Slučaj ‘vučji čopor’ prokazuje španjolske mizogine zakone

Borba za prava žena u Španjolskoj ne jenjava. To je postalo bolno jasno u svjetlu manada (vučji čopor) slučaja, čiji naziv potječe iz Whatsapp grupe muškaraca koji su se prijateljima hvalili svojim seksualnim podvizima, grupnim seksom i ženama koje su drogirali kako bi ih zlostavljali, i koji su svoja djela otvoreno opisivali rječju “silovanje”. “Povoljno prodajem pilule za silovanje”, jedan je napisao.

Rano ujutro 7. srpnja 2015., tijekom utrke s bikovima u Pamploni, pet muškaraca iz ove grupe odveli su 18-godišnju ženu u haustor zgrade, gdje su je unutar pola sata nekoliko puta silovali; pet puta oralno, tri vaginalno i jednom analno. Zatim su je ostavili da ondje leži, ukravši joj mobitel kako ne bi odmah pozvala pomoć. Nakon toga, pohvalili su se u svojoj Whatsapp grupi, objavljivali fotografije i videozapise.

U travnju su osuđeni na devet godina zatvora zbog seksualnog zlostavljanja, ali su oslobođeni optužbi za silovanje. Širom Španjolske, žene su prosvjedovale na ulicama. Skandirale su: “To nije zlostavljanje, to je silovanje!”. Prošlog je tjedna provincijski sud u Pamploni presudio da muškarci mogu izaći na slobodu uz jamčevinu. Žene u Španjolskoj ponovno su reagirale izašavši na ulicu.

Ja sam žena, sutkinja kaznenog suda s 20 godina iskustva, i feministkinja. Presuda “vučjem čoporu” razbjesnila me je i mislim da je odluka o oslobađanju tih muškaraca vrlo problematična.

Tijekom suđenja, u sudnici su prikazane snimke koje su snimili optuženi muškarci: mlada je žena stjerana u kut i ne može se oduprijeti jer je doslovno paralizirana, okružena petoricom muškaraca, redom starijih i snažnijih od nje, u uskom haustoru sa samo jednim izlazom. Za vrijeme agonije, žena je žmirila.

U presudi sudskoga vijeća stoji da nije došlo do silovanja, nego seksualnog zlostavljanja, što predstavlja tek prekršaj. Mlada je žena, prema presudi, zauzela “stav podložnosti i podčinjenosti”. Prema španjolskim zakonima, samo seks koji uključuje nasilje ili zastrašivanje smatra se silovanjem. Jedan od sudaca čak je tvrdio da se radilo o posve konsenzualnom seksu. Dodao je da su se ti događaji odvijali u “ozračju zabave i veselja”.

Ono što me je toliko uzrujalo, kao i mnoge druge žene, jest činjenica da je najčešća reakcija španjolskih sudaca osuda prosvjednika_ca, a ne presude. Ovo ukazuje na način razmišljanja u kojem se javna kritika na neki način smatra prijetnjom vladavini prava i neovisnosti pravosuđa.

To, dakako, nije istina. Španjolski val protesta znak je zabrinjavajućeg jaza između mnogih građana_ki i pravosudnog sustava.

Nije teško vidjeti da naše nacionalno zakonodavstvo nosi teško nasljeđe seksizma. Izgleda da bi suci radije sudili ženi koja je bila žrtva napada, nego onima koji su za napad optuženi. Neke stvari u našem pravosuđu gotovo da se i nisu promijenile od razdoblja Francove diktature – barem ne u obrazovanju sudaca kroz bubanju zakona napamet i autoritet iskusnih sudaca.

Pedro Sánchez, socijalistički vođa nove vlade, kritizirao je presudu dok je bio u opoziciji. Ovog mjeseca je za ministricu pravosuđa imenovao Dolores Delgado, tužiteljicu feministkinju. Ona je izjavila da je potrebna promjena načina razmišljanja, kao i promjena zakona.

Španjolska je jedna od potpisnica UN-ove deklaracije o uklanjanju nasilja nad ženama. 2007. godine donesen je zakon o “efektivnoj jednakosti muškaraca i žena”, prema kojemu se zakoni moraju tumačiti na način koji sprječava diskriminaciju žena.

2014. godine Španjolska je potpisala Istanbulsku konvenciju Vijeća Europe, prema kojoj je nasilje prema ženama ozbiljno kršenje ljudskih prava i oblik diskriminacije. Konvencija kaže da je seksualni čin bez suglasnosti kazneno djelo.

