U Hrvatskoj ni ženski, a kamoli LGBT studiji

 I dok se na Harvardu pokreće stalni studij za proučavanje tema seksualnih manjina, u koje pripadaju i homoseksualci, biseksualci i transrodne osobe (LGTB), u Hrvatskoj još ni “ženski studiji” nisu institucionalizirani, iako kao različiti sveučilišni modeli postoje u mnogim europskim državama već više od tri desetljeća. Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje još je u rujnu 2008. godine usvojilo Preporuku o uvođenju kolegija “ženskih studija” na preddiplomske, diplomske i poslijediplomske studije, temeljem obveza u provedbi Nacionalne politike za promicanje ravnopravnosti spolova. Izuzev nekolicine kolegija, ili tek nekih nastavnih cjelina koje će se obraditi u sklopu istih, o uvođenju ženskih ili rodnih studija na hrvatskim sveučilištima teško da se može govoriti u pozitivnim tonovima.

 

Konzervativna humanistika

O mogućnosti pak da na nekom hrvatskom fakultetu svjetlo dana ugleda katedra za LGTB tematiku, ne može se uopće govoriti, a kamoli u pozitivnim tonovima. Amir Hodžić, aktivist koji se već godinama bavi pitanjima školske seksualne edukacije, adolescentske seksualnosti, te spolne i rodne ravnopravnosti, smatra kako razlog za to leži nesumnjivo u činjenici da je hrvatsko društvo još uvijek poprilično homofobno i patrijarhalno te da teško prihvaća promjene postojećih, tradicionalnih svjetonazorskih okvira. Nakon završenog studija sociologije u Zagrebu, upravo zbog nepostojanja odgovarajućeg poslijediplomskog programa, Hodžić je doškolovavanje nastavio u Budimpešti, na programu rodnih i kulturalnih studija.

– Ne mogu reći da nema baš nikakvih sadržaja, jer to nije istina. Unutar nekih kolegija na studiju etnologije, filozofije ili komparativne književnosti proučava se spomenuta problematika, i vjerojatno je to najbolji način da se preko toga eventualno jednog dana dođe do nekog većeg nastavnog oblika, poput studija. Ali ipak mi se čini kako Hrvatska jako zaostaje za ostalim europskim zemljama po pitanju proučavanja rodnih i spolnih manjina – kaže Hodžić.

S njim se slaže i Franko Dota, član Organizacijskog odbora Zagreb Pridea te njegov glasnogovornik, s tim da on možda i veći razlog vidi u načinu na koji u Hrvatskoj još uvijek funkcioniraju društvene i humanističke znanosti.

– Humanistika je u Hrvatskoj jako zatvorena i konzervativna, pogotovo na razini preddiplomskih studija. Područja istraživanja podijeljena su na klasičan način, znaju se granice između povijesti, etnologije, sociologije ili filozofije, i teško dolazi do njihovog isprepletanja, a kamoli otvaranja nečeg novog. Najbolji pokazatelj su upravo spomenuti ženski studiji, ili mirovni studiji na kojima predaju poznata imena iz akademske zajednice, ali ne u akademskim okvirima.

 

Ni kadra, ni literature

Ženski studiji, rodni studiji, LGTB studiji – sve su to predmeti proučavanja koji su već desetljećima dio redovne studijske ponude svjetskih sveučilišta, pogotovo anglosaksonskih, kaže Dota te naglašava kako u Hrvatskoj nedostaje još čitav niz pretpostavki potrebnih da bi zaživjela jedna ovakva katedra.

– Usudio bih se reći kako je šira društvena klima irelevantna za otvaranje ovakvog studija, barem ako je sveučilište zbilja autonomno kao što se to obično tvrdi. Ako je nešto vrijedno sustavnog proučavanja te ako postoji nastavni i istraživački kadar sposoban da to radi i prenosi svoje znanje na sljedeće generacije, onda je tu priči o motivima kraj. Nažalost, osim spomenute nezainteresiranosti i zatvorenosti hrvatske humanistike trenutačno ne postoji ni dovoljno kadra, a nažalost ni odgovarajuće literature: mislim da u svim hrvatskim javnim knjižnicama ukupno ima možda oko dvije stotine knjiga LGTB tematike, a samo dva opširnija teksta postoje o povijesti LGTB pokreta u Hrvatskoj – objašnjava Dota, ali i ističe kako zanimanje među studentima za ovu tematiku postoji.

