Afganistanke prosvjedovale protiv zakona koji legalizira silovanje u braku

Oko tisuću Afganistanaca u srijedu pokušalo je prekinuti demonstracije koje su u Kabulu organizirale aktivističke grupe za ženska prava, no sukobe je spriječila policija. Muškarci koji su pokušali prekinuti protest bacali su kamenje i šljunak na žene, uzvikujući “Smrt robovima kršćana!”.

Oko tristo Afganistanki, većinom mlađe dobi, okupilo se kako bi protestiralo protiv novoga obiteljskog zakona za koji tvrde da ozakonjuje silovanje u braku. U novom obiteljskom zakonu precizirano je da suprug ima pravo svaka četiri dana zahtijevati seksualni odnos, osim ako supruga nije bolesna ili bi joj odnos naškodio. Također, supruga mora dobiti muževo dopuštenje ako želi napustiti kuću.

Iako se taj dio obiteljskog zakona odnosi samo na šijite koji u Afganistanu čine između 10 i 20 posto populacije, smatra se da on označava povratak vladavine nalik talibanskoj. Među muškarcima koji su pokušali prekinuti prosvjed u srijedu bilo je i šijitskih žena koje podržavaju ovakav zakon, te smatraju da su ženski prosvjedi “uplitanje stranaca koji su neprijatelji Afganistana”.

Nakon brojnih reakcija međunarodne zajednice, ured afganistanskog predsjednika Karzaija priopćio je da šijitski obiteljski zakon ide na reviziju ministarstva pravosuđa te da neće biti prihvaćen u ovom obliku.

Više: Afganistanski predsjednik potpisao zakon koji je za žene ‘gori od talibanskog’

Trećina građana ne bi prijavila korupciju

Građane Hrvatske više zabrinjava ekonomska nestabilnost (50 posto), gubitak posla (36 posto) i smanjenje životnog standarda (33 posto) od porasta kriminala i korupcije, što zabrinjava 23 posto građana, pokazuje najnovije istraživanje GfK, provedeno u ožujku na uzorku od 1000 građana.

Svaki drugi građanin u anketi je naveo da bi prijavio slučaj korupcije, no trećina građana navodi da ipak ne bi prijavila takav slučaj i da je u situaciji da nešto zna.

Zanimljivo je da svaki četvrti građanin grada Zagreba nije siguran bi li prijavio ili ne slučaj korupcije. Najveća spremnost za prijavljivanje postoji u Slavoniji (59 posto), a najmanja u Lici, Kordunu i Banovini (38 posto).

Znatno češće muškarci izjavljuju da bi prijavili slučaj korupcije u odnosu na žene (57 posto vs 44 posto), a manju spremnost na prijavljivanje korupcije izražavaju građani stariji od 60 godina.

Zanimljivo je i to da su rukovoditelji, poslovođe i stručnjaci znatno spremniji na prijavu slučaja korupcije nego poduzetnici (63 posto prema 41 posto). Zaposlene osobe nešto nižeg statusnog zanimanja (službenici, radnici, poljoprivrednici) manje su spremne na takav čin u odnosu na rukovoditelje, poslovođe i stručnjake, ali više nego sami poduzetnici (50-53 posto).

U GfK navode kako je vjerojatno moguće da strah od osobe, tvrtke i zakonodavnih tijela može biti jedan od uzroka neprijavljivanja slučaja korupcije – čak je 57 posto onih koji navode da ne bi prijavili slučaj korupcije i da znaju nešto o tome te da bi ih bilo strah, odnosno jako strah (30 posto), i to sve u okruženju gdje čak 63 posto građana izražava slaganje da će porasti korupcija odnosno davanje mita u idućih godinu dana. (H)

Najveći gradovi ostaju u muškim rukama?

Prema anketi koju je provela Nova TV, četiri najveća hrvatska grada ostati će i dalje u muškim rukama. I dok u Splitu i Osijeku uopće nema kandidatkinja za gradonačelnicu, u Rijeci Vesna Buterin (HDZ) drži treću poziciju sa 10% glasova jednako kao i Tatjana Holjevac sa 14% u Zagrebu. 

