Žene su slabo zastupljene i u europskim institucijama

“Europa ne može igrati i pobijediti s pola svoga tima na klupi” rekao je T. Davis, generalni sekretar Vijeća Europe, govoreći na objavljivanju izvještaja o sudjelovanju žena u procesima odlučivanja u Europi. Unatoč nizu propisa, zastupljenost žena je u praksi posve druga stvar. 

Iako napredak postoji, sadašnja situacija je nepravedna, neinteligentna i neučinkovita. Rodna nejednakost je štetna za politički, socijalni i ekonomski razvoj. Upravo je to razlog zašto bi zemlje članice Vijeća Europe trebale činiti više u svrhu poticanja sudjelovanja žena u organima odlučivanja, dodao je Davis.

Izvještaj je objavljen par dana prije međunarodnog Dana žena i pokazuje da prosječan broj ministrica iznosi 28,6%, a prosječan broj žena predstavnica u državnim parlamentima iznosi 21,7 %. Vidljiv je napredak od 2005. kada je broj ministrica iznosio samo 19,9 %, ali je broj predstavnica žena u državnim parlamentima ostao isti. Ovaj je izračun daleko od 40 % koji je minimum predložen od organizacija.

Podaci koji su prikupljeni u svrhu praćenja primjene Preporuke komisije ministara Vijeća Europe iz 2003. koje je postavilo ovaj minimum od 40 % odnosi se podjednako na žene i muškarce u organima odlučivanja. Tekst sadrži brojne smjernice za pomoć zemljama članicama u promicanju i povećanju žena u procesima odlučivanja.

Izvještaj sadrži podatke između četrdeset i dvije i četrdeset i sedam zemalja članica Vijeća Europe iz državnih i regionalnih parlamenata, državnih, regionalnih i lokalnih vlada, vrhovnih i ustavnih sudova, diplomatskih službi i organa Vijeća Europe. Također, prati ga sličan izvještaj iz 2005. sa podacima iz trideset i devet zemalja.

Izvještaj “Spolno podijeljeni statistički podaci o sudjelovanju žena i muškaraca u javnom i političkom odlučivanju zemalja članica Vijeća Europe” opisuje situaciju do 1. rujna 2008. Zaključci su sljedeći:

  • Samo su tri zemlje članice dosegnule preporučeni minimum od 40 % žena koje su u državnim parlamentima i to su: Švedska (46 %), Finska (41,5 %) i Nizozemska (41,3 %). Belgija (37,3 %), Danska (38 %) i Norveška (37,9 %) su blizu dosezanja potrebnog minimuma.
  • Finska i Španjolska prelaze 50 % u sudjelovanju žena u sastavu državnih vlada. Dvije su žene izabrane za predsjednice- u Finskoj i na Islandu-, i dvije na čelu vlada -u Njemačkoj i Ukrajini. U pet zemalja nema žena ministrica.
  • Samo 10,2 je% gradonačelnica žena. Rusija je zemlja s najvećim udjelom žena u ovom izvještaju (29,5 %). 24 % gradskih vijećnica su žene. 27,6 % je sutkinja na Vrhovnim sudovima i 20,3 % je sutkinja na Ustavnim sudovima.

Muškarci u Hrvatskoj 11,7 posto bolje plaćeni od žena

Muškarci su u Hrvatskoj u prosjeku oko 11,7 posto bolje plaćeni nego žene, pokazuju podaci Državnog zavoda za statistiku o prosječnim plaćama prema spolu za 2007.

Prosječna mjesečna neto plaća muškaraca u 2007. godini iznosila je 5.048 kuna, dok su žene u prosjeku primale 527 kuna manje i njihova je prosječna neto plaća iznosila 4.521 kunu.

Usporedba sa statističkim podacima iz proteklih godina pokazuje da se razlika u prosječnim plaćama žena i muškaraca u apsolutnim iznosima povećava – 2003. iznosila je 424 kune, 2004. iznosila je 456 kuna, 2005. godine 471 kunu, 2006. godine 513 kuna, a prošle je godine porasla za još 14 kuna, na 527 kuna.

U tom su razdoblju prosječne neto plaće muškaraca bile više od 11,4 posto, koliko je bilo 2003. godine, do najviših 11,98 posto, koliko je zabilježeno 2006. godine.

