Žene to mogu

 Od 2. do 5. travnja u Sarajevu je održana sedma i ujedno posljednja regionalna konferencija “Žene to mogu”. “Žene to mogu” je program osmišljen u okviru Norveške laburističke stranke u svrhu edukacije i osnaživanja žena za političko dijelovanje, a u regiji je od 1999. godine i to prvo u okviru Pakta za stabilnost, a od 2001. godine provođen je uz podršku Norveške narodne pomoći odnosno potporu norveške vlade. Program su provodile ženske nevladine organizacije u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini, Srbiji, Kosovu, Makedoniji, Crnoj Gori, Albaniji te Moldaviji.

 {slika}

Kako je na konferenciji istaknula Gro Axelsen program je napravljen 70-ih i 80-ih godina prošlog stoljeća kako bi se više žena uključilo u rad Norveške radničke stranke. Program se od onda razvija, a svakako je veliki utjecaj zemalja regije u tome kako on danas izgleda jer nitko nije u tako velikom rasponu provodio projekt te je to značajno utjecalno na novi izgled programa i priručnika koji se danas koristi uz Europu i u Aziji, Africi i na Bliskom Istoku. Od 2006. godine u Hrvatskoj program provodi CESI kroz projekte Liderice u lokalnim zajednicama i Mlade žene to mogu. Nažalost 2009. godina je zadnja godina provedbe programa uz potporu Norveške narodne pomoći kako u Hrvatskoj tako i u ostalim zemljama regije. Iako je u zadnjih desetak godina postignut određen napredak u političkoj participaciji žena u većini zemalja regije, još je puno posla pred nama konstatirao je direktor regionalnog ureda Norveške narodne pomoći Emil Jeremić, no taj će se posao trebati nastaviti prije svega uz potporu Europske unije.

 

Regionalna koordinatorica programa Žene to mogu Ana Popovicki istaknula je da 2001. godine kada se kretalo s programom u regiji nije bilo niti mehanizama, niti kvota, dok je danas puno bolja situacija, sve zemlje imaju mehanizme, a sve one koje su uvele kvote su značajno unaprijedile političku participaciju žena. Trenutno u parlamentim regije ima 80 žena koje su prošle seminar Žene to mogu. U proteklih je 8 godina održano 1000 seminara za 20 600 sudionica te 700 lokalnih akcija i sve je to doprinjelo unapređenju političke participacije žena u regiji izjavila je Ana Popovicki. CESI su u Hrvatskoj organizirale 4 treninga za trenerice iz političkih stranaka kojima je sudjelovalo 80 političarki koje su za ukupno 892 kolegice u strankama te žene iz svojih lokalnih zajednica organizirale 64 lradionice te su u suradnjis CESI organizirale 57 akcija u lokalnim zajednicama.

 {slika}

Organizacije koje provode program u regiji na konferenciji su predstavile dostignuća programa u svojim zemljama i situaciju po pitanju političke participacije žena. Najslabije rezultate po pitanju zastupljenosti žena u parlamentu postiže Crna Gora sa svega 10% žena u parlamentu, dok najbolje postižu Makedonija te Kosovo koje ima kvotu od 30% ali ne samo za izborne liste, već i za sama tijela što znači da u svako političko tijelo mora biti i izabrano 30% žena što sigurno predstavlja najnapredniji sustav kvota u regiji. Hrvatska je sa svojih 21% negdje u regionalnom prosjeku zastupljenosti žena u nacionalnom parlamentu, a jedina de facto ne primjenjuje kvote, odnosno tek je na putu stvarne primjene kvota.

 

Drugog dana konferencije tema je bila perspektiva ženskog pokreta u regiji. Prema mišljenju Sonje Lokar, mnogo se učinilo u posljednih 10 godina, ali čini se kao da pokret sada ima veliku glavu, koja se oslanja na tanašne noge, odnosno da je potrebno vratiti se stvaranju baze pokreta u svim zemljama regije. Također je naglasila dodatnu opasnost koja nam vreba od ekonomske krize, a to je pokušaj da se kriza koristi kao isprika za dodatnu dekonstrukciju socijalne države, za smanjenje javne potrošnje u smislu financiranja škola, vrtića, skrbi za starije, a sve to najviše pogađa žene i može dodatno oslabiti njihovu društvenu i političku moć.

