sdadmin

Zataškava li policija osječku aferu?

Posted on by sdadmin

 

Niz kontradiktornosti koje je policija iznijela na tiskovnoj konferenciji u Osijeku povodom rezultata istrage o lancu maloljetničke prostitucije, tvrdeći da on ne postoji, ozbiljno dovodi u sumnju njihove teze. Pogotovo onaj dio koji su iznijeli lokalni policajci, što pokazuje i zašto je odlučeno da u Osijek dođe Krunoslav Borovec, načelnik ureda ravnatelja policije. Borovec je u više navrata ispravljao i dopunjavao njihove izjave, no niz kontradikcija i neodgovorenih pitanja ostao je i nakon konferencije.

 

POLICIJA: Jutarnji list nasjeo je na nepouzdane informacije 54-godišnjeg Osječanina.

Jutarnji list: To nije točno. Jutarnji nije za izvor informacija imao tu osobu, ona je samo pomogla u kontaktima sa štićenicima. Novinar Jutarnjeg , u pripremi teksta, razgovarao je s više od 40 osoba kako bi sastavio mozaik cijele priče.

 

POLICIJA: U javnost je sve isplivalo zahvaljujući nepouzdanim informacijama 54-godišnjeg Osječanina, koji se na taj način želio osvetiti osoblju Doma, bivšoj supruzi i nekim ljudima u Osijeku.

Jutarnji list:  Ako je to točno zašto je jedan od političara čije se ime u pismu štićenica spominje, u više je medija tvrdio kako je sve to djelo njegove supruge od koje se nedavno rastao. Osim toga policija nije dala objašnjenje zašto bi 54-godišnji Osječanin nagovarao djevojčice da kao svoje “mušterije” navode i neke osobe iz politike, kada ih on uopće ne pozna niti je s njima u bilo kakvom kontaktu. Riječ je o osobi koja je u vojnoj mirovini i koja je u Hrvatskoj vojsci aktivno radila do 2004.

 

POLICIJA: Tekstovi o prostituciji nanijeli su štetu štićenicama Doma.

Jutarnji list: Te tvrdnje također ne stoje. Naprotiv, štićenice su tražile da se s informacijama ide u javnost kako bi im se pomoglo i kako bi se zaustavio lanac prostitucije da sve one, koje s tim nemaju veze i ne žele se u to uključiti, ne bi bile pod kolektivnom stigmom.

 

POLICIJA: Inspektor Zlatko Nikolić povukao s istrage o maloljetničkoj prostituciji zbog pritiska 54-godišnjeg Osječanina.

Jutarnji list: Objašnjenje je krajnje smiješno i apsurdno. Kakav to pritisak na policijskog inspektora može činiti obični građanin poput 54-godišnjeg Osječanina, da bi ovaj zbog toga odustao od slučaja na kojem radi. Krunoslav Borovec, na tiskovnoj je konferenciji to pokušao ispraviti rekavši da nikakvih pritisaka na policiju nije bilo. Inspektor Nikolić pak iznio je treću tezu – da je samo prikupljao informacije koje je prosljeđivao drugima. Ranija izjava je bila da je predmet ostavio nakon pritisaka Josipa Škorića, člana uprave Hrvatskih cesta i visokopozicioniranog osječkog HDZ-ovca.

 

POLICIJA: Nismo postupali temeljem saznanja koja smo imali o pojedinačnim slučajevima prostitucije štićenica, jer seksualni odnos s osobom starijom od 14 godina, bez prisilile, nije kazneno djelo.

Jutarnji list: Štićenice su tvrdile da su ih na spolne odnose osobe koje su odvodile prisiljavali šamarima, u jednom slučaju čak i povlačenjem pištolja. Taj incident potvrdilo je i nekoliko štićenika, koji su stali u obranu svoje kolegice.

 

POLICIJA: O rezultatima istrage službeno se očitovala u utorak.

