Otpušteni svi/e radnici/e đakovačkog Helsona

Nakon što je u veljači i ožujku ove godine otpustila 70, odnosno 30 radnica, s ugovorima na određeno, ali i neodređeno vrijeme, đakovačka tekstilna tvrtka “Helson” ovih je dana otkaze podijelila i preostalom dijelu uposlenih u proizvodnji, te stavila ključ u bravu proizvodnih pogona. Ono što je ostalo je nekolicina djelatnika u upravi tvrtke i prodavaonici. Klasični je to primjer, kaže vlasnik “Helsona” Josip Herceg, posljedica koje je izazvala recesija na svjetskom tržištu, a koja je ponajviše zahvatila tekstilnu industriju.

– Tvrtka nije ugašena, no proizvodnja je obustavljena. Ona se trenutačno nalazi u fazi mirovanja, jer i ono što smo u posljednje vrijeme radili nam nije donosilo dobit nego gubitke. Tražimo korektan posao koji bi vratio radnike u proizvodnju, no dok to ne ostvarimo pogon će biti zatvoren, kaže Herceg. Dodaje i kako je “Helson” nade polagao u posao s talijanskim Benettonom s kojim je godinama uspješno surađivao, no upravo je njihovo otkazivanje narudžbi dovelo do prvog vala otkaza u tom đakovačkom tekstilcu.

“Znatna smo sredstva investirali u obnavljanje opreme, no tada se dogodila kriza u kojoj su ponajprije stradali izvoznici, odnosno oni koji poput nas rade za devize. Spas vidim jedino u vraćanju proizvodnje u Europu”, kaže Herceg koji jedan od razloga teškog stanja u tekstilnoj industriji vidi i u nesnalaženju Vlade u krizi koja je zahvatila i Hrvatsku. “Osim što naša proizvodnja nije konkurentna onoj u zemljama u okruženju, Vlada nije donijela prave antirecesijske mjere, pa je ovo što se trenutačno događa u tekstilnoj industriji čini se bilo neizbježno”, zaključuje Herceg.

Žene diskriminirane i nezastupljene u politici

Pravobraniteljica Gordana Lukač Koritnik uvodno je ocijenila da je donesen bolji zakonodavni antidiskriminacijski okvir u području ravnopravnosti spolova. Upozorila je, međutim, na visok udio žena među nezaposlenima, segregaciju između žena i muškaraca na tržištu rada, razliku u plaćama po spolu i slično.

Mirela Holy (SDP) istaknula je da je, unatoč kampanji ‘Uravnotežimo se’ vladina Ureda za ravnopravnost spolova, Hrvatska na lokalnim izborima dobila samo jednu županicu, šest gradonačelnica i 19 načelnica općina.

‘Nejasno je čemu je onda služila maskerada s muškarcima koji pjevaju ženske glasove. Ta kampanja nije bila ništa doli pokazivanje kvaziliberalnoga lica tvrdo patrijahalne vlade domaćim i europskim sokolima i sokolicama’, ustvrdila je Holy, koja smatra da bi se pravobraniteljica trebala oštrije postaviti prema političkim elitama.

Karmela Caparin (HDZ) požalila se na ponižavanje žena u kampanji, a kao neprihvatljivo ponašanje navela je fotomontaže glava kandidatkinja na muškim tijelima. Ocijenila je i da je ‘sramotno da Nova TV na dan izborne šutnje gradonačelnicu jednog velikog hrvatskog grada prikazuje na diskriminirajući i uvredljiv način’.

Gordana Sobol (SDP) posebno je pohvalila ankete na tržištu rada koje je proveo Ured pravobraniteljice, a koje, rekla je, pokazuju porazan položaj žena koje više od tri godine rade na određeno vrijeme. ‘Slika prosječne žene koja radi na određeno vrijeme pokazuje da je to žena u fertilnoj dobi, između 20 i 30 godina, da nema djecu, iako bi željela, ili da ima samo jedno dijete, iako ih želi više’, navela je Sobol.

Upozorila je da se ženama zaposlenima na određeno vrijeme često krše radna prava, da se trudnicama nezakonito raskidaju ugovori, ili im ugovor prestaje nakon povratka s porodiljnog, a na takve slučajeve upozorila je i Karmela Caparin.

