (odluka o izbornim sporovima iz 2009. godine!) trebali biti važeći. Dodatno, pronađeno je i 4 listića koji bi trebali prema istom stajalištu biti nevažeći, a priznati su kao važeći. Budući da listići nisu proglašavani nevažećima za samo jednu određenu stranku ili kandidata pokazuje da nije riječ o namjernom pokušaju utjecanja na rezultat, već da su birački odbori bili nedovoljno educirani. Samo u jednom slučaju je sporno je li listić mogao utjecati na rezultat – u Zlatar Bistrici. Tamo je važećim proglašen listić na kojem su oba kandidata bila su zaokružena, a jedan prekrižen. Da je bio proglašen nevažećim (što je u skladu s pravnim stajalištem Ustavnog suda), ne bi oba kandidata dobila jednaki broj glasova i ne bi bilo trećeg izbornog kruga.

– Zamijećen je i visok postotak nevažećih listića u nekim županijama u usporedbi s lokalnim izborima za predstavnička tijela 2005. godine, što može predstavljati manjkavo educirane birače ili biračke odbore, kao i negativan stav birača prema kandidatima

 Preporuke i zahtjevi prema Vladi/DIP-u/Saboru i ostalim nadležnim institucijama

– Promptno istražiti, procesuirati i sankcionirati poznate i kao i sve eventualne buduće slučajeve pritiska i ucjenjivanja birača, kupovine glasova, zlouporabe lokalnih resursa za kampanju te kršenja izborne šutnje.
– Reformiranje DIP-a kako bi mogao neovisno organizirati i provoditi izbore u skladu s međunarodnim standardima, ali i ispunjavati ostale zakonom propisane nadležnosti DIP-a (informiranje birača, kandidata i medija, rad na poboljšanju izbornog zakonodavstva, izrada stručnih publikacija, analitičko izvještavanje i objava svih podataka u vezi izbora) i onih nepropisanih nadležnosti koje bi DIP trebao preuzeti u svoju nadležnost (aktivno praćenje regularnosti izborne promidžbe te sankcioniranje nedozvoljenih poruka i radnji tijekom promidžbe; nadležnost nad kontrolom financiranja izbornih kampanja tijekom i nakon izbora).
– Sustavna edukacija tijela koja provode izbore od strane DIP-a i u vremenu kad nema izbora.
– Poboljšanje pravnog okvira za financiranje izbornih kampanja kako bi izbori bili transparentni, a stranke i kandidati počeli objavljivati svoje financijske izvještaje te sankcije za korištenje javnih resursa u kampanji.
– Poboljšanje pravnog okvira za medijsko praćenje izbora koje gotovo uopće nije regulirano za lokalne izbore.
– Educiranje političkih stranaka i kandidata o minimalnim demokratskim standardima ponašanja u izborima.
– Objedinjavanje zakona o izborima u jedinstveni izborni kodeks za ujednačavanje tehničkih proceduralnih pravila u cilju jednostavnije organizacije i provedbe izbora.

Rodni efekti globalnog ekonomskog usporavanja

Posted on by sdadmin

 

 Ekonomska kriza koja je zaposjela scenu globalne stvarnosti, stavila je u prvi plan financijsko-egzistencijalna pitanja  svim razinama društva. Osim očiglednih, financijska kriza povlači za sobom cijeli niz dodatnih socijalnih problema koji ionako ranjive društvene grupe izlažu još većem negativnom utjecaju. Upravo o ovom aspektu sveprisutne ekonomske krize govori Stephanie Seguino, autorica članka The gender perspectives of the financial crisis.

Locirajući dva glavna  aspekta krize – dramatičan pad ukupne potražnje i zaustavljanje protoka kapitala za potrošnju i investicije, autorica se fokusira na problem porasta nezaposlenosti, utjecaj kojeg porast nezaposlenost ima  na produbljivanje  odnosa neravnopravnosti spolova te potencijalna rješenja ove financijsko-socijalne problematike.

Ekonomsko usporavanje, za koje se pretpostavlja da će najveće razmjere poprimiti u razvijenim zemljama, ima posredan  negativan učinak za nerazvijene i zemlje u razvoju koje svoju ekonomiju baziraju na izvozu sirovina i roba, turizmu ili inozemnim investicijama. Dodatne negativne posljedice pospješuje činjenica da se pritok novca kanalima radnih migranata koji su osiguravali egzistenciju svojih obitelji radom u inozemstvu, drastično smanjuje. U situaciji nestašice radnih mjesta javlja se pritisak za otpuštanjem imigranata i čuvanjem radnih mjesta za domicilno stanovništvo.