Jutarnji list: Međutim već u nedjelju navečer jedan osječki odvjetnik znao je za iskaze štićenica policiji. Dio medija u ponedjeljak je već izlazio s tezama koje će policija službeno iznijeti tek u utorak, a među komentarima na portalima pojavila se – prije policijske konferencije – informacija kako štićenice nisu na fotografijama prepoznale osobe koje su opisale kao svoje mušterije. Policija je, sve do tiskovne konferencije, objašnjavala da ne može davati detalje tijekom istrage.

 

POLICIJA: Istraga je počela u subotu 13. lipnja.

Jutarnji list:  Kranje kontradiktorne izjave kada je počela istraga o maloljetničkoj prostituciji. Nije, naime, objašnjeno zašto je istraga počela tek nakon teksta u Jutarnjem listu, a ne četiri dana prije, 9. lipnja, kada je ravnateljica Doma za odgoj djece i mladeži, Jasminka Dević, faks porukom zatražila od policije hitnu istragu. Objašnjenje da je policija posao počela odmah ne drži vodu. Načelnik Policijske uprave osječko-baranjske, Darinko Mikulić, tri dana nakon što je poslan spomenuti fax ‡ 12. lipnja – tvrdio je novinaru Jutarnjeg da nikakav faks nije primljen. Mikulić se na tiskovnoj zapetljao tvrdnjom da policija na tome već duže radi, a na izravni upit što znači “već duže”, odgovorio je –  od 3. lipnja. U to vrijeme Jutarnji je list već radio na slučaju.

 

POLICIJA: Bez objašnjenja o zapažanjima stanara Bosutskog naselja.

Jutarnji list: Redakcija posjeduje izjave, poput Z. K. (podaci poznati redakciji), stanara Bosutskog naselja, da najmanje godinu dana viđaju uvijek iste automobile koji navečer ispred Doma odvoze štićenice. Nevjerojatno je da policija o tome ništa ne zna, ili ako zna, da o tome ne obavještava ravnateljicu Doma.

 

POLICIJA: Štićenicama je plaćeno da napišu pisma u kojima spominju razne osobe, među kojima i neke iz “visokog društva”, njihove automobile, svodnike i mjesta na kojima se odvijala prostitucija.

Jutarnji list:  Vrlo čudno objašnjenje. Činjenica je da je 54-godišnji Osječanin, otac jednog od štićenika, kojeg policija sada sumnjiči da ih je potplatio da to napišu, kad bi dolazio u posjet sinu, donosio vrećice bombona, čokolade, kekse i sokove, koje su svi dijelili. Nekoliko štićenica i štićenika reklo je novinaru Jutarnjeg da bi im povremeno, kada su to od njega tražili, znao dati deset-dvadeset kuna bez da je od njih zahtijevao protuuslugu.

 

POLICIJA: Samo tri dana od početka istrage, za ponedjeljak, 15. lipnja, je već najavljivana tiskovna konferenciji.

Jutarnji list: Znači da je tako složena istraga završena za svega dva dana. Međutim, na tiskovnoj konferenciji načelnik Osječke policijske uprave Darinko Mikulić rekao je da se istraga nastavlja, što je onda morao prihvatiti i Krunoslav Borovec koji je tvrdio da je istraga završena.

 

POLICIJA: Ispitane su sve osobe koje štićenice navode i koje se spominju u jednom od pisama, uključujući i one iz “visokog društva”.

Jutarnji list: Na konferenciji za medije novinari su to na opovrgnuli, tvrdeći da su im te osobe rekle da ih do utorka ujutro nitko iz policije o tome nije pitao.  Odgovor policije da je razgovor s njima obavljen nakon toga nije se doimao previše uvjerljivim.

 

POLICIJA: Istraga je dovršena za dva i pol dana.

Jutarnji list: Nevjerojatna tvrdnja budući da je osim s dvadesetak štićenica i štićenika Doma, njihovih odgajatelja, trebalo razgovarati i s više od 20 osoba koje štićenice navode u pismu.