 {slika}

Konferenciji je prisustvovala i Pravobraniteljica za ravnopravnost spolova Gordana Lukač Koritnik koja se osvrnula na rad mehanizama za ravnopravnosts polova te upoznala sudionice s naporima i poteškoćama s kojima se oni susreću u svom radu.

 

Sudionice konferencije su zaključile da je potrebno dalje raditi na edukaciji i osnaživanju žena za političko djelovanje i poticati njihovo međusobno umrežavanje te da je nužno u svim zemljama regije okupiti žene različitih profila – ekonomistice, pravnice, znanstvenice – koje će moći dati alternativne odgovore na izazove koji su pred nama.

Indijke protiv tradicionalnih okova društva

Mlade, zaposlene i neovisne žene u Indiji su sve češće žrtve napada hinduističkih fundamentalističkih skupina. Uz žestoke prosvjede i kampanje indijska je javnost krenula u borbu protiv tzv. ‘talibanizacije’.

Priča je započela u siječnju. Na jugu Indije, u gradu Mangalore, 20 pripadnika radikalne stranke Sri Ram Sene tijekom noći su upali u kafić i pretukli mlade ljude koji su tamo plesali, a posebno žene. Pripadnici se pri tome pozivaju na religiju, a žene optužuju za nemoralno ponašanje u javnosti, na primjer zbog nošenja traperica i kratkih suknji. Takozvani “slučaj Mangalore” šokirao je indijsku javnost. Strah od sve češćih napada pretvorila se u zgroženost.

Raskida se tradicionalni lanac

Ženske udruge, aktivistice i studenti započeli su proteste na ulicama glavnog grada New Delhija. Mediji i vlasti osudili su ove napade. Počinitelji su uhićeni i zatvoreni. No, hindu fundamentalisti najavili su nove napade na mlade ljude povodom Valentinova. Nakon toga je Nisha Susan odlučila reagirati. Kao odgovor na ove prijetnje, mlada novinarka iz New Delhija na internet forumu Facebook osnovala je ‘Grupu za opuštene i napredne posjetiteljice kafića’: “Ovu kampanju smo započeli iz zabave. Ali nakon tri dana imali smo već 1.000 reakcija, a nakon tjedan dana bilo ih je 50.000”, kaže Susan. A povodom Valentinova ona je pozvala ljude da hindu šovinistima u znak protesta pošalju – ružičaste gaćice: “Mi smo time htjeli istaknuti da nećemo sudjelovati u vašoj moralnoj kampanji. Nas ne možete zastrašiti.” Tisuće žena su očito bile istog mišljenja, pa su se odazvale pozivu. Usporedo se na internetu održavala i žestoka rasprava o pravima žena, na kojoj su sudjelovali i žene i muškarci iz drugih zemalja svijeta. Ali prije svega su se javili Indijci. “Mnoge su se žene pridružile našoj kampanji. Žene iz srednjeg sloja. Smatrale su kako one, njihove kćerke, sestre i unuke imaju pravo da žive onako kako žele. A neznanci im ne mogu ništa naređivati”, priča Susan. {slika}

Ova akcija i odaziv na nju prouzročilo je novo samopouzdanje kod mladih dobro obrazovanih žena iz indijske srednje klase. One si uzimaju za pravo da same odlučuju o svom životu, kaže Ranjana Kumari te dodaje: “Veliki broj mladih žena iz srednje klase, koje su prije bile odgajane samo za ženidbu, raskidaju sad taj lanac i kreću u poslovni svijet. A što su ekonomski neovisnije, postaju i sve samouvjerenije i sposobnije da same biraju svoj životni put.”