Nema sumnje da je za moga životna vijeka feminizam znatno napredovao u Španjolskoj. Vijest o masovnom osmomartovskom štrajku žena u Španjolskoj obišla je svijet. Ovi prosvjedi imali su značajnu ulogu u činjenici da nova španjolska vlada lijevog centra ima dvije trećine žena, što predstavlja sjajan presedan i primjer cijeloj Europi.

Ali naš pravosudni sustav i dalje je šovinistički. Inzistira na tome da mlada žena mora biti u stanju pružiti dokaz da je bila prestravljena i da se pokušala oduprijeti napadaču. Da su isti muškarci u tom haustoru okružili muškarca te da im je ovaj odmah predao svoj novčanik ili mobitel, španjolski bi sud ovu situaciju okarakterizirao kao pljačku sa zastrašivanjem. Niti jedan dokaz otpora ne bi bio potreban, niti bi postojala sumnja da se žrtva sama dovela u tu situaciju.

Volja se naroda izrazila na mnogo načina u Španjolskoj od pokreta “15 M”, koji je započeo 15. svibnja 2011. godine. Mnoštvo je zauzelo trgove diljem zemlje, tražeći sigurnija jamstva za temeljna prava – pravo na stanovanje, na javno obrazovanje, zdravstvenu skrb i socijalne usluge. Mnogima je postalo jasno da su državne institucije, zadužene za nadzor moćnih skupina, nisu uspjele ispuniti svoje zadatke. Bijes naroda rastao je kako su se nizali korupcijski skandali.

Ipak, pokret “15 M” nije u pitanje doveo funkcioniranje našeg pravosudnog sustava. Jedan od razloga bio je to što su, na početku prosvjeda, suci i sutkinje podržali_e prava građana_ki. Odbacivali su presude o deložacijama i borili se protiv štetnih ugovora koje su klijenti_ce potpisivali_e s bankama. Također su pomno proučavali_e posljedice radne reforme.

S vremenom su, pak, kazneni sudovi počeli pokazivati izraziti nedostatak neovisnosti od političke moći. Postalo je još gore kada su se razni politički sukobi uvukli u sudove, osobito sukob oko Katalonije. Španjolski pravosudni sustav sada je sve više pod povećalom zbog seksizma.

Španjolke ne prosvjeduju samo zbog jednog slučaja, niti ponašanja jedne grupe muškaraca, nego zbog sustava u kojem je šovinizam dio struktura i institucija. Potrebno je obnoviti povjerenje javnosti u pravosuđe. Žene pozivaju na jednakost i poštovanje. Desetljeća nakon što smo ostvarili demokraciju, pravosudni sustav Španjolske ostaje prožet patrijarhatom i tradicionalističkim katoličkim moralom. Slučaj “vučji čopor” pokazao je da još mnogo toga moramo učiniti kako bismo čuli ženske glasove.

• Victoria Rosell je sutkinja i feministička aktivistkinja u Madridu

Alexandria Ocasio-Cortez pobijedila na primarnim izborima Demokratske stranke

Alexandria Ocasio-Cortez, 28-godišnja socijalistkinja iz Bronxa prije nekoliko je dana ostvarila neočekivanu pobjedu na primarnim izborima Demokratske stranke protiv 56-godišnjeg zastupnika Joea Crowleya, koji 14 godina nije imao protukandidata unutar Demokratske stranke, i koji je imao deseterostruko više sredstava za kampanju.

Dok su Crowleyu sredstva izdašno donirali Odbori za politička djelovanja (PAC) i korporacije, Ocasio-Cortez je odbila novac korporacija te je prikupila oko 300 tisuća dolara s prosječnom pojedinačnom donacijom od osamnaest dolara. Dok je Ocasio-Cortez svoju kampanju vodila na španjolskom jeziku, od vrata do vrata, Crowleyja su birači smatrali nepristupačnim jer navodno šalje svoju djecu u školu u Sjevernoj Virginiji.

Crowley je gotovo odmah priznao poraz, rekavši: “Želim sve najbolje gđi Ocasio-Cortez. Želim da pobijedi na izborima u studenom”.

Ocasio-Cortez je u politiku ušla kao podržavateljica Bernieja Sandersa. Godinu i pol prije toga dala je otkaz u restoranu kako bi se bavila kampanjom.