Za ostale gradove središta županija postoje samo prognoze, ali ne i javne ankete (sigurno postoje stranačke). Prognozira se da će u Zadru biti relativno tijesno i da Ingrid Antičević Marinović ima šanse za drugi krug. Prema prognozama siguran ulazak u drugi krug imaju i Dubravka Šuica u Dubrovniku, Nedjeljka Klarić u Šibeniku i Vanja Posavac u Bjelovaru. Prema Libelinim informacijama, bez kandidatkinja za gradonačelnice od središta županija ostali su Čakovec, Varaždin, Krapina, Požega, Slavonski Brod, Sisak, Karlovac, Gospić, Pazin. Dakle, više od pola. Od tri aktualne županice, samo je kandidatura Marine Lovrić (SDP) sigurna, Sonja Borovčak (SDP) je kandidatkinja za zamjenicu župana, prva hrvatska županica Vlasta Hubicki (HSS) za predsjednicu županijske skupštine, još uvijek se ne zna što će biti s Mirom Buconjić, a od preostalih kandidatura poznata je ona Palme Klun Posavec (SDP) za županicu Zagrebačke županije.

Otišla iz IDS-a jer su pojedinci mutili

– Čim Vam je IDS uskratio podršku, najavili ste svoju kandidaturu za treći gradonačelnički mandat i osnivanje samostalne liste. Imate li šanse pobijediti?
– Zaključila sam da je vrijeme da se izložim sudu građana i prihvatim njihovu odluku. Želim napraviti nešto korisno za Grad, nastaviti započete projekte i ostvariti nove. Iza sebe imam sposobne mlade ljude, no o imenima još nećemo. Ne bih se toga prihvatila da nema osoba kojima vjerujem i koje me podržavaju. Rekli su mi da u demokratskom društvu treba imati građanske hrabrosti i boriti se, pa nek’ pobijedi najbolji!

– Iza Vas je osam godina na čelu Grada. Ima li stvari koje ste uspjeli ostvariti i po kojima smatrate da će Vas ljudi pamtiti?
        – Svaki gradonačelnik nastavlja tamo gdje su njegovi prethodnici stali. Za vrijeme mog mandata otvorena je sportska dvorana i zgrada Talijanske osnovne škole, rekonstruirana škola u Momjanu, obnovljeni društveni domovi… Jedini smo grad u Hrvatskoj koji je projekt poticane stanogradnje ostvario rekonstrukcijom kuća u starogradskoj jezgri, čime smo počeli obnovu i vraćanje života u taj dio Buja. Ovih je dana konačno stigla i građevinska dozvola za popločenje Trga svetog Servula, oko čega smo stvarno imali puno problema s uvjetima konzervatora.

 

Neki ljudi nisu htjeli izgubiti kontrolu nad poslovima

        – Morate priznati da se sve češće čuje da ništa nije napravljeno, da poduzetnici odlaze, da su Buje “prešišali” Novigrad i Brtonigla…
–  Ne slažem se s takvim ocjenama. Donošenjem Prostornog plana uređenja za pedesetak smo hektara povećali površine namijenjene gospodarstvu u čak šest gospodarskih zona. Nekad su postojale samo dvije u kojima su poslovali giganti poput Digitrona, Feroplasta i Proletera, koji su privatizacijom, promjenom sustava i uvjeta na tržištima bitno smanjili poslovanje. Drugi nastavljaju s poslovanjem, ali u bitno otežanim uvjetima. Promijenjen je režim malograničnog prometa koji je davao bitan doprinos lokalnom gospodarstvu. Ima puno gospodarskih objekata koji nisu u funkciji, koje bi trebalo renovirati i pronaći nove sadržaje. Pokušavamo dogovarati zamjenu nekretnina i nove modele raspolaganja imovinom. U novoj zoni Stancija Rosa predviđeno je 25 hektara, a u zoni Robni terminali sedam hektara površina za nove poslovne objekte. No, za njih treba izraditi detaljni plan i rješavati zemljište koje je uglavnom državno ili privatno. Oko pet milijuna kuna uložili smo u infrastrukturu zone Valanari u kojoj još ima neizgrađenih parcela, ali i one su privatne. Na području Buja izgrađeno je puno novih hala i poslovnih objekata. Ono što mi možemo je stvoriti uvjete izgradnje infrastrukture i preduvjete za investicije poduzetnika prostornim planiranjem, što je ogroman posao. Radi njegova ubrzavanja predlagala sam podjelu gradskog Odjela za prostorno uređenje i komunalnu djelatnost na dva odjela, što Vijeće nije prihvatilo.