Način na koji će financijska kriza utjecati na porast nezaposlenosti ali i razliku u nezaposlenosti između muškaraca i žena, različit je između država. U razvijenim zemljama, gdje je proizvodni sektor najjače pogođen krizom, muškarci čine većinu u postotku nezaposlenih. Očekivani zahtjevi za smanjenjem troškova u javnom sektoru vjerojatno će rezultirati nezaposlenošću velikog postotka žena koje su najvećim dijelom  zastupljene upravo u ovoj grani gospodarstva.

Ekonomija zemalja u razvoju naročito je pogođena krizom u onom sektoru u kojem su žene natprosječno zastupljene – proizvodnoj industriji usmjerenoj na izvoz. Nepovoljna bilanca nezaposlenosti žena u odnosu na muškarce očekuje se i u zemljama koje su ovisne o prihodima od turizma kao što su Karipski otoci, gdje je situacija za žene dodatno opterećujuća ako se uzme u obzir činjenica da  40% domaćinstava  čine samohrane majke.

 U situaciji velikog broja otpuštanja, položaj žena u odnosu na muškarce različit je  u različitim državama razvijene ekonomije. Ipak, možemo reći da je općenito govoreći, muškarac u povoljnijem položaju. Obzirom na činjenicu da muškarci u prosjeku primaju veći iznos plaće, iznos pomoći kojeg primaju u slučaju nezaposlenosti biti će u prosjeku veći. Treba uzeti u obzir i činjenicu da muškarci posjeduju više nasljeđene imovine i bogatstva. Iz tog kuta  gledano, pozicija žene bitno je nepovoljnija. Prosječni prihodi žena manji  su od muškaraca između ostalog i zbog činjenice da su žene  u većem postotku zaposlene na nepuno radno vrijeme. 

 

{slika}

 U situaciji otpuštanja i porasta nezaposlenosti najvećem riziku izložena su domaćinstva sa jednim roditeljem, naročito ako je riječ o ženi koja nerijetko ne raspolaže imovinom niti ušteđevinom u onoj mjeri u kojoj raspolaže muškarac a koja je u slučaju nezaposlenosti jedini izvor prihoda.

Borba za radna mjesta i politika otpuštanja u nekim zemljama jasno otkrivaju poziciju i vrednovanje žene na tržištu rada. Istraživanje na svjetskoj razini pokazalo je da 40% ispitanika vjeruje kako u uvjetima otpuštanja muškarac ima veće pravo na radno mjesto nego žena. Praksa nekih zemalja takav stav jasno potvrđuje, tako je  u Republici Koreji broj otpuštenih žena 7 puta veći nego otpuštenih muškaraca. U jednako nepovoljnom položaju nalaze se etničke manjine i imigranti. Spomenuto istraživanje otkriva kako u slučaju otpuštanja  72% ispitanika domicilnom stanovništvu daje pravo na radna mjesta.

Spolna diskriminacija ne odvija se samo na tržištu rada već i u sferi obrazovanja među djecom, naročito u nerazvijenim zemljama. Domaćinstva sa smanjenim prihodima smanjuju troškove života povlačeći djevojčice iz škole za razliku od dječaka koji su po tom pitanju više zaštićeni.

Sve socijalno osjetljive skupine koje dijelom ili u cijelosti ovise o pomoći javnog sektora, naročito žene i djeca na području nerazvijenih zemalja već sada osjećaju posljedice financijske krize.  Smanjeno izdvajanje za socijalnu pomoć kao posljedica sporog i nedovoljnog proračunskog punjenja te smanjena novčana pomoć iz inozemstva očekivana su posljedica prelijevanja krize iz  financijskog centra na nerazvijene dijelove svjetske financijske periferije.

 

POTENCIJALNA RJEŠENJA – porezna politika, poticajni paketi i socijalne mjere

 

Najsiromašnije zemlje svijeta nemaju mogućnosti (ili je ona iznimno mala) utjecaja na smanjenje porasta nezaposlenosti putem porezne politike ili poticajnih paketa. Razvijene i zemlje u razvoju u tom su pogledu u povoljnijem položaju. Autorica članka upozorava kako je ključno da vlade, donoseći poticajne mjere, uzmu u obzir i pitanje rodne zastupljenosti u radnim mjestima čije se otvaranje potiče. Odluke na državnoj razini trebale bi usmjeriti investicije u sektor javnih djelatnosti (školstvo, zdravstvo), kako bi generirali nova radna mjesta, naročito za žene. Ove mjere imale bi dvostruko pozitivan učinak- osim otvaranja novih radnih mjesta, umanjile bi egzistencijalne probleme žena i djece za koju se brinu.