Prema statističkim podacima, 2007. je prosječna mjesečna neto plaća zaposlenih u Hrvatskoj iznosila 4.817 kuna, pa proizlazi da su muškarci u prosjeku primali 231 kunu ili oko 4,8 posto više od prosjeka, dok su žene primale 296 kuna manje, odnosno njihove su plaće bile za 6,5 posto niže od hrvatskog prosjeka.

Razlike u plaćama između muškaraca i žena analitičari objašnjavaju i sektorskom segregacijom, odnosno većom zastupljenošću žena u slabije plaćenim djelatnostima kao što su obrazovanje, trgovina, turizam i tekstilna industrija.

Statistički podaci za 2007. godinu pokazuju da je najveća razlika u plaćama u zračnom prijevozu u kojem je prosjek plaća muškaraca gotovo dvostruko veći od prosjeka žena – neto plaća muškaraca bila je 11.417 kune, a žena 5.995 kune. Ta razlika može se objasniti time što muškarci uglavnom rade kao piloti, dok su žene na slabije plaćenim mjestima kao stjuardese, šalterske službenice i sl.

Nekoliko je djelatnosti u kojima prosječne plaće muškaraca za više od dvije tisuće kuna premašuju plaće žena – u proizvodnji RTV i komunikacijskih aparata i opreme prosjek plaće muškaraca je 7.327 kuna a žena 4.631 kunu, što je oko 2.700 kuna manje, potom u financijskom posredovanju osim osiguranja i mirovinskih fondova, gdje je prosjek muškaraca 8.496 kuna a žena 6.454 kune, te osiguranju i mirovinskim fondovima osim obveznog osiguranja, s prosjekom muškaraca od 8.368 kuna a žena 6.318 kuna.

Tek su tri djelatnosti u kojima statistika bilježi veći prosjek plaća žena nego muškaraca – u kemijskoj industriji žene su s prosjekom od 5.725 kuna imale 18 kuna više od prosjeka muškaraca (5.707 kuna), u skupljanju, pročišćavanju i distribuciji vode prosjek žena je veći za 34 kune (žene 4.739 kuna, muškarci 4.705 kuna).

Razlika je pak najizrazitija u građevinarstvo i iznosi 342 kune (muškarci 4.024 kune, a žene 4.366 kuna), što je vjerojatno posljedica toga što je u toj djelatnosti mali udio žena u ukupnom broju zaposlenih, a rade uglavnom na administrativnim poslovima.

Statistika prosječnih plaća prema spolu pokazuje i da nema ni jedne djelatnosti u kojoj su prosječne plaće muškaraca u 2007. bile niže od 3.000 kuna, a najniži je muški prosjek zabilježen u štavljenju i obradi kože, proizvodnji kovčega i torbi, ručnih torbica, sedlarskih i remenarskih proizvoda i obuće s 3.013 kuna.

No, još manje su u toj djelatnosti u prosjeku plaće žena – 2.416 kuna, a najmanji je ipak prosjek žena u proizvodnji odjeće, doradi i bojenju krzna – 2.404 kune.

U još četiri djelatnosti prosječne su plaće žena 2007. bile ispod 3.000 kuna – u proizvodnji tekstila, preradi drva i proizvodnji predmeta od drva i pluta osim namještaja, u proizvodnji namještaja i u ostalim uslužnim djelatnostima.

Statistika o prosječnim mjesečnim bruto i neto plaćama obuhvaća plaće zaposlenih u radnom odnosu bez obzira na vrstu toga odnosa i duljinu radnog vremena, uz uvjet da su radili svih 12 mjeseci u godini.

Mala škola seksizma

Piše Tajana Broz

 

U subotnjem Novom listu Tihomir Ponoš posvetio je kolumnu navodnoj novoj svetoj kravi hrvatske politike, a to je prema njemu ravnopravnost spolova. Toj novoj svetoj kravi pripisao je oštar napad na slobodu izražavanja i slobodu mišljenja te je predstavio kao sredstvo za diskreditiranje političkih protivnika. Naime, on navodi da su potpredsjednica Vlade Jadranka Kosor, a onda i predsjednik Sabora Luka Bebić optužili Zorana Vinkovića, zastupnika SDP-a za seksizam jer joj je on rekao da je demagog i licimjer. I onda piše kako eto zbog tih novih svetih krava koje navodno ugrožavaju razne slobode se više niti jednoj ženi neće moći reći da je demagog i licimjer te da će se svaka kritička riječ prema ženi tretirati kao seksizam i kršenje ravnopravnosti spolova. Dvije su stvari potpuno pogrešne u toj kolumni.