Također valjalo je obići sve lokacije koje se navode kao mjesta prostitucije, zatim trebalo je provjeriti sve automobile koji se spominju u pismima te provjeriti sve obavljene i izlistane telefonske komunikacije i poruka koje su štićenice razmjenjivale s mnoštvom osoba. Takav opsežan posao gotovo je nemoguće obaviti u samo dva i pol dana.

U podzemnoj garaži Stari grad u Rijeci parking samo za žene

Posted on by sdadmin

Uz veliko slovo P na oznakama parkirnih mjesta u podzemnoj garaži Stari grad nacrtan je i lik žene koji poručuje kako se na ta mjesta smiju parkirati samo one. Za žene je tako rezervirano devet od 400 mjesta u garaži, a od “muških” mjesta ova se razlikuju svojom širinom. Čak metar i 30 centimetara više imaju na raspolaganju korisnice ovih parkirnih mjesta, a kada smjeste svoje vozilo gotovo pa da do kraja mogu otvoriti vrata s obje strane automobila.

Kako prenosi Jutarnji list, autori ove ideje tvrde da žene nisu dobile ovu privilegiju kako bi svoje automobile lakše smjestile u garažu već da bi trudnice ili pak majke s malim bebama i pratećim kolicima lakše ulazile i izlazile u svoje automobile. Uz ovo, svih devet mjesta za žene smješteno je tik uz izlaz iz garaže što je dodatna privilegija za ljepši spol. Kako kaže Kristijan Bečejić, menadžer tvrtke Apcoa koja upravlja ovom garažom, na ideju su došli osluškujući zahtjeve klijenata, točnije klijentica.

– U blizini garaže je škola, fakultet, a mjesta mogu koristiti i tate koji dolaze s djecom i također iz automobila izvlače kolica – objašnjava Bečejić. Ovakvo što, kaže Bečejić, za sada ne postoji u drugim hrvatskim gradovima u javnim garažama, mjesta za žene osigurana su tek u nekoliko trgovačkih centara, no nisu označena ženskim likom. Žene su definitivno zadovoljne ovakvom idejom, uglavnom i muškarci, no ipak pokoji “pronjurga” jer ne može na ova mjesta. Inače, Bečejić kaže i kako se one koji ne bi trebali, a ipak koriste mjesta za žene, upozorava porukom na vjetrobranskom staklu, no novčanog kažnjavanja nema jer za to nema zakonskog temelja. – Oslanjamo se na kulturu vozača – zaključuje Bečejić.

Kažnjavaju se prostitutke i svodnici, ali ne klijenti

Posted on by sdadmin

Postoji li u Osijeku organizirani lanac maloljetničke prostitucije, kao što, do u detalje, optužuju štićenice tamošnjeg Doma za odgoj djece i mladeži, trebala bi pokazati policijska istraga.

No, neovisno o rezultatima, taj je slučaj ponovno otvorio pitanje prostitucije u Hrvatskoj, koja se, prema mišljenju mnogih, u javnosti ne prepoznaje kao oblik nasilja nad ženama i kupci seksualnih usluga prolaze nekažnjeno.

Bavljenje prostitucijom kažnjava se kao prekršaj, sukladno Zakonu o prekršajima protiv javnog reda i mira, na način da se prostitutku uhvaćenu na djelu kažnjava novčano ili kaznom zatvora do 30 dana. Svodnike se goni kazneno, a mušterije – nikako.

Prije tri godine pokrenuta je kampanja usmjerena na ukidanje prekršajnog kažnjavanja žena, te uvođenje kaznene odgovornosti za kupce koji su, iako plaćaju za prostituciju kao kažnjivo djelo, za zakon nevidljivi.

Prijedlog u Saboru tada nije prošao, no ženske organizacije, pravobraniteljica za ravnopravnost spolova i saborski Odbor za ravnopravnost spolova ne odustaju od tog prijedloga. 

