Recesija pokucala na vrata Male kuće

Nedavno obilježavanje Međunarodnog dana žena još jednom je podsjetilo na važnost ravnopravnosti spolova i konačnog iskorjenjivanja nasilja nad ženama. Tako je iz Vlade Republike Hrvatske ponovno stiglo ohrabrujuće obećanje poput onog potpredsjednice Vlade Đurđe Adlešič, koja je prilikom obilaska sigurne kuće u Bjelovaru, izjavila da će se ove godine iz Državnog proračuna izdvojiti čak tri milijuna kuna za skloništa obiteljskog nasilja u Hrvatskoj. Iznenađujuće je i ujedno utješno što se unatoč aktualnoj recesiji, na borbi protiv nasilja ipak neće štedjeti.

 

Sedam sigurnih kuća
Adlešič je ovom prilikom dodala da je u edukaciju i senzibiliziranje javnosti za probleme obiteljskog nasilja do sada uloženo oko 11 milijuna kuna, no u Hrvatskoj je još uvijek manjak ovakvih ustanova. Tome u prilog ide što u Hrvatskoj danas postoji samo sedam sigurnih kuća, što je, s obzirom da prema standardima EU mora biti jedna sigurna kuća na deset tisuća stanovnika, nedovoljno.

Jedno od takvih skloništa je i takozvana Mala kuća, smještena na zadarskoj tajnoj adresi, a koja već dvije godine djeluje kao jedino takvo sklonište u Dalmaciji. Riječ je, naime, o skloništu nastalom na inicijativu Udruge za pomoć ženi i djetetu “Duga”, koja u Zadru djeluje već više od deset godina, a koje je od prošle godine uključeno u projekt Ministarstva obitelji branitelja i međugeneracijske solidarnosti te Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi, što znači da bi spomenutim obećanjem potpredsjednice Vlade također trebali biti obuhvaćeni.

Koordinatorica zadarskog skloništa za žrtve obiteljskog nasilja Gordana Markulin-Ježina, navodi da s ovom Vladinom dobrom namjerom nije upoznata te da nikakav službeni naputak u zadarsku Malu kuću još nije stigao. No, slaže se da bi u postojećim uvjetima takva pomoć itekako dobrodošla.

– Zaista još uvijek nisam upoznata s time, no to bi bila vrlo lijepa novost. Za sada nas nitko nije obavijestio o tome, no s obzirom da smo prošle godine sklopili ugovor s dva ministarstva čija je pomoć dostatna za tri korisnice, nadamo se da ćemo biti uključeni i u ovaj projekt, kazala je Markulin-Ježina, naglasivši da, s obzirom da kriza uvijek prvo pogodi one socijalno najugroženije, osobito žene čija se radna mjesta najbrže prazne, i Mala kuća recesiju itekako osjeća.

 

Najveća podrška Grada
Naime, kako pojašnjava koordinatorica, Grad Zadar ih je oduvijek najviše podržavao i to sa 70 posto, a u posljednje dvije godine sklonište se nalaze i u proračunu Županije.

Naglasila je i da je Odredbom Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi te Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti, odlučeno da se skloništima za žrtve obiteljskog nasilja pruži financijska potpora na način da 30 posto od proračuna svakog skloništa pokrivaju oba ministarstva, 30 posto trebalo bi izdvojiti iz županijskog financijskog proračuna, a 30 posto financijske potpore bi se trebalo izdvajati iz gradskog proračuna u kojem se nalazi određeno sklonište za žrtve obiteljskog nasilja. No, kako navodi koordinatorica, cijeli taj projekt još uvijek nije zaživio.

– Grad je, na našu žalost, zbog postojeće situacije morao u proračunu izdavanje za nas smanjiti za čak 200 tisuća kuna, no s obzirom da je to i dalje iznos veći od onog koji je Grad dužan izdvajati, moramo biti zadovoljni.