        – Jeste li doživjeli neuspjelo cijepanje komunalnog odjela kao osobni poraz?
– Ne. To je bilo izmanipulirano od ljudi koji nisu htjeli izgubiti kontrolu nad poslovima koji se rade u tom odjelu.

– Koji su to ljudi?
– Pojedinci unutar i izvan Grada, koji ne žele da u gradsku upravu dođe još novih ljudi koje rade transparentno. Zbog toga sam i otišla iz stranke. Shvaćam to što je oporba glasala protiv, ali što se tiče moje stranke, to je bila odluka donesena ne na području grada nego drugdje. To je sve što ću reći, pa neka si to ljudi sami protumače.

        – Kad ste primijetili da takvi problemi postoje i jeste li ih pokušali riješiti?
– S početkom uvođenja novosti u gradsku upravu i intenzivnijeg rada na natječajima za poljoprivredno zemljište, prije približno dvije godine. Neki su smatrali da je nadležno povjerenstvo trebalo pogodovati pojedincima, čemu sam se usprotivila. Što se tiče preustroja gradske uprave, pokrenula sam ga kako bismo je osuvremenili i učinili efikasnijom, ali i zbog pritužbi na njen rad. Tijekom osam godina zaposleno je pet ljudi s visokom stručnom spremom i jedna doktorica biotehnologije te dva vježbenika. Kad je veći broj djelatnika otišao u mirovinu, osnovali smo nove odjele i među tim novim ljudima izabrali pročelnike. Zaposlenike smo obavijestili da se moraju dodatno educirati, što im je i omogućeno, ali nekima to nije odgovaralo i počeli su širiti ružne glasine o pojedinim djelatnicima. Sad znam da sam pogriješila što odmah nisam učinila rez, ali smatram da svakome treba dati šansu. Međutim, oni su bili brži i meni oduzeli neke šanse…
       

Plan B

– Već ste spominjali predsjednika bujskog IDS-a Nina Činića. O kojim drugim osobama govorite?
– Građani Buja će to znati. Radi se o gradskim službenicima koji su i članovi IDS-a te o nekim drugima koji djeluju unutar stranačkih struktura na razini Bujštine. Druga imena u ovom trenutku nije potrebno spominjati.

– Buje nisu pošteđene problema droge. Nedavno ste osnovali Vijeće za komunalnu prevenciju, tražite prostor za savjetovalište. Zašto to ranije nije poduzeto?
– Ponovno se radi o problemu ljudi koji nisu odradili svoj posao. To si je vijeće dalo određene zadatke koje smo počeli rješavati. Osobno sam s pročelnicom odjela za društvene djelatnosti poslala zahtjeve nadležnim institucijama za podatke na osnovu kojih ćemo odrediti što i kako dalje.

– U Gradu se već nekoliko godina govori o uređenju prometa i izgradnji autobusne stanice. Zašto to još nije ostvareno?
        – Uredili smo parking kod Centra za socijalnu skrb i upravo smo počeli s onim iza Ronda. Parkirališta su planirana na još nekoliko lokacija, ali imamo velikih problema s otkupljivanjem zemljišta bivšeg PIK-a. Počeli smo raditi na projektu obilaznice, ali ona dijelom izlazi iz građevinskog područja, pa najprije moramo izmijeniti detaljni plan. Radimo na ustrojavanju vlastitog pogona, a jedan od njegovih zadataka bit će upravo upravljanje parkiralištima. Što se tiče autobusnog kolodvora, mijenjamo detaljni plan Rudine-Vladimira Nazora čime će biti ucrtana i lokacija za taj objekt. Sve bi to trebalo biti gotovo za nekoliko mjeseci i tada će gradnja biti moguća.