– Moje je mišljenje da su takve zakonske promjene nužne jer su inozemna iskustva pokazala kako se na taj način smanjuje broj žena koje sudjeluju u prostituciji, s obzirom da se smanjuje i broj onih koji traže seksualne usluge – kaže Gordana Sobol, predsjednica Odbora.

 

Ponosni na djelo

U Centru za zaštitu žena žrtava rata “Rosa” ističu kako neće odustati dok se zakoni ne promijene, a aktivistica Nela Pamuković upozorava kako među mušterijama ima odvjetnika, biznismena, ali i političara, zbog čega je teško očekivati da će se oni boriti za zakonske promjene. 

– Prostitutku je moguće naručiti gotovo u svakom hotelu, a u tom lancu sudjeluju recepcionari i taksisti. Poznat nam je čak i slučaj jednog političara koji je djevojke naručivao ispred zagrebačkog Sheratona, a ne u hotelu, kako bi se s njima prošetao da ga drugi vide – kaže Pamuković.

Međutim, upozorava ona, dok se muškarci ponose zbog druženja s prostitutkama, one pate. Istraživanja su, naime, pokazala da se kod oko 60 posto žena koje se bave prostitucijom javljaju simptomi karakteristični za PTSP, te kako je vjerojatnost za samoubojstvo među prostitukama za 40 posto veća nego u ženskoj populaciji općenito.

 

Općinski ‘biznis’

U Europi nema jedinstvenog stava kako se treba odnositi prema prostituciji. Švedska je dekriminalizacijom prostitutki, te kažnjavanjem svodnika i korisnika usluga, prepolovila prostituciju na svom prostoru. U Njemačkoj, Švicarskoj i Nizozemskoj, te dijelovima Španjolske i Grčke prostitucija je legalna i regulira je lokalna samouprava.

Milinović: Imali smo hrabrosti predložiti ovakav zakon

Posted on by sdadmin

Ministar zdravstva i socijalne skrbi Darko Milinović rekao je kako je protiv velikih izmjena zakonskoga prijedloga o medicinski potpomognutoj oplodnji te da se ne slaže s oporbom u ocjeni da je taj zakonski prijedlog diskriminirajući jer zabranjuje zamrzavanje zametaka i dopušta liječenje neplodnosti samo osobama koje su u braku.

Riječ je o vrlo složenu zakonu koji otvara niz vjerskih i etičkih pitanja, i u kojemu god obliku da ga se donese, sigurno je da će biti onih koji s njim neće biti zadovoljni, ocijenio je ministar.

– Ovo je samo nacrt zakona koji je pripremilo ministarstvo zdravstva i vidjet ćemo što će donijeti saborska rasprava. Ja sam protiv neke velike promjene tog zakona, rekao je ministar na novinarski upit hoće li taj prijedlog biti promijenjen s obzirom na to da su protiv njega osobe iz struke, oporba i nevladine udruge.

– Struka je konzultirana dok je nacrt zakona sastavljan, istaknuo je ministar dodavši kako po njegovim obavijestima ni struka ni javnost nisu protiv.

Za SDP-ovu ocjenu da će to biti najkrući zakon u Europi, Milinović je rekao kako SDP za četiri godine, koliko je bio na vlasti, nije imao hrabrosti predložiti taj zakon.

– Javna rasprava o tom zakonu traje već 15 godina i nitko nije imao hrabrosti predložiti nekakav njegov nacrt, osim SDP-a kad je prešao u oporbu. Dok je bio na vlasti, nije imao za to hrabrosti, rekao je ministar i dodao kako to govori o kakvu je složenu zakonu riječ.

Ustvrdio je da zakon dira niz vjerskih i etičkih pitanja i, bez obzira na njegov konačan oblik, sigurno je da s njim neće svi biti zadovoljni.