Jedna od mogućih mjera, poglavito za nerazvijene zemlje, jesu  poticajni paketi usmjereni  na rad žena u poljoprivredi. Procjenjuje se da bi takva poticanja povećala proizvodnju u poljoprivredi  za 10 do 15%, smanjila cijene hrane a time i pritisak za uvoz. Isplativost ovakvoga ulaganja vidljiva je u svojim dugoročnim posljedicama.

Ukoliko se vlasti odluče na smanjivanje troškova u javnom sektoru, umjesto otpuštanja, bolje rješenje bilo bi smanjivanje radnih sati i očuvanje radnih mjesta. Ovakva politika podjednako raspršuje negativne učinke krize i makroekonomski gledano ublažava ionako teško financijsko stanje gospodarstva.

Ulaganje u socijalnu infrastrukturu osim zaštite žena i djece, ima pozitivne učinke na cjelokupno gospodarstvo podizanjem razine produktivnosti uz istovremeno smanjivanje opterećenja državnog proračuna sredstvima namjenjenim za socijalne mjere za nezaposlene.

 

 

 

Što se zaista dogodilo u Osijeku? Prenosimo sa bloga Ženske sobe

Posted on by sdadmin

Većina medija već nekoliko dana govore o prostituciji, jer prema njima kada 45-o godišnji muškarci prisile petnaestogodišnju djevojku na seks to nije silovanje nego prostitucija zato jer je dobila 50,00 kn i cigarete. Ovo mi se čini kao okrutna šala, ali ipak nije, ovo je ozbiljno novinarstvo.

Naši mediji (a i državne institucije) i inače izgledaju kao da njihovi djelatnici žive u nekoj paralelnoj stvarnosti, u kojoj su petnaestogodišnje djevojke u svemu ravnopravne sa srednjovječnim muškarcima pa nije bilo mogućnosti da ih oni na neki način prisile na odnos. One su to same izabrale jer su, kako kaže ravnateljica doma, promiskuitetne, a i očito pohlepne, pa su to odlučile naplatiti. Ovo je jedan od najstarijih mitova o prostituciji, drugi je onaj o djevojkama koje se bave eskortom da bi si kupile skupu odjeću i cipele.

A evo što su gole činjenice za Nizozemsku, koja je dugo korištena kao glavni argument zagovaratelja legalizacije prostitucije: U Amsterdamu 80% prostitutki su strankinje, 70% ih nema dozvolu boravka što znači da su najvjerojatnije žrtve trgovanja ljudima (Marie-Victoire Louis, “Legalizing Pimping, Dutch Style,” Le Monde Diplomatique, 8 March 1997). Većina prostitutki u izlozima u Nizozemskoj su useljenice iz Dominikanske republike, Kolumbije, Venecuele, Gane, Benina, Poljske, Rusije, Ukrajine, Litve, Srbije, Hrvatske, Češke i Slovačke (Licia Brussa, “Transnational AIDS/STD Prevention Among Migrant Prostitutes in Europe,” TAMPEP, 1996). Od 1990. broj trgovanih žena iz Istočne i Srednje Europe se utrostručio (“Trafficking of Women to the European Union: Characterisitics, Trends and Policy Issues,” European Conference on Trafficking in Women, (June 1996), IOM, 7 May 1996). Pitam se, zašto se prostitucijom u Nizozemskoj ne bave Francuskinje, Engleskinje ili Kanađanke kad je to tako sjajna karijera? Jeli slučajno da se broj trgovanih žena iz Srednje i Istočne Europe od 1990. utrostručio ili to možda ima veze s ratnim sukobima ili posljedicama tranzicije koje su te zemlje pogodile baš tada? Kako to da se u zemlji koja ima legaliziranu prostituciju ipak pojavljuje tako veliki broj trgovanih žena uključenih baš u tu “profesiju”?