Stoga od Grada dobivamo 500 tisuća kuna, Županija daje 80 tisuća, a naš je proračun 1,1 milijuna kuna, od čega sada dobivamo pola, što je zaista malo, kazala je koordinatorica, napomenuvši da su se od ove godine i donacije smanjile, što dodatno otežava situaciju.

Poznato je da je kapacitet zadarske Male kuće jedanaest osoba, a kao što je bio popunjen od samog početka rada, tako je i danas. Kako navodi Markulin-Ježina, u skloništu je trenutačno četvero djece i sedam žena, a odnedavno postoji intencija za smještaj troje djece u dječji vrtić, za što su u Vrtićima “Radost” puni razumijevanja. Nažalost, još uvijek je teško za njih osigurati mjesta.

Koordinatorica je naglasila da u posljednja dva mjeseca Mala kuća nema listu čekanja, što je prvi put otkad sklonište postoji.

– To što ne postoji lista čekanja, itekako je pozitivno i iznimno nam je drago zbog toga. Ne vjerujem da to znači da je nasilja manje nego prije, no nadam se da je to znak da su žene osvještenije te da se mnogo brže snalaze, kazala je Markulin-Ježina.

Tek je svaki dvadeseti kirurg – žena!

Statistike o broju žena koje obavljaju posao kirurga u Hrvatskoj poražavajuće su za sve kojima je stalo do ravnopravnosti žena – tek je svaki dvadeseti kirurg – kirurginja.

Posljedica je to razmišljanja da je posao kirurga fizički pretežak da bi ga obavljale pripadnice takozvanog “slabijeg spola”, te kako ne ostavlja ženi dovoljno vremena za djecu i dom. Ali ljubav žena prema toj zahtjevnoj profesiji ipak je jača od bilo kakvih predrasuda.

Tako je doktorica Natalija Lučev prva žena kirurginja u 120 godina rada Opće bolnice Zadar. U sutrašnjoj emisiji Provjereno upoznat ćete i kirurginje Opće bolnice Vinkovci koja nikako nije primjer nacionalnih statistika – na odjelu kirurgije rade čak 3 kirurginje, dok su još 3 doktorice na specijalizaciji iz opće kirurgije.

Kako žongliraju privatni i profesionalni život te jesu li nailazile na prepreke u karijeri zbog svog spola, doznajte u magazinu Provjereno.

Različite ljubavi, jednaka prava

Lezbijska grupa Kontra i Iskorak – centar za prava seksualnih i rodnih manjina – pokrenuli su zajedničku kampanju za prava seksualnih manjina pod nazivom “Različite ljubavi, jednaka prava“.  

Plakati i razglednice koji su dio ove kampanje prikazuju šest istospolnih parova u šest različitih životnih situacija koje simboliziraju različita prava lezbijki, gejeva i biseksualnih osoba. Cilj je kampanje ukazati na kršenje ljudskih prava lezbijki, gejeva i biseksualnih osoba.  

 

{slika}

Kampanja traje od 12. 3. 2009. do 26. 3. 2009., u četiri grada; Osijeku, Splitu, Dubrovniku i Zagrebu.  

Kampanja počinje u Zagrebu, 12. 3. 2009. godine, press konferencijom u Showroomu galerije Nova u Teslinoj ulici broj 7, s početkom u 10 sati, te dijeljenjem razglednica na Trgu bana Jelačića.  

Fotografije: Ana Opalić
Dizajn: Ivana Pamuković

Za znatiželjne, svi će plakati (u formatu B2) biti izloženi u Galeriji Nova tijekom trajanja kampanje. Otvaranje izložbe održat će se u četvrtak, 12. 3. u 20 h, u Showroom galeriji Nova u Teslinoj 7.

{slika}

ZbeLeTron party za promociju kampanje počet će u 21 sat u klubu Funk u Tkalčićevoj ulici broj 52.  

Jumbo plakati u sklopu kampanje bit će izloženi na lokacijama u četiri hrvatska grada, a razglednice s istim umjetničkim fotografijama i tekstom koji ukazuje na kršenje ljudskih prava seksualnih manjina dijelit će se u sva četiri grada u kojima se provodi kampanja. U Zagrebu će se razglednice dijeliti poslije press konferencije 12. 3., a u ostalim gradovima poslije tijekom kampanje.