Klub zastupnika SDP-a ocijenio je kako je prijedlog zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji, koji je predložilo ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi, rigidan, te uskraćuje pravo na roditeljstvo brojnim parovima koji ne mogu imati djecu. SDP je nezadovoljan što tim zakonskim prijedlogom nije dopušteno zamrzavanje zametaka, već samo jajnih stanica i spermija, te se žena stoga mora podvrgavati dodatnim traumatiziranjima u postupku medicinski potpomognute oplodnje. Također liječenje neplodnosti, kako ga predviđa prijeporni zakon, odnosi se samo na osobe koje su u braku što je, kako ističu u SDP-u, nedopustivo. (Hina)

Prosvjeda i nasilja biti će sve više?

Posted on by sdadmin

Ne računajući “ritualne” sindikalne skupove i seljačke blokade prometnica, Hrvati/ce su godinama zazirali od rješavanja problema na ulici. Javnim prosvjedima pribjegavali su samo kad situacija “dogori do prstiju”, i malo tko se usudio vjerovati da bi u dvijetisućitima mogli biti “inficirani”prosvjedima.
No, kad prolistate novine proteklih mjeseci, čini se da će na ulici u dalekom većem broju biti zbog svog stava, nego što su bili na nedavnim predizbornim skupovima; čim se najavio “gay-pride” u Splitu, krenule su najave o protuprosvjedima, strane za i protiv okupljale su se oko (pre)imenovanja
zagrebačkog Titovog trga u “kazališni”, a prosvjeduje se i zbog glazbe. Koncert Lepe Brene ovotjedni je aktualni hit, a “pro et contra” argumetnima baratalo se i oko kontroverznog Marka Perkovića-Thompsona.

Neosjetljivost vlasti
– Možemo zaključiti da se nešto značajno mijenja, ali pravo je pitanje zašto se mijenja? Stječe se dojam da je reakcija građana stvar njihove procjene da drugi načini zahtjeva i pritisaka na vlast ne uspjevaju. Možda izlasci na ulicu nisu poželjni jer se time stvaraju tenzije, što može dovesti do određenih sukoba, ali ako se složimo da je glavni uzrok neosjetljivost vlasti da se kroz formalne kanale odgovori na zahtjeve, mislim da je ovakav trend teško izbjeći i da će prosvjeda biti sve više, ocijenjuje splitski sociolog Zoran Malenica sve veću popularnost prosvjedovanja. Ovdje ipak treba razlučiti “bitne” od “nebitnih” prosvjeda. Bez obzira na uvjerenja, sukobi oko glazbe ili imena trgova i ulica teško su usporedivi s borbom za temeljna građanska prava (ili radnička i studentska), a upravo takvi prosvjedi su i dominantni. Premda u medijima gotovo jednaku pažnju plijene i Lepa Brena i slični.
– Osjećaj diskriminacije je iznimno bitan. I obožavatelji Thompsona smatraju diskriminirajućim zašto mu se ne dozovoljavaju koncerti u nekim područjima Hrvatske, kao što i gay osobe smatraju da su diskriminirane u društvu. Splitski primjer tu može biti znakovit. Dakle, najavio se gay-pride i odmah je uslijedila reakcija u vidu najave protuskupa. U takvoj situaciji, kad imate istovremeno demonstriranje pripadnika dviju koncepcija, sukobi nisu isključeni. Najlakše ih je spriječiti da zabranite jedan, logično onaj “protiv”, no ako to učinite ta skupina će se osjećati diskriminirano i tenzije se samo mogu produbiti, a time i motivi onih prosvjedu protiv, upozorava Malenica.

Različiti povodi
Osobne osjećaje kao glavne motive izlaska na ulicu ističe i Marko Jurčić, član Organizacijskog odbora Zagreb Pridea, koji se slaže s tezom da su građani naše zemlje danas daleko spremiji za svoja prava izići na ulicu nego li što je bio slučaj prije 5-6 godina.
– Recimo, 2004. je bilo nezamislivo da netko može pokrenuti uspješnu inicijativu protiv devastacije grada. Sad je potpuno druga priča. Hrvatska je specifičnost da od individualnih osjećaja nastaju značajni pokreti. Ako netko ruši susjednu zgradu, ljudi su spremni okupiti se i spriječiti to. Ako imate neku veliku temu, poput gladnih u Africi, to u Hrvatskoj nije povod za javno okupljanje. Dok u jednom Londonu dnevno imate 50-ak prosvjeda, od onoga što muči lokalnu zajednicu do globalnih pitanja. No, neupitno je da i mi idemo u tome smjeru, kaže Jurčić. U takvoj situaciji zanimljivi su motivi onih koji prosvjeduju protiv, odnosno mogu li oni imati dovoljno razloga da dođu na ulicu samo da izraze svoje protivljenje.