Zastupnice su upozorile i na nesrazmjer između mjera protiv obiteljskih nasilnika koje predlaže policija i onih koje izriču prekršajni sudovi, a kojih je i po nekoliko stotina puta manje.

Njihovi muški kolege uglavnom nisu pokazali zanimanje za raspravu o ravnopravnosti spolova, a izuzetak je bio Goran Marić (HDZ), koji je, replicirajući Ingrid Antičević Marinović (SDP), kazao kako žali i kako mu je neugodno zbog omalovažavanja žena u reklamama.

‘Vjerujem da će splasnuti bahatost i primitivizam muškoga svijeta i da neće biti potrebe za osnivanjem kluba žena o kojemu govorite’, kazao je Marić, a kolegice su njegov govor popratile pljeskom.

 

Kulušić: Vidović je zlostavljač žena; Vidović: Neka Kulušić razmisli o svojoj prošlosti

Saborska rasprava o izvješću o radu pravobraniteljice za ravnopravnost spolova koja se odvijala u četvrtak navečer u parlamentu poslužila je zastupniku HDZ-a Anti Kulušiću da uoči drugog kruga izbora za gradonačelnika Šibenika javno prozove šefa šibenskog SDP-a Franka Vidovića kao zlostavljača nad ženama, odnosno nad kolegicom na poslu.

– Slažem se s vašim primjedbama da treba ustati protiv zlostavljanja žena, ali SDP treba najprije počistiti u svojim redovima, a ne staviti na čelo Gradskog odbora SDP-a Šibenika evidentiranog nasilnika i kandidirati ga još na izborima za dogradonačelnika. Neka mi netko od vas odgovori zašto ste zlostavljača žene predložili kandidata za dogradonačelnika ? – pitao je sinoć SDP-ovce šef šibensko kninskog HDZ-a Ante Kulušić odgovarajući SDP-u koji je prozivao vladajuću stranku zbog zanemarivanja problema zastupljenosti žena u politici.

Dodao je Kulušić i da je SDP u Šibensko-kninskoj županiji kandidirao vrlo malo žena, za razliku od HDZ-a.

Prozvani Franko Vidović, pak tvrdi kako bi Kulušiću bilo bolje da razmisli o svojoj prošlosti nego da njemu pakira neistine.

– Antu Kulušića čuva saborski imunitet pa mu je lako govoriti gluposti. Nemam se razloga braniti jer nikada ništa slično tome nisam napravio. Kulušiću bi bilo bolje da vodi računa o svojim grijesima iz prošlosti. Odlučno demantiram takvu i slične objede koje HDZ plasira o meni. U životu nisam ni mrava zgazio, a kamoli da sam evidentirani nasilnik. Kulušićeve tvrdnje da nisu smiješne bile bi tragične. Ovo je pokušaj HDZ-a da u završnoj fazi izbora skrene kampanju u sasvim drugom smjeru, a Kulušić je poznat kao osoba koja u svojim nastupima vrlo često ne govori istinu – poručio je Franko Vidović.

Gay pride i anti-gay pride na isti dan u isto vrijeme

Udruge Iskorak i Kontra nezadovoljne su što je policija izdala odobrenje za održavanje anti-gay prosvjeda u organizaciji Hrvatske čiste stranke prava i Hrvatskih nacionalista.
 

Iz udruga poručuju da povorka u organizaciji Hrvatske čiste stranke prava i Hrvatskih nacionalista sadrži sve elemente kaznenog djela rasne i druge diskriminacije.

Prema najavama Hrvatskih nacionalista i HČSP, anti-gay pride trebao bi se održati 13. lipnja u 15 sati na Trgu bana Jelačića i uredno je prijavljen policiji. Zanimljivo, u isto vrijeme počinje i Zagreb Pride.

U priopćenju, pravni tim Iskoraka, Kontre i Ženske mreže Hrvatske navodi da će od Ministarstva unutarnjih poslova tražiti sankcioniranje ovlaštene osobe koja je odobrila to javno okupljanje, a od Općinskog državnog odvjetništva u Zagrebu pokretanje kaznenog progona protiv organizatora javnog okupljanja zbog počinjenog kaznenog djela rasne i druge diskriminacije.

Od Ustavnog će suda, pak, tražiti da zabrani rad Hrvatskoj čistoj stranci prava.

Na tzv. anti-gay prosvjed osvrću se i iz Margelovog instituta koji, uz ostalo, poziva nadležne institucije da preispitaju odluku o odboravanju skupa.