 

{slika}

U Osijeku će 16. 3. aktivisti/-kinje dijeliti materijale u centru grada. Iste će se aktivnosti ponoviti i Splitu 23. 3., u Dubrovniku 26. 3., a kampanja formalno završava skidanjem jumbo plakata 26. 3. 2009. godine i press konferencijom na kojoj će se predstaviti rezultati kampanje.

Pozivamo sve građane i građanke Hrvatske da nam se pridruže u aktivnostima i podrže kampanju!

{slika}

 

{slika}

Neslana šala ili seksizam

Prije nekoliko tjedana dobile smo informaciju od izvora koji je želio ostati anoniman o određenim seksističkim praksama u SAP d.o.o. I kako to već biva seksizme je teško dokumentirati i materijalizirati, ali jedan slučaj je naš izvor vrlo precizno zabilježio.

 

Naime, SAP d.o.o. ima zakupljena parkirališna mjesta na podrumskoj etaži Grand centra u Hektorovićevoj 2 koja bazično nisu dodijeljena svakom zaposleniku/ci već se zauzimaju po principu “tko prvi dođe”. Jedan dan prošle godine na jednom parkirališnom mjestu pojavila se oznaka sa SAP-ovim logom te dvije sličice. Jedna sličica prikazuje crveni Audi A4 kakvog vozi direktor SAP-a Igor Dropulić, a drugi crtež žene za volanom, koja se naravno pritom šminka. Sličica Audia je imala kvačicu, a sličica žene je bila prekrižena što bi u prijevodu značilo da je na dotičnom mjestu dozvoljeno parkiranje crvenima Audijima A4, a zabranjeno ženama. Naš izvor je također dojavio da je plakat stajao na zidu sve dok iz SAP AG (što im dođe kao centrala) nije stigla direktiva da se mora ukloniti.

 

{slika}

 

{slika}

 

Kako se radi o očitom primjeru seksizma, uputile smo e-mail na SAP s molbom da komentiraju cijelu priču. Očekivale smo nekakav šturi korporativni dopis u kojem će nam pristojno reći da ih ne zamaramo glupostima, kad ono: iznenađenje! Direktor korporativnih komunikacija Marko Biljan i sam direktor SAP d.o.o. Igor Dropulić pozvali su Libelu.org u posjetu kako bi nam osobno ispričali sve što nas zanima. To je moglo značiti dvije stvari a) radi se o neopisivo kooperativnim i profesionalnim ljudima ili b) netko je nešto gadno skrivio i dobio po prstima pa spašava što se spasiti dade. I tako se Libelin investigativni tim u sastavu: autorica ovog teksta, blok “Žene to mogu” i obična kemijska, uputio prema sjedištu SAP-a.

 

Sjeli mi u finu dvoranu i krenula manje više očekivana priča. Sve je počelo jednog dana kada se na mjesto na koje uobičajeno parkira direktor Dropulić uparkirala jedna kolegica te je onda uz šale i pošalice direktora Dropulića druga kolegica (“naglašavam, kolegica” kaže u tom trenutku priče direktor Dropulić op.a.) isprintala i naljepila sliku koja je gore opisana. Direktor Dropulić cijelu situaciju naravno naziva internom šalom (očekivala sam da će upotrijebiti izraz neslana, ali barem nije razočarao s očekivanim izrazom šala op.a.) i nudi svoju ispriku svima koje je takva interna šala mogla uvrijediti i povrijediti. Na primjedbu da se radi o seksističkoj šali, nudi jedno uobičajeno objašnjenje koje relativizira seksizam i poptuno pogrešno svodi priču na kontekst: “Da se taj dan na to mjesto uparkirao Marko, onda bi bila slika muškarca u Dinamovom dresu pa bi možda time povrijedio Bad Blue Boyse”. Uz to slijedi cijela priča kako eto oni u SAP-u visoko cijene dame i cure  (što su izrazi koje direktor Dropulić uglavnom koristi kada govori o svojim zaposlenicama op.a.) koje rade za njih, kako je značajno porastao broj žena zaposlenica od kada je on direktor, kako SAP jako drži do jednakih mogućnosti i ravnopravnosti, kako su oni baš jako ponosni što je toliko žena u SAP-u i to upravo u onom dijelu koji se tiče tzv. tradicionalno muških zanimanja. I za kraj je pojasnio da tijekom ove krize u SAP-u nije otpuštena niti jedna žena. Ovdje nas traži da ga pitamo zašto pa mi pristojno i pitamo “Zašto?” A direktor Dropulić odgovori: “Zato što dobro rade.” Dok je autorici ovog teksta ta činjenica izuzetno logična, direktor Dropulić ju je izrekao s priličnom količinom ponosa kao da upravo ona dokazuje da u onoj “internoj šali” nikakvog seksizma nije bilo.

