I Milena i Ena stigle na vrh svijeta!

Najmlađa i najstarija članica hrvatske ženske ekspedicije uspele su se na najvišu točku planeta za samo osam i pol sati iz Logora 3 na Južnom sedlu, po 1000 metara visokom jugoistočnom grebenu, samo dva dana nakon što su 8850 metara visok vrh osvojile sestre Darija i Iris Bostjančić.

Vrbek i Šijan na vrhu su se zadržale 15-ak minuta, a zatim počele silaziti po zaleđenom grebenu prema Južnom sedlu, doznaje se od članova ekspedicije.

S njima se trebala popeti i Riječanka Vedrana Simičević, ali se ona, ne želeći zadržavati skupinu, zbog zdravstvenih tegoba vratila u Logor 2 u kojem se nalaze dr. Lana Đonlagić i Sunčica Hraščanec. Kod Simičević se ne radi ni o kakvim ozbiljnijim zdravstvenim poteškoćama jer se ona bez problema sama spustila po užetima niz strmu padinu Lhotse.

Milena Šijan iz Splita je diplomirana inženjerka biologije i kemije, a Ena Vrbek iz Zagreba studentica je kineziologije. Sa samo 23 godine najmlađa je članica ekspedicije i sada se uvrstila među tek nekoliko žena te dobi koje su bile na Mt. Everestu. Jedina je osoba iz Zagreba koja je bila na ‘krovu svijeta’.

S djevojkama na vrh je išao i sirdar (vođa Sherpa) Lakhpa Nuru koji je prije dva dana pratio i Dariju i Iris Bostjančić.

Pripadnice ekspedicije ‘Mt. Everest 2009’ trebale bi se u Hrvatsku vratiti 3. lipnja.

Više o avanturama naših cura na Mt. Everestu pročitajte na njihovom blogu ili službenim stranicama Hrvatskog planinarskog saveza.

Rodna ravnopravnost i pridruživanje EU

Na poziv Uprave za rodnu ravnopravnost Ministarstva rada i socijalne politike Republike Srbije predstojnica Ureda ra ravnopravnost spolova Vlade RH mr.sc. Helena Štimac Radin sudjelovala je u radu Pratećeg sastanka Regionalne konferencije o rodnoj ravnopravnosti i pridruživanju EU, koji se održao 15. svibnja 2009. u Beogradu.

Na sastanku, koji je organiziran uz financijsku podršku Kanada-Srbija Programa za reformu pravosuđa raspravljalo se o zaključcima i preporukama sa Regionalne konferencije “Rodna ravnopravnost i pridruživanje EU”,održane 12-13 prosinca 2008. u Beogradu, a  razmatrao se i nacrt “Protokola o regionalnoj suradnji institucionalnih mehanizama u oblasti rodne ravnopravnosti.” Uz dr. sc. Nataliju Mićunović, direktoricu Uprave za rodnu ravnopravnost i potpredsjednicu Savjeta za ravnopravnost spolova Vlade Republike Srbije na sastanku su sudjelovale predstavnice institucionalnih mehanizama iz Bosne i Hercegovine, Makedonije, Rumunjske, i Erika Kvapilova, regionalna programska direktorica UNIFEM-a. Na sastanku je istaknuta važnost daljnjeg jačanja regionalne suradnje s ciljem razmjene informacija, iskustava i primjera dobre prakse u području rodne ravnopravnosti posebice u odnosu na proces pridruživanja EU.

Je li pornografija rizična?

U povodu Dana seksualnosti Zadar je posjetio poznati hrvatski seksolog, Aleksandar Štulhofer, predstojnik Katedre za seksologiju na Odsjeku za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

Prof. Štulhofer je na upravo završenim Danima seksualnosti održao zanimljivo predavanje na temu “Je li pornografija rizična? Empirijsko testiranje veza između konzumacije pornografije i seksualnog zadovoljstva” povodom čega smo razgovarali s njime o pornografiji i njezinom utjecaju na život proječnog Hrvata, ali i seksualnom životu općenito.

 

Kakav utjecaj imaju mediji na seksualne aktivnosti prosječnog Hrvata?