“Na pozivu organizatora anti-gay prosvjeda istaknut je amblem sačinjen od ustaškog grba s neonacističim simbolom keltskog križa (američki rasistički simbol o nadmoći bijele rase, u Njemačkoj zabranjen zakonom), dok im je službena internetska stranica u potpunosti premrežena ustaškom i nacifašističkom ikonografijom”, stoji u priopćenju Margelovog instituta.

Harvard otvara katedru za homoseksualnost

Ugledno američko sveučilište Harvard imat će katedru posvećenu studijima o homoseksualcima, lezbijkama i transseksualcima, objavile su osobe odgovorne za tu inicijativu.

“Homoseksualni i lezbijski odbor Harvarda” istaknuo je da će katedra omogućiti sveučilištu da “redovito poziva eminentne stručnjake za proučavanje seksualnih manjina”.

Odsjek će se zvati po F.O. Matthiessenu, profesoru s Harvarda od dvadesetih do pedesetih godina prošlog stoljeća, koji je počinio samoubojstvo, kako se čini, nakon smrti ljubavnika, umjetnika Russella Cheneya.

Ta će katedra “biti stalna počevši od 2010.”, kazao je Mitchell Adams, supredsjedatelj odbora.

Drugi supredsjedatelj Kevin Jennings, kojega je nedavno odabrao američki predsjednik Barack Obama na važan položaj u ministarstvu obrazovanja, ocijenio je da će ta katedra biti od velike važnosti.

“Hrvatski sport spašavaju žene”

Doček na riječkom Korzu svjetskih alpinističkih zvijezdi Iris i Darije Bostjančić probudio je emocije, sreća je proključala, a jamačno su se sestre isto osjećale i onoga 19. svibnja, dana kad su pokorile najvišu točku na zemlji, 8.850 metara “narasli” Mount Everest. Povratak kući svojima, nakon duga dva i pol mjeseca provedena u milosti i nemilosti hladne planine, vrhunac je “Ženske ekspedicije Everest 2009” koja je Hrvatsku učinila alpinističkom velesilom. Sreću nije mogla i željela skriti niti naša novinarka Vedrana Simičević, iskusna i hrabra alpinistica kojoj je do “krova svijeta”, eto, nedostajalo “nekoliko koraka”. Poznavajući upornost naše Vedrane Simičević, Mount Everest će jednom biti upisan u njezinoj “alpinističkoj knjižici”.

Sportski pothvat Darije i Iris Bostjančić, prvih sestara u povijesti koje su istovremeno došle na vrh Mount Everesta, ali i upornost Vedrane Simičević, čije su reportaže s ekspedicije objavljene u našem listu ostavljale bez daha, na Korzo je došlo pozdraviti nekoliko stotina Riječana. Sudeći prema njihovom odazivu i emocijama, brojnima se priča o “dvije gracije na krovu svijeta” trajno urezala u sjećanje. Veličanstvenog dočeka na Korzu i Riječana koji su alpinističke heroine pozdravili toplim i burnim aplauzom, neki i sa suzom u oku, dugo ćemo se sjećati.

 

Želja za burekom

– Nakon dočeka u Zagrebu, pa onda sjajnog u Rijeci dojmovi nam se samo množe. Ne, još uvijek nisam svjesna uspjeha. Mislim da će nam za to trebati još puno vremena. Kad budem gledali fotografije, mislim da će nam biti jasnije što smo postigle, kaže Darija Bostjančić.

– Iris nije niti sanjala Mount Everest, priznajem ja jesam. No, bila sam svjesna koliko nam se zapravo toga treba poklopiti. Unatoč vrhunskoj pripremljenosti, osvajanje Everesta nikome nije zagarantirano, dodaje Darija koja je jučer barem sto puta morala odgovoriti na pitanje: “Kakav je osjeća biti na krovu svijeta!”

– Osjećaj je doista jedinstven, neponovljiv. Ipak, u tom trenutku bile smo na najvišoj točki na zemlji, svuda oko nas planinski vrhunci, prisjeća se 45 minuta provedenih na 8.850 metara visokom Everestu sa sestrom Iris.

Hrabre sestre Bostjančić u glas će da su se nakon dva i pol mjeseca najviše zaželjele, dakako, roditelja i prijateljima kojima će posvetiti naredne dane.