Ne želimo diktaturu

Znatno veći broj žena danas se normalno kreće u poslovnom svijetu i posjećuje javne ustanove poput kafića i diskoteka. To naravno dovodi do napetih odnosa u obiteljima i društvu. “Samouvjereno djelovanje žena i mladih djevojaka izaziva niz negativnih reakcija kod ljudi s tradicionalnim razmišljanjem i potresa dosadašnje norme i vrijednosti. To naravno dovodi do toga da se mnogo više žena fizički napada nego što je to bilo prije”, kaže Kumari. Kroz javne akcije poput kampanje ‘ružičaste gaćice’ poraslo je i zanimanje javnosti, kaže Ranjana Kumari. Mnogi ljudi su protiv stajališta hindu fundamentalista da se mlade žene moraju tradicionalno oblačiti i da se svode samo na ulogu supruge. “Nitko ne može ženama narediti što da rade i nismo spremni prihvatiti tu diktaturu, jer je to potpuno nedemokratski i protivno indijskom duhu. U ovoj zemlji nitko ne smije ženama određivati što će obući. Zbog toga smo i imali tako žestoke proteste. Ovakva vrsta talibanizacije Indije ne smije postojati, mi to nećemo dozvoliti”, smatra Kumari.

Kampanja ‘Opuštene i napredne posjetiteljice kafića’ pokazala je da i internet omogućuje nove i djelotvorne načine protesta, kaže aktivistica Kumari. Globalno umrežavanje može isto tako biti snažno oružje, a civilno će društvo to i koristiti.  

 

 

 

 

 

Ingrid Antičević Marinović za gradonačelnicu Zadra

Ingrid Antičević Marinović, kandidatkinja je za gradonačelnicu Zadra na lokalnim izborima. Dugogodišnja odvjetnica, saborska zastupnica SDP-a, bila je predsjednica saborskog Odbora za zakonodavstvo i ministrica pravosuđa, uprave i lokalne samouprave u koalicijskoj Vladi. Ingrid je i predsjednica Gradske organizacije SDP-a Zadra, članica Nacionalnog vijeća za borbu protiv korupcije i Državnoodvjetničkog vijeća te nositeljica plakete Javnobilježničke komore za unapređenje rada javnog bilježništva.

Na konferenciji za novinare još u listopadu 2008. kad je istaknuta njezina kandidatura, kazala je kako se stranačka politika za vodstvo grada Zadra nije odviše promijenila, te da joj je primarni cilj stvoriti ‘grad po mjeri čovjeka’, odnosno grad i njegovo vodstvo u službi građana.

‘Kao gradonačelnica Zadra, mogu obećati kako će grad konačno preuzeti neke funkcije, koje mu možda i ne pripadaju, ali su ključne za njegovo funkcioniranje’, istakunla je Antičević Marinović, misleći pritom na socijalnu i fizičku sigurnost građana.

 

Tatjana Tomaić za gradonačelnicu Pule

Motom ‘Za novu Pulu’ Tatjana Tomaić najavila je svoju kandidaturu za gradonačelnicu Pule na predstojećim lokalnim izborima na koje će izići kao nezavisni kandidat. Kao glavni povod za kandidaturu istaknula je vlastito ali i opće nezadovoljstvo trenutnim stanjem u gradu u kojemu, kako kaže, ništa ne funkcionira. – Grad i građani na samom su dnu, a sve je to rezultat dosadašnje nestručne vlasti i njihove političke nekompetencije, kaže Tomaić objašnjavajući kako je do tih saznanja došla istražujući za svoj magistarski rad koji piše na temu IDS-a.

No, izuzev nezadovoljstva trenutnom vlašću smatra kako je došlo vrijeme za ženski senzibilitet u vodstvu grada te će stoga u svom programu posebnu pažnju posvetiti problemima žena, a poglavito majki. – Zbog nedovoljne brige i organizacije sustava u današnje vrijeme žene su kažnjene što su majke. Stoga ću se zalagati za 24-satni rad vrtića i jaslica kao i za povećanje gradske naknade za novorođeno dijete s dosadašnjih 500 kuna na 3 tisuće, kaže Tomaić.