– Premda je očito da su današnji mediji znatno eksplicitniji po pitanju seksualnosti, podataka o tome kako djeluju na seksualnost odraslih nema. Jedino što znamo jest da mediji do neke mjere djeluju na mlade ljude i to na dva načina. Prvi se odnosi na pozitivnu činjenicu da u odnosu spram posljednjih deset do dvadeset godina mediji danas donose puno više informacija o pitanjima vezanim uz seksualno i reproduktivno zdravlje. Uvjetno rečeno, mediji odrađuju dio seksualne edukacije, nerijetko pružajući precizne i korisne informacije. S druge strane postoji jedan efekt o kojem imamo siromašna saznanja, a koji se ne čini pozitivan. Riječ je o prikazu mladih ljudi kojim dominira fokus na seksepilu, osobito kad je riječ o prikazivanju mladih djevojaka. Čini se kao da se nameće jedan standard koji bi trebao vrijediti za sve i kojem bi svi trebali težiti. Drugim riječima, postoji snažan normativni pritisak: ako želiš biti uspješan, ako želiš da te drugi primijete, ako želiš biti prihvaćena, moraš biti seksi, a biti seksi je ono što popularni mediji prikazuju i eksploatiraju.

 

Koliko je pornografija dostupna u našem svakodnevnom životu i ima li ona pozitivan ili negativan utjecaj na seksualni život prosječnog čovjeka?

– Ono što je sigurno jest da je pornografija dostupnija nego ikada u povijesti te je zahvaljujući tome postala normalizirana ili “udomaćena”. Podataka utječe li ona na seksualni život kako mladih tako i odraslih ima zapravo vrlo malo. Tek se u novije vrijeme pojavljuju istraživanja koja se bave tom povećanom dostupnosti pornografije i mogućim utjecajima na konzumente, osobito one mlađe. Istraživanja ne daju dramatičnu sliku kao napisi u medijima. Pri tom mislim na napise u medijima u kojima se pornografija okrivljuje za raspad brakova ili seksualnu nasilnost. Pornografija je omogućila uvid u različite seksualne prakse tako da su neke od njih, primjerice analni seks, zasigurno postale češće i raširenije negoli što su to bile prije. U tom smislu, pornografija može proširiti raspon seksualnih aktivnosti, barem eksperimentalno. S druge strane, čini se da nekim, vjerojatno rijetkim, slučajevima redovita konzumacija može dovesti do emocionalnog udaljavanja od partnera i gubitka interesa za stvarni seksualni život. Pitanje je, dakako, je li njihov seksualni život ikada bio onakav kakav su željeli. Naravno, neki radije žive u fantazijama nego u stvarnosti. Ne samo kada je riječ o seksu.

 

Utječe li pornografija na nasilno ponašanje ljudi?

– Tijekom 1980-ih puno se istraživalo polazeći od te pretpostavke. Prema podatcima kojima raspolažemo, pornografija ne potiče nasilno ponašanje. Čak ni specifični sadržaji, odnosno nasilna pornografija, ne mogu, čini se, potaknuti seksualno nasilje kod onih kod kojih ne postoji predispozicija za povezivanje agresije i seksualnog uzbuđenja. Kombinacija nasilnih pornografskih sadržaja i takvog nagnuća može biti opasna.

 

Kakav utjecaj ima pornografija na pojedince koji je redovito konzumiraju?

– Kao što sam već rekao, većina novijih istraživanja ne ukazuju na negativne efekte. Pornografija eventualno potakne neke da isprobaju više toga nego što bi inače probali. Naša nedavna istraživanja, provedena na mlađim muškarcima i ženama, ukazuju kako česta konzumacija pornografije može biti povezana s nižom razinom povezanosti s partnerom. No, nejasno je da li pornografija smanjuje razinu intimnosti ili su, pak, oni koji su manje skloni emocionalnom vezivanju ujedno zainteresiraniji za pornografske sadržja. Kako god bilo, povezanost između pornografije i smanjene intimnosti koju smo našli u istraživanjima je vrlo mala – praktički zanemariva.

 

Gdje je nestala mistika seksa? Je li seks u današnje vrijeme postao dehumaniziran?