– Od 72 dana ekspedicije, pedesetak smo provele u šatoru u baznom logoru. Sve dok ima sunca je dobro, no noć donosi hladnoću, kaže Darija, dok uvijek nasmijana i beskrajno simpatična Iris dodaje kako su joj na pameti burek i drugi pekarski proizvodi.

 

Osjećaj odgovornosti

Iako nije okusila slast uspona na 8.850 metara, Vedrana Simičević zračila je srećom.

– Biti ponovo kući je sjajan osjećaj. U planini sam puno naučila o sebi, o ekspediciji, o životu općenito. Sve me to motivira da se bavim alpinizmom. Everest je doista drukčija planina, dojmljivo je pratiti život nas petstotinjak u baznom logoru koji se činio poput manjeg grada. Iako je u tom planinskom gradu sve super organizirano, vreba puno opasnosti, poput one lavine, a nerijetko alpinisti umiru. Doista sam ponosna što sam bila dijelom “Ženske ekspedicije Everest 2009”, tima koji su činile super cure, cure koje su doista sve dale od sebe da bi se netko od nas domogao vrha, prvi su dojmovi Vedrane Simičević koja se još jednom prisjeća trenutka odustajanja.

– I danas sam posve sigurna da je moja odluka bila ispravna. Usporavala sam cure u usponu, osjetila sam veliku odgovornost prema njima, što mi je bilo dovoljno snažan razlog da donesem najtežu odluku u svom životu. Na kraju je važno da su četiri djevojke iz Hrvatske domogle Everest, osvojile su ga doista u velikom stilu, brzo i superiorno, što me čini neopisivo ponosnom, iskreno će Vedrana Simičević, otkrivši nam da boravak u hladnoj i od kuće (pre)dalekoj planini nije bio uvijek ugodan.

– Da, bilo je dana kad sam bila depresivna. Nedostajali su mi roditelji i prijatelji, njima ću se posvetiti narednih dana. Opet, bilo je dana kad sam bila euforična, kad je sve bilo super. Uglavnom, miješali su se osjećaji tuge i sreće, kaže Vedrana koja priznaje da je u svojoj dugogodišnjoj alpinističkoj karijeri ipak najveći strah osjetila onoga dana kad je ekspedicija za dlaku izbjegla lavinu.

– Puno je planova, među njima je svakako povratak na Himalaju, i to vjerojatno već iduće godine. Želim osvojiti druge osamtisućnjake. Ponovo Everest!? Ne znam, možda jednog dana, otkriva nam naša kolegica.

 

Sad na gulaš s njokima

Iris, Darija, Vedrana, Ena, Milena, Jana, Sunčica, Sanja, Josipa, Tea, Lana i Darko! Jedanaest junakinja i istinskih heroina te vođa ekspedicije Darko Berljak dočekani su jučer na zagrebačkom aerodromu Pleso gdje je sve prštalo od emocija, od smijeha, veselja, radosti i suza, radosnica naravno. Redali su se čestitari, rezala torta, fotoaparat nisu stali okidati, a jedna mama, mama Đurđa, mama velikih sestra Bostjančić, priznala nam je nakon što je zagrlila svoje kćeri: “Uf, sad mi je lakše!”

A, već sat vremena prije nego su naše heroine sletjele na pistu zagrebačkog aerodroma u VIP salonu vladala je svečarska atmosfera. Iz Rijeke je stigao autobus pun prijatelja i rodbine te kolega alpinista. Muškarci su obukli majice na kojima je štikla pokorila najvišu planinu a ispod piše “dečko koji voli kad je cura gore”.

Među njima i dečko Darije Bostjančić, Elvir Sulić.

– Sretan sam. Vjerovao sam u njih, makar nikada ne znaš hoće li se baš sve poklopiti. I sam sam se s Darijom puno penjao po planinama, veli genetski su i ona i Iris predodređene da budu dobre i izvrsne penjačice. No, najvažnija je njihova ljubav prema tome što rade, kazat će Elvir.

Uzbuđen je i tata Bostjančić, Boris, a, onda će dodati da je bilo neprospavanih noći, pogotovo kad su krenule put samog vrha i kad nikakvih poruka nije bilo. No, kazat će Boris, prava je to družina, a curama je gušt, tako da je i roditeljima odmah lakše. Pitamo, čeka li cure možda kakav dobar obrok, jesu li se čega zaželjele, a Boris veli da se već zna s čime ih valja dočekati. Gulaš je spravljen, a njoki će se napraviti, ali za sutra, čim se okonča velika riječka fešta.