Crowley je svoju fotelju držao uglavnom bez protukandidata; New York Times piše kako je protukandidata posljednji put imao 2004. godine, kada Ocasio-Cortez nije bio dovoljno stara da bi glasovala. Smatran je favoritom za nasljednika glavne žene oporbe, Nancy Pelosi.

U intervjuu za Jezebel, Alexandria Ocasio-Cortez izjavila je kako su joj prioriteti humanitarna kriza na granicama i medicinska skrb za sve.

O seksualnom uznemiravanju na glazbenim festivalima

Gotovo polovica posjetiteljica (43%) mlađih od 40 godina izjavile su kako su na glazbenom festivalu bile izložene neželjenom seksualnom ponašanju, navodi se u novom istraživanju.

Sveukupno, 22 posto svih posjetitelja_ica festivala  doživjelo je napad ili uznemiravanje.

Najčešće se radilo o neželjenom i nametljivom plesanju i verbalnom seksualnom uznemiravanju.

U istraživanju je ispitano 1.188 posjetitelja_ica festivala. Rezultati pokazuju da je samo 2 posto takvih incidenata prijavljeno policiji.

U veljači ove godine, zasebni podaci objavljeni u Anketi o kriminalu za Englesku i Wales pokazali su da više od 80% žrtava nije prijavilo seksualno zlostavljanje.

Prema statističkim podacima, jedna od pet žena starijih od 16 godina doživjela je neku vrstu seksualnog zlostavljanja.

Prema isrtraživanju koje je za Press Association proveo YouGov, tek 1 posto žena seksualno je zlostavljanje ili uznemiravanje prijavilo festivalskom osoblju, dok je svoje iskustvo osoblju prijavilo 19 posto muškaraca.

Što učiniti ako ste žrtva ili svjedok_inja seksualnog zlostavljanja ili uznemiravanja na glazbenom festivalu ovog ljeta

Katie Russell iz organizacije Rape Crisis razgovarala dala je nekoliko savjeta.

Kao promatrač, uključite percipiranu žrtvu, koja se možda osjeća poniženo i obeshrabreno.
Pitajte osobu što što želi. Ne dovodite se u neposrednu fizičku opasnost.

Savjeti su slični i za osobe koje su preživjele uznemiravanje ili napad.

Pokušajte biti s nekim koga vjerujete, tko može ostati s vama, nekoga kome se možete povjeriti.

Možda ste u šoku, stoga pokušajte ostati na toplom i piti dovoljno tekućine.

Festivali surađuju sa specijaliziranim lokalnim pružateljima usluga, stoga je osiguranje većinom obučeno za pokazivanje poštovanja i empatije. Ako netko želi prijaviti incident policiji, oni bi trebali znati gdje je najbliži referentni centar za seksualno nasilje.

“Voljeli bismo da osobe iz organizacije festivala pozovu lokalne službe da prisustvuju festivalima s porukama prevencije i informacijama”, navodi Russel.

Izjavila je da žrtve trebaju znati da nisu “same krive” i ističe da samo alkohol, droga i opuštena atmosfera na festivalima ne znače da bi žrtva trebala snositi dio krivnje. “Svatko ima pravo bezbrižno uživati”, rekla je.

Što se tiče uznemiravanja, Katie je iznijela primjere poput uvredljivog jezika ili neprimjerenog ulaska u nečiji osobni prostor. “Na primjer, usprotivite se prijateljima koji osoblju dobacuju neprimjerene komentare. Vršnjačka intervencija može biti vrlo učinkovita”.

Trebaju li organizatori festivala biti osvješteniji?

Tracey Wise, pokretačica kampanje Sigurne svirke za žene (SGFW), izjavila je: “Nastojali smo pronaći bilo koga tko ima ikakve podatke o uznemiravanju na festivalima. Sada ove podatke možemo pokazati organizatorima festivala i poručiti im “morate ovo uzeti u obzir”.

Jen Calleja, voditeljica kampanje Good Night Out, nazvala je istraživanje “šokantnim, ali ne i iznenađujući”, rekavši kako “ono samo dokazuje ono što već znamo kroz anegdotalne dokaze”.

“Znamo da ogromna količina uznemiravanja i seksualnog zlostavljanja nije prijavljena i znamo da su uzroci stigma, strah od nerazumijevanja i minimiziranje uznemiravanja”, dodala je.

“Želimo naglasiti je da je uznemiravanje svačiji problem, a ne samo problem osoba koje su napadnute”, rekla je Calleja.