Ulica odlučuje?
– To bih smjestio u našu ideološku nabijenost, vođenu strasti i emocijama. Zato i možete imati određeni broj ljudi koji će se vrlo lako angažirati na protuskupovima, čak i biti skloniji nasilju. No, nije to samo slučaj u Hrvatskoj. Pa i u SAD-u imate vrlo rizične skupove u kojima protivnici prava na pobačaj često pribjegavaju nasilnim metodama, pojašnjava Malenica.
Tenzije oko zagrebačkog gay-pride danas su nemjerljive u odnosu na ono što se događa u Splitu. Prije osam godina, kada je bio održan prvi zagrebački “Pride”, ocjenjen je kao skup viskog rizika, što je uostalom i bio, no danas je situacija posve drukčija. Dakako, ne i idealna.
– Ovo nam je osmi “Pride”, s temom Zagreb-otvoreni grad. Bez obzira koliko smo aktivističkim nastojanjima pokušali skrenuti na naše probleme, za gayeve i lezbijke Zagreb i danas nije siguran grad. Stoji da je situacija bolja nego u Splitu. Sama činjenica da većina gayeva i lezbijki koji su se javno odlučili izboriti za svoja prava uglavnom žive u Zagrebu ili Rijeci govori o tome. U zatvorenijim sredinama u kojima ne postoji netko tko govori o sebi o onome što jest, reakcije na “Pride” su, na žalost, očekivane. No, tako nešto bilo je za očekivati i u Zagrebu 2002., kad smo prvi put organizirali povorku. Nadam se da će ova slika koju dio građana Splita antiprosvjedima šalje o svom gradu biti promjenjena da bi grad postao onakvim kavim vjerujemo da može biti, kaže Jurčić.
Bez obzira na sve, mogućnost uličnih obračuna ne treba isključiti. Malenica upozorava da se taj problem u splitskom slučaju ozbiljno shvati, a šire gledano vrijeme će pokazati hoće li javni skupovi – kao ustavnom zajamčena prava – zaživjeti u skladu s demokratskim načelima. Lekcije o demokraciji u Hrvatskoj se uče postepeno i uz greške, a u slučaju nasilja one se skupo plaćaju. Međutim, kako ističe Jurčić, neke stvari su već sad naučene. “Policija danas daleko ozbiljnije pristupa pitanju zaštite sudionika povorke, zadnje dvije godine nemamo zamjerki”. Pa ako pravila ponašanja usvoje i prosvjednici, borili se oni za ime trga, pravo pjevača koncert ili nešto treće, ulica bi mogla biti ostati mjesto gdje se na probleme ukazuje, a ne ono gdje se stvaraju novi.

 