– Zahvaljujući seksualnoj evoluciji ideja seksa kao užitka je postala sveprisutna i sveprihvaćena. U tom smislu, mistika seksa je morala nestati. Ne mislim da je to nešto za čime treba žaliti. Dobili smo mnogo toga zauzvrat, prvenstveno slobodu seksualnog izražavanja. Drugo je pitanje je li seks postao mehaničan. Tu sigurno postoji uloga pornografije koja je promijenila predodžbu o uspješnom seksu. Seks je danas tehnički zahtjevan i radno intenzivan, ako smijem malo parodirati. Sve mora biti intenzivno i eksplozivno. To naravno stvara golema očekivanja koja nije uvijek lako ispuniti. Osobito u trajnim vezama.

 

Koja je dobna granica mladih koji stupaju u seksualne odnose? Mislite li da se pomaknula s obzirom na napise iz medija o djeci koja postaju majke.

– Ekstremnih slučajeva je uvijek bilo. Mogu navesti rezultate iz jedinog nacionalno reprezentativnog istraživanja, koje smo radili 2005. među mladima između 18 i 25 godina. Studija je pokazala kako je prosječna dob mladih pri prvom seksualnom odnosu nešto više od 17 godina. U prosjeku, seksualna inicijalizacija djevojaka se zbiva pola godine kasnije nego što je to slučaj kod mladića. Općenito govoreći, u posljednjih se 30-ak godina dob pri prvom seksualnom odnosu smanjila za godinu dana među mladićima te vjerojatno godinu i pol među djevojkama. Bitno manje no što to dežurni moralni paničari sugeriraju.

 

Postoji li razlika između seksualnog života južne i sjeverne Hrvatske.

– O tome ne postoje nikakva ozbiljna istraživanja. Jedino istraživanje koje je o tome nešto reklo jest studija s kraja 80-ih. To je bila prva studija o rizicima HIV-a među mladima i ona je pokazala da kod mladića postoji značajna razlika u rizičnom seksualnom ponašanju s obzirom na regiju u kojoj žive. Mladići iz dalmatinskog dijela Hrvatske, koji ljeti imaju seksualne kontakte s turistkinjama, bili su skloniji rizičnom ponašanju nego njihovi vršnjaci iz kontinentalnog dijela Hrvatske. Vrijedi li to isto i danas, ne znamo. Ono što znamo jest da je među mladima došlo do trenda porasta uporabe kondoma, pa bi se moglo očekivati da se razlika u izloženost rizicima smanjila. No, to tek valja ispitati.

 

Koliko loš seksualni život utječe na raspad brakova?

– To je vrlo specifična stvar i razlikuje se od para do para. Sigurno je da za većinu parova seksualni život ima vrlo važnu ulogu. Za rijetke je taj aspekt na prvom mjestu, no za većinu je vrlo visoko na ljestvici priorita. Važna, no ne I najvažnija dimenzija zajedništva. Prema mom iskustvu iz savjetodavnog rada s parovima koji imaju seksualni problem, kod većine je, čini se, riječ o tome da neseksualne poteškoće i sukobi rezultiraju i seksualnim problemom. Obrnuta je situacija rjeđa. Naravno, postoje parovi kod kojih je prisutna seksualna neuskladivost, to jest razlika u razini seksualne želje ili motiviranosti, koja je uglavnom prisutna od početka, samo je većina u žaru prve zaljubljenosti ne primijeti. To je doista nešto što će ih, prije ili kasnije, udaljiti, no takvi su slučajevi relativno rijetki.

 

S obzirom na profesorovo savjetodavno iskustvo, pitali smo ga da nam otkrije recept za dobar seksualni život.

– Uistinu mislim da takvo nešto ne postoji. Previše smo različiti. Po meni, temeljna je stvar koliko je netko istinski zadovoljan ili zadovoljna s onim što ima. Činjenica je da se gotovo svi susrećemo s problemom kako očuvati seksualni interes u trajnoj vezi ili braku. Malo je onih kod kojih se to temelji na snažnoj, gotovo automatskoj privlačnosti koja uporno prkosi zubu vremena. No, čini mi se da su osobe koje su snažno intimno povezanane, a opet dovoljno slobodne i neovisne, otpornije na zasićenje. Takvi parovi su spremni razgovarati, eksperimentirati i na kraju krajeva planirati izlazak iz seksualne krize. Mnogi parovi misle da ako nešto ne dolazi spontano, da onda nije ni vrijedno truda. To je iluzija, koja je u dugim vezama prilično destruktivna. Uspješna veza traži uništavanje mnogih iluzija. Otvoreni, promišljeni i angažirani odnos prema vlastitoj seksualnosti, spremnost na zajedničke rizike, uspone i neizbježne padove, jest ono što mi se čini zdravim zajedništvom.