– Prema podacima s filozofskih fakulteta iz Zagreba i Rijeke godišnje između pet i deset studenata izrazi želju da za diplomske radove obradi temu koja se na neki način tiče LGTB problematike. Mislim da je to sasvim dovoljna brojka za pokretanje, recimo, interdisciplinarnog doktorskog studija, na koji bi se studenti mogli upisivati jednom u dvije ili tri godine. No ne očekujem da će se to dogoditi, svakako ne u idućih deset godina, kaže Dota te to potkrepljuje sljedećim dokazom – iako u organizaciji nevladinih udruga postoje i mirovni i ženski studiji, o LGTB studijima teško da se i u tom sektoru može razmišljati.

 

Čisto pomodarstvo

No postojanje potrebe za pokretanjem LGTB studija u Hrvatskoj Marijana Petir, mlada HSS-ova zastupnica u Hrvatskom saboru te diplomirana profesorica biologije i teologije, teško da može vidjeti.

– Ni na jednom hrvatskom fakultetu ne postoji katedra za proučavanje nacionalnih manjina, barem koliko je meni poznato. Ne vidim zašto bi onda morala postojati katedra koja će proučavati neku drugu manjinu u društvu- objašnjava Marijana Petir te dodaje kako bi pokretanje LGTB studija moglo biti i kontraproduktivno.

– Proučavanjem manjina i inzistiranjem na nekom drukčijem položaju od ostatka društva može doći do dodatnog getoiziranja manjine i to od strane same sebe. Smatram da u ovom trenutku u Hrvatskoj ne postoji apsolutno nikakva potreba za pokretanjem ovakvog studija, nikakvi indikatori ne postoje koji bi upućivali na tu potrebu – zaključila je Marijana Petir.

Ni prof. dr. sc. Dubravka Hrabar s Katedre za obiteljsko pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu ne vidi potrebu za pokretanjem LGTB studija, za nju je takva ideja negdje u rangu ideje o pokretanju katedre za proučavanje djece, ili starijih osoba.

– Prema toj logici za svaku se društvenu skupinu može otvoriti katedra, a to bi ipak bilo pretjerano. Što se ovih statistika tiče o broju zainteresiranih, čini mi se da su i one pretjerane. Na Katedri za obiteljsko pravo samo je jednom u tri godine bio prijavljen diplomski rad s LGTB tematikom. Za pokretanje specijalističkog poslijediplomskog studija o pravima djeteta bilo je potrebno puno više interesa i podrške, pa opet ni to nije bilo lako, dapače – kaže prof. Hrabar te dodaje kako, iz pravničke perspektive, homoseksualci i lezbijke imaju dobru poziciju u hrvatskom društvu.

– Uzevši u obzir zakonske i podzakonske akte koji im omogućuju dobru poziciju, na momente mi se čini kako problematiziraju nešto što problem nije. Čak bih rekla kako se ponekad radi o čistom pomodarstvu, i ne mogu se oteti dojmu da iza svega uvijek stoje neki interesi, financiranje određenih grupa te, kao što sam već rekla – najobičnija moda – zaključuje prof. Hrabar.

 

Nema inicijative

Njezin kolega s Filozofskog fakulteta u Zagrebu (FFZG), prof. dr. sc. Aleksandar Štulhofer, predstojnik Katedre za seksologiju na Odsjeku za sociologiju FFZG-a, smatra da potreba za stavljanjem LGTB tematike unutar akademskih okvira postoji, iako naglašava kako ne želi “donositi sudove o važnosti pojave LGTB studija za cijelo društvo”.

– Međutim, razvijanje tih studija unutar znanstvenoistraživačke i nastavne zajednice potrebno je zbog samog sustava visokog školstva, radi otvorenosti prema novim znanstvenim smjerovima i istraživanjima te radi razvitka novih generacija studenata i istraživača – kaže Štulhofer. Na fakultetima poput FFZG-a ne vjeruje da postoji, kaže, institucionalna prepreka dobro osmišljenim nastavnim programima. Problem je samo što takve inicijative nema.