A, onda su u VIP salon ušle članice ekspedicije Everest 2009. Prolomio se pljesak, djeca iz OŠ Garešina u Zagrebu digla su transparent u čast bivše učenice, liječnice ekspedicije Lane Đonlagić. Redali su se govornici.

 

Nitko nema ovakvu ekipu

Zasvirala je ona “Sve bi seke ljubile mornare”, da bi zatim progovorile i same alpinistice. Darko Berljak zahvalio se prije svega obiteljima, dečkima, prijateljima koji su strepili u Hrvatskoj. Curama se zahvalio na predivnih 72 dana, najavljujući neke nove pothvate. Pri tom je istaknuo činjenicu da su se cure ne samo penjale, već su još i pomogle desecima drugih alpinista, štoviše Darija Bostajančić je jednom na 8.400 metara visine spasila život.

– Uf – kazala je pak Darija kad su joj u ruke tutnuli mikrofon. Zatim se zahvalila svima koji su im slali poruke internetom, jer poruke su ih navečer veselile i jedva su ih čekale. Novinari su Dariju i Iris, te Milenu Šijan i Enu Vrbek koje su se uspele na sam vrh pitale i kako se čovjek gore osjeća. U najkraćem i kad se sve zbroji, osjećaš se kao da si na vrhu svijeta, kao da su zvijezde ispod tebe, jedino što je malo hladno. No, kako nam reče Vedrana Simičević: “Meni je 72 dana Himalaji bilo malo!” Pri tom dodaje da su sve cure dale svoj makismum i kako vjeruje da će ovo doprinijeti da se alpinizam u nas konačno prepozna i prizna kao sport. Red bi bio, jer ovakvu ekipu djevojaka, sportašica, žena nema na svijetu nitko!

 

Hrvatski sport spašavaju žene

Predsjednik Hrvatskog planinarskog saveza Hrvoje Kraljević priznao je da su djevojke nadmašile hrvatske alpiniste u svakom pogledu, a bome je i predsjednik HOO Zlatko Mateša priznao da naš sport žene spašavaju. Gradonačelnik Zagreba Milan Bandić kazao je da je na vrhu svijeta ispričana najveća svjetska priča, a potpredsjednica Vlade i predsjednica organizacijskog odbora ekspedicije Jadranka Kosor prenijela je pozdrave što ih je iz New Yorka alpinisticama poslao Ivo Sanader.

– Ostaje mi samo da se s vama negdje i sama popnem. Pa, ako me primate ja se preporučam, kazala je istinski razdragana potpredsjednica Vlade.

 

Ček na 25 tisuća kuna

Emotivan doček na Korzu dodatno je pojačalo uručenje čeka od 25 tisuća kuna Dariji i Iris Bostjančić i Vedrani Simičević. Novac alpinisticama je uručio riječki gradonačelnik Vojko Obersnel.

– Kad smo ih na Korzu dočekali nakon osvajanja Cho Oyu i kad su nam najavile pohod na Everest, rekao sam odlično, super. Ipak, misleći da su cure samo euforične, a mi kad smo euforični puno toga volimo reći. No, uspjele su, samo me sad strah koji im je novi izazov. Više ne mogu, mogu samo dublje, kazao je Vojko Obersnel.

 

Za Republiku koja poštuje žene

Talijanke nositeljice visokih odlikovanja iskoristile su u utorak Dan Republike da ozbiljno i oštro izlože kritici Silvija Berlusconija zbog njegova odnosa spram žena.

U apelu “Za Republiku koja poštuje žene” one ga kore zbog “žena koje mediji veličaju ako su podložne moćnima i usklađene s tržišnim modelom koji škodi ženskom identitetu”.

Posrijedi je “lik žene degradiran i pretvoren u robu, u čemu sudjeluje četvrti državni dužnosnik”, napala je premijera Berlusconija, među inima, Silvia Costa, s ordenom Velečasnice Republike, sada kandidatkinja Demokratske stranke za Evropski parlament.

Potpisnice apela smatraju da se tako odražava prijezir spram žena uopće i spram Italije u cjelini. Među njima je i Maria Bianca Bosco Tedeschini Lalli, prva rektorica u osamstoljetnoj povijesti talijanskih univerziteta.