Osim žena u svom se programu dotaknula pitanja Kaštijuna. Mišljenja je da je neophodno potražiti novu lokaciju centra za gospodarenje otpadom kao i proučiti druge metode zbrinjavanja otpada, a osobno zagovara reciklažu i selektivno prikupljanje otpada.

Što se pak tiče urbanizma kaže da je cilj oživjeti centar grada. – U prvoj fazi funkcionalno bi se osposobila stara jezgra kroz brojna kulturna događanja i davanja prostora na korištenje po posebnim uvjetima građanima Pule, a čija bi namjena bila uređena strategijom razvoja grada, kazala je Tomaić.

Komunalna poduzeća spojila bi u holding s kako kaže tendencijom širenja i pokretanja raznih djelatnosti za potrebe građana te povećanje efikasnosti i kontrole sustava. U svom se programu također zalaže za poboljšanje života umirovljenika kroz razne sadržaje koji bi ih uključili u društveni život, ali i pridonijeli razvitku i kvaliteti grada te za održivi razvoj i civilno društvo s osobitim naglaskom na financiranje udruga koje će biti u službi građana i socijalno osjetljivih skupina stanovništva.

Kampanju će financirati iz vlastitih sredstava, a listu za gradsko vijeće predstavit će uskoro. – Na listi će biti sve nestranački ljudi iz kulture, prosvjete i privrede koji su nešto postigli svojim radom i nisu politički i javno eksponirani, kaže Tomaić.

Na pitanja novinara da prokomentira i druge dvije kandidatkinje za gradonačelnicu, Loredanu Štok i Lovrku Tomičić, Tomaić nije bila previše rječita kazavši tek da ih ne poznaje osobno, ali da smatra da im je objema stalo do grada.

Tatjana Tomaić rođena je i živi u Puli. Po struci je profesorica talijanskog jezika i književnosti, a trenutno priprema magistarski rad na Političkim znanostima na smjeru europske integracije. Direktorica je agencije za promidžbu i kulturni menadžment te sommelierka i pjesnikinja.

 

Vlada i formalno raspisala lokalne izbore za 17.svibanj 2009.

Hrvatska Vlada danas je i formalno donijela odluke kojima je za 17. svibnja raspisala lokalne izbore.

Vlada je donijela dvije odluke – o raspisivanju izbora za članove/ice predstavničkih tijela jedinica lokalne i regionalne samouprave te o raspisivanju izbora za općinske načelnike/ce, gradonačelnike/ce i župane/ice te njihove zamjenike/ce.

Te će odluke stupiti na snagu 15. travnja kada prestaje mandat svim sadašnjim članovima/icama predstavničkih tijela lokalne i regionalne samouprave.

Lokalni izbori u svibnju prvi su izbori na kojima će hrvatski građani neposredno birati župane/ice, gradonačelnike/ce i općinske načelnike/ce, a biračima/cama se omogućuje da, budu li nezadovoljni lokalnim čelnikom/čelnicom, mogu pokrenuti referendum za njegovu/njezinu smjenu.

Prema odluci o raspisivanju izbora za lokalne i regionalne čelnike/ce, u lokalnim jedinicama do 10.000 stanovnika bira se i jedan zamjenik/ca općinskog načelnika/ce ili gradonačelnika/ce, a u jedinicama s više od 10.000 stanovnika, županijama i Gradu Zagrebu biraju se dva zamjenika/ce.

Odluke će se objaviti u Narodnim novinama, a nakon što stupe na snagu, 15. travnja, slijedi postupak prikupljanja potpisa, predaja kandidatura i izborni rokovi počinju teći.

Doris Lepeš kandidatkinja za dogradonačelnicu u Dubrovniku

Doris Lepeš kandadatkinja je za zamjenicu gradonačelnika na listi Pera Vićana u Dubrovniku. Riječ je o diplomiranoj pravnici i turističkoj djelatnici koja je trenutno na funkciji direktorice ljudskih resursa u hotelu Argentina.

Kako je potvrdila za Dubrovački list, ukoliko Vićanova lista pobjedi na izborima, profesionalno će obnašati dužnost zamjenice gradonačelnika.