– Interes pojedinih predavača nije velik, a i jako je malo njih unutar akademske zajednice dovoljno školovano da bi moglo držati nekoliko različitih kolegija posvećenih isključivo LGTB tematici. S druge strane, očekujem kako će među novom generacijom znanstvenih novaka i asistenata zaživjeti senzibilitet prema toj tematici, tako da od njih zapravo očekujem prve velike pomake. Slično se dogodilo sa seksualnošću, koja je nekada bila ograničena na jedan kolegij, a sada se tematizira na kolegijima nekoliko različitih odsjeka, pa i fakulteta – dogodila se jedna mala kulturna revolucija, i mislim da će se sličan model ponoviti i u slučaju LGTB studija, objašnjava Štulhofer te dodaje kako je u skoroj budućnosti ipak teško očekivati nešto više od recimo jednog ili dva kolegija, koji bi trebali “probiti led”, a tek nakon toga moguće je očekivati pojavu zaokruženog studija.

 

Ženske studije usporio trom sustav

– Znam da “ženski studiji” već neko vrijeme kasne, iako načelno imaju institucionalnu podršku kako bi postali dijelom akademske ponude na nekom hrvatskom sveučilištu. Međutim, ne mislim da se tu radi o nekoj namjernoj opstrukciji ili podmetanju klipova jer netko ne želi imati “ženske studije” na sveučilištu, nego naprosto o tromosti sustava. I za Katoličko sveučilište su ispunjeni preduvjeti za početak njegovog rada, pa i to kasni – komentirala je Marijana Petir moguće razloge zbog kojih neki studijski programi u Hrvatskoj nikako da postanu institucionalizirani dio visokoškolskog sustava.

– U trenutku kada se prvi put pojavila inicijativa da se ženski studiji uvrste u studijski program Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i postanu odvojena katedra ili odsjek, postojao je problem tehničke prirode: mnoge predavačice na ženskim studijima nisu imale znanstvenu titulu. U međuvremenu se situacija promijenila, pa sad većina predavačica ima znanstvenu titulu, tako da treba očekivati dodatne pomake – komentirao je prof. Štulhofer.

Nacionalno vijeće za visoko obrazovanje još je u rujnu 2008. godine usvojilo Preporuku o uvođenju kolegija “ženskih studija” na preddiplomske, diplomske i poslijediplomske studije, temeljem obveza u provedbi Nacionalne politike za promicanje ravnopravnosti spolova.

Lučin: Nedopustivo je da MUP dozvoli ‘antigay’ skup koji širi govor mržnje

Esdepeovci Šime Lučin i Mirela Holi na današnjoj konferenciji za novinare izrazili su strah i zabrinutost zbog “antigay” prosvjeda koji će se u subotu u 15 sati održati na Trgu bana Jelačića u isto vrijeme kada i Gay Pride.

– Najavljena antigay parada koja će se održati u subotu u Zagrebu nas zabrinjava. Zbog njihovih poruka može se očekivati da će doći do verbalnih i fizičkih obračuna jer će se u isto vrijeme na istom mjestu održati i gay parada – rekao je Šime Lučin iz SDP-a.

– Ako je MUP dao dozvolu za “antigay” skup, to je nedopustivo jer oni šire govor mržnje, pozivaju na rušenje ustavnog poretka i “konačan obračun”. Mislimo da bi govor straha i mržnje i sve ono što bi se moglo dogoditi u subotu trebali spriječiti. MUP treba poduzeti mjere i preuzeti odgovornost – poručio je Šime Lučin.

– Policija je upoznata sa sadržajem internetske stranice “antigay” prosvjednika, ali očito smatra da to nije dovoljan razlog da spriječi ovakav antiprosvjed – rekla je Mirela Holy iz SDP-a te istaknula kako institucije države ne bi trebale podržati “antigay” skup koji organiziraju Hrvatski nacionalisti i Hrvatska čista stranka prava.

Antigay prosvjed nije odobren

Načelnik ureda ravnateljstva policije Krunoslav Borovec potvrdio je u razgovoru za nacional.hr kako policija nije odobrila zahtjeve skupine građana za održavanje ‘Antigay’ prosvjeda. Ovaj se prosvjedni skup, prijavljen od članova mladeži Hrvatske čiste stranke prava i udruge Hrvatski nacionalisti trebao održati u subotu 13. lipnja u Zagrebu, odnosno na isti dan kada je otprije potvrđen 8. Gay Pride. 