        – Ne smatrate li da sve to predugo traje?
        – Naš je najveći problem prostorno planiranje. U komunalnom odjelu su pretrpani poslom a i zakonske odredbe se često mijenjaju. Zato je potrebno poseban naglasak staviti na pojačavanje tog sektora da bismo na vrijeme mogli donositi plansku dokumentaciju. Promjena zakona o prostornom planiranju odredila je i to da svi planovi koji nisu stigli do faze javne rasprave moraju biti vraćeni na početak. Time su mnogi gradovi penalizirani, uključivši i Grad Buje za nekoliko urbanističkih planova uređenja.

         – Imate li plan B ako Vam građani ne ukažu povjerenje na izborima. Je li to možda povratak u Pučko otvoreno učilište? 
        – Povjesničarka sam umjetnosti i kustosica, i po starom zakonu čeka me radno mjesto u struci u Učilištu iz kojega sam i otišla u Grad. Kreativna sam osoba, puna ideja i već imam rokovnik pun planova koje želim realizirati u području kulture i zaštite spomenika kulture. Posebno se želim posvetiti radu s mladima, organiziranju društvenih sadržaja, programima obrazovanja kao osnovnog preduvjeta razvoja društva, pa i našeg područja.

Velika većina podupire umjetnu oplodnju

Dvije trećine hrvatskih građana podupiru mogućnost umjetne oplodnje, a 16 posto od tisuću ispitanika, starijih od petnaest godina, izričito se izjasnilo protiv tog medicinskog postupka, kaže najnovije istraživanje agencije GfK. Najveća podrška mogućnosti umjetne oplodnje zabilježena je u velikim gradovima, među ženskom populacijom i među mlađim osobama, a najveći broj odlučnih protivnika ove reproduktivne metode živi u Lici te na Kordunu i Baniji.

Republika Hrvatska, međutim, još uvijek nema zakone koji bi na suvremen način regulirali ovu tematiku što je itekako važna mnogim ovdašnjim parovima koji ne mogu prirodnim putem začeti potomstvo, pa po roditeljstvo moraju odlaziti u klinike u Sloveniji, Austriji, Češkoj ili Ukrajini. Novog zakona nema, ponajprije, zbog javnog pritiska Katoličke crkve i konzervativnih političkih snaga koje je svojedobno predvodila HSS-ova saborska zastupnica Marijana Petir. Ona je prošle godine javno izišla s totalno neznanstvenom tezom da medicinski potpomognuta oplodnja nije dobra, jer su djeca začeta tom metodom sklonija bolestima od djece začete tzv. prirodnim putem.

Koalicijska Vlada Ivice Račana bila je pripremila prilično liberalan prijedlog Zakona o medicinski potpomognutoj oplodnji, ali su od tog prijedloga kalkulantski odustali, strahujući od negativnih reakcija iz društveno utjecajnih crkvenih krugova. Sličan scenarij ponovio se i nakon što se na vlast vratio HDZ. Tada se, naime, dogodila javna akcija “liječnika-katolika”, među kojima je glavnu riječ vodio dr. Damir Buković, koji su – osokoljeni Crkvenim zagovorom i propagandnim geslom Biskupske konferencije “Dijete – stvar ili dar?” – Vladi predlagali vrlo konzervativni, tzv. talijanski, model zakona o umjetnoj oplodnji, prema kojem je dopuštena jedino manipulacija genetskim materijalom supružnika koji su u procesu, nipošto doniranim stanicama. No, uspjeli su i više od onoga što su bili naumili: priča o donošenju zakona ostavljena je po strani na način da je formirana tajnovita ekspertna komisija pri Ministarstvu zdravstva, koja se već dugo ne oglašava i za koju je sasvim nejasno čime se bavi i bavi li se uopće predmetom zbog kojeg je osnovana. SDP je u lipnju prošle godine u saborsku proceduru uputio zakonski prijedlog koji tematizira liječenje neplodnosti i postupke biomedicinske pomoći u oplodnji, no rečena zakonska inicijativa dosad nije polučila nikakve rezultate.