Žene u izborima (Istra, Zadar, Sisak)

HDZ i njegovi koalicijski partneri HSS, HSLS, HSU i HSP su za Županijsku skupštinu Zadarske županije kandidirali 19% žena pri čemu ih je među prvih 20 svega 5. Za Gradsko vijeće Grada Zadra kandidirali su 25% žena, ali među prvih 15 su samo dvije kandidatkinje. Nasuprot njima SDP je sa koalicijskim partnerima HNS-om i SHUS-om za županijsku skupštinu kandidirao 41% žena od čega je 9 njih među prvih 20, a za gradsko vijeće su kandidirali 51% žena od čega njih 8 u prvih 15. Da se kojim slučajem već na ovim izborima primjenjuju sankcije, HDZ i koalicijski partneri samo za te dvije liste platili bi kaznu u iznosu od 80 000 kuna.

 

Za Županijsku skupštinu Istarske županije HDZ i HSS kandidirali su 17% žena, od čega su samo njih 3 u gornjem dijelu liste. Na listi za grad Pulu koju predvodi HDZ-ova kandidatkinja za Gradonačelnicu Lovorka Tomičić nalazi se 36% žena, ali i opet su samo njih 3 na gornjem dijelu liste. HSU i HSLS su kandidrali 46% žena za županijsku skupštinu i 36% za gradsko vijeće. IDS i HNS kao što smo već pisali kandidirali su za županijsku skupštinu 51% žena, a SDP 39% žena. Zajedno su za Gradsko vijeće Pule kandidirali 44% žena. Poduzetnik Plinio Cuccurin na svojoj listi za županijsku skupštinu ima samo 3 žene što je 7% dok na listi za pulsko gradsko vijeće ima 48% žena. Ovakve liste donjele bi HDZ-u novih 80 000 kuna kazne, a SDP-u 40 000 kuna kazne.

 

Kazne bi za svoje liste za grad Sisak i Sisačko-moslavačku županiju platile sve velike stranke. Koalicija HDZ-a i HSS-a za Sisak na listi ima 22% žena, a za županijsku skupštinu listu nosi Marijana Petir i na listi je 26% žena. Lista za grad Sisak koju nosi Davorko Vidović ispred koalicije SDP-a i HNS-a ima 35% žena, a županijska lista koju predvodi Marina Lovrić 22% žena. Novih 80 000 kuna kazne za jednu i drugu stranu.

U Zagrebu kandidirano 35,9% žena

U Zagrebu je jedna kandidatkinja za gradonačelnicu i 5 kandidatkinja za zamjenicu gradonačelnika od čega su 4 nezavisne. Na listama za gradsku skupštinu nalazi se ukupno 35,9% žena, a što je zanimljivo ako izdvojimo one stranke i nezavisne koji sada sjede u gradskoj skupštini te one za koje prema anketama postoji velika šansa da dobiju zastupnike/ce, tada je kandidirano 39% žena. Na parlamentarnim izborima je bilo upravo suprotno, što je bila veća šansa za prolazak preko praga tim je bio manji broj žena na listama. Od tih izglednijih lista najuravnoteženiju listi ima koalicija HNS i SHUS (Savez hrvatskih umirovljenika i seniora) na čijoj se listi nalazi 47% žena pri čemu ih je 10 među prvih 20 kandidata/kinja. Nakon njih slijedi nezavisna lista Tatjane Holjevac sa također 47% žena, ali sa 8 žena među prvih 20. Nezavisna lista Velimira Sriće koja podržava Josipa Kregara za gradonačelnika ima 37% žena sa svega 4 kandidatkinje među prvih 20. Slijedi SDP-HSU sa 33% žena i 8 kandidatkinja među prvih 20 i lista koalicije HDZ-HSS-HSLS sa 31% kandidatkinja i 7 žena među prvih 20 pri čemu je prva kandidatkinja Danira Bilić na 8. mjestu.