 

Uz još malo korporativne samohvale i poziva za suradnjom, sastanak je priveden kraju. I valjda kako to biva, najzanimljivija stvar je izrečena u hodniku na samom izlasku Libelinog investigativnog tima, a ta je da su iz svega ovoga neke stvari svakako naučene. I dok je SAP d.o.o. na svojim greškama naučio da “interne šale” mogu biti seksističke i uvredljive pojedinima zaposlenicima te da takav način ophodnje sa zaposlenicima nije primjeren niti jednom poduzeću, a kamoli onom koje se hvali svojim zalaganjem za jednakopravnost, vi imate jedinstvenu priliku naučiti na tuđim greškama. Jer prije ili kasnije Libelin investigativni tim uloviti će vas na vlastitima.

Hoće li sve slike biti ovakve?

Piše Tajana Broz

 

Ova strogo muška slika sa predstavljanja stranačke koalicije HDZ-HSP-HSS-HSU za Požegu i Požeško-slavonsku županiju sigurno nije jedina do sada uslikana, a niti je posljednja. Očito i kampanja vladina Ureda za ravnopravnost spolova i aktivnosti koje provode lokalna Povjerenstva za ravnopravnost spolova i bezbroj aktivnosti nevladinih organizacija nisu doprijele do sastavljača lista, a kamoli do onih koji predlažu osobe koje ćemo na ovim izborima birati direktno.

CESI je povodom Dana žena poslao političkim strankama rodne naočale kao sarkastični pokazatelj stranačke nesposobnosti da uključe žene u svoj rad, a posljedično i na izborne liste. Odmah u ponedjeljak ujutro dobile smo ljutiti poziv gospodina iz međimurske organizacije stranke koja je dio vladajuće državne koalicije i koja je glasovala za novi Zakon o ravnopravnosti spolova i kvote, a koji se našao smrtno uvrijeđenim zbog paketa i nazvao ga žaljenja vrijednim i siromašnim duhom. Ne znamo jesu li se i njegovi stranački kolege iz gornje koalicije isto našli uvrijeđenima paketima, ali još i možemo podnijeti da ljudi nemaju smisla za sarkazam, no uistinu je teško podnjeti činjenicu da mnogim političarima u Hrvatskoj niti Ustav niti Zakon ne znače ništa. Jedino u čemu se slažemo s gospodinom iz Međimurja je da su neke stvari u ovoj zemlji uistinu žaljenja vrijedene – a to je donošenje bilo kakvih Zakona jer ih se gotovo nitko ne pridržava.

Žene i izbori

O zastupljenosti žena na kandidacijskim listama za lokalne izbore bit će govora na okruglom stolu u organizaciji porečkog Centra za građanske inicijative koji će se održati danas u 18 sati u studentskoj dvorani umaškog Pučkog otvorenog učilišta.

Događaj je otvorenog karaktera, premda prvenstveno namijenjen političkim strankama i nezavisnim listama s Bujštine. Sudionici će raspravljati o tome hoće li stranke prilikom sastavljanja lista voditi računa o Zakonu o ravnopravnosti spolova.