Hrvati/ce na ulice uglavnom izlaze kad im “dogori do prstiju”. Strateški planiranih prosvjeda kojim bi se “preventivno” ukazalo na probleme gotovo da i nije bilo. “Ne mogu se sjetiti da je ijedan prosvjed na taj način planiran. Pride je krenuo jer je se više nije imalo što čekati. Dogodilo se ubojstvo na Strossmayerovom trgu, imali smo beogradski Pride, napadnut nasilnički, na kojem su su i naši sudjelovali i kad su vidjeli što se događa bio je jedinstveni zaključak – to se nikad više ne smije dogoditi. Maturanti su lani napravili fantastičnu priču – bili su stisnuti u zid, ali su izborili svoja prava i pokrenuli su studente. Sve to dovelo je do uzajamne solidarnosti raznih inicijativa. Očito da je prepoznato kako je nesloboda pojedinca nesloboda svih, a to je nešto što je zadivljujuće, veli Jurčić.
Je li “za” i “protiv” na istom mjestu sprecifičnost isklljučivo za ideološki podijeljene zemlje? Sličnu situaciju imamo u Njemačkoj, pogotovo istočnom dijelu, na kojem i danas postoje ideološke podijele lijevo-desno, a prvomajski skupovi (i sukobi) lijevice i desnice u Berlinu su gotovo riutal. “U Njemačkoj je situacija malo drugačija, tamo imate izrazize neonacističke grupe, koje su malobrojne i nabijene emocijama, sklone javnim manifestiranjem stvoriti privid da su značajnije i utjecajnije nego što jesu. No, takvih navika imate i u Italiji, s time da se ondje to djelomično može pripisati mentalitetu, objašnjava Malenica.

BENEFIT PARTY i TRIBINA POVODOM OBILJEŽAVANJA MEĐUNARODNOG DANA IZBJEGLICA

Posted on by sdadmin

 Znate li da Zakon o azilu u RH postoji već pet godina i da je do danas bilo oko 1050 zahtjeva za priznavanjem statusa izbjeglice, ali ih je odobreno samo četiri? Znate li da u Kutini postoji Prihvatilište za tražitelje azila u kojem neki tražitelji čekaju po dvije godine na rješavanje svog statusa u nadi da će pronaći zaštitu u RH? Znate li da neki od priznatih izbjeglica borave u gradu Zagrebu u želji da započnu novi i normalan život, ali se susreću sa nizom prepreka koji bi im omogućili uspješnu integraciju u društveni život (dugoročni smještaj, učenje jezika, daljnje obrazovanje, zapošljavanje,…)?

 

Sve vas ovim putem pozivamo na humanitarni benefit party koji će se održati 19.06. (petak) sa početkom u 20h, u prostoru caffe-bara Kolaž (Amruševa 11) kojim želimo prigodno obilježiti Međunarodni dan izbjeglica, a ujedno i pripomoći azilantima koji žive u Zagrebu.

 

Party je humanitarnog karaktera, a sredstva koja ćemo prikupiti prodavanjem materijala CMSa koji se tiču projekta “Azil u Hrvatskoj” (publikacije, brošure, dokumentarci) biti će donirana kao financijska pripomoć

azilantima koji žive u gradu Zagrebu. Njih ćete imati priliku upoznati i sa njima popričati i na samom partyu.

 

Uz izložbu fotografija na temu “Azil”, na početku večer, u 20h, prikazat ćemo dokumentarni film “Hrvatska – (k)raj na zemlji”, kao i emisiju “Direkt – Čardak ni na nebu ni na zemlji”, oba u produkciji Fade Ina. Ovi dokumentarci tematiziraju problematiku izbjeglištva, azila i neregularnih migracija kojima se Azil tim CMS-a bavi unazad šest godina. Ugodno druženje ćemo nastaviti uz world/etno slušaonicu/plesaonicu.

Osim humanitarnog benefit partija, dan prije 18.6. 2009 u 18.30h, četvrtak, održati će se tribina “Migracijski tokovi, izbjeglice i ljudska prava”. Na tribini će sudjelovati doc.dr.sc. Saša Božić sa Odjela za sociologiju Sveučilišta u Zadru, Drago Župarić-Iljić aktivist Centra za mirovne studije i E.G. azilant. Biti će prikazan i film “Hrvatska (k)raj na zemlji”.

Mjesto održavanja tribine je područni ured Trešnjevka, Park stara Trešnjevka 2, dvorana 314

 

Podržite ovaj humanitarni događaj i dođite u što većem broju. Vidimo se u četvrtak na Trešnjevci i u petak u Kolažu!

Politika privatnosti

Copyright 2024. Libela.org