Inzistirat ćemo na ravnopravnom sudjelovanju žena u političkom odlučivanju

 Povodom osnivanja Kluba žena IDS-a razgovarale smo s Katarinom Nemet, predsjednicom Kluba žena.

IDS je bio jedina parlamentarna stranka bez formalno osnovane organizacije žena, kako je došlo do osnivanja baš u ovom trenutku?

Ideja o osnivanju Kluba žena kao interesne grupe unutar stranačke organizacije IDS-a postoji već neko vrijeme. Statutom stranke ta je mogućnost predviđena već nekoliko godina, a u tom je razdoblju bilo pokušaja osnivanja kluba žena, nažalost bezuspješnih. Unatrag otprilike pola godine nekolicina nas članica Stranke odlučila je ponovo pokrenuti priču oko osnivanja, a izgleda da su se ovoga puta poklopile određene okolnosti: podrška središnjice, Glavnog tajnika i predsjednika Stranke, kao i “zeleno svijetlo” Predsjedništva i Savjeta IDS-a, ali naravno i odlučnost inicijativnog odbora koje je ovoga puta ustrajalo u namjeri da osnivanje Kluba odradi do kraja. Cijela priča svoj je formalni završetak dobila u ovom trenutku, pred izbore, što se može činiti namjerno, “tempiranim”, no to nam nije bilo od presudne važnosti.       

 

Možete li ukratko predstaviti vodstvo Kluba žena?

U vodstvu Kluba našle su se mahom članice Stranke od početka uključene u osnivački odnosno inicijativni odbor, pri čemu se posebno pazilo na teritorijalnu zastupljenost svih dijelova Istre i Liburnije, na čijem području se nalaze podružnice IDS-a. Samo vodstvo čini predsjednica (Katarina Nemet), tri potpredsjednice (Carmen Krančić, Višnja Đurin Ipsa, Klara Grahovac), glavna tajnica (Hana Fornazar) i deset članica predsjedništva (Sandra Radolović, Michela Blagonić, Đulijana Gambar, Manuela Licul Martinčić, Korana Kraguljac, Sandra Čakić Kuhar, Alida Perkov, Danijela Poropat i Mirella Mladin). Riječ je o članicama IDS-a različitih dobnih skupina, profesionalnih orijentacija, obrazovnog statusa itd.

 

Osim naravno predstojećih izbora, kakvi su daljnji planovi Kluba žena?

U predizborne aktivnosti uključit ćemo se naravno kao i do sada, uobičajenim aktivnostima, no razlika je što ovoga puta specifičnim ženskim pitanjima i problemima te afirmaciji žena ne pristupamo pojedinačno, već s formalnim legitimitetom Kluba. Što se daljnjih planova tiče Klub žena IDS-a inzistirat će na ravnopravnom sudjelovanju i zastupljenosti žena u političkom odlučivanju, gospodarstvu, kulturi i znanosti, što smatramo uvjetom demokratskog razvitka svakog društva. Zalagat ćemo se za ravnopravnost, naglašavati potrebu donošenja rodnoosjetljivih proračuna, stalno raditi na edukaciji, osvješćivanju, kako muškaraca tako i žena, te konstanto poticati žene da sudjeluju u politici, osobito u lokalnim i regionalnim tijelima političkog odlučivanja, uspostaviti suradnju s domaćim i međunarodnim organizacijama i udrugama srodnih ciljeva i programa, i još mnogo, mnogo toga…

 

Tijekom parlamentarnih izbora IDS je u svom programu navodio neke od projekata namijenjenih ženama u Istarskoj županiji, kakav program IDS nudi ženama na predstojećim izborima?