 

Prva pogrešna stvar je da Kosorica uopće nije rekla Vinkoviću da je seksist niti da je uporabom pojmova demagog i licimjer omalovažava kao ženu. U to se možete uvjeriti ako pogledate isječak njihove rasprave na Youtube-u. Ono što Kosorica jest rekla Vinkoviću je da ona nije muškarac te da je te imenice trebao upotrijebiti u ženskom rodu, odnosno nazvati je licimjerkom i demagoginjom. Jest da je to prilično široko i slobodno tumačenje Zakona o ravnopravnosti spolova, i da bi bilo efektnije da je i izgovorila te dvije imenice u ženskom rodu (a Ponoš i zastupnice Šolić i Roksandić bi je lakše shvatili), ali činjenica ostaje da nije optužila Vinkovića za seksizam. Čak štoviše inzistirajući da je nazove licimjerkom i demagoginjom je pokazala i nešto smisla za humor i samoironiju. Što nažalost nisu pokazale zastupnice Šolić i Roksandić (minute 19:51 – 21:34) koje jesu potpuno pogrešno optužile Vinkovića. Bebić pak niti jednom riječju nije spomenuo da kažnjava Vinkovića zbog seksizma iako jest ostalo pomalo nejasno za što ga točno kažnjava.

 

Druga potpuno pogrešna stvar, a koja je proizašla iz Ponoševog pogrešnog shvaćanja Kosoričinog odgovora Vinkoviću, te neshvaćanja seksizma od strane zastupnica Šolić i Roksandić, je ideja da bi netko mogao misliti da bi svaka kritična riječ prema ženi mogla biti seksizam te da je seksizam nešto što bez problema ulazi u slobodu govora te da je sloboda govora veća od seksizma. Evo Male škole seksizma za Ponoša te za zasupnice Šolić i Roksandić. Da je Vinković rekao da je Kosorica baš kao i svaka žena licimjerna manipulatorica, to bi bio seksizam jer bi u tom slučaju atribute licimjerna i manipulatorica vezao uz spol osobe. Ovo što Vinković jest rekao nije seksizam i Kosorica to vrlo dobro zna i zato mu nije to niti spomenula. Ukazivanje na stvarni seksizam koji i bi zaslužio opomenu predsjedavajućeg nije narušavanje ničijih sloboda, nego upravo suprotno, širenje slobode u kojoj će žene, ravnopravno te bez straha od diskriminirajućeg i uvredljivog tretmana temeljenog na svom spolu, moći slobodno politički dijelovati. Jer dok god imamo seksizam u političkom, i bilo kakvom drugom govoru i djelovanju, te slobode za žene nema. Kao što govor mržnje ne može ući u slobodu govora, tako niti seksizam nema što u njoj raditi.

Hoće, neće, hoće, neće…

Piše Tajana Broz

 

 

Od 18. ožujka počinje teći period u kojem Vlada može raspisati lokalne izbore. Stoga su se u medijima i kuloarima pojavile špekulacije da bi Vlada mogla odmah sljedeći tjedan iskoristiti tu mogućnost.

 

Naime, raspisivanjem izbora raspuštaju se gradska i općinska vijeća te županijske skupštine, a u lokalnim samoupravama postoji samo tehnička vlast koja ne može donositi značajnije odluke. Vladini argumenti za tako rano raspisivanje izbora mogu se nalaziti upravo u toj činjenici jer znamo da su proračuni i više nego često u službi predizbornog krpanja cesta, uređivanja okoliša, organiziranja općenarodnih zabava i sličnih aktivnosti. Zatvaranjem lokalne proračunske “pipe” jedina otvorena ostaje ona Vladina (ma kako tanašna u ovom trenutku ona bila) koja se pak opet može koristiti u najrazličitije predizborne svrhe.