Istraživanje je također pokazalo da je u 70 posto slučajeva seksualnog zlostavljanja ili uznemiravanja na festivalima počinitelj_ica nepoznata osoba.

Istraživanje je provedeno putem interneta u lipnju 2018. godine, na uzorku reprezentativnom za Veliku Britaniju.

Paul Reed, izvršni direktor Udruge nezavisnih festivala (AIF), kazao je kako su festivali “dužni učiniti svoje događaje kao sigurnima i ugodnima”, te je potaknuo posjetitelje_ice festivala da prijavljuju incidente ako ih uoče. “Ako ljudi ne interveniraju, takvo se ponašanje normalizira”, dodao je. “Ljudi ne bi smjeli osjećati da na festivalima trebaju tolerirati ponašanja koje ne bi tolerirali na ulici.

Kakve priče slušamo?

Beth Granter, 35-godišnja voditeljica kampanje na društvenoj mreži Care2, izjavila je da joj je nepoznati muškarac pokazao spolovilo na Reading Festivalu kada joj je bilo 17 godina. Rekla mu je da ode i pokušala se nasmijati. “Smijeh je poslužio kao obrambena strategija za ublažavanje situacije”, dodala je.

Rekla je da incident nije prijavila, ali se do kraja festivala osjećala ranjivo.

“Vjerujem da se ovakve stvari češće događaju na festivalima nego na ulici tijekom dana, ali nisam vidjela nikakav dokaz da se događaju češće na festivalima nego u noćnim klubovima. Više ni ne brojim koliko sam puta bila seksualno uznemirena u noćnom klubu”, dodala je Granter.

“Nitko od mojih prijatelja nije učinio ništa”

Još jedna anonimna žrtva rekla je da ju je u njihovom šatoru na festivalu seksualno napao njezin tadašnji dečko dok je bio pijan.

“Iako je došlo do fizičkog sukoba i iako sam bila uzrujana, nitko od naših prijatelja ništa nije rekao niti učinio. Mislim da su ljudi osobito neskloni intervenirati u nešto što vide kao partnersku svađu. Nikada nisam bila na festivalu gdje sam znala s kime bih mogla razgovarati o seksualnom nasilju ili uznemiravanju”, dodala je. “Bilo bi korisno imati posebno označene osobe zadužene da se posjetitelji_ce osjećaju sigurno”.

Što se sve poduzima?

Press Association kontaktirao je dvadesetak najvećih britanskih festivala kako bi raspravljali o novim istraživanjima o seksualnom zlostavljanju i uznemiravanju na glazbenim festivalima i pitali ih o mjerama i politici na njihovim događajima.

Samo ih je pet odgovorilo – Glastonbury, Reading i Leeds, Creamfields, Latitude, RiZE i Wireless odbili su komentirati.

Policija u Somersetu zabilježila je dva slučaja seksualnog zlostavljanja, dva incidenta silovanja i jedan incident nepristojne izloženosti na prošlogodišnjem Glastonbury festivalu.

Glasnogovornik “The Green Man” festivala izjavio je: “Osoblje se nalazi na cijelom području održavanja festivala i osposobljeno je za prijavljivanje bilo kakvog uznemiravanja ili nasilja osobama iz osiguranja. Osoblje i službe također su osposobljeni za prijavljivanje uznemiravanja ili nasilnog ponašanja”.

Glasnogovornik Bestivala izjavio je: “Imamo Protokol o smanjenju štete i surađujemo s dorsetskom policijom i drugim agencijama za rješavanje takvih problema”.

Svatko tko doživi seksualn napad ili uznemiravanje, u bilo kojem trenutku može razgovarati s osobama iz organizacija kao što su The Survivor’s Trust, Rape Crisis ili Survivors UK.

Novo istraživanje o seksualiziranoj upotrebi interneta kod mladih

Digitalna tehnologija omogućila je mladima dosad nezabilježenu dostupnost i gotovo potpuno nesputanu upotrebu svih vrsta medijskih sadržaja. Pritom su fotografije i video snimke jedan od dominantnih načina komunikacije. Istraživanja upozoravaju kako vizualni prikazi često šalju korisnicima/korisnicama poruke o očekivanjima, vrijednostima i idealima, kako fizičkog izgleda tako i poželjnog ponašanja. Pritom sve veću zabrinutost izaziva pritisak na mlade da u svakom trenu fizičkim izgledom i ponašanjem budu seksualno poželjni. Ovaj fenomen, poznatiji kao seksualizacija medijskih sadržaja, predstavlja nametanje komercijalizirane i razvojno često neprimjerene verzije seksualnosti djeci i mladima. Istraživanja također pokazuju da učestala konzumacija seksualiziranih medijskih sadržaja, uključujući i one pornografske, može djelovati na razvoj negativne slike o sebi i svome tijelu, smanjeno samopoštovanje, objektifikaciju djevojaka i žena, zanemarivanje emocionalnog povezivanja te rizična ponašanja.