Karijera i licimjerje

Žongliranje između porodiljnog dopusta, odgoja djece i izvršavanja radnih zadataka je teško, no ukoliko se žene odluče za karijeru, a obitelj stave u drugi plan i to bi im moglo donijeti negativne bodove u radnoj sredini. To je pokazalo šestogodišnje istraživanje koje donosi zadovoljna.com.hr, a još jednom potvrđuje da zaposlenim ženama jednostavno nije lako.

Dr. Caroline Gatrell koja je provela šest godina promatrajući žene u radnoj sredini objasnila je da one koje odaberu karijeru umjesto obitelji i djece često nailaze na neugodne situacije unutar radne sredine. Šefovi smatraju žene koje nemaju obitelj i djecu čudnim i hladnima. To može rezultirati odgađanjem unaprjeđenja i smanjenim brojem projekata jer žene karijeristice, smatraju njihovi nadređeni, imaju manjak humanosti. Pogađate, muški šefovi su ti koji donose ovakve odluke.

Nadređeni ih također rijetko stavljaju na vodeće pozicije jer smatraju kako su hladne i često bezosjećajne te su uvjereni kako nemaju kvalitete koje će im omogućiti da vode tim ljudi. A sve zato što su godinama naporno radile i sve podredile karijeri.

Još jedna situacija stavlja žene u prilično neugodan položaj, bez obzira na obrazovanje i odlične radne sposobnosti žene koje se nalaze u godinama u kojima bi se mogle odlučiti za zasnivanje obitelji također ostaju bez unapređenja. Sve to iz razloga što nadređeni nisu sigurni hoće li i kada zaposlenice otići na porodiljni. Uvriježeno je mišljenje kako nema smisla nuditi im unapređenje. Ista stvar se događa i kod zaposlenih majki, pa je tim koji je proveo istraživanje zaključio kako zaposlene žene ne mogu pobijediti. ‘To se jednostavno ne isplati’, je odgovor koji se često može čuti.

Žene koje imaju djecu i rade okrivljuje se da nisu u stanju balansirati između posla i obitelji dok su one koje nemaju djecu bezosjećajne i stavljene postrani zato što nemaju djecu, pa stoga nisu dovoljno humane, a to je osobina koja im najčešće nedostaje prilikom sklapanja velikih poslova ili vođenja tima.

Iz tog je razloga broj žena na vodećim pozicijama, u odnosu na muške šefove zanemariv.

Šest škola za djevojke zatvoreno zbog prijetnji talibana

Šest škola za djevojke u afganistanskoj provinciji Kunduz zatvoreno je nakon što su škole primile prijetnje o napadima plinom i kiselinom. Tako je jedan od najznačajnijih projekata u obnovi Afganistana nakon vlasti talibana doživio propast, budući da vlast ne može jamčiti sigurnost djevojčicama i učiteljima koji odlaze na nastavu.

Sigurnost im ne mogu jamčiti ni njemački vojnici stacionirani u tom području, koji imaju vojne baze u Kunuzu i Mazar-i-Sharifu. Inače, omogućavanje školovanja djevojkama bio je jedan od razloga kojima je Berlin pravdao sudjelovanje u vojnoj misiji u Afganistanu.

Da su prijetnje militanata ozbiljne pokazuju i tri slučaja trovanja u ženskim školama u protekla dva tjedna. Posljednji je napad zabilježen u sjevenoistočnom dijelu Afganistana, kad su u napadu plinom otrovane 84 učenice i 11 učitelja.