 

Jučer je pak na adrese novinskih kuća pristiglo pismo ‘grupe zabrinutih građana’, zajedno s CD – om na kojem se nalaze fotografije neofašističkih skupina i pojedinaca koji veličaju ustaštvo. Radi se o više od 300 fotografija sa imenima i prezimenima osoba koje nose sporno znakovlje, ali i brojnih Facebook grupa koji podržavaju fašizam, te se može zaključiti da je jedan od povoda ovog pisma bio nadolazeći Gay Pride. Autori pisma su upozorili na skupinu mladih koji promoviraju rasnu, vjersku i seksualnu netrpeljivost, te promiču nasilje i netrpeljivost prema svemu što je drugačije. Među grupama i građanima što podržavaju rigidnu desnicu, te pozivaju na ‘rasnu čistoću’, na ovom se popisu našla i skupina Hrvatski nacionalisti, koja je od policije neuspješno pokušala izvojevati dozvolu za svoj mali šovinistički skup u centru Zagreba.

Sadržaj stranice udruge Hrvatski nacionalisti mogao bi također postati predmet policijske istrage, pošto se tamo mogu naći razni zabranjeni ikonografski simboli, poput fašističkog znakovlja. Naime, policija je potvrdila da su upoznati s ovim slučajem, ta da će provesti istragu u kojoj bi se trebalo doći do imena osoba koje su postavile taj sadržaj na web. Iako je bilo logično da će se ovakav jedan skup na kraju poništiti od strane nadležnih organa, riječ je o prvoj reakciji policije na sve proširenije prijetnje s interneta.

Naime, valja napomenuti kako je policija već otprije bila upozoravana na prijetnje i zabranjene šovenske ispade na internetu, gdje se preko specijaliziranih stranica i Facebook grupa pozivalo na linč homoseksualaca povodom slične manifestacije u Splitu.

Tamo se u srpnju treba održati veliki queer party, a sve od nedavno lokalni čuvari čudoređa formirali su Facebook grupu ‘nećemo pedere u Splitu’, koja sada broji više od 10 tisuća posjetitelja. Tijekom proteklih dana tamo su se ostavljale nadasve brutalne poruke koje pozivaju na masovna ubojstva pripadnika seksualnih manjina. Policija je sve to znala, ali do sada nije reagirala. Kao glavni argument tomu istaknuli su da u tom slučaju nisu ispunjeni svi elementi kaznenog djela prijetnje, ‘jer ne postoji konkretna fizička osoba koja bi bila oštećena ovim kaznenim djelom.’

Draškovićeva najopasnija lokacija za homoseksualce

 Evo ga ! – poviče “stražar” na ulazu u prostorije sjedišta navijača Dinama u Draškovićevoj 23, nakon čega se u sekundi do ulice spusti pet do šest Bad Blue Boysa. Skupina tada ispočetka polaganim korakom počne slijediti prepoznatog homoseksualca, a riječ je obično o istaknutijim sudionicima zagrebačkih Gay Prideova ili predstavnika udruga osoba homoseksualne orijentacije. Korak postaje sve brži, sve dok skupina ne stigne svoju “metu”, nakon čega je izoliraju od ostalih građana. Slijede glasna vrijeđanja na seksualnoj osnovi, a nerijetko i prijetnje. Sve se to najčešće događa usred dana. Međutim, na mjestima koja nisu toliko frekventna, odnosno na kojima nema toliko mogućih svjedoka, nerijetko ne završava sve na uvredama i prijetnjama, nego slijedi premlaćivanje. Prema svjedočenju mnogih homoseksualaca, to je najčešći obrazac prema kojem homofobi napadaju svoju žrtvu.

Od jučer su Draškovićeva ulica, s još 44 lokacije diljem grada i službeno označene kao potencijalno najopasnije za osobe homoseksualne orijentacije, a karta Zagreba s označenim antigay točkama objavljena je na web stranici udruge Zagreb Pride.

Mapa će se nadopunjavati

Na toj karti su označena mjesta na kojima su se, od prvog Gay pridea 2002. pa do danas, dogodili napadi.

Prema toj karti, sjedište Bad Blue Boysa u Draškovićevoj 23, Glavni kolodvor, Trg bana J. Jelačića i Hatzova ulica kod hotela Sheraton, lokacije su na kojima bi homoseksualci trebali biti najoprezniji jer se upravo na njima događa najviše napada. Prema učestalosti fizičkih ili verbalnih napada na homoseksualno orijentirane osobe, slijede Bundek i Jarun, ali se napadi na tim lokacijama najmanje prijavljuju policiji jer su to tradicionalna mjesta gdje gay parovi imaju seksualne odnose.