U Hrvatskoj se, od 2014. do 2018. godine, provodi PROBIOPS istraživanje. Istraživanje Prospective Biopsychosocial Study of the Effects of Sexually Explicit Material on Young People’s Sexual Socialization and Health ima za cilj sustavno analizirati efekte koje upotreba popularnih medija, uključujući i one seksualizirane, ima na emocionalno i psihofizičko zdravlje mladih.

Studija se bavi utjecajem izloženosti adolescenata seksualiziranim i seksualno eksplicitnim medijskim sadržajima na njihov psihosocijalni razvoj, uključujući odnos prema vlastitom tijelu, stavove o rodnoj ravnopravnosti, partnerske odnose i emocionalnu dobrobit, seksualno zadovoljstvo, reproduktivno zdravlje, seksualnu viktimizaciju, rizične seksualne aktivnosti i drugo. Radi se longitudinalnoj istraživačkoj studiji koju provodi interdisciplinarni tim stručnjaka/inja i suradnika/ica iz područja sociologije, psihologije i biomedicine pod vodstvom Aleksandra Štulhofera.

Preliminarni izvještaj istraživanja možete pročitati ovdje

Postjugoslavensko stanje u istraživanju, pisanju, čitanju…

Književni teoretičar Robert Rakočević opisao je postjugoslavensku situaciju u književnosti kao stanje koje “implicira punu svest o prošlosti, ali ne i fatalističnu vezanost za nju, i sposobnost da se kriza vidi kao novi početak, a ne kao kraj”. Takvo stanje oblikuje umjetnički, intelektualni pa i egzistencijalni habitus velikog broja autora i autorica iz regije.

O svemu tome i mnogočemu još razgovarat ćemo s autoricama i urednicama zbornika “The Cultural Life of Capitalism in Yugoslavia: (Post)Socialism and its Other” (Palgrave Macmillan, New York, 2017) Dijanom Jelačom, Mašom Kolanović i Danijelom Lugarić u Booksi u četvrtak, 28. lipnja u 20 sati. Taj će nam zbornik poslužiti kao povod da otvorimo pitanja gdje su socijalizam i kapitalizam, Jugoslavija i ono što slijedi nakon u (ne samo) njihovim istraživanjima, pisanjima, praksama i razmišljanjima. Razgovor će moderirati Miljenka Buljević.

Dijana Jelača predavačica je na Brookly College u New Yorku. Autorica je i urednica nekoliko monografija o postjugoslavenskoj kinematografiji, feminističkim filmskim studijima, sjećanju i traumi. Programska je selektorica Festivala bosanskog filma u New Yorku. 

Maša Kolanović docentica je ne Odsjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Autorica je i urednica nekoliko knjiga fikcije i znanstvenih monografija posvećenih problematici socijalizma, tranzicije, popularne kulture i književnosti. 

Danijela Lugarić docentica je na Odsjeku za istočnoslavenske jezike i književnosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu te predstojnica Zavoda za znanost o književnosti Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Autorica je i urednica više knjiga

Javni razgovor o irskom referendumu o pobačaju

Javni razgovor s Alison Spillane, stručnjakinjom Irish Family Planning Association, organizacije koja godinama podržava pravo Irkinja na pristup reproduktivnom zdravlju održat će se u petak, 29. lipnja u Kinu Europa od 10 do 12 sati

Saznajte iz prve ruke kako je Irska putem referenduma – nakon 35 godina referendumske zabrane – napravila povijesni zaokret i dvotrećinskom većinom ženama osigurala pravo na izbor.

Uz Alison, u razgovoru sudjeluju Ana Brakus, istraživačka novinarka “Novosti” kao komentatorica i Marina Škrabalo iz zaklade SOLIDARNA kao moderatorica, Ovaj javni događaj organizira Platforma za reproduktivna prava u suradnji sa svojom članicom zakladom SOLIDARNA.

Razgovor je na engleskom jeziku, uz mogućnost postavljanja pitanja i komentiranja na hrvatskom jeziku.