Partnerstvo za socijalnu uključenost

Socijalna isključenost je višedimenzionalni proces koji slabi povezanost pojedinca i zajednice. Osobe mogu biti isključene iz pristupa dobrima (npr. pravo na novčanu naknadu) i uslugama (npr. pravo na obrazovanje) te sudjelovanja na tržištu rada, odnosno mogu biti isključene iz ostvarivanja ljudskih i socijalnih prava. Što je više obilježja po kojima je osoba isključena, to ona postaje ranjivija. Uzroci socijalne isključenosti u Hrvatskoj, uz one svojstvene patrijarhalnom društvu kao što su rod, bračni i obiteljski status te seksualna orijentacija, često su povezani nedovoljnom zapošljivosti, niskom obrazovnom razinom, ograničenim mogućnostima zapošljavanja i/ili uskim, odnosno zastarjelim znanjima i sposobnostima. Česta je posljedica dugotrajna nezaposlenost i ovisnost o sustavu socijalne skrbi. S povećanim rizikom socijalne isključenosti posebice se suočavaju osobe s posebnim potrebama (invaliditetom), beskućnici, starije osobe, žene, žrtve obiteljskog nasilja, Romi, bivši zatvorenici, liječeni ovisnici, izbjeglice i prognanici te dio stanovnika u područjima od posebne državne skrbi.

Značajan dio građana Hrvatske u lošem je socijalnom položaju i nema zadovoljavajući pristup javnim dobrima i uslugama, a zbog recesije, povećanja nezaposlenosti i proračunskih problema može se očekivati daljnje pogoršanje socijalne slike. Niz udruženih organizacija pod vodstvom Instituta za javne financije i uz sufinanciranje Europske komisije pokreće projekt Partnerstvo za socijalnu uključenost čiji su glavni ciljevi: poboljšanje koordinacije i suradnje u socijalnoj skrbi, unapređenje zapošljivosti, informiranosti o pravima, dostupnosti pravima, ublažavanje i sprečavanje prezaduženosti građana te usklađivanje ponude i potražnje i bolje socijalno planiranje posebice na nižim razinama vlasti. Projekt je posebice okrenut i oslanjat će se na novinare koji argumentiranim i kvalitetnim izvještavanjem i sami mogu pridonijeti boljem razumijevanju i ublažavanju socijalne isključenosti.

Hrvatska uslijed svjetske gospodarske krize, ali i domaćih poteškoća ima značajan broj osoba kojima prijeti nezaposlenost, siromaštvo i socijalna isključenost. Može se očekivati da će zbog potreba štednje u sustavu socijalnog osiguranja i skrbi vezanim uz mirovinsko i zdravstveno osiguranje, zapošljavanje, zaštitu nezaposlenih i socijalnu skrb, te povećanja nezaposlenosti, uslijediti i određeno pogoršanje socijalne slike. Ugrožene skupine građana su manjine, nezaposleni,

Kako je u borbi protiv socijalne isključenosti, potreban multidisciplinaran pristup želja nam je zajednički predložiti i provesti niz aktivnosti za ublažavanje socijalne isključenosti. Institut za javne financije (voditelj projekta), Hrvatski zavod za zapošljavanje, Savez samostalnih sindikata Hrvatske, udruga ZaMirNET, Forum europskih studenata novinarstva – Hrvatska, udruga Most, udruga osoba s duševnim smetnjama SJAJ, Ženska mreža Hrvatske, Društvo tjelesnih invalida te Savez slobodnih sindikata Slovenije i Savez sindikata Austrije pokreću projekt Partnerstvo za socijalnu uključenost, koji će trajati do kraja 2010. godine. U projektu aktivno sudjeluje i Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi. Projekt se provodi uz financijsku pomoć Europske komisije, Generalnog direktorata za zapošljavanje, socijalne poslove i jednake mogućnosti kroz europski program Progress.

Glavni ciljevi projekta su poboljšanje koordinacije i suradnje svih dionika (vodoravne i okomite) u socijalnoj skrbi, unapređenje zapošljivosti kao preduvjeta za poboljšanje socijalne uključenosti, unapređenje informiranosti o pravima i dostupnosti pravima u sustavu socijalnog osiguranja i skrbi, ublažavanje i prevencija prezaduženosti građana, te usklađivanje ponude i potražnje u sustavu socijalne skrbi kroz socijalno planiranje na nižim razinama vlasti.

Sve informacije i svi proizvodi projekta besplatno će biti dostupni na web stranici projekta www.socijalna-ukljucenost.net