 Karta je još u izradi jer je, ističe njezin idejni začetnik Gordan Duhaček, nemoguće skupiti informacije o svim napadima, pogotovo o slučajevima koji nisu prijavljeni policiji. Zato će svaka osoba preko mail adrese bashing@zagreb-pride.net moći dojaviti o napadu koji nije prijavljen policiji te će se mapa tako konstantno nadopunjavati.

– Središte grada je najopasnije, što je i nama apsurdno, jer su obično periferije te koje su poznate po nasilju. Ideja za stvaranje te mape potekla je od želje da doznamo stvarne podatke o broju, učestalosti i lokacijama napada na gay osobe i tako skrenemo pozornost javnosti, a posebice policiji. Radili smo na mapi oko mjesec i pol dana i zabilježili 45 evidentiranih napada. Većina ih je prijavljena policiji, ali, nažalost, samo kao remećenje javnog reda i mira, a ne kao napadi iz mržnje. Apsurd je što u barem 50 posto slučajeva sud prekršajno kazni i napadnute osobe, a ne samo napadače. Imali smo slučaj kada je troje osoba napadnutih u Draškovićevoj ulici moralo platiti novčanu kaznu kao i napadači.

Žene na čelu HUB-ova Odbora za tržišne komunikacije

Hrvatska udruga banaka osnovala je Odbor za tržišne komunikacije. Odbor će, kako je priopćeno, u suradnji s vanjskim stručnjacima raditi na razvoju samoregulacije i praćenju regulative Republike Hrvatske s naglaskom na provedbu najbolje međunarodne prakse.

Osnovni zadaci Odbora su razvoj samoregulacije u Hrvatskoj (kodeksi struke), donošenje minimuma preporučenih standarda tržišnog komuniciranja za članice HUB-a, ali i bankarske industrije u cjelini i to na osnovu analize postojeće hrvatske regulative tržišnih
komunikacija.

“Odbor za tržišne komunikacije HUB-a osnovan je, među ostalim, zbog toga jer je bankarska industrija suočena s novim tržišnim okolnostima, intenzivnim promjenama u nizu zakona, pravilnika i uredbi koji reguliraju područje oglašavanja, tržišnog komuniciranja i marketinga u cjelini, posebice s obzirom na ubrzani proces ulaska Hrvatske u EU”, stoji u objašnjenju.

Predsjednica Odbora za tržišne komunikacije HUB-a je Ivana Gabrić, voditeljica Odjela marketinga u SG Splitskoj banci, a dopredsjednice Odbora su Nikolina Jerkin, direktorica Marketinga i komunikacija Volksbanke i Gorana Alpeza, direktorica Marketinga i tržišnog pozicioniranja Zagrebačke banke.

Predsjednica i dopredsjednice Odbora izabrane su na mandat od godinu dana. Voditeljica Odbora za tržišne komunikacije je Ivana Prgomet, savjetnica za odnose s javnošću Hrvatske udruge banaka.

Sukob Milinovića i Adlešič

Predsjednica HSLS-a i potpredsjednica Vlade Republike Hrvatske Đurđa Adlešić rekla je komentirajući jučerašnje napuštanje sjednice vlade prilikom rasprave o novom zakonu o medicinski potpomognutoj oplodnji da njezin odlazak nije bio ni nagao ni dramatičan jer ga je najavila u vladinu užem kabinetu. 

 
Kako je navela, rekla je da ne želi glasovati za takav zakon, pri čemu je imala potporu nekih kolegica i kolega te premijerovo razumijevanje. Najavila je da HSLS neće prihvatiti takav zakon pri glasovanju u Hrvatskome saboru, ističući kako se nada da se zakon u saborskoj raspravi može kvalitetno promijeniti.

Na pitanje što drži lošim u zakonu Adlešić je odgovorila da je teže nabrojiti što je u njemu dobro, osim činjenice da se ta problematika konačno regulira i obiteljima češće omogućuje pravo na besplatnu medicinsku pomoć takve vrste. No, kako je rekla, zakon nije usklađen s vremenom u kojem živimo, a krši i neke zakone, kao što je Obiteljski zakon, te “narušava ravnopravnost spolova i diskriminira prema bračnom statusu”.