Zašto se žene bave prostitucijom? Ili zašto radnici u Kini rade za 5 centi po satu 15 sati dnevno? Zato što je to njihov izbor? Ili postoji društveni kontekst koji ih na to prisiljava. Reći da je prostitucija osobni izbor izuzetno je cinično i pokazuje apsolutno nerazumijevanje svijeta u kojem živimo. Svijeta u kojem muškarci imaju neusporedivo više ekonomske moći od žena, jer 51% žena posjeduje 1% svjetskog vlasništva. Napravimo mali test: tko je vlasnik stana u kojem živite? Zatim, statistike UN -a govore da žene obavljaju 67% svjetskoga rada. Zarađuju 10% svjetskog dohotka. S druge strane žene se socijalizira da preuzmu ulogu seksualnog objekta, da sebe tako prezentiraju i doživljavaju. Dakle, muškarci su ekonomski subjekti, a žene seksualni objekti, ne čine li vam se ovo idealni uvjeti za razvoj ženske prostitucije. I koje nam rješenje nudi društvo za ovaj problem? Zakon po kojem je moguće kazniti samo žene, pa i maloljetne djevojke, dok su “klijenti – počinitelji” zaštićeni. To upravo i radi zadnjih dana, ponovo ih mučeći time da im ne vjeruje i time što ono što im se dogodilo ne naziva pravim imenom, silovanje.

Ove su djevojke žrtve ne samo onih koji su ih seksualno zlostavljali nego čitavog patrijahalnog društva u kojem živimo i koji u pravilu kažnjava žrtve za nasilje koje su doživjele, jer ako bi sustav preuzeo odgovornost to bi značilo da nešto s njim nije u redu i da ga treba mijenjati. A zašto bismo ga mijenjali? Nije li prekrasno živjeti u društvu kojem su prioriteti opraštanje dugova sportskim klubovima, financiranje strašno siromašne katoličke crkve, a ne otvaranje novih radnih mjesta u institucijama u obrazovnim ili institucijama socijalne skrbi koje bi trebale pomoći onima koji su im na skrbi. Dakle, ovdje nije riječ o izoliranom slučaju nego sustavnom problemu ( sjetite se primjera iz centra za autizam, Caritasa) za koji smo svi kao članovi/ce ovog društva u nekoj mjeri odgovorni.

Znam da je većina ljudi dobronamjerna i zgrožena ovime što se dogodilo, ali i previše iscrpljena preživljavanjem da bi imala snage reagirati. To nije slučajno, ekonomsko iscrpljivanje je sjajan način kontrole. Ipak upravo zbog toga moramo smoći snage poduzeti nešto da bi se sustav promijenimo jer ako se prepustimo može samo biti gore.

Predstavljen Nacionalni plan zapošljavanja za 2009. i 2010.

Posted on by sdadmin

 

Nacionalni plan zapošljavanja za 2009. i 2010. godinu

 Jučer je ,17. lipnja, u Hrvatskom zavodu za zapošljavanje, Područna služba Zagreb, organizacijama civilnog društva predstavljen novi Nacionalni plan zapošljavanja za 2009. i 2010. godinu kojeg je Vlada usvojila na sjednici 21.svibnja, a koji uključuje aktivne mjere zapošljavanja. Intervencije u smislu motiviranja, obrazovanja i sufinanciranog zapošljavanja usmjerene su i nadalje prema određenim skupinama od kojih mnoge uključuju posebno žene koje i čine većinu nezaposlenih – žene od 25 do 49 godina, nezaposlene osobe preko 50 godina, mlade osobe bez radnog staža kao i one koje su ispale iz sustava obrazovanja, te dugotrajno nezaposlene osobe, uz posebno isticanje osoba s invaliditetom, žrtava obiteljskog nasilja, samohranih roditelja, liječenih ovisnika, hrvatskih branitelja kao i osoba romske nacionalne manjine.

 Cilj predstavljanja bio je informiranje o mogućnostima uključivanja projekata udruga u provođenje mjera za poticanje zapošljavanja nezaposlenih, dugotrajno nezaposlenih i osoba kojima prijeti socijalna isključenost. Novo je da od ove godine udruge mogu sudjelovati sa svojim projektima u kreiranju i izvođenju programa javnih radova za nezaposlene osobe. Udruge su uključene kroz “Mjere koje se ne smatraju državnim potporama”, mjere obrazovanja i zapošljavanja u javnim radovima, koje imaju za cilj razvoj vještina i povećanje zapošljivosti nezaposlenih osoba.

 Više o mjerama i kategorijama nezaposlenih osoba kojima su namijenjene možete naći na stranicama HZZ www.hzz.hr. 

Politika privatnosti

Copyright 2024. Libela.org