 

Odličan primjer imali smo ovaj tjedan u Rijeci. Premijer Sanader posjetio je 3. maj u kojem su ga dočekali oduševljeni radnici. Par minutica nakon toga desilo se predstavljanje HDZ-ovog kandidata za primorsko-goranskog župana i HDZ-ove kandidatkinje za riječku gradonačelnicu, a kojoj je prisustvovao i Predsjednik HDZ-a Sanader. Ali dobro, nećemo biti sitničavi, svi to rade na svakom koraku.

 

Argumenti protiv tako ranog raspisivanja izbora je duga predizborna kampanja koja počinje 14 dana od raspisivanje izbora, a time i financijsko, ali i ljudsko iscrpljivanje. Iako faktički kampanja već naveliko traje, činjenica je da tek službenim početkom novac počinje teći u potocima. Doduše, sav taj novac uglavnom ode u razna poduzeća – tiskare, iznajmljivače razglasa, autobusne kompanije, restorane, lokalne radije i televizije, što u vrijeme krize može bar nekima pomoći da prežive koji mjesec dulje.

 

No, ono što je najveći problem cijele ove priče je upravo ta arbitrarna odluka u rukama Vlade (ma o kojoj i čijoj se radilo). Od dana raspisivanje izbora počinje teći rok od 12 dana za sastavljnje lista i sakupljanje potpisa za kandidature za načelnike/ce, gradonačelnike/ce i župane/ice. Sve to skupa nije malen posao, i čak niti najvećim strankama nije lako u 12 dana pokrenuti mašineriju i obaviti posao, a kamoli malim i manjim strankama. Ako smo već došli do stupnja razvoja da smo točno propisali datum održavanja izbora, ne bi nam smio biti problem definirati i ostale datume i rokove tako da se znaju dovoljno unaprijed i da svi politički akteri/ce, ma kako veliki i/ili mali bili, mogu na vrijeme završiti koalicijske dogovore i pregovore, sastaviti liste i upogoniti volontere/ke i članstvo.

 

Ma što mislili o političkim strankama, one jesu jedan od temelja demokracije i demokratskih procesa, a izbori jesu vrhunc tog procesa i zato niti jedan segment njihova održavanje ne bi smio biti dio nečije arbitrarne odluke.

Sudac nije imao pravo nazvati Anu Magaš kurvom

Šovinistički i uvredljivi zaključci koje pojedini suci iskazuju u svojim presudama više se neće tolerirati, odlučilo je Državno sudbeno vijeće, piše 24sata.

Marka Rogulju, suca Općinskog suda u Vukovaru, kaznili su jer je u presudi uvrijedio Anu Magaš optuženu za ubojstvo supruga. Rekao joj je da je bilo logično da je muž nazove “kurvom” budući da je plesala s drugim muškarcem noć uoći ubojstva.

Stegovni postupak protiv Rogulje pokrenuo je bivši predsjednik Županijskog suda u Vukovaru Ante Zeljko koji je s Roguljom bio i privatno u lošim odnosima.

– Sudac se ne može kazniti za izraženo mišljenje ili donesenu odluku, ali nije mu dopušteno u presude ugrađivati svoja mišljenja koja sa suđenjem nemaju veze – smatra Državno sudbeno vijeće. Odluka je potvrđena i na Ustavnom sudu.

Danijela Lovoković uz Bubala i Vrdoljaka

Danijela Lovoković, bivša povjerenica Vlade za Osijek u vrijeme krize gradske vlasti, bit će kandidatkinja za dogradonačelnicu Osijeka koalicije HDSSB-a i HNS-a i to kao nestranačka osoba. Danijela Lovoković je dipl.inž. arhitekture i dugogodišnja pročelnica gradskog Upravnog odjela za urbanizam i graditeljstvo u vrijeme vlasti Zlatka Kramarića. Cijelo to vrijeme bila je stranački neopredijeljena te je kao stručnjakinja za urbanizam i arhitekturu u Osijeku i šire vrlo cijenjena, između ostaloga priznala je to i HDZ-ova Sanaderova vlada, koja je Danijelu Lovoković izabrala da upravlja gradom u vrijeme krize vlasti. Trenutačno je direktorica tvrtke S-Nekretnine.