S obzirom na to da po sadašnjoj statistici oko 1500 parova traži medicinsku pomoć pri oplodnji izvan Hrvatske, posebno u Sloveniji i Češkoj, koje imaju liberalnije zakone, postavlja se pitanje što bi za populacijsku sliku Hrvatske značilo kad bi se prihvatio takav zakon, rekla je Adlešić. Upitala se koliko bi ljudi onamo moglo otputovati na tretmane i platiti usluge, a možda bi i stručnjaci koji se bave tim medicinskom područjem počeli razmišljati da svoje ordinacije otvore u drugim zemljama.

Žestoki sukob Milinovića i Adlešićjezino napuštanje sjednice komentirao je i ministar zdravstva i socijalne skrbi Darko Milinović.

“Potpredsjednica Vlade Republike Hrvatske Đurđa Adlešić mogla je na jučerašnjoj sjednici Vlade potpuno slobodno iznijeti svoje mišljenje o Prijedlogu zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji i nije trebala napustiti sjednicu”, izjavio je Milinović dodajući kako potpredsjednica Adlešić očito više voli komunicirati s novinarima nego s ministrima.

“Ne znam kakav je to bio bijeg potpredsjednice vlade, ona je mogla potpuno slobodno iznijeti mišljenje na sjednici kao što je HSS svojevremeno rekao da je protiv ZERP-a, a SDSS protiv priznanja Kosova”, rekao je Milinović novinarima nakon radnog ručka s članovima Hrvatske udruge poslodavaca (HUP).

Milinović smatra da Prijedlog zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji, koji bi se uskoro trebao naći u Hrvatskome saboru, nije suprotan Obiteljskome zakonu i Zakonu o ravnopravnosti spolova, zbog čega mu se, među ostalim, protive nevladine udruge.

“Mislim da u zakonu nema nikakve diskriminacije žena, on vodi brigu o Konvenciji o zaštiti prava djeteta, koja kaže da dijete ima pravo znati tko su mu roditelji, dok Obiteljski zakon kaže da je otac djeteta majčin muž.

Pitanje medicinski potpomognute oplodnje zadire u mnoga etička, vjerska i filozofska pitanja i bilo mi je jasno da će izazvati mnogo rasprave”, rekao je Milinović.

Dodao je da treba pričekati i vidjeti što će donijeti saborska rasprava, a mogući su i amandmani koji će sadašnji prijedlog poboljšati.

“Zakon je po nekima konzervativan, a po nekima liberalan. Pitam zato je li liberalizam danas više na cijeni nego demokršćanstvo i demokršćanska stranka kojoj pripadam”, rekao je Milinović.

 

Otvorila sam vrata za promjene Zakona o potpomognutoj oplodnji

Zašto ste odbili glasati o Zakonu o medicinski potpomognutoj oplodnji i kako na to gledaju vaši partneri u Vladi?

– Meni je zakon potpuno neprihvatljiv kao jedan restriktivni i konzervativni prijedlog. Jednostavno, svjetonazorski mi je neprihvatljivo da parovi koji nisu formalno vjenčani nemaju pravo na umjetnu oplodnju. Što je najvažnije, obiteljski zakon potpuno drugačije tretira zajednicu muškarca i žene, izvanbračna zajednica tretira se kao bračna pa je dakle riječ i o dvama zakonskim tekstovima koji su posve neusklađeni. Pokazalo se da nisam usamljena u svojim stavovima, da me podržala i potpredsjednica Jadranka Kosor, a uostalom na užem kabinetu sam jasno rekla i premijeru Sanaderu kako ću se izjasniti, pa moj postupak nije bio iznenađenje. Dapače, mislim da su otvorena vrata i za promjene teksta tog zakona.

Dakle, vaši zastupnici u Saboru bit će protiv predloženog teksta koji, osim što priječi neudanim ženama medicinski potpomognutu oplodnju, ujedno zabranjuje zamrzavanje zametaka, a djeci rođenoj umjetnom oplodnjom omogućava informacije o roditeljima s navršenih 18 godina?

– Da, ali tu nema nikakve drame. Naime, ja jednostavno ne mogu prihvatiti da se žene, odnosno parovi koji formalno nisu u braku na taj način stavljaju u podređeni položaj. Meni je drago što mi se čini da se ovaj stav mene i HSLS-a neće dodatno problematizirati u Vladi, odnosno kod naših partnera. Bitno je reći da ovaj zakon nije dio koalicijskog sporazuma i da nema nikakvog problema u tome da se naš stav i razlikuje. Premijer Sanader razumije moje stanovište i prihvaća ga. …