Ne možemo govoriti o posebnom programu namijenjenom ženama, već o općem predizbornom programu koji u svojim pojedinim dijelovima ističe elemente važne za žensku populaciju, obzirom na njezine određene specifičnosti. Pri tome će se u IDS-ovu predizbornom programu zasigurno prepoznati najrazličitije kategorije žena – od primjerice samohranih majki i drugih sličnih kategorija kojima je važna kvalitetna socijalna politika, sve do žena poduzetnica kojima su pored uobičajenih subvencija i drugih pogodnosti i oblika pomoći poduzetnicima, čak namijenjene i neke specifične “ženske” kreditne linije. Naravno da je ženama važna i dobra zdravstvena politika, politika predškolskog odgoja i obrazovanja, socijalna politika i niz drugih stravi kojima IDS u svom programu pridaje posebnu pažnju. Svakako da ćemo kroz novoosnovani Klub žena nastojati te elemente programa dodatno “pojačati” i afirmirati, te programske smjernice posvećene specifičnom ženskom pitanju postaviti visoko na ljestvici prioriteta.         

 

Za županijsku skupštinu IDS je kandidirao 51% žena, kakva je situacija na listama na razini općina i gradova, obzirom da nema niti jedne kandidatkinje za gradonačelnicu te su samo dvije kandidatkinje za načelnicu?

 Treba priznati kako je županijska lista pod direktnom ingerencijom predsjedništva stranke, dok su lokalne liste, gradske i općinske, u izvjesnoj mjeri prepuštene autonomiji lokalnih podružnica stranke. Tako sa u praksi dešava da neke sredine djeluju vrlo osviješteno i rodno osjetljivo, dok je negdje to još praktički u povojima. Ne bježimo od toga da situacija u pojedinim sredinama baš i nije sjajna, a upravo tu vidimo prostor, ali i obvezu Kluba žena da djeluje proaktivno i bude glavni akter promjena prema visokom stupnju rodne ravnopravnosti članica i članova IDS-a u okviru stranačkih tijela, izbornih lista i tsl.        

 

Razgovarala: Tajana Broz

Ne mogu raditi kao konobar jer sam gay

Hrvoje Šafran bio je spreman za novi posao. Prijavio se na probni rok u caffe bar Blue up u Pregradi te kao konobar odradio 9-satnu popodnevnu smjenu. Znao je što želi pa je, kako dolikuje konobaru, odjenuo bijelu košulju, a kako bi pokazao koliko se profesionalno želi odnositi prema poslu, od kuće je ponio i vlastiti notes. Nakon odrađenog posla, vlasnici su bili oduševljeni. Nakon dva dana pozvali su ga u kafić, na kavu. Hrvoje je bio siguran da je posao njegov. Ali, odgovor ga je šokirao:

“Ti si gay i znaš kakvu reputaciju imaš u Pregradi. To se mojim gostima ne sviđa. Na žalost, ne mogu ti dati posao”.

 

Poslom želio platiti studij
Razočaranom Hrvoju postalo je jasno da za posao u Pregradi, gradiću u Hrvatskom zagorju udaljenom 70-ak kilometara od Zagreba, nisu važni sposobnost i znanje, nego spolna orijentacija. 

– Šokirao sam se. Tražiš posao kako bi preživio, zadovoljiš svojim sposobnostima, a onda te diskriminiraju – kaže Hrvoje, koji je poslom želio platiti studij u Zagrebu. Dosad nije imao problema u Pregradi. Nitko ga nikad nije napao niti ga nazivao pogrdnim nazivima. Izgledalo mu je da nitko nema ništa protiv njegova privatnog života. No, sve se promijenilo kada je počeo tražiti posao.

Oglas je pronašao putem interneta, no u opisu posla, kaže, nije stajalo da se prijaviti mogu samo heteroseksualci.

Kafić Blue up smjestio se u centu Pregrade, u Radićevoj ulici nedaleko od župne crkve i gradske vijećnice.

Mještani kažu da su upravo lokalni političari najčešći gosti u kafiću čiji je vlasnik Petar Hršak (28). Nema ništa protiv Hrvoja i njegove spolne oprijentacije, no, kaže, drugačije nije mogao odlučiti.

– Istina je da sam mu to rekao. Čujte, ovo je malo mjesto i svatko se bori za svoje goste. Imam nekoliko stalnih mušterija koje su mi rekle da ako zaposlim Hrvoja više neće dolaziti u moj kafić. A ja od toga preživljavam – pravdao  je svoju odluku Petar Hršak.

Uostalom, dodaje, konobarica koja je dala otkaz predomislila se i nastavit će raditi.

– Hrvoje je super odradio posao. Mi smo promijenili toliko konobara u šest godina koliko radimo, no nikada nitko nije došao na posao kao on. Bio je nevjerojatno pristojan. Njegova spolna orijentacija mene se ne tiče. No, protiv gostiju se ne može – sliježe ramenima otac vlasnika kafića.

A gostiju u kafiću u tom trenutku nije bilo previše. Starijem gospodinu u separeu nije bilo do razgovora o toj temi. Na pitanje bi li i dalje dolazio u ovaj kafić kad bi ga posluživo konobar koji izvrsno obavlja svoj posao, a koji je pritom i gay, uslijedilo je dugačko razmišljanje.

– Hm… pa čujte, pa nisam siguran… pa ako bi bio jako uredan i čist i dobro konobario, pa vjerojatno bih dolazio – rekao je tiho. Marija i Petra sjedile su na terasi i nisu bile iznenađene ovim problemom.

‘Živimo u maloj sredini’

– Da se nalazim u situaciji u kojoj se nalazi vlasnik kafića sigurno bih jednako postupila. To je prokletstvo malih mjesta – rekle su.

Preko puta Blue upa nalazi se kafić Ramona. Na staklu terase istaknut je oglas “Tražimo konobara”. Na upit bi li zaposlili gay konobara kad bi se pokazao kao dobar radnik, konobar Robert samo se nasmijao. – Čuo sam što se dogodilo. A što reći…

– Recimo da bi taj konobar mogao raditi u vašem kafiću.

– Ne, ne bi mogao raditi kod nas. Izgubili bi posao jer nitko ne bi zbog tog konobara želio dolaziti – uzdahnuo je 20-godišnji Robert Debeljak. Postavljamo mu hipotetsko pitanje.

– Ako bi se vlasnici svih kafića u Pregradi, a ima ih 24, dogovorili da će zapošljavati gay konobare pokažu li se kao izvrsni radnici, što bi se dogodilo?

– Građani bi otvorili 25. kafić i svi bi vjerojatno išli onamo – spremno je odgovorio Robert.

 

DISKRIMINACIJA

Za Marka Jurčića, gay aktivista, ovaj slučaj je za svaku osudu zbog kršenja Zakona o radu jer je vlasnik kafića odlučio ne zaposliti Hrvoja zbog njegove spolne orijentacije. To je očigledna diskriminacija  i ne pomaže nikakav ekonomski izgovor, smatra Jurčić. Dodaje kako je diskriminacija posebno izražena u manjim sredinama  gdje postoje velike predrasude.

– Zbog tih predrasuda, rijetki se žele izraziti kao gay osobe i za njih bi bilo najbolje da nikada ne izađu iz ormara – kaže Jurčić.

Jurčić navodi kako je je za sada u Hrvatskoj najveće istraživanje među osobama drugačije spolne orijentacije napravila Lezbijska organizacija Rijeka “LORI” 2006. godine.

-između 600 ispitanika, čak 80 posto boji se izraziti svoje seksualno opredjeljenje.

-posto ispitanika moralo je povjeriti svoje opredjeljenje zbog diskriminacije

-4 posto ispitanika dobilo je otkaz zbog drugačije spolne orijentacije

-17 poso ispitanika imalo je osjećaj da ga se diskriminira na poslu

-35 posto ispitanika odselilo bi iz Hrvatske kada bi za to imali prilike

Rezultati istraživanja seksualnog nasilja u Hrvatskoj

Udruga za zaštitu ženskih prava B.a.b.e. završila je opsežno istraživanje o sankcioniranju seksualnog nasilja nad ženama kod nas, pa smo o prvim rezultatima tog istraživanja porazgovarali sa Sanjom Sarnavkom, predsjednicom udruge.
Koliko ste radili na istraživanju sankcioniranja seksualnog nasilja nad ženama u Hrvatskoj i koje su poruke istraživanja?
– Dvije godine radile smo na analizi sudskih presuda i našeg zakonodavstva za delikt seksualnog nasilja.Tvrdimo da smo “jako emancipirani” i da “jako poštujemo žene”, međutim, upravo na slučajevima seksualnog nasilja vidimo koliko su tradicija i stereotipi kod nas uvriježeni. Razgovor koji smo radili s policajcima pokazao je da 90 posto njih misli da se kod prijava za seksualno nasilje radi o lažnim prijavama, jer djevojke i žene nisu bile silovane, nego im se, eto, taj muškarac nešto zamjerio. Pokazuje se i da se u sudskim presudama nailazi na jako mnogo olakotnih okolnosti koje uvijek idu u korist nasilnika, a na štetu žrtve. Ne uzima se u obzir da za seksualni čin mora postojati pristanak obje punoljetne osobe, naglašavam punoljetne. S rezultatima istraživanja izlazimo krajem svibnja. Neprekidno ponavljamo da bez seksualnog odgoja kojim se mladima objašnjavaju posljedice seksualnog čina, koji se u početku može činiti zabavan i bezazlen, situacija može postati sve gora i gora.

Bit ćeš moja ili ničija!
Crne kronike su pune vijesti o tome da je “pater familias” najprije ubio ženu, ili i ženu i djecu, a potom presudio samom sebi. U najvećem broju takvi počinitelji ipak prežive pokušaj suicida, a psihijatri kažu da se oni zapravo i ne žele ubiti, nego samo žele umanjiti vlastitu krivnju za ubojstvo obitelji.
– Baš sam razmišljala o tome kako je sve to nevjerojatno! Sjećate se vremena kada je zavladala epidemija samoubojstava na čitanje “Jadi mladog Werthera”, što nam je danas nevjerojatno. Međutim, u posljednje tri godina eskalirali su slučajevi ubijanja bivše partnerice i vlastitog djeteta, pa onda ili pokušaj samoubojstva ili uspješnog samoubojstva. Čini mi se da mediji, koliko god su odigrali pozitivnu ulogu u alarmiranju društva na slučajeve nasilja, s druge strane se dogodio negativni efekt da su neki kojim to možda ne bi palo na pamet, zaključili “da bi to bilo baš zgodno”, jer prečesto čujemo priču “ili ćeš biti moja ili ničija!”. Isto tako, činjenica je da smo nedavno dobili prvu presudu Europskog suda za ljudska prava, koji je presudio da Hrvatska nije zaštitila žrtvu prijetnje i država je dužna platiti odštetu od 40.000 eura oštećenoj obitelji, zato što nije zaštitila ženu i dijete koje je ubio bivši muž, odnosno otac. On je nakon toga ubio sebe, ali smo mi na sudu uspjeli dokazati da država nije poduzela sve što je trebala da stane u zaštitu koju su žrtve tražile. Da je bilo više takvih presuda i da je naše Državno odvjetništvo oštrije reagiralo na prvu takvu pojavu, vrlo brzo bi se taj trend zaustavio.
Neki je lik nedavno nakon otmice i maltretiranja bivše supruge najozbiljnije izjavio: “Nisam ja kriv što je moram tuć’!”
– To je tako kod nas, mi volimo pričati kako smo suvremeni i demokrati, a onda se u ovakvim situacijama vidi kako smo zaostali i kako u nama treba razbijati još mnoge predrasude.
Upravo radite emisiju pod nazivom “Crna kutija”, tu ste, koliko sam čula, opisali niz vrlo teških slučajeva i seksualnog nasilja i posljedica koje neobaviještenost mladih može imati za njihovu sigurnost i zdravlje?
– Naišli smo na slučaj djevojčice koja je rodila s 12 godina. I to tako da ju je cijeli dan bolio želudac, a otac je otišao po susjedu liječnicu da pogleda zbog čega djevojčica ima tako strašne grčeve. Kad je liječnica došla, vidjela je da djevojčica u tom trenutku – rađa?! Ona uopće nije bila svjesna da je u drugom stanju, a roditelji to isto tako nisu uočili, pa je tako postala majka s 12 godina.

Sve više maloljetnih i odbačenih majki
Ovaj slučaj nas vraća na slučaj maloljetnih majki koje u najvećem broju obitelj nakon što vide da je trudna počne šikanirati i odbacivati. Ispostavilo se da je takvih slučajeva znatan broj, tako da se o njima više ne može šutjeti.
– U Rusiji sam upoznala antropologinju koja mi je ispričala da je za doktorsku disertaciju radila istraživanje u jednom selu na uralskoj zabiti, gdje postoji običaj da djevojkama koje su trudne selo organizira vjenčanje i time se obveže da će skrbiti i za nju i za dijete, jer žele da njihovo selo ne izumre. A s druge strane, ovdje obitelj odbacuje svoju djecu, jer ne shvaćaju da oni sami nisu odradili dio odgojne zadaće koju su trebali učiniti kao obitelj. Zato imamo slučajeve da djeca rađaju djecu, a odbačena su i od društva i od obitelji.
Javna pravobraniteljica za djecu predložila je da se za seksualni odnos s djetetom mlađim od 16 godina dosuđuje zatvorska kazna. Ovaj je zahtjev ponukan, između ostaloga, i sve većim pritužbama majki da naprosto ne mogu zaštiti maloljetne kćeri od nasrtaja starijih muškaraca.
– Apsolutno podržavam inicijativu pravobraniteljice. Maloljetna osoba nema pravo glasa, nema pravo otvaranja bankovnog računa i, prema tome, svatko tko se svjesno upusti u odnos s maloljetnom osobom čini kazneno djelo. Ovakve stvari danas se sve više događaju i zbog nezavidne ekonomske situacije, ali i zbog poruka koje mladi dobivaju putem medija i onoga što vide oko sebe jesu da se učenjem i radom ne može zaraditi novac, a s druge strane ideal ovog društva postao je trend da se bude bogat, da se nose “marke”, da se ide na “ivente”, da se bude “in”, jer mi nemamo nikakvih medijskih prikaza o znanstvenim postignućima žena i mladih ljudi, nego u medijima imao uglavnom “selebritije” – zato što su uvijek u šminkerskoj odjeći i zato što su na mjestima na koja bogataši zalaze. Onda djevojčice koje ne žele biti siromašne teže biti s muškarcima koji su situirani. To je, kažem, samo pretpostavka, jer bi trebalo napraviti ozbiljno istraživanje zašto se to događa. Makar moram priznati da u svom okruženju nalazim sve češće pojave da su i žene u vezi s mlađim muškarcima koje funkcioniraju.

Slučaj Mirjane Pukanić
Gdje je danas Mirjana Pukanić? Ona je postala paradigma žena koje su stale na put interesima moćnih muževa i njihovih prijatelja. Da nije bilo nekih hrabrih ljudi, ona bi vjerojatno još sjedila u Vrapču.
– Njoj je prijećeno Polačom! Ne znam jeste li pratili priču djevojke koja je u Polači bila zatvorena pet godina zato što su roditelji otkrili da je lezbijka. Mirjana Pukanić danas je u stanu do svoga, jer još nije uspjela ući u vlastiti stan i sama izabrati koje joj stvari trebaju, a koje ne. Tek je nedavno uspjela, nakon što je prodala nešto nakita, kupiti frižider. Kćerka ju ne želi vidjeti, sustav je omogućio da to dovoljno dugo traje da je taj problem barem za sada postao nerješiv. I vodi se nekoliko sudskih procesa koji će neizvjesno dugo trajati.
Koliko je Mirjani Pukanić otežalo javno prozivanje predsjednika Mesića koji je pozvao policiju da je ispita o ubojstvu Ive Pukanića?
– Srećom, nju to nije previše niti šokiralo niti pogodilo, ali je šokiralo i pogodilo – mene. Jer, Predsjednik koji u nekim krugovima slovi kao izuzetan demokrat, kao osoba koja barem sama sebe želi prikazati kao čovjeka koji se bori za vladavinu prava, pokazuje nešto sasvim drukčije. Ali, to jako mnogo govori o našoj državi – koliko su u politici ljudi koji uopće nisu profesionalci i koji ne razumiju koja im je zadaća, nego dozvoljavaju sebi da njihove privatne priče i njihovi privatni interesi budu prikazani kao mjerodavni i kao državni. A naravno da nam to nije pomoglo, jer sam i sama prošla tešku priču zato što nisam zalupila vrata Mirjani Pukanić.

“Klimakterične babetine”
Gledate li Farmu? Tamo se ženski dio ekipe ismijava Marini Perazić i naziva je “klimakteričnom”. Dakle, ni žene nisu “operirane” od predrasuda.
– Imamo slučajeva da su mladi stvarno marginalizirani, pa ih nema ni u politici ni u drugim područjima gdje bi mogli pokazati da mogu učiniti nešto konstruktivno, nego se, nažalost, njeguje samo kult ljepote mladoga tijela i preziranje starosti koja postaje financijski sve slabija. Osim u nekim slučajevima, sjećam se pokojnog Žarka Kraljevića koga se proglašavalo za vodećeg zagrebačkog playbojya, a s dužnim poštovanjem, prema nekakvim estetskim kriterijima, on je bio jedan od najružnijih muškaraca koje sam vidjela u životu! Ali, on je muškarac, pa se kod njih ne gleda izgled, a žena valjda čim prijeđe 25. već treba ići na lifting, ili se treba maknuti iz javnosti, da ne bi kvarila dojam muškarcima i podsjećala na to da svi starimo.

Suvremene Lolite
Ideali ovog društva postali su da se bude bogat, da se nose “marke”, da se ide na “ivente”, da se bude “in”, jer mi nemamo nikakvih medijskih prikaza o znanstvenim postignućima žena i mladih ljudi, nego u medijima imao uglavnom “selebritije” – zato što su uvijek u šminkerskoj odjeći i zato što su na mjestima na koja bogataši zalaze. Onda djevojčice koje ne žele biti siromašne teže biti s muškarcima koji su situirani.
U Rusiji postoji običaj da djevojkama koje su trudne selo organizira vjenčanje i time se obveže da će skrbiti i za nju i za dijete, jer žele da njihovo selo ne izumre. A kod nas obitelj odbacuje svoju djecu, jer ne shvaćaju da oni sami nisu odradili dio odgojne zadaće
Bez seksualnog odgoja u kojem se mladima objašnjavaju posljedice seksualnog čina koji se u početku može činiti zabavan i bezazlen, situacija će biti sve gora i gora.

Hrvatski studiji diskriminacijom krše zakon

Centar za mirovne studije, B.a.B.e., CESI i Kuća ljudskih prava reagirali su na postupke uprave Hrvatskih studija koji su puštanjem u zgradu samo studenata koji se protive prosvjedu i drugim postupcima ugrozili ljudska prava i time prekršili zakon o diskriminaciji. Svoju reakciju su uputili rektoru, ministru, državnom odvjetništvu i pučkom pravobranitelju, te medijima pa je objavljujemo u cijelosti.

 

CENTAR ZA MIROVNE STUDIJE – BABE – CESI – KUĆA LJUDSKIH PRAVA

Zagreb, 30. travanj 2009.

Sveučilište u Zagrebu

rektor prof. dr. sc. Aleksa Bjeliš

fax. +385 1 4564 008

Poštovani,

Nevladine udruge koje već niz godina rade na promociji i zaštiti ljudskih prava i demokratizaciji društva reagiraju ovim putem zbog uočenih grubih povreda ljudskih prava i diskriminacije dijela studenata/ica Hrvatskih studija sa Sveučilišta u Zagrebu. Kao što je svima poznato već nekoliko dana traju studentske blokade pojedinih Fakulteta u Zagrebu i drugim gradovima diljem Hrvatske. Dio studenata/ica Hrvatskih studija također je želio iskoristiti svoje ustavno pravo na miran prosvjed, ali im je to onemogućeno zaključavanjem zgrade Hrvatskih studija od strane uprave fakulteta i selektivnim puštanjem u zgradu samo onih studenata/ica koji su protiv blokade . Time se je nedvojbeno prekršilo pravo građana na izražavanje i pravo na slobodu okupljanja, a i dalje se provodi diskriminacija onih studenata/ica koji zagovaraju blokadu.

Naime, svima je poznato da je 1. siječnja 2009. godine stupio na snagu Zakon o suzbijanju diskriminacije (u daljnjem tekstu Zakon) koji izričito zabranjuje diskriminaciju temeljenu na “političkom ili drugom uvjerenju”. Uvidom u ovaj slučaj nedvojbeno se može utvrditi kako zabrana ulaska od strane uprave Fakulteta u zgradu Hrvatskih studija onim studentima/icama koji imaju “uvjerenje da su za besplatno školstvo i da taj cilj žele postići građanskim prosvjedom – blokadom” predstavlja klasičan primjer direktne diskriminacije (čl. 2 stavak 1 Zakona). Štoviše, postoje i indirektni dokazi (sastavljanje popisa studenata koji mogu ući u zgradu, izjave pojedinh svjedoka o verbalnom vrijeđanju) o sustavnom uznemiravanju studenata/ica koji su za blokadu, a što kod njih uzrokuje strah, te se stvara ponižavajuće ili uvredljivo okruženje a što je Zakonom zabranjeno (čl 3. stavak 1. Zakona).

U ovom slučaju uprava Fakulteta ni na koji način ne može se pozivati na iznimku o zabrani diskriminacije (čl. 9. stavak 2, točka 1) u smislu da je takvo postupanje određeno zakonom u cilju prevencije kaznenih i prekršajnih djela te da su upotrijebljena sredstva primjerena i nužna cilju koji se želi postići. Naime, iz ostalih prosvjeda studenata/ica diljem Hrvatske vidljivo je da studenti za vrijeme blokade ne čine niti kaznena niti prekršajna djela (to im brani i kodeks ponašanja koji su usvojili/e), a štoviše sam Fakultet nije upotrijebio sredstva primjerena i nužna cilju već je priskočio represivnoj mjeri zaključavanja fakultetske zgrade i selektivnom pristupu studenata u zgradu. Nedopustivo je da studenti/ce ne mogu ući u prostorije svoga fakulteta zbog svog političkog ili drugog uvjerenja.

Ovakvo diskriminatorno postupanje u suprotnosti je i sa etičkim Kodeksom Sveučilišta u Zagrebu, posebno sa čl. 7, stavak 1 Kodeksa koji zabranjuje bilo koji oblik diskriminacije i uznemiravanja.

Od Vas rektora tražimo da ODMAH učinite sve što je u Vašoj moći da se prestane sa diskriminacijom i uznemiravanjem studenata na Hrvatskim studijima i da se svima omogući pristup u zgradu Fakulteta.

Ovim putem obavještvamo i Pučkog pravobranitelja kao i državno odvjetništvo RH da u okviru svojih ovlasti reagiraju na ovaj slučaj povrede ljudskih prava i diskriminacije dijela studenata Hrvatskih studija.

Na uvid:

- Državno odvjetništvo RH
- Ured pučkog pravobranitelja, g. Jurica Malčić
- Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, ministar Dragan